gorgonzola wrote:
odkud ti to da ne moze raditi na komercijalnoj bazi. kako u drugim drzavama rade? Malo logike u rukovodjenju grasa i sve se moze. Ne moze cijena karte za jednu stanicu biti ista kao za deset. uvesti konduktere u vozila pa ces vidjeti kolika ce naplata biti. Ove kupone izdavati i da su vazeci samo sa licnom kartom.
Drugo otpustiti visak radnika. Svugdje se se radnici otpustaju zasto ne bi i u grasu. Ko su to oni? Ako ima visak 500 radnika,naravno da ce firma poslovati u gubitcima.
Kolega, razgovarali smo o ovoj temi mnogo puta na ovoj diskusiji.
NE MOŽE ŽIVJETI SOLIDAN, RAZVIJEN I PRISTUPAČAN JAVNI PRIJEVOZ SAMO OD PRODAJE KARATA. TAČKA.
Razlog: Ogromne cijene vozila, infrastrukture, pruga - posebno u velikim gradovima koji imaju električni saobraćaj. Električni saobraćaj, posebno šinski, ima veoma male troškove preračunato na transport jednog putnika, ali fiksni troškovi su veliki. Tramvaj vama troši vrlo malo struje, rijetko se pokvari, ima ogroman kapacitet putnika (kao 2-5 autobusa), izdrži 40 godina. Ali košta 2-4 miliona EUR. Jedan komad. I tako dalje.
Na čisto komercijalnoj bazi mogu poslovati samo autobusi, rezultat je da se takav sistem polako reducira samo na isplative relacije, zbog stanovnika teško dostupnih i udaljenih predgrađa svakog privatnika boli - znate šta ga boli.
Grad iznad 100.000 stanovnika ne može imati javni prijevoz zasnovan samo na autobusima i sistemu "svako plaća keš prilikom ulaska". To je drevna, primitivna i totalno neefikasna forma za grad i njegov razvoj.
Naprimjer u Londonu su prve linije metro-a napravljene privatnicima. Radna snaga je bila jeftina, građevinske metode jednostavne. Danas govorimo o cijeni od desetina-stotina hiljadu EUR za JEDAN METAR podzemne željeznice. U Londonu danas postoji mreža metro-a koje nije optimalna - jer su privatnici tada konkurisali i gradili tunele samo na isplativim relacijama. Negdje je bilo tunela kao drveta u šumi, negdje metro očajno fali već decenijama. Razvijati takav sistem i stvoriti od njega solidnu cjelinu je vrlo komplicirano.
Tokom historije, u većini gradova je došlo do preuzimanja privatnika od strane lokalne uprave i stvaranja zajedničkih saobraćajnih preduzeća pod gradskom upravom. RAZLOG: konkurencija je bila u završnoj fazi tako bijesna, ljuta i nemilosrdna, da je donosila više štete nego užitka. Primjer: Budimpešta na početku 20. vijeka i desetine drugih gradova.
Naveo sam puno primjera gradova iz Evrope gdje tamošnji "GRAS-ovi" posluju sa subvencijama. Maksimalan udio troškova za koje su prevoznici sposobni zaraditi je 70-80 posto. Ostatak mora da daje grad/lokalna vlast. U Beču dobivaju 1/3 troškova godišnje u formi subvencija.
Do sada sam uspio pronaći samo dva saobraćajna preduzeća koja posluju sa nulom ili malim profitom - u Hong Kongu i na Taj-wanu. ALI TAMO ZARADE SAMO ZA TEKUĆE TROŠKOVE (plate, popravke vozila, struja, gorivo, osiguranje, servis, rezervni dijelovi). Kupovinu vozila i izgradnju pruga itd. plaća lokalna vlast!!!!
Saobraćajna preduzeća u inostranstvu moraju u suštini dokazati davaocu subvencija kako su potrošili baš svaki groš i da je ta potrošnja imala smisla.
Problem je da se u GRAS-u 24 godina krade. Strašno se krade i to na svim nivoima. Prvo su krali samo direktori i sa njima političari, i na kraju su počeli krasti skoro svi. Od krađe nafte i rezervnih dijelova, krađe para za karte, preko lažnih ugovora o kupovini besmislenih predmeta po astronomskoj cijeni i bespotrebnih rezervnih dijelova sve do ogromnih finansijskih malverzacija i mega prevara.
Naravno kao svaka firma, i da je u vlasništvu kantona, i saobraćajno preduzeće je dužno poslovati kako treba. To znači da se mora dokazati i opravdati korištenje SVAKE MARKE, posebno kada se radi o markama iz džepova građana u formi subvencija. Naravno da i plate moraju biti utemeljene na finansijskim mogućnostima i efikasnosti preduzeća! Firma može imati samo toliko uposlenika koji su potrebni i opravdani za poslove kojima se firma bavi! Dakle javna preduzeća u drugim zemaljama se naravno trude da zarade što više od prodaje karata - ali ne tako da samo dižu cijene, nego da PRIVLAČE putnike!!!! Postoje čitavi sistemi reklame koji imaju za cilj privlačiti nove putnike u javni saobraćaj. Nije stvar u tome prodati što najskuplje karte, nego prodati što više karata PO PRISTUPAČNOJ CIJENI! I to mora podržavati lokalna uprava!!! U gradovima Evrope je razlog za slavlje podatak da se njima u prošloj godini povećao broj putnika!
I zašto je neophodan solidan, kapacitetan i pouzdan javni prijevoz?
Grad bez solidnog javnog prijevoza postane brzo prenapuhan automobilima.
Svakodnevno smrad, smog, beskrajne gužve, haos. Potreba izgradnje sve više i više saobraćajnica, longitudala, transverzala.
Lijep zeleni grad za čovjeka se pretvara u odvratnu rupu od asfalta i betona stvorenu za automobile.
Popravke i održavanje svih tih transverzala i longitudala na kraju koštaju astronomske pare što iscrpljuje lokalni budžet i rješenja više nema bez izuzetno skupih novih investicija. Primjer: desetine gradova u SAD. Uostalom, američka ljubav prema automobilu je jedan od razloga zašto konstantno eksportiraju "demokratiju" slučajno u one zemlje gdje ima puno nafte.
Ili drugi primjer: Velika Britanija i njene željeznice i tramvaji. U pedesetim godinama je tamo banda kretena u foteljama uništila vrlo efikasan i dobar sistem željeznica, tramvaja i trolejbusa - danas imaju samo neku osnovnu jako reduciranu mrežu i čupaju sebi kosu sa glave i moraju to sve graditi ponovo od temelja i košta to milijarde. Razlog: Ne mogu graditi još viš i više i više autoputeva.