To je ocito postao stereotip. Znam more zena u ranim 30-tim (radnih kolegica, rodica, poznanica) koje su dosle u tu "fazu" samooplakivanja i prihvatanja svakog sastanka pod svakim uvjetima. Vjerovatno je to vrijeme kada ih pocne hvatati panika, a sto je uzrokovano tim nasim stereotipom - zena koja se ne uda do 30-te je vec stara cura koju niko nece.tempora wrote:Izgleda da niko od vas nije u "kriticnim godinama" pa vas rodbina, prijatelji i ostali ne zaskacu sa dobrim prilikama.A kad dodjete u godine, da vasi najmiliji pocnu oplakivati vasu sudbinu usidjelice, nezenje, osobe sa falinkom, ponuda i spektar profila pocne da vam se nudi na izuzetno lude nacine!
Sto bi rekla moja prijateljica;" Boze, osjecam se kao krava na sajmu!"
Zato, ako vam je cejf da se upoznajete preko neta i sl ili na bilo koji nacin, cinite to, bez ustezanja i predrasuda ( jer svako vrijeme ima svoj nacin udvaranja/upoznavanja) -jer sve dok je to vas izbor, uredu je.
Ja sam se udala vrlo mlada i ne kajem se, ali bih sebe mogla zamisliti neudatom i sa 30, pa i 35 godina. Ne vjerujem da bih imala neke komplekse.
Najveci stereotip koji sam cula od jedne 32-godisnje "stare cure" jeste:
- do 25 zelis da je zanimljiv, pametan, lijep, po mogucnosti iz dobre porodice i dobrostojeci, tvojih godina
- sa 27 se izbor suzava na onog koji je zanimljiv, pametan i dobrostojeci, tvojih godina
- sa 30 je bitno samo da je pametan i dobrostojeci, moze i 5 godina mladji
- sa 32 ti je nebitno - samo nek je o sebi pri sebi.
Uzas.

