Ja sam kao skolarac jedino znao sloziti figure i to je sve.pOZz wrote:Slično je i kod mene. Volio bih kad bi se to moglo nekako istražiti, pa bar kol'ko-tol'ko da se pokuša utvrditi stvarna korelacija između stvari koje si ti naveo._Reds_ wrote:Dobra ideje,
ja sam igrati sah naucio kao mali, prije nego sto sam krenuo u skolu. I danas dan imam one figure i tablu, stim da sam jednu figuru negdje izgubio. Uvijek sam molico oca, kad bi dosao sa posla da igra samnom, ili nekoga od robine. Mislim da je to dosta uticalo na moj intelekt, jer kasnije nikad nisam imao problema sa matemtikom, fizikom, informatikom i slicnim znanostima.
Za razliku od mog mladjeg brata, koji ni danas dan ne zna igrati sah (maturant), i matematika mu je totalna suprotnost od moje.
Od oca sam naslijedio ljubav prema sportovima sa loptom, prvenstveno fudbal i kosarka. Sah mi nije
bio ni na kraj pameti sa svim viskom energije u mladosti i mislim da bi ta igra kao obavezan predmet u skoli,
u mom slucaju bila krajnje deplasirana. Danas, sto vise ulazim u godine, mi se sah i slicne igre koje ne zahtijevaju
fizicku spremu namecu kao nesto prirodno.
Da li sam nesto izgubio time sto nisam igrao sah do 30te?-Nista gravirajuce mi ne pada na pamet.
Svi koji su u ovoj anketi glasali za opciju "da" bi se trebali vratiti u svoje skolsko doba, u jedan od prvih razreda
i tamo malo, po sjecanju, procesljati profile svojih drugara i na osnovu nekog prosjeka, ako je taj prosjek
uopste moguce izvuci, zakljuciti da li bi sah kao obavezan predmet zaista bio prikladan.
Ne postoji univerzalan covjek pa tako ni univerzalan ucenik.
Hiperaktivnoj djeci zeljnoj trke i aktivnosti nece pomoci visesatno sjedenje na stolici kao sto ni
onima sa izrazenim intelektualnim sposobnostima i interesima nista nece znaciti visednevna trka za loptom.
