Johan Lorentz Hafström: ”Dnevne bilješke
tokom putovanja u Dalmaciju, Crnu Goru,
Bosnu i Hercegovinu, proljeća 1902.
Pa kaže:
Sarajevo, 21.04.1902.
Danas oko podneva napustismo Mostar i dođosmo ovdje u pola 7 poslije podne, nakon što tokom putovanja uživasmo u najčudesnijim prirodnim ljepotama. Put ide plodnim uskim dolinama postepeno se penjući u pustije i divlje planinske strane pokraj divlje i kuljajuće rijeke Neretve. Prolazimo Komadinin potok, koji se uz buku i halabuku, noseći stijenje, survava u Neretvu. Dahćući parni konj penje se s naporom uz strmine i kroz tunele. Unutar smo klanca nemjerljivo visokih planinskih zidova. Kakva li je silna prirodna snaga uspjela prokrčiti put rijeci kroz te gigantske mase stijenja, koja je vremenom otvorila put jurećem vozu? Niz te vrtoglave litice ruši se vodopad koji u to doba godine pjeni od obilnog bogatstva. Zatim prođosmo Jablanicu i jedan visoki most iznad, u svom bijesu lijepog, Doljanka-klanca, čak i u poređenju sa hučnom i pjenušavom Neretvom. Na kraju stigosmo u divlje-romantični Konjic. Ovdje scenarij poprima drugačiji karakter. Priroda cijelim putem obrće slike, veličanstvenije i ljepše jedna od druge. Bujno rastinje odijeva brežuljkasto zemljište u najšarmantniju nošnju. Tu i tamo privlače pogled planinski vrhunci omotani snijegom. Čudi – što ih južno goruće sunce nije jednim jedinim pogledom otopilo u suze! Preko željeznog mosta prelazimo Luka-klanac, pruga poprima snažan uspon i može se savladati jedino posebnim zupčastim uređajem, koji nas uskoro dovodi na najviši vrh, slivnu granicu između Jadranskog i Crnog mora, koja je takođe i granica između Hercegovine i Bosne. Kroz dugi tunel dolazimo na stanicu Ivan. Odavde put vodi nadolje. Hercegovačke prkosno-divlje planinske formacije ustupaju mjesto prekrasnim šumama i plodnim dolinama; dražesne kuće i sela nas pozdravljaju sa svih strana. Što se više približavamo Sarajevu, to su planine dalje iza nas. Bogato beharajuće i nebrojive voćke, bujne livade i žitna polja šire se za naše poglede.
Utisak pri dolasku je da se nalazimo u novom evropskom gradu. Putem do hotela prolazimo širokim ulicama sa svojim novim, državnim kućama, velikim prozorima na trgovinama i bečkim kafanama.