kojeime wrote:Prvo, treba GRASU oduzeti bilo sta vezano za karte. I ukinuti sadasnji sistem karata. Uvesti elektronske karte. Koje izdaje kanton, ne GRAS. Pa bi sistem bio nesto kao ovo: Na svakom kiosku ili u radnji mozes kupiti elektronsku kartu. A na svakom kiosku ili u radnji, ili na automatim za to predvidjenim mozes napuniti elektronsku kartu. Ako si neka subvencionirana kategorija, odes na mjesto koje je za to predvidjeno, a koje kontrolise kanton, ne GRAS, sa potvrdama koje dokazuju da si ta kategorija, i karta se tada posebno reprogramira. I sada ide ovako: Nesubvencionirane kategorije napune kartu sa na primjer 50 KM i imaju na karti 50 KM za voznju. Subvencionirane kategorije ubace na primjer 20 KM, a na karti za voznju imaju 50 KM. Pri ponistenju te karte u vozilu, "naplacuje" se puna cijena voznje. Sav novac za karte ide u kanton. Svaki mjesec iz kantona dodju ljudi, downloaduju iz ponistaca karata u vozilima podatke koliko karata je ponisteno i novac, cija suma zavisi od broja ponistenih karata, prebace GRASU. Tako isto i sa privatnim prevoznicima.
Tako kanton kontrolise cijenu karte, kontrolise ko je subvncionirana kategorija i koliko iznosi ta subvencija, prevoznik naplacuje punu cijenu prevoza bez obzira da li je putnik subvencionirana kategorija ili ne. A prevoznik neka se potrudi da pronadje sistem kojim ce smanjiti svercanje na najmanju mogucu mjeru.
zanimljiv prijedlog!
Neophodno je povećati broj prodatih karata. U tramvajskom saobraćaju nije problem izgraditi naplatne kapije i odvojene stanične prostorije od Ilidže do Muzeja. Uz video nadzor itd. Od Muzeja na Baščaršiju neka ima u tramvaju stalno pet revizora-konduktera koji provjerjavaju karte. Na važnim stajalištima automati za karte. Naprimjer ovakvi kao na slici. Kada je moguće u Poljskoj koja je još nedavno bila objektivno siromašnija nego Jugoslavija, zašto nije moguće u Sarajevu. (Slikao sam u augustu prošle godine u Wroclawu). U automatu se može plaćati kovanicama, novčanicama i banking karticom i čip karticom (objasniću dalje).
Neophodno je uvesti karte koje važe NA SVIM LINIJAMA KOD SVIH PREVOZNIKA.
Pojedinačne karte: Kao osnova bi mogao poslužiti današnji sistem magnetnih tramvajskih karata. Na zadnju stranu je moguće štampati jasan podatak o trenutku poništenja karte: npr. 2013-04-19 15:39.
Uvesti pojedinačne karte koje važi KOD SVIH PREVOZNIKA (trenutno GRAS+CENTROTRANS) I NA SVIM LINIJAMA (ne da danas "vremenska karta" za 1,60 KM važi sat ali samo u tramvajima). Predlažem: Karta za 20 minuta putovanja za 1 KM, karta za 60 minuta 1,60 KM, karta za 24 sata 5,30 KM. Presjedanja koliko god hoće ali samo u roku važenja karte.
Prodaja karata kod vozača: nabaviti elektronske mini blagajne za vozače, kartu izdaje ova blagajna. Izgledaju naprimjer ovako:
Suština je vrlo jednostavna. Vozač na dodirnom ekranu bira vrstu karte, putnik plaća, karta se štampa (može biti i magnetna). On-line se prenose informacije u centralni server. Na kraju smjene je jasno koliko karata je koji vozač prodavao. I moraju štimati pare u blagajni. Ako fale, tvoj problem vozaču. Nema izgovora, nema vozača koji ne izdaje karte ili prodaje stare koje je pronašao na podu i pare sebi u džep.
Pretplatne mjesečne i godišnje karte: uvesti čip kartice. U svakom trenutku je poznato koliko i kojih pretplatnih karata je kupljeno. Korisnik ima on-line internetski račun u koji se može prijaviti. Vidi svoje prethodne kupone koje je kupio. Korisnik može da novi kupon plaća internet bankingom kući - isto kao internet šoping, bez nerviranja u redovima ispred šaltera. Nakon plaćenja kupona za naredni period korisnik stiže na stanicu, ubaci/prisloni čip karticu na uređaj i dođe do "uploada" mjesečnog kupona na čip karticu. Pretplatna čip kartica omogućava prodaju kupona za tekuće periode: ne samo za kalendarni mjesec, nego i recimo od 19.4. do 19.5. kako korisniku odgovara. I još jedna mogućnost: Korisnik ide na godišnji odmor i narednih 7 dana neće koristiti saobraćaj. Dakle preko interneta prekine važenje svog kupona za sedmicu dana i on se automatski produžava za još 7 dana. Bez birokratije, sve automatski, bez mogućnosti malverzacija kod prodaje.
Čip kartica ne služi samo kao mjesečni kupon nego možete i dopuniti nekim novcem i služi kao elektronski novčanik. Znači idete sa jaranom u birtiju, vi imate mjesečnu, jaran nema sitan novac. OK, kod vozača kupite preko vaše čip kartice pojedinačnu za jarana. Maks. pet sekunda traje takva procedura.
SMS karta: pojedinačne karte se mogu kupovati preko SMS poruke što baš dobro funkcioniše u nekim češkim gradovima. Ali ovdje je došlo više puta do uključenja foteljaških jarana koji su bili posrednici tih usluga sa ogromnom provizijom i prevozniku je išlo samo malo para). Svakako super je. Morate imati mobitel koji ima kredit ili paušal. Šaljete SMS poruku koja sadrži određenu riječ na određen broj. Nakon 2-3 minute dobijete SMS poruku koja sadrži otprilike ovaj tekst:
SMS KARTA ZA PREVOZ U KS VAŽI 60 MINUTA OD 19.4.2013 15:52 DO 19.4.2013 16:52. sm658kl6. Ovo zadnje je kod verifikacije dakle kad dođe revizor morate pokazati sms poruku sa kartom ili diktirati njemu ovaj kod i revizor odmah na svom uređaju provjerava imate li važeću kartu i ne samo sms poruku koju ste sebi sami napravili.
Kredit mobitela se smanji za cijenu karte, ili imate podatak o kupljenoj karti na mjesečnom računu od mobitel operatora. Ovdje je svakako mali problem - kako uskladiti te sms karte sa automatskim naplatnim kapijama. Valjda preko nekog QR grafičkog koda ili slično.
Kod pojedinačnih i pretplatnih elektronskih karata je svaki putnik dužan prilikom ulaska u vozilo kartu prisloniti na kontrolni uređaj (poništivač). Provjerava se važi li karta i uz to se skupljaju vrlo vrijedni podaci o tokovima putnika. Na osnovi preciznih informacija o toku putnika se lako mogu prilagoditi redovi vožnje - povećati broj polaska gdje ima gužva, ili smanjiti broj polaska gdje ide 5 putnika u autobusu recimo iz intervala 15 na 20 minuta. Da smo efikasni. Putnik koji nije provjerio kartu prilikom ulaska tretiran je kao da se šverca (ok, ovo je prilično glupo, ali objektivno potrebno za efikasan sistem jer se mora znati koliko putnika gdje i kada putuje radi efikasnosti saobraćaja).
Redovi vožnje: ja sam bio malo iznenađen kada sam prvi put bio ne samo u Sarajevu nego i u Beogradu, Zagrebu... redovi vožnje jesu rijetka stvar, u najboljem slučaju samo na terminalima. Posebno kod linija koje ne voze svakih pet minuta je putniku potrebno da ima na SVAKOM stajalištu ovo:
Tačno može putnik vidjeti kada vozi određena linija sa određenog stajališta. Naravno za poštivanje redova vožnje je potrebno da vozila ne zaglave u gužvama!
U bogatim zemaljama se montiraju na stajalištima displeji koji pokazuju on-line u minutama vrijeme do dolaska najbližeg vozila na svakoj liniji. Budimo realni, to ćemo kada u BiH bude plata 2000 eur mjesečno, sada je i papirni red vožnje odlična stvar (i lakše se zamijeni u slučaju vandalizma).
Svakako dragi forumaši ovo nije naučna fantastika nego sam samo govorio o realnim mogućnostima koje postoje širom Evrope. Naravno da bi takva tehnologija nešto koštala ali mislim da bi ti troškovi bili vrlo brzo plaćeni i ogromno bi se povećali prihodi prevoznika (uglavnom GRAS-a). Ali kao što je naveo kolega
Neoplan, tamo gode kod foteljaša nema interesa ni volje da se nešto promijeni.
Još jedan komentar na kraju: Druga diskusija na ovom forumu se bavi temom izgradnje južne longidutale preko Grbavice i Hrasnog. Vidio sam vizualizaciju tog rugla. Nema zelenila, nema kafića, nema trotoara, ulica od 4 trake prolazi 1-2 metara od prozora stanova nesretnih građana. Ponavljam: za gužve i strašan broj automobila je najviše kriv KATASTROFALAN JAVNI SAOBRAĆAJ. Objektivno je jeftinje plaćati mjesečnu i voziti se udobnim saobraćajem nego plaćati sve troškove povezane sa automobilom. Ali ljudi nemaju izbora. Da se poboljša javni saobraćaj, jako se smanji količina vozila. U osamdesetim nije bilo na ovoj relaciji većih gužva - i životni standard je bio puno bolji. Jer je GRAS raspolagao sa skoro 100 trolejbusa! Danas vozi dnevno oko 20... mislim da je poenta jasna. Da ide na Dobrinju trola svakih 4-5 minuta, tvrdim da se smanji broj automobila na ulici i na jednu trećinu današnjeg stanja. Ali u megalomanskim građevinskim projektima se najbolje sipu pare u džepove foteljaša i njihovih jarana... provjereno sto posto u cijeloj istočnoj Evropi. To je najveća prilika za korupciju i kradu javnih para.
