Sarajevo, ljubavi moja...

Lokalna dešavanja, politički život, medijska scena, sve o glavnom gradu BiH i okolini od jutra do mraka.

Moderators: Benq, O'zone

Post Reply
ancika
Posts: 25
Joined: 25/03/2006 19:45
Location: Tamo gde ljubav pochinje...
Contact:

#1 Sarajevo, ljubavi moja...

Post by ancika »

Tu mozete ostavljati poruke svom voljenom gradu, da vidimo shta mu imate reci onako lepo i nezno...
rulja_20
Posts: 115
Joined: 10/11/2005 01:22

#2

Post by rulja_20 »

Sarajevo moje drago: koliko ti možeš iznjedriti klošara to ni Staljin pobit ne može...
Nesferatu
Posts: 744
Joined: 22/03/2004 06:09

#3

Post by Nesferatu »

Kad odem


Kad odem,
kad me đavo isprati glavnim sokakom
i kad mesečina zaveje moj trag
nemoj tugovati jer jednom svakom
mali nemi slavuj doleti na prag.

Kad odem,
kad zamumla vetar zimske očenaše
i kad mrtvo lišće potera u kas
za kaznu prognaće i tamburaše
zbog pogrešne pesme u pogrešan čas.

Hej, budi jako ti,
najlakše je plakati.
To nam samo Gospod svira
jesenju sonatu.

Snio sam vrata u tom suvom zlatu,
strah me da prođem al' proći ću.

Znam, laf si stari ti,
nemoj sve pokvariti,
kresni samo jednu sveću
na svetog Jovana.

Ne čuvaj dugo pepeo tih dana,
kad jednom odem, a poći cu.

Kad odem,
kad u prozor staviš prvu hrizantemu
i kad popucaju divlji kesteni
ne pali uzalud fenjer na tremu
kad me otmu magle jedne jeseni.

Hej, budi jako ti,
najlakše je plakati.
To nam samo gospod svira
jesenju sonatu.

Snio sam vrata u tom suvom zlatu,
strah me da prođem al' proći ću.

Znam, laf si stari ti,
nemoj sve pokvariti,
kresni samo jednu sveću
na svetog Jovana.

Ne čuvaj dugo pepeo tih dana,
kad jednom odem, a poći cu.

Kad jednom odem...
Svitalo je, kada je Filip stigao na kaptolski kolodvor. Dvadeset i tri godine nije ga zapravo bilo u ovom zakutku, a znao je još uvijek sve kako dolazi: i truli slinavi krovovi i jabuka fratarskoga tornja i siva, vjetrom isprana jednokatnica na dnu mračnog drvoreda, Meduzina glava od sadre nad teškim, okovanim hrastovim vratima, i hladna kvaka. Dvadeset i tri godine su prošle od onog jutra, kada se dovukao pod ova vrata kao izgubljeni sin: sedmogimnazijalac, koji je ukrao svojoj majci stotinjarku, tri dana i tri noći pio i lumpao sa ženama i kelnericama, a onda se vratio i našao zaključana vrata i ostao na ulici, te otada živi na ulici već mnogo godina, a ništa se nije promijenilo uglavnom. Zastao je pred stranim zaključanim vratima, i kao i onog jutra imao je osjećaj hladnog, gvozdenog dodira te teške, masivne kvake u školjci svoga daana: i znao je kako će ta vrata biti teška pod njegovom rukom i znao je kako se lišće miče u krošnjama kestenova i čuo je jednu lastavicu kako je prhnula iznad njegove glave, a bilo mu je (onog jutra) kao da sanja: bio je sav čadav, umoran, neispavan, osjećajući kako mu nešto plazi oko okovratnika: po svoj prilici stjenica. Nikada neće zaboraviti onog mračnog svitanja i one pijane, posljednje, treće noći i onog sivog jutra - dok živi.
ancika
Posts: 25
Joined: 25/03/2006 19:45
Location: Tamo gde ljubav pochinje...
Contact:

#4

Post by ancika »

Zar toliko ne volite svoj grad, da nemate shta lepo da mu kazete?!
FortunaBela
Posts: 6376
Joined: 02/01/2005 11:01
Location: SWE

#5

Post by FortunaBela »

Ima ista tema sa jako puno postva na istom podforumu.... :)
Post Reply