Dragi perscitus, dozvoli da te ispravim, ranih 90ih nije ni priblizno bilo grafita jer su sprejevi bili uzasno skupi (valjda se toga sjecas.. trebao bi toga da se sjecas.. haman kao “suho zlato). Posto ti mene poredis sa nekakvom neuroticnom babom ili vec, ja cu tebe sa dzankijem, ne zamjeri… Da ti ispricam jednu pricu- Mi imamo dzankija u neboderu, sivog lica, gleda u pod dok prica, cese se po rukama, kada se spuca, zna ga i protjerati u stubistu. Ostavlja ostatke krvi po zidu. Zivopisno.. nema sta. i jednako poucno kao i tvoja prica.perscitus wrote: ↑28/01/2024 18:18Draga moimoi, dopusti mi da ti ispričam jednu priču. Ranih devedesetih u strogom centru grada gotovo svaka zgrada i kuća je imala neki natpis na fasadama i nikome nije smetalo. Gitare u podrumima, amerikana u rukama, raznobojne žice na ulicama i bolonjez bez mesa ubrzo nakon rata zamijenile su ulice pune života, fuca, basket, ragbi preko zime, muzika sa balkona, zajednički roštilji i druženja. Jednom rječju ljepota i divota. Ali, nedugo nakon toga, u našem komšiluku doselila se neka žena čudnog izgleda i ponašanja. Neuredna kosa, neurotične oči, blatnjavi gumeni opanci i glas koji nam je ubijao sluh više nego sirene za vrijeme rata. Ubrzo je krenula sa krpom u rukama da zavodi red, na prozoru se derala na komšije zbog muzike, smetao joj miris hrane, poljevala vrelom vodom djecu, trovala naše cuke, izlazila vani i čistila opsesivno kompulzivno sve što je bilo išarano na zidovima. Sad znam da je ta jadna žena očigledno imala neku prljavštinu u sebi čim je toliko čistila sve vani. Draga moimoi, naravoučenije ove kratke priče je nemoj da budeš ta žena u očima tvog komšiluka. Ako ti smeta neki potpis na tvojoj fasadi, onda ti okupi djecu iz mahale, kupi im tablerone, a pošto imaš kuću onda bezbeli imaš i avliju pa ih pozovi unutra na ručak, organizuj neko takmičenje u crtanju, podražavaj kreativnost budućim generacijama i kao nagradu pobjedniku kupi sprej i neka ti nacrta nešto fino kao sreća i nešto lijepo kao čokolada na tvojoj čistoj fasadi. Nisu problem natpisi na fasadama, problem su ubice kulture komšiluka Ti bi da Sarajevo bude kao anemični Minhen, čist i fin sa narkomanima i iglama u javnim wc-ima, a ja bi da mi Sarajevo bude kao Sao Paolo, živ i energičan, bez reklama i sa crtežima. Ni ti, ni ja, nećemo dobiti ono što želimo jer Sarajevo niti će biti Minhen niti će biti Sao Paolo, biće ono što biti mora. Ti bi da crteži budu na napuštenim zgradama i uništenim fabrikama daleko od očiju javnosti, a ja bih da ljudi poput tebe budu daleko od očiju našeg komšiluka. Opet, ni ti, ni ja, nećemo dobiti ono što želimo. Vjeruj mi, niko ne voli isfrustrirane i čangrizave ljude. Uživaj, opusti se jer život je fragilan, kratak i pun stresa sam po sebi.moimoi wrote: ↑28/01/2024 09:29 @perscitusRece i ostade zivJebi ga, moramo se naučiti razgovarati nekad. Ništa lično.
Ziv biJo ne tjeraj me da te citiram
Rulof nije nikakav umjetnik, ne crta.. lik se samo potpisuje. Cisti vandalizam i nista drugo.
Ti si taj koji zastupa misljenje da svojim vandalizmom ne unistava imovinu, pa te fino pitam koja je razlika da isara tvoje auto? I ti ces i dalje moci da vozis. Ha ja
Apsolutno nemam nista protiv grafita kao vid umjetnickog izrazavanja sve dok se to radi na mjestima kojima neces umanjiti vrijednost(napustene fabrike, rusevine…) ili onda kada ti grad da povrsinu pa da svojim crtezom uljepsas (ako si vican)neko ruglo od zida.
I da, i stara fasada ima vecu vrijednost ukoliko nije isarana, ma sta ti o njoj mislio… ako nista psiholoski faktor… udjes u zgradu koja nije isarana iz vana i iznutra vs zgrada koja jeste. Ja bih recimo kao kupac uvijek birala onu prvu. Zivio
Koji tvoj komsiluk? Koliko zakljucih iz onog sto pises ne zivis u Sa
Ragbi? Na Cvili?