Sarajevo kojeg više nema

[budza]

kako ce ga biti nakon 1200 dana barbarske opsade genocidnog naroda i politike.

divim se sarajlijama (onim danasnjim) u svakom pogledu. veliki ljudi!

[Pravi Valter]

Miljenko Jergović:
Senad Hadžimusić Teno: Shizofrenija

Jutranji list, 26/07/2015

Nisam ovo do sada vidio. Hvala ti na odličnom tekstu

[Banksy]

Miljenko Jergović:
Senad Hadžimusić Teno: Shizofrenija

Jutranji list, 26/07/2015

Nisam ovo do sada vidio. Hvala ti na odličnom tekstu

Nema na čemu. Miljenko, kako stari, sve češće piše o Sarajevu kojeg više nema (ako je zapravo ikad i pisao i o čemu drugom) ... Odlični i vrijedni su to tekstovi.

[SpecialOffer]

Koja patetika i preseravanje na temi

[Banksy]

Umro Ruždija Metanović,
menadžer, producent, predratni voditelj Doma mladih, jedan od kreatora sarajevske muzičke scene




Rođen je 7. oktobra 1953. godine u Nikšiću, a u Sarajevo se s roditeljima Redžepom i Advijom, bratom Miralemom i sestrom Enverom preselio 1960.
- Nažalost, niko od njih nije više među živima. Poslije ratam u pet godina njih četvero je umrlo. Na taj način sam skoro ostao bez cijele svoje familije. Ali, i to je život. Nikad ne znaš šta te sutra čeka - zaključuje Metanović.
Djetinjstvo je proveo u sarajevskom naselju Briješće, gdje je završio Osnovnu školu "Ivo Lola Ribar", i to kao odličan đak.

Omladinski pogon

- Školovanje sam nastavio u sarajevskoj Drugoj gimnaziji. Kao dječak, vrlo rano sam počeo pokazivati sklonost prema muzici i sportu tako da sam počeo trenirati nogomet u Sarajevu, a vrlo brzo sam prešao u Željezničar. Tu sam do 1973. godine prošao kompletan omladinski pogon. Potom su me posudili Troglavu u Livnu, gdje sam završio Gimnaziju. Trener u Troglavu bio mu je čuveni golman Vladimir Beara. Drago mi je što sam imao priliku da učim od jedne takve golmanske i ljudske gromade. Od njega sam mnogo naučio. Svaki trening je bio veliko iskustvo.

Ljubav prema sportu je bila velika, ali je ipak bila manja od želje za studijem, tako da sam se vratio u Sarajevo i diplomirao politologiju na Fakultetu političkih nauka - prisjeća se Ruždija.
Ipak, nije tako lako mogao da napusti najvažniju sporednu stvar na svijetu pa je uporedo s fakultetom branio za GP Bosna i sarajevsku Iskru, u kojoj se oprostio od nogometa.

Njegovi počeci u estradnim vodama desili su se kroz omladinske radne akcije, a 1981. imenovan je za urednika muzičkih programa u Domu mladih, za koji je neraskidivo vezan cijeli život.

- To je za mene bila velika čast i odgovornost. Biti muzički urednik u ovomu hramu muzike i kulture je veliko priznanje. Na toj funkciji sam bio sve do 1990. godine. Jedna cijela generacija muzičara, pjevača i grupa prošla je kroz moje ruke. Neki od njih su bili "Top", u kojoj je bio Mladen Vojičić Tifa, "Crvena jabuka", "Zabranjeno pušenje", "Plavi orkestar", "Valentino"... - ponosan je Metanović.

Bez konkurencije

U to vrijeme sarajevski muzičari su, kako kaže, bili kao jedan i svi su se okupljali u Domu mladih. Ističe da je ta zlatna i teško ponovljiva generacija danju u prostorijama Doma mladih vježbala, a noću svirala pred publikom.

- U to vrijeme u Domu mladih je bila diskoteka "Kaktus", koja je bila poznata u cijelom regionu. Bili smo velika podrška muzičarima. Organizirali smo im nastupe po cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Sarajevska pop-rok škola postala je dominantna u cijeloj bivšoj Jugi i stvarno nismo imali konkurenciju. Bili smo jači i bolji od Zagreba i Beograda - uvjeren je Ruždija.

Sretan je zato što ne postoji nijedan bend iz BiH s kojim nije sarađivao, a naročito je ponosan na to što je bio dio tima koji je realizirao otvorenje i zatvaranje Zimskih olimpijskih igara 1984. godine u Sarajevu.

- To je bio svjetski projekt i dan-danas svi o njemu često pričaju. Poslali smo sjajnu sliku u cijeli svijet i na najbolji način promovirali grad - zaključuje Metanović i, zbog svega ovoga, želi da se bori i dalje radi.

Ističe da naša budućnost nije samo u kladionicama i kafićima te da mladi bendovi i muzičari nemaju gdje vježbati. U Domu mladih počinjale su brojne muzičke zvijezde, poput Dine Merlina, Tife, Zije Valentina... dok je danas situacija drugačija.

Stari sjaj

- Mi smo imali zadatak da im pomognemo. Tragedija je da poslije rata nismo napravili nijednu muzičku zvijezdu. A imamo muzička takmičenja koja prave televizije zbog vlastite gledanosti. Talenti, zapravo, nemaju gdje pjevati, a ni kome. Ukoliko se u budućnost ne ulaže, nećemo je ni imati - zaključuje Metanović.

Kada govori o Domu mladih, Metanović je vrlo emotivan. Tu je proveo mnogo godina, dolazio je i kao tinejdžer te odrastao uz muziku grupa koje su tu svirale.

- Danas nemamo takvih grupa, zato je aktuelan turbofolk. Omladina to sluša, jer im se ništa drugo i ne nudi. Mladi ne znaju za bolje. Za to je potrebna intervencija sistema.

O vremenu kada je radio kao urednik za muzičke programe u Domu mladih, kaže da nikako nije postojala mogućnost da na nastup dovede, naprimjer, Šabana Šaulića. Da bi se vratio stari sjaj ove ustanove, kaže da za savjetnike treba postaviti ljude koji su se bavili ovim poslom te da se program usvoji i prilagodi današnjem vremenu.

- Rezultat će, onda, biti pozitivan. Ovako, kada neko želi da jedan pjevač zaradi novac cijeloj Skenderiji, onda dolazi do programskih devijacija. Ministri koji nikada nisu napravili neki program za mjesnu zajednicu, ne mogu napraviti ni programski sadržaj za ovako nešto. Kadrovska politika je politikantska - kaže Metanović.

Želim da se Dom mladih vrati omladini ovog grada. To je bilo mjesto okupljanja avangardnih muzičara Jugoslavije. Ovi u Skenderiji se ponašaju komercijalno zato što nemaju drugog izbora, ali to nije uredu. Imali smo najjaču muzičku scenu i radimo na tome da vratimo stari sjaj.
- Činjenica je da narod koji ne stvara kulturu, ne može računati ni na kakvu budućnost. Oduvijek sam govorio da je turbofolk zlo. Našem društvu treba ponovo servirati kvalitetnu muziku. Mladim bendovima i grupama treba otvoriti prostor da vježbaju - ističe Metanović.

Nevjerovatno je da na You Tube-u ne mogu naći nijedan snimak nijednog benda iz Doma mladih osamdesetih ..

[Banksy]

Jedan od vrste, veliki gospodin, britki, aktivni intelektualac, uvjereni ljevičar, neumorni borac za građanska i manjinska prava, pošten, skroman, drag i beskrajno duhovit čovjek. Faliće Sarajevu i BiH-i, i svima koji su imali sreću da ga upoznaju. Mir duši i saučešće porodici.

„U bogatoj biografiji Srđana Dizdarevića, kao javnog djelatnika, upisano je da je bio i nosilac liste Naše stranke na izborima 2010. godine, što predstavlja izuzetnu čast svima nama. Nesumnjivo da će javni prostor i bh. društvo općenito jako teško, ako je to uopće moguće, nadoknaditi prazninu koja nastaje Srđanovim odlaskom, dok je sigurno da je za sve nas, koji smo ga lično poznavali, i stekli čast da se zovemo njegovim prijateljima, gubitak neizmjeran i nenadoknadiv. Srđane, počivaj u miru“, Predrag Kojović, predsjednik Naše stranke.

U Sarajevu preminuo Srđan Dizdarević, dugogodišnji borac za ljudska prava
16/02/2016
Dugogodišnji borac za ljudska prava i bivši predsjednik Helsinškog komiteta za BiH Srđan Dizdarević umro je danas u Sarajevu nakon teške bolesti.





Srđan Dizdarevic (29 September 1952, Sarajevo - 16 February 2016) was a Yugoslav and Bosnian journalist, diplomat and activist.

He comes from a prominent Yugoslav and Bosnian anti-fascist family of Bosniak descent, whose members are former politicians and diplomats. His father Nijaz Dizdarevic was a former ambassador to Baghdad, Algiers and Paris; his uncle Faik Dizdarevic has longtime been ambassador to Tehran, Algiers and Madrid; and his other uncle Raif Dizdarevic was a foreign minister of the former Yugoslavia and the president of the Presidency of both socialist Bosnia and Herzegovina and Yugoslavia.

Srđan Dizdarevic graduated in 1976 from the Faculty of Philosophy at the University of Sarajevo and studied political science in Paris. During his university years he was responsible for the international relations of the Young Socialists' Association.

Journalistic career
For a decade he was a professional journalist. In 1978 he worked as director and editor in chief of the "children and youth press" branch of the daily Oslobodjenje; since 1981 he was assistant chief editor of the Oslobodjenje.

Diplomatic career
After the death of Tito, a perfect francophone, from 1987 to 1991 Dizdarevic works in the Yugoslav foreign service as First Secretary of the Embassy of Yugoslavia in Paris, until when - he says - "it became impossible to work for an embassy of Greater Serbia".

In Sarajevo during the siege.
He got back to Sarajevo on 2 April 1992, four days before the start of the war. He spent the three-year siege of Sarajevo in the town, refusing all offers to leave it: "there were moments in which I thought that Sarajevo only had one chance over hundreds to survive. But that single chance sufficed," he later declared to Libération.

Human rights activist
After the Bosnian war, in 1995, he got engaged in civil society initiatives. He is remembered as "a prominent defender of human rights and freedoms in BiH, a sharp critic of crime and corruption and determined advocate of peace and coexistence."

He was elected the first president of the Helsinki Committee for Human Rights in Bosnia and Herzegovina, a position he held until 2014; he was also members of the Association of Independent Intellectuals Circle 99; The following year he was elected member of the Executive Committee of the International Helsinki Federation and elected member of the Presidency of the Civic Alternative Parliament. In 1997 he was appointed as a member of the Alternative Ministerial Council - Minister for Foreign Affairs.

He declared to the Serbian daily Naša Borba in 1997:
The Dayton accords admit no alternative. This is why we need to gather all non-nationalist forces, since they are the only ones that can assure the build-up of a normal Bosnia and Herzegovina.

In 1998 Dizdarevic was appointed as a member of the Provisional Election Commission, and as a member of the Independent Media Commission. The same year, a decision of the High Representative for Bosnia and Herzegovina appointed him to the working group on the Permanent Election Law.

In 2005 he wrote: The nationalist parties are blocking all evolution of the country, in fear of losing power. The religious authorities support them, and those that oppose nationalism, the emerging civil society, still don't have enough weight to make themselves be heard. (...) There is no democracy in Bosnia and Herzegovina, not even at Constitutional level, since the inhabitants of the country are not considered as citizens, but as members of predetermined ethnic community.

Following his engagement for a civic and non-nationalist Bosnia and Herzegovina, in 2008 he took part together with director Danis Tanović in the launch of the Naša Stranka party, which nevertheless remained marginal in the following elections.

He died in Sarajevo on 16 February 2016.

[space11]

[/quote]

Nevjerovatno je da na You Tube-u ne mogu naći nijedan snimak nijednog benda iz Doma mladih osamdesetih ..[/quote]

[Banksy]

Ufff ...

[muha_sa]

[Filter]

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/387 ... video.html

«E, ljudi moji, kaka je ona Ljubica kurava, to živ stvor ne bi vjerovo. Taman ona kiša prestala, sklonimo se mi u mrak, pod onu strehu, a ja za gaće.

Kad, bog te mazo, nema gaća! Ufatim je ja ozada - gologuza. A, tu smo, mislim se. Ma, neam ti ja puno šta više pričati... (...)

Guslam ti ja, guslam, noge mi se tresu, kad odozgo, s oluka, jedna kaplja, tup, pravo ovde za vrat, ko da me neko kandžijom ošino.

Spade ćuna, u sekundi ispuše ko dušica. Pita rospija, šta ti bi, bolan? (Šta joj reče, matere ti?) Na morskome plavom žalu, gdje ćarlija vjetrić mio, plavušu sam bajnu snio, o kako sam sretan bio...», izgovorio je Saša Zurovac na početku filma «Sjećaš li se Dolly Bell», Emira Kusturice.

U tom filmu Saša je igrao lik Klikera.

Početkom 2002. reporteri Slobodne Bosne obišli su zavode za zbrinjavanje mentalno invalidnih osoba u Pazariću, u Fojnici i u Bakovićima.

U ovom potonjem, nadomak Fojnice, bio je smješten Saša Zurovac, koji je igrao kratku epizodu i u narednom Kusturičinom filmu, «Otac na službenom putu»...

Nije se želio ni fotografisati, ni popričati s nama, tek smo se rukovali, a on je, onda, otišao u šetnju...

Pedagog je samo rekao: «Pustite ga, danas nije dobre volje.»

Saša Zurovac je preminuo u subotu, 8. oktobra! Čovjek koji je otpjevao jednu od najomiljenijih pjesama ikada snimljenih u ovom gradu.

I koju niko nije mogao otpjevati tako iskreno kao on.

Neka mu je vječna slava i hvala!

[piupiu]

Ulicama Sarajeva prolazio 87 godina i nije ih se mogao nagledati

Došao je s malim zakašnjenjem na naš susret i, manirom gospodina, dugo se izvinjavao. Ali, kome je bilo do tih nevažnosti spram fotografija koje je odmah izvadio iz džepa, stavio na sto, i počeo ih objašnjavati. Jednu je Aleksa Štrbo napravio 1. maja 1949. godine, na njoj je bila košarkaška juniorska ekipa Društva Sarajevo, čiji je član bio i on - mr. arh. Boro Spasojević.

"Evo nas u dvorištu kuglane koja se nalazila otprilike tamo gdje je sada BBI", govorio je, prisjećajući se da je ista ekipa, godinu ranije, u Splitu osvojila treće mjesto na jugoslovenskom takmičenju.

"A sami smo tada vodili treninge u FIS-u. Upute smo dobivali od Ace Geca", nastavljao je poznati sarajevski arhitekta i ništa manje poznati rukometaš (bio je proglašen sportistom BiH), košarkaš, atletičar, koji se bavio i glumom, i horskim pjevanjem, bio jedan od osnivača muzičkog okteta....

"Moja mladost je vezana za vrijeme u kojem se tražila kompletna ličnost, pa nije onda čudo da sam i ja, iako najpoznatiji po rukometu, krenuo od boksa. Odmah nakon oslobođenja Sarajeva, u Sportskom domu, Aco Savić i ja smo odigrali prvi bokserski meč. Sudija je bio Sveto Ćuk, zvani Brada, a naš trener je bio Ferid Kulender, bivši prvak Balkana."

'Monstruozna betonska i staklena čudovišta'

Sjedili smo u "Vatri", koja se u te prijepodnevne sate polako punila. Niko nije prošao pored nas a da ga nije pozdravio i razmijenio neku šalu ili anegdotu. Mi, u redakciji Oslobođenja pripremali smo 25.000. broj, a Boro Spasojević je počeo, kao da je to nešto sasvim obično, redati imena velikih novinara koji su karijeru počinjali u našoj sportskoj rubrici. Bila sam iznenađena: "I Efraim Kurtagić je tamo radio?".

"I dr. Puba Mateović, i Pavle Lukač, i Džavid Husić, i Milenko Podboj, koji se prvi u nas bavio sportskim temama", nabrajao je Spasojević, i ponovo išao od jednog do drugog lika na fotografijama.

Svima je znao imena, koje su škole završili (mahom su to bili fakulteti), čime su se bavili... Ni ne znam kako, a već smo pričali o arhitekturi Sarajeva o kojoj je on pisao stručno, toplo, autentično. Uzdisao je zbog monstruoznih betonskih i staklenih čudovišta što remete disanje grada, zaklanjaju mu pogled na Trebević...

Oh, kakva su bila njegova kazivanja o omiljenom izletištu, posebno zimi kada su se smrznuti sarajevski mladići spuštali niz padine na ligurama, na ručno pravljenim skijama. Prisjetio se Koševa i nekadašnjeg tamošnjeg jezera, i raspjevane Bembaše, i jalije, i behara u Mehaginoj bašči, i Beledije, zgrade uz Vijećnicu i njegove velike želje da se ova ne sruši, zbog čega se nekoliko puta javno obraćao vlastima. S gorčinom je uzdisao nad nesmanjenim urušavanjem antifašističkog spomen-obilježja Vraca, i nad dunđerskim rekonstrukcijama marindvorskih zdanja, spominjao je svoje peticije Državnoj komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika...

Sin grada

Naših "pet minuta" pretvori se u priču za pamćenje, o kojoj razmišljam i sada nakon što se, u ponedjeljak, Boro Spasojević preseli na groblje Bare - on, koji je uvijek isticao da je sin grada, čijim ulicama je prolazio 87 godina, i opet ih se nikad nije mogao nagledati. Zato, nemojte se začuditi ako ga vidite kako, uz zarazni smijeh, razgovara s prolaznikom na pijaci Markale, ili da s prodavačima novina i prvih proljetnih ljubičica sjedi na zidiću kod Katedrale...

Nikako nije slučajno tu: takođe veliki zaljubljenik u Sarajevo, slikar Mario Mikulić je, iz ateljea u obližnjoj zgradi, prenosio prizore s ulice na svoje platno i, kao i Boro svojim fotografijama, produžio život gradu, koji, a to i pjesnik Mejli reče, uza sve što mu se radi i što mnoge boli, ipak nema mane.

http://balkans.aljazeera.net/blog/ulica ... -nagledati

[Banksy]

Preminuo maestro Esad Arnautalić
05. 12. 2016.

Istaknuti muzičar, kompozitor i dirigent Esad Arnautalić, čije se ime najviše veže uz osnivanje sarajevske kultne grupe "Indexi" i festivala "Vaš šlager sezone", preminuo je u nedjelju navečer u Sarajevu u 77. godini života.

Arnautalić je rođen 28. februara 1939. u Sarajevu.

Početkom 60-ih počinje raditi na Radio Sarajevu kao muzički urednik i producent i postaje jedan od ključnih muzičkih stručnjaka koji su svojim zahtjevima da se lokalni mladi autori počnu baviti autentičnim autorskim stvaralaštvom umjesto tadašnjeg uobičajenog kopiranja i prepjeva svjetskih pop-hitova širom otvorili vrata prvoj generaciji buduće sarajevske pop-škole, među kojima su "Indexi" postali pioniri i njeni rodonačelnici.

Utemeljitelj je festivala zabavne muzike "Vaš šlager sezone", čije je prvo izdanje održano u Sarajevu 6. aprila 1967. godine.

"Šlager" je već za nekoliko godina stao uz bok s ostalim velikim festivalima u tadašnjoj Jugoslaviji, afirmirajući prvenstveno originalne bh. autore i izvođače.

Arnautalić je ostao prvi čovjek ovog festivala sve do 90-ih.

Doprinos muzičkoj sceni

Mnogu smatraju da je najvažniji doprinos Esada Arnautalića razvoju bh. muzičke scene formiranje Muzičke produkcije Radio Sarajeva 1962. godine, koja je postala temelj autentične domaće muzičke produkcije.

Sredinom 80-ih on realizira vlastite originalne projekte "Muzika raspoloženja", orkestarske obrade klasike i klasika popularne muzike.

Posebnu vrijednost Arnautalića kao kompozitora, osim brojnih popularnih šlagera, čini muzika za djecu, a iz tog opusa možda najpoznatija je "Djeca su vojska najjača", tema koja je doživjela brojne izvedbe i prihvaćena kao svojevrsna himna muzičkog stvaralaštva za djecu.

Autor je značajnih muzičkih djela za pozorište, film i televizijske serije, među kojima su najpoznatije teme za igrane filmove Miris dunja, Ovo malo duše, Azra i Savršeni krug.

Esad Arnautalić - Autor glazbe
Arsen Dedić - Autor teksta

[muha_sa]

svidio mi se ovaj tekst jest da nije tema--al hajd--šta ima veze


http://www.megavijesti.com/sta-cekas-mo ... ne-doceke/

[muha_sa]

pogledah na pdf-auta

https://www.facebook.com/ParkingPapakTM ... 992969812/

jebo sve vukojebine koja smo mi vukojebina

[bitanga_sa_otesa]

nemoj tako muha,mi smo urbana kasaba

[muha_sa]

nemoj tako muha,mi smo urbana kasaba

vidjel lolu što u vožnji pepeljaru istrese

jebo me video i kad ga pogledah

[bitanga_sa_otesa]

vidjel lolu što u vožnji pepeljaru istrese

jebo me video i kad ga pogledah

hahaha vidio uzivo vise puta ,ne treba mi video

[Banksy]

Sarajevo / Otvorena izložba fotografija: 'Žena u Sarajevu pod opsadom'


U Sarajevu je u utorak otvorena izložba fotografija nazvana "Žena u Sarajevu pod opsadom" istaknutog bh. fotografa Hidajeta Delića, nekadašnjeg fotoreportera BH PRESS-a i Agencije FENA, koja oslikava svakodnevni život žena s početka rata.

Autor fotografija Hidajet Delić je istakao da su izložene fotografije nastale tokom prve dvije godine rata u Sarajevu i u okolini.

"Na fotografijama je predstavljan svakodnevni život. Kada smo birali fotografije, gledali smo da ono što se događa na fotografiji pokazuje nadu da će stvari koje su se dešavale, a to je rat, jednom biti završeni. Nigdje na ovim fotografijama nemate očaja. Napravio sam nekoliko hiljada fotografija žena, djece, ljudi tokom opsade grada. Izabrali smo ljude na čijim licima je bila nada. Mislim da je žena u Sarajevu, opkoljenom Sarajevu, baš onaj pravi heroj ovog grada, ne muškarci koji su ga odbranili. To je žena koja je uradila ono da ovaj grad preživi i da ostane ono što je Sarajevo bilo", rekao je Delić.

Nihad Kreševljaković, direktor MESS-a, koji je jedan od organizatora ove kolekcije fotografija, okupljenima je kazao da je ova izložba bitna ne samo zbog podsjećanja na dešavanja tokom opsade Sarajeva nego i zbog nasilja koje se i danas vrši nad ženama.

"Na ovim fotografijama je zabilježeno na hiljade i hiljade sarajevskih priča iz perioda opsade grada. S druge strane, priče o ženama pod opsadom za nas nisu važne samo zbog podsjećanja na taj period kada su žene, kao što kaže general Jovan Divjak, spasile grad, već nam je važno i zbog nekih podataka koji se odnose na današnje vrijeme, a to su da je skoro 50 posto žena u BiH izloženo nekom obliku nasilja, da je, prema istraživanju, od 1.700 mladih ljudi 70 posto reklo da podržava nasilje nad ženama i zbog toga smo s ovakvom pričom željeli skrenuti pažnju da se svi današnji nasilnici zapravo ne razlikuju od onih nasilnika koji su od 92. do 95. terorizirali grad, Sarajlije i Sarajlijke", rekao je Kreševljaković.

Dodao je kako su žene svoju hrabrost i snagu pokazale ostankom u opkoljenom Sarajevu.

"Žene su mnogo rekle svojim ostankom u gradu i svime što su tada radile. Sama činjenica da nas žene nose devet mjeseci govori o naporu, želji, nadi i hrabrosti da se donese jedan život. Siguran sam da je priča o ženama globalna priča iz koje svi kao društvo trebamo puno toga naučiti", kazao je Kreševljaković.

Izložba je organizovana kao doprinos kampanji 16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja, a ovogodišnja tema kampanje je "Obojite svijet u narandžasto: Prikupljanje novca za okončanje nasilja nad ženama".

Ambasadorica Francuske u Bosni i Hercegovini Claire Bodonyi je tom prilikom naglasila kako se fotografijama može na pravi način javnost upoznati s nasiljem kojem su izložene žene.

"Na ovim fotografijama se nude scene iz perioda opsade Sarajeva. Ali ove fotografije nam omogućavaju da prenesemo naše viđenje o pošasti nasilja nad ženama koje je i dalje veoma prisutno. Međutim, žene znaju da je sve moguće i da je zlo moguće jer i same trpe nasilje. Naprimjer, 35 posto žena u svijetu je pretrpjelo ili još uvijek trpi nasilje. Kakvo rješenje se može ponuditi? Naravno, prvo ide obrazovanje, ne samo žena nego i mušaraca. Obrazovanje bi prvo trebalo početi s muškarcima. Obrazovanje je bitno da bi žene poslije stekle emancipaciju", kazala je Bodonyi.

Postavljanje ove posebne i autentične kolekcije fotografija zajednički su organizirali EU info centar u Bosni i Hercegovini, ambasade Francuske i Njemačka, Fondacija Heinrich Boell i MESS festival i to povodom obilježavanja Međunarodnog dana protiv nasilja nad ženama.

Izložba od oko 30-tak fotografija bit će do 9. decembra otvorena za javnost u prostorijama EU info centra u Sarajevu.

Ode i Degi... Sjećamo se i pamtićemo.

BIH
U Sarajevu preminuo fotoreporter Hidajet Delić Degi



Poznati bosanskohercegovački fotoreporter Hidajet Delić Degi preminuo je danas u Sarajevu nakon teške bolesti.
Hidajet Delić Degi radio je u Tanjugu, a u periodu opsade Sarajeva (1992. - 1995.) i u postratnom periodu radio je kao fotoreporter BH Pressa, a kasnije FENA-e. Bio je i dugogodišnji saradnik AP-a.

U novembru prošle godine je postavljena njegova zapažena izložba “Žene u Sarajevu pod opsadom” koja obuhvata prvu godinu rata i početak agresije. Degi je snimio prvu žrtvu agresije na Sarajevo – Olgu Sučić.

Tokom rata bio je i zarobljen i proveo 45 dana u logorima na Palama i u Foči.

http://interview.ba/interview/item/99-b ... -ne-i-olgu

[Ned071]

pogledah na pdf-auta

https://www.facebook.com/ParkingPapakTM ... 992969812/

jebo sve vukojebine koja smo mi vukojebina

0:30 sluzbeni passat cc sdp-a

[Banksy]

Ima li ko da javi nesretnicima s portala jučerašnju vijest... Baš sramota.

Umro nekadašnji gradonačelnik Sarajeva Salko Selimović

Ostat će u sjećanju njegove inicijative tokom opsade za sprečavanje podjele Sarajeva koje su odjeknule i do Ujedinjenih nacija

https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih ... -selimovic


Salko Selimović, gradonačelnik Sarajeva u periodu od 1987. do 1989. godine, ujedno i pretposljednji sarajevski gradonačelnik prije agresije na BiH, umro je danas u Sarajevu u 82. godini.

Kao inženjer, a potom i kao rukovodilac velikih privrednih sistema poput Famosa i Energoinvesta, Selimović je dao nemjerljiv doprinos ekonomskom rastu i razvoju Sarajeva. Još sedamdesetih godina nagrađen je Šestoaprilskom nagradom Grada Sarajeva, javlja INS.

Ostat će u sjećanju njegove inicijative tokom opsade za sprečavanje podjele Sarajeva koje su odjeknule i do Ujedinjenih nacija.

Rođen je 1935. godine u Travniku. Osnovno obrazovanje završio u Sarajevu, a srednje - Srednju tehničku školu u Zagrebu. Diplomirao na Mašinskom fakultetu u Ljubljani. Postdiplomsko obrazovanje stekao u Rusiji, a specijalizaciju je obavio u Njemačkoj i Engleskoj.

Radio je u Energoinvestu u svojstvu glavnog direktora Tvornice termičkih aparata, te direktora Fabrike vagona i kontejnera Vaso Miskin Crni.

Nalazio se na dužnosti generalnog direktora Fabrike motora FAMOS, predsjednika Privredne komore Bosne i Hercegovine, ministra u Vladi BiH, te generalnog direktora Feroelektra Sarajevo.

[vryzas]

http://www.tacno.net/sarajevo/sda-i-bat ... a-cengica/

http://www.tacno.net/sport/muhamed-biki ... iti-tvoja/

https://www.klix.ba/vijesti/bih/grafit- ... /170928003



prava vukojebina

[kakavdanakneiskustvu]

http://www.tacno.net/sarajevo/sda-i-bat ... a-cengica/

http://www.tacno.net/sport/muhamed-biki ... iti-tvoja/

https://www.klix.ba/vijesti/bih/grafit- ... /170928003



prava vukojebina

baš tako,zato ustaški i nacistički apologet mustafa busuladžić ima školu po svom imenu

[agent_zero]

http://www.tacno.net/sarajevo/sda-i-bat ... a-cengica/

http://www.tacno.net/sport/muhamed-biki ... iti-tvoja/

https://www.klix.ba/vijesti/bih/grafit- ... /170928003



prava vukojebina

baš tako,zato ustaški i nacistički apologet mustafa busuladžić ima školu po svom imenu

Da je samo škola, islamofašistički mladomusliman ima i ulicu na koševu

A šta reći na azize, puteve mladih muslimana, efendije đoze i sl.

[thekupus]

Međunarodni forum Bosna u okviru cjelovitog programa Šesta Sarajevo UN sedmica međuvjerskog sklada u svijetu, uz saradnju i podršku Općine Stari Grad Sarajevo, organizirat će javnu raspravu Otkrivanje i zaštita historijskog puta od Bentbaše preko Šehove korije do Kozije ćuprije lijevom obalom Miljacke. Rasprava će biti održana 7. februara/veljače (srijeda) 2018. godine, s početkom u 19:00 sati, u velikoj dvorani Općine Stari Grad Sarajevo (ul. Zelenih berteki br. 4).

Stari put lijevom obalom Miljacke prema Kozijoj ćupriji bio je veza Sarajeva prema istoku, ali i više od tog. Cijela dolina nad kojom je taj put prolazio, spajajući tekiju na Bentbaši, primao je u dugom vremenu brojne sakralne sadržaje. Njegovi sakralni vrhunci su Šehova korija i Popov gaj. Na njemu su niz osamljeničkih pećina, vrelo Ebu hajat i grobovi dvojice derviša šejh Ahmeda i Abdalmahmuda. Travnate padine, šumarci i raskošno raslinje jorgovana, zova i glogova činili su taj put sakralnim ulazom iz Sarajeva i izlaskom iz njeg. Izgradnjom zaobilaznice put je presječen i okrutno razoren. U Međunarodnom formu Bosna pokrenut je projekat njegovog otkrivanja i zaštite.
U ovoj javnoj raspravi bit će predstavljeni historija i sadašnje stanje puta te potrebe i mogućnosti njegovog obnavljanja.

O tome će uz odgovarajuće prikaze govoriti Senka Ibrišimbegović, Senka Ruždić i Merima Tica.

Rasprava je otvorena za članove i prijatelje Međunarodnog foruma Bosna, predstavnike medija i širu javnost.

[Banksy]

Ivan Štraus





(24 July 1928 – 24 August 2018) was a Bosnian architect.


Born in 1928, in Kremna, Zlatibor county, Serbia, to a Slovenian father and mother from Herzegovina. He identified as a "Bosnian of Slovenian and Herzegovinian descent".

Štraus grew up in Banja Luka. He started architectural studies in Zagreb in 1947 and graduated in 1958 from the Technology Faculty of the University of Sarajevo, where he taught as an assistant. From 1952 he began making deals for participating architectural tenders, and from 1959 to 1961 and then from 1965 to 1984 he worked for the Arhitekt studio in Sarajevo. Since then he has won 30 major awards for architecture and has won many national and international tenders.

Štraus wrote this in his diary as he watched the Unis towers burn on June 8, 1992, at the start of the Bosnian war: "I watched with immeasurable sadness. (...) The moments of its construction and my pride of the two (towers) passed in front of my eyes like on film roll, while one of them lit up tonight like a torch."

"His architectural masterpieces and inexhaustible creativity shaped one architectural era in the capital of Bosnia and Herzegovina. Academician Strauss gave the city Neymarian pearls, some of which, like the Holiday Inn or UNITIC, became symbols of the city on Miljacka.

His major projects include:

General Post Office, Ministry of PTT and Imperial Board of Telecommunications in Addis Ababa (1969),
BH Electric Power Building (Elektroprivreda) in Sarajevo, 1978
Holiday Inn hotel in Sarajevo, 1983
Unis towers in Sarajevo (United Investment and Trading Company), 1986
Museum of Aviation (Belgrade), 1989 - prized in 1990 with the BORBA Federal Award for the best architectural achievement in Yugoslavia
Residential complexes of the Sun settlement (Naselje Sunca), settlement Radojka Lakić, etc.

Some of Štraus' works were destroyed during the Bosnian war, such as the Olympic Press Centre in Bjelasnica built in 1983. Other works of him include Hotel Osmine in Slano near Dubrovnik (1972), Army Home in Derventa (1977), Hotel Onogošt in Nikšić (1982), Catholic Church in Zovik near Brčko (1996), Chapel in St. Ante's Monastery in Sarajevo (1996), redesign of the Facade of Ministry Building of Bosnia and Herzegovina with T. Neidhardt (2006), Catholic Church Dobrinja in Sarajevo (2010).

International architectural competition:

1964 - General Post Office and Ministry of Telecommunication, Adis Abeba, Ethiopia (with Z. Kovačević) - 1. place
1973 - National Opera in Sofia, Bulgaria (with H. Muhasilović) - 1. place
1987 - The Great Mosque in Oran, Algeria (with H. Muhasilović) - 1. place
He has exhibited both at home in Yugoslavia and on the international scene. In 1973/74 he held personal exhibitions in Sarajevo, Belgrade, Ljubljana, Skopje and Zagreb. In 1986/87 a retrospective exhibition took stock of his work through 25 years work in Sarajevo, Skopje, Belgrade, Ljubljana and Novi Sad. He was a frequent participant in collective architectural exhibitions: “Yugoslav Architecture 1977-1984” in New York, “11 Prominent Architects of Yugoslavia” in Belgrade and “Architects-Academics of Bosnia and Herzegovina” in Sarajevo, Zagreb, Budapest and Maribor.

In 1965 Štraus was awarded by the City of Sarajevo April 6th Award; in 1978 he received the Award of the Republic of Bosnia and Herzegovina for his architectural oeuvre; in 1990 he got the BORBA Federal Award for the best architectural achievement in Yugoslavia in the previous year - the Museum of Aviation in Belgrade.

Since 1984 he was corresponding member and since 1995 regular member of the Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina. On 2012, he became the foreign member of Serbian Academy of Sciences and Arts.

He also issued a series of scientific books and articles on architecture, among others:

New Architecture of Bosnia and Herzegovina, 1977
"The Architecture of the twentieth century" in the edition of Art in Yugoslavia, 1987
15 Years of Bosnian and Herzegovinian Architecture, 1987.
The Architecture of Yugoslavia 1945-1990, 1991.
The Architect and the Barbarians (memoirs, published in Bosnian and French), 1995.
Architecture of Bosnia and Herzegovina 1945-1995, 1998
Ivan Štraus, architect/‘52-’02, ANUBiH, 2002
99 Architects of Sarajevo Circle 1930-1990, 2010