piupiu wrote: ↑08/03/2020 13:08Sad se vrati na svoj početni komentar, pa prokomentariši opet. Evo, sad imaš u Bosni 98% deklarisanih vjernika, i društvo kojim dominira vjera. I? Valja li šta? Ili je bolje u sekularnoj Švedskoj?
A kakve veze ima to što se neko deklariše kao vjernik sa time da li je i zaista vjernik i da li je zemlja zaista "vjernička"? Nikakve, zato je i pomalo smiješan tvoj komentar kako je ovo društvo kojim kao "dominira" vjera. Jer ne dominira, čak suprotno. Ne znači da bi bilo dobro da kao "dominira" ako bi ta dominacija bila poput Saudijskog barbarizma primjerice, ali nemojmo se pretvarati da živimo u religioznom društvu.
Sekularizam nije nikakva 'devijacija', nego racionalni sistem odvajanja duhovnog (vjerovanje u Boga, koje je individualno, nije, ne može i ne smije biti kolektivističko, jer onda prelazi u totalitarnost) od političkog (procesi koji se tiču organizacije kompletnog pluralističkog društva, a ne samo vjerskih zajednica).
To ti kažeš, kao i neki drugi. Neki treći kažu drugačije. Svako društvo je imalo kao značajnu komponentu religiju i religijski uticaj nije bio zanemariv. Negdje više (npr. neki Islamski hilafeti), a negdje manje (npr. kasno Rimsko carstvo).
Vjera/religija, svaka vjera, ima učenja koja se tiču kolektiva, to da je vjerovanje tobože "individualna stvar" je puka izmišljotina modernog čovjeka, koja sa pravom vjerom i njenim učenjima nema ama baš nikakve veze. Naravno da je individualno da li neko iskreno vjeruje ili ne, ali što se tiče religije (odnosno "kolektivne vjere") uvijek je prisutan element koji se obraća kolektivu i nastoji usmjeriti čitav kolektiv ka nečemu.
Dalje, ko kaže da bez "sekularističkog odvajanja" mora nastati totalitarizam? Ovdje nam se kao nudi lažni binarni izbor između 2 krajnosti: ili totalna odvojenost vjere ("vjera je individualna stvar") ili totalna dominacija vjere (tipa kako je u Saudijskoj Arabiji). No historija poznaje gomilu izuzetaka tih dvaju krajnosti koji su sasvim OK funkcionisali, i to dugo vremena. Osmansko carstvo, kao primjer, nije bila neka totalitaristička teokracija, jer u suprotnom ne bismo imali sve silne nemuslimane danas u zemljama u kojima su isti bili pod Osmanskom vlašću.
I za kraj ću reći kako je sekularizam sam jedna vrsta totalitarizma. Uništenje "kolektivističke religije" vodi u otvaranje vrata mnogim zlima koja praktično uzrokuju samoubistvo društava. Kao primjer: kamata. Ali hajmo se sad mi pretvarati kako religija, koja je pratila ljudski život i ljudska društva bukvalno oduvijek, je sada kao samo "individualna stvar"; dok naravno naša društva propadaju na svim frontovima, čak i onom biološkom (pad nataliteta i dr.). To je arogancija.