Legendardni igrač Sarajeva, francuskog PSG-a i jugoslovenske reprezentacije izabran je jednoglasnom odlukom svih 13 članova IO koji su prisustvovali sjednici u zgradi Nogometnog saveza BiH.
SAFET SUŠIĆ
Safet Sušić - Pape, rođen je 13. aprila 1955. godine u Zavidovićima.
Kao jedan od najboljih fudbalera Evrope i svijeta u svojoj generaciji, Sušić je bio jedan od onih fudbalskih umjetnika koji je sa elegancijom gazele prolazio kroz protivničke odbrane, ostavljajući gledaoce bez daha i dilemom jesu li dobro vidjeli ili ih samo oči varaju. Blistavu karijeru započeo je u Krivaji iz Zavidovića. Brat Sead po mnogima je bio i veći talenat od Safeta, ali njegov fudbalski put umnogome je obilježio život van sportskih terena. Život je Safeta ga odveo 1968. na igralište Krivaje, što je bilo presudno u njegovom sportskom opredjeljenju. U prvom timu Krivaje igrao je kada je imao 16 godina.
Godine 1972. odlazi na Koševo u juniorsku ekipu Sarajeva. U prvom timu Sarajeva debitovao je 3. avgusta 1973. godine na Koševu protiv Crvene Zvezde u "Ljetnjoj Ligi šampiona".
Kao izraziti napadač-golgeter, isticao se visokom individualnom tehnikom i vrlo atraktivnom igrom. Dobio je brojna priznanja: 1979. proglašen je za najboljeg jugoslovenskog fudbalera, 1980. za najboljeg sportistu SR Bosne i Hercegovine, a 1981. dobio je Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva.
Za reprezentaciju Jugoslavije prvi put nastupio je u Budimpešti 5. oktobra 1977. godine u susretu sa Mađarskom i postigao dva gola. U to vrijeme nastala je i poštapalica "ne može Borota (čuveni jugoslovenski golman-ekscentrik i slikar amater poznat kao prvi čovjek nikada slabije odbrane jugoslovenske reprezentacije) primiti koliko Safet može dati". U prvih deset reprezentativnih susreta, tri puta je postigao het trik. Za "A" reprezentaciju do kraja 1981. odigrao je 20 utakmica.
Godine 1979. proglašen je za najboljeg fudbalera Jugoslavije a u sezoni 1979/80. bio je najbolji strijelac u Prvoj ligi, zajedno sa Kostićem iz Napretka. Reprezentativni početak kakav je Sušić imao u nacionalnoj selekciji Jugoslavije, niko i nikada nije imao.
Debitovao je na čuvenom Nep Stadionu u Budimpešti i već u toj prvoj utakmici postalo je jasno ko će biti nasljednik velikog Dragana Džajića, u to vrijeme jednog od najboljih igrača na svijetu. Već u sljedećem susretu nosio je Džajin dres sa brojem 11 i utrpao je Rumunskom golmanu Moraruu tri komada u Bukureštu, bizarna utakmica u kojoj su Rumuni Borotu savladali već u drugom minutu na kraju je završila rezultatom 6:4 za Jugoslaviju, a Sušić je uz tri gola uspio pogoditi i stativu nakon koje je Mužinić postigao drugi pogodak za Jugoslaviju. Zvijezda je rođena.
Protiv Italije na Maksimiru, 1979. godine, Sušić je praktično sam pobijedio tada skoro nepobjedive Italijane. Ni Gentile ni Konti nisu uspjeli zaustaviti fudbalskog maga, tri gola pospremio je u mrežu Italijana i majstorski namjestio četvrti za Zajeca.
Septembra iste godine, mjesto radnje beogradska Marakana, utakmica protiv Argentine. Opet na scenu stupa Pape i sa tri gola pobjeđuje tada aktuelne svjetske prvake predvođene legendarnim Kempesom. Kako se utakmica zahuktava, argentinski selektor Menoti uviđa da Sušića ne može čuvati jedan igrač pa mu konstantno kroz utakmicu dodaje po još jednog čuvara, nakon svakog Safetovog gola na njemu se mijenjaju i dupliraju čuvari. Utakmica je završena sa četiri Argentinca koji u isto vrijeme čuvaju Sušića a ovaj je ipak uspio postići tri pogotka.
Nakon ovih bravuroznih izdanja u nacionalnom dresu, i nakon što je ispunio zakonsku normu od 28 godina starosti potrebnu za odlazak u inostranstvo, za Sušića je nastala prava potjera od strane najvećih klubova Evrope. Posao sa Interom je već bio dogovoren i Sušić je navodno potpisao predugovor međutim u sve se umiješao Torino sa boljom ponudom i nakon što je Sušić odlučio potpisati za Torino, Inter se žalio fudbalskom savezu Italije i kao rezultat svega Sušić je dobio jednogodišnju suspenziju za dolazak u Italiju.
Poslije toga Sušić odlazi u Francusku, u Paris Saint Germain, gdje je bio i ostao najveća fudbalska legenda PSG-a, prije i nakon njegovog dolaska taj klub više nije bio isti. Moglo bi se reći da je sa dolaskom Safeta Sušića PSG prelomio tu neku nevidljivu granicu i ušao u red najvećih klubova Francuske. Možda i najbolju ocjenu kvaliteta i fudbalskog znanja o Sušiću dao je Miroslav Ćiro Blažević riječima «Ćiro je trenirao svjetske igrače, ali je Safet Sušić neponovljiv, jedan i jedini. On je bio umjetnik!»
Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 54 utakmice i postigao 21 gol, učestvujući 1982. na Svjetskom prvenstvu u Španiji i 1990. na Svjetskom prvenstvu u Italiji, kao i 1984. na Prvenstvu Evrope u Francuskoj.
Debitovao je za reprezentaciju 5. oktobra 1977. protiv Mađarske u Budimpešti sa dva postignuta gola, a posljednju utakmicu za nacionalni tim odigrao je 14. novembra 1990. u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo protiv Danske (0:2) u Kopenhagenu.
Za FK Sarajevo je, od 1973. do 1982., odigrao 221 utakmicu i postigao 85 golova.
Od 1982. do 1991., za PSG je odigrao 287 utakmica i postigao 72 gola. Osvojio je titulu prvaka Francuske u sezoni 1985/1986. i Kup Francuske u sezoni 1982/1983.
Karijeru je završio u Red Star Saint-Ouenu, nakon jedne sezone (1991/1992.), odigravši 17 utakmica, uz 3 postignuta gola.
Ne znam skeptican sam.. Moja zelja, a i zelja vecine nas je bio Sergej Barbarez, iako bez trenerskog iskustva (a bolje i nikakvo nego Safetovo), ljudska GROMADA, PATRIOTA, ali takvi ne dolaze u obzir, bolji su ovi pogodni i podobni savezu.. Nadam se najbolje.. Ali.. 
A 
Necu vise, ... dozivjet cu kulminaciju, ... 
Nema papeta nema ni prvenstva kako za jugoslaviju tako ni za BiH.