Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Kako može Sejo Brajlović? Jel to onaj što posjeduje mesnu industriju Brajlović?
Hajd mi recite da odgovor ne naslućujete
Teška je tema i žao mi je što moram ubacivati cinične opaske ali moram. Imat , pored Seje koji je na svu sreću živ i zdrav, primjer rahm. Adila Zulfikarpašića, uvakufio i ukopao se na haman najfrekventnijem mjestu u gradu, da drži na oku svoj institut, Markale, katedralu i da mu nije dosadno. Sarajevo jest poznato po raštrkanim grobljima i mezarima koji ljudima skoro proviruju ispod prozora, ali meni je taj Adil-begov mezar baš onako noviji slučaj eskiviranja svjetovnih zakona.
Zao mi je sto je do ovog pitanja doslo usljed nesretnih dogadjaja.
Svjesni smo da nas pokopna drustva, bilo svjetovna (Javna komunalna pogrebna preduzeca) bilo vjerska (IZ, KC, SPC, itd) poprilicno gule u casu kada nam nije ni do cega i kada nastojimo da nase preminule dostojanstveno ispratimo. Posto sam i sam bio u takvoj situaciji, cini mi se kao da pokopna drustva upravo igraju na tu "kartu"- odredjuju tarife s nokta, odoka...
Pazljivo sam procitao pitanje, komentare i (po ko zna koji put) vazece zakonodavstvo u ovj oblasti. Zivim u Banjaluci, dakle, relevantno mi je zakonodavstvo RS-a, a u temi je vec pojasnjeno kako stoje stvari sa zakonom u F BiH-na kantonalnom nivou.
Medjutim, bez obzira na ovu podjelu (nazalost podjelu), vjerujem da nam je zakonodavstvo u sustini isto! Pri tome, vazeci zakoni nivoa entitet-kanton, nisu plod danasnje pameti danasnjeg zakondavca, vec su rezultat prethodnog sistema, kada je ipak, mozda mrvicu, ali ipak!!! zakondavstvo usvajano pazljivije, strucnije,uravnotezenije i izvjesnije.
Sustina zakona je: grob i groblja su komunalni objekti, a preminuli se moze sahraniti samo u groblju. Dakle, zakon ne dopusta sahranjivanje van groblja. Pri tome groblja mogu biti javna (u praksi, realnom zivotu- drzavno vlasnistvo) i posebna ( u praksi- vlasnistvo vjerskih zajednica), spomen groblja, vojna, groblja masovnih katastrofa, anonimna groblja i drugo). Dakle svojina nad grobljem je drzavna tj. jedinica lokalne samouprave- grad/opstina ili ogranicena privatna svojina- vjerske zajednice, udruzenja gradjana koja su registrovana za obalvjanje ove, komunalne djelatnosti.
Fizicko lice ne moze biti vlasnik groblja.
Dakle, gledano kroz vazece zakone- preminuli se ne moze sahraniti van groblja, na npr. zemljistu u svojini njegovih nasljednika, ako to zemljiste nije vec utvrdjeno kao groblje. A da bi neko zemljiste moglo biti utvrdjeno kao groblje, data je kalsifikaicja groblja, od malog- povrsine do 1 ha (hektar), pa srednje, i veliko.
Ovakvom zakonskom odredjenju ne nalazim nikakvu zamjerku, na osnovu samo nekoliko bitnih parametara- zdravlje i bezbjednost ljudi, urbanisticki principi itd... Ako bi se zakonom dopustilo sahranjivanje, na nacin kako je pitanje postavljeno, vrlo brzo bismo imali potpuni haos.
Tacno je da postoje i brojni slucajevi gdje je fakticka situacija upravo obrnuta zakonskom propisivanju. No, tu je rijec o nepostovanju/ neprimjenjivanju zakona.
Da zakljucim- preminuli se prema slovu zakona ne moze sahraniti na parceli koja nije definisana kao groblje.
Maraschino wrote: ↑09/09/2020 01:01
Te sahrane i dzenaze uvijek su iziskivale dodatne troskove a nekada i iznenadne. Pametni se na vrijeme pocinju polako pripremati za sve nadolazece troskove da ih ne iznenadi.
Vjerovali ili ne, moj rahmetli otac je godinama drzao pare u dvije kutije ispod kreveta gdje je lezao a da mi nismo ni znali. U jednoj su bile koverte sa parama za njegovu dzenazu a u drugoj koverte za mamu. Na svakoj koverti pise za sta su pare unutra pa na primjer stoji ''8 sala po 10 km'', gasulenje toliko, tabut toliko...sve, sve.
Kada nam je to rekao mis mo ga pitali cemu to a on kaze ''hocu da mi dodjete na dzenazu a ne da trazite izgovor da ne dodjete jer ce vas cekati troskovi iako Bogu hvala da smo svi dobro i vise od toga situirani ali on kaze, nikada se ne zna u kakvoj je ko situaciji.
Znaci, pametan covjek tako radi. Nije se razbacivao nego razmisljao kako ce sam sebi da isfinansira sahranu.
Mislim da ne razumiješ poentu. Ovdje je proradio princip, "nećete mene u mom žitu" i tako dalje. Plus što postoji zemlja koju niko ne koristi.
Pokušavala sam izbjeći temu finansija, ali očito da ne ide.
To koliko neko štedi (i je li uopće u mogućnosti da štedi za svoj ukop) ne bi trebalo biti relevantno u ovoj raspravi. Primjera radi, dio članova porodice koji su preminuli su penzioner, njegova supruga domaćica, i sin koji je radni vijek proveo kod privatnika - i svi su bili članovi IVZ, koji su svake godine izdvajali dio svog prihoda za plaćanje članarine IZ. Očito nedovoljno. Nejse, ostatak porodice je preuzeo na sebe troškove sahrane i niko to više ne prigovara. Da je cifra za ukop bila razumna, mislim da niko ne bi potezao ovdje to pitanje ukopa u svojoj režiji, ali po običaju, iskorištava se bol porodice, i činjenicu da niko ne postavlja pitanja, već se zadužuje da bi rahmetlija imao normalan ispraćaj na Ahiret.
IZ se vodi time da niko neće ostati neukopan, i čak i kada su u pitanju osobe koje su posljednjih godina živjele na socijali, rubu siromaštva - i dalje im ne halale ostatak novca za doplatu nakon članarine, već prijatelji i komšije skupljaju novac da se ljudi ukopaju kako pristoji jednom muslimanu.
Ja sam u principu dobila odgovor na pitanja koja su me zanimala, hvala svima još jednom.
kuli1961 wrote: ↑09/09/2020 21:57
Ovakvom zakonskom odredjenju ne nalazim nikakvu zamjerku, na osnovu samo nekoliko bitnih parametara- zdravlje i bezbjednost ljudi, urbanisticki principi itd... Ako bi se zakonom dopustilo sahranjivanje, na nacin kako je pitanje postavljeno, vrlo brzo bismo imali potpuni haos.
Tacno je da postoje i brojni slucajevi gdje je fakticka situacija upravo obrnuta zakonskom propisivanju. No, tu je rijec o nepostovanju/ neprimjenjivanju zakona.
Da zakljucim- preminuli se prema slovu zakona ne moze sahraniti na parceli koja nije definisana kao groblje.
To da moze tako mezarluka bi bilo gdje god se okrenes ali ni to nije razlog vec sta bi onda grobari tj. hodze i popovi radili? Ukratko, ako hoces da se zakopas na svojini to prvo moras uvakufit grobarima tj. preknjizit poklonit IZ koja onda dalje raspolaze sa tim i naplacuje od tvoje zemlje placarinu za generacije koje ce da umru, plus sve ostalo sto ide kada neko umre. I da se nadovezem na ovog druga gore, ko nije placo hodzarinu kad umre neko njemu blizak ce da plati sve retroaktivno, to znam iz iskustva, ima mozda izuzetaka dje je siromak pa bas nema ko da se operuta al i to tesko vec onda dzemat to posabire... tako je u mom mjestu a vjerujem i svuda.
