Slažem se s tobom Jara. Nježnim dječijim dušama zaista treba pažljivo pristupati.Jara wrote:@Drekalice, ne tvrdim da "otvoreno o nečem razgovarati može biti kontraproduktivno", tj. da probleme treba sakrivati, mesti ih pod tepih. Nego da kontraproduktivno ( parafraziram izjave stručnjaka koji se bave djecom i mladima) može biti "intenzivno plasiranje strašnih upozorenja". Zato i napravih asocijaciju na rad sa djecom u "podizanju svijesti o opasnosti nagaznih mina". U tom radu se načinu prezentiranja opasnosti posvjećuje velika pažnja.
Nježnim dječijim dušama treba pažljivo pristupati.
O svemu se treba otvoreno govoriti, ali pristup, način iznošenja problema treba prilagoditi uzrastu djeteta. Tako da ono može shvatiti o čemu se radi, kakva je opasnost u pitanju, i kako sebe najbolje može zaštiti.
Evo sad imamo odličan primjer.
Kako će se škola ophoditi prema ostalim učenicima, prema Admirovim drugovima i drugaricama iz razreda? I za njih je ovo grozan šok. Ta djeca sada u prosjeku imaju po 13-14 godina, pubertet ne da ih drma, već diriguje njima.
Sigurno ima vrlo osjetljive djece koja su vijest o Admirovom samoubitstvu prilično teško primila.
Hoće li se pedagozi više angažovati? Hoće li otvoreno govoriti o problemima koje muče 14-godišnjeg tinejdžera, pa čak i onim bezazlenim? Ili će se prešutjeti, pa prepustiti djecu sami sebima, i svojim konfuznim osjećajima?
