necko_hz wrote:Finale je bez ikakve sumnje opravdalo očekivanja. Wawrinka je izborio priliku da dokaže teniskom auditoriju da nije
one Slam wonder, već
multiSlam kalibar, te da osvojena GS titula u Australiji prošle godine nije bila slučajnost, već
kvalitativni skok materijalizovan sada već i drugom GS titulom. Wawrinka je jučerašnjim mečom definitivno pribodio ogroman broj onih navijača koji su sumnjali u njegov kvalitet, osporavajući ranije pomenuti trijumf iz Australije povredom Stanovog protivnika u pomenutom finalu. Način na koji se plasirao u finale French Opena, a potom i odigrao finalni meč definitivno nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Prvenstveno sam put do polufinala je bio impozantan. U 1/4finalu je pao Federer, bez da je uspio iskoristiti
ijednu od ukupno 4 brejk lopte koliko mu je Wawrinka dao. To je prvi put da se takvo nešto desi Federeru još od
US Opena 2002 i meča protiv Maxa Mirynog. Nakon Rogera uslijedio je Tsonga, a tu je Wawrinka posebno pokazao nevjerovatnu mentalnu snagu i ogroman napredak na tom polju u posljednje dvije godine, spasivši
16 od 17 brejk lopti, te dobivši meč sa 3-1 u setovima. Finale kao finale, uvijek zavisi od više faktora i niko ne može znati na koji način će igrači ući u taj duel. Mnogo je nervoze, ulog je ogroman, a svaka greška ima ogromnu težinu. Obojica igrača su bili pod ogromnim pritiskom, Novak zbog činjenice da je
'Kup Mušketira' jedini trofej koji mu nedostaje u bogatoj karijeri, a Wawrinka zbog toga što je morao potvrditi Australski Major osvojen prošle godine. Uprskog ogromnom pritisku, momci su prikazali izuzetno kvalitetan tenis, a nekoliko faktora je presudilo da trofej ode u ruke Švajcarca.
1. Taktika
Svima je jasno na čemu Novak bazira igru protiv Wawrinke. Akcenat je uglavnom na
kontrolisanoj agresivi čiji je cilj onemogučivanje Wawrinke da uđe u udarac, šetajući ga po terenu i izbacivajući iz
komforne zone. Ipak, pomenuta taktika nikada nije isprobana na šljaci, bar ne protiv
Wawrinke vol.2. Šljaka Stanu omogučava ono što tvrde podloge ne, a to je
proklizavanje i mogućnost lakšeg kretanja i pozicioniranja na udarac. To je Stanu naročito od ključnog značaja kada pokriva FH stranu, jer mu obično Novakove Top spin dijagonale uvijek naprave mnogo problema s obzirom da ga hvataju u
raskoraku onemogućujući ga da se kvalitetno namjesti na udarac. Upravo su to udarci na kojima Novak bazira gameplan protiv Wawrinke, jer izbacivanjem Stana iz terena, Novaku se u potpunosti otvara paralela koju može gađati sa minimalnom količinom rizika. Međutim, ovo je taktika koja se jučer pokazala kao potpuni promašaj. Prvenstveno, Novakovo
'doziranje' udaraca nije imalo smisla, jer je Wawrinka sa oba krila konstantno
potiskivao Novaka sa osnovne linije, ostavljajući mu mogućnost da
'reaguje', ali ne i da 'kreira'. Samim tim je Novak od starta bio prinuđen da
igra onako kako mu protivnik svira, bez ikakve šanse da promijeni melodiju. Prvenstveno, Novak se suočio sa dijametralno suprotnom igrom u odnosu na sve prethodne mečeve na French Openu, u kojima je on bio taj koji je diktirao igru i nametao ritam. Ovdje je bio potisnut usljed Stanovog
izrazito jakog udaranja sa oba krila, koji su Novaka onemogućivali da stoji bliže osnovnoj i tako opasnije naudi Stanovoj igri. To naravno ne bi bilo moguće da Stanov
defanzivni segment nije bio na vrhuncu, jer je
balans ofanzive i defanzive, te tranzicija iz jednog segmenta u drugi bila fenomenalna. Novak bi prilikom većine napada po dijagonali dobijao ili kontra napad ili sqvash udarac koji ne bi mogao napasti onako kako bi želio, uglavnom zbog toga što je Stan proklizavanjem dobijao
neophodno vrijeme za kvalitetno namještanje na udarac i adekvatan odgovor. Bekendom bi se odlučivao ili na slajs ili na Top spin, kojim bi usporavao poen i sebi 'kupovao' neophodno vrijeme, nastojeći pripremiti teren za napad koji je bio puno učinkovitiji i opasniji od Novakovog. To pokazuje omjer u
FH vinerima 26-7 u Stanovu korist, kao i u
BH vinerima 13-9 za Stana, te
iznuđenim greškama 46-43 za Novaka. Ni na jednom dijelu terena Novak se nije uspio osjećati sigurno, ni kada bi otjerao Stana daleko od osnovne, ni kada bi ga pozivao na mrežu. Tokom cijelog meča je Novak bio taj koji bi potezao vanšablonske poteze odstupajući od gameplana, jer je bilo jasno da nije mogao ispratiti tempo koji je Stan nametnuo, tim prije što je Švajcarac bio ubijeđen da može ostati uz Novaka, dok Novak nije mislio da Stan može to uraditi. Potcijenio je Wawrinku procjenom da će
forsiranje 'tempa' sa osnovne linije više nauditi Stanu, nego njemu, a ispalo je obrnuto. Novak je taj koji nije uspio ispratiti ritam koji su obojica nametnuli. Ova slika dovoljno pokazuje koliko Novak nije bio u kontroli onoga što se dešavalo na terenu.
Ritern
Ritern je udarac koji za Novaka ima jednaku težinu kao
servis za jednog Johna Iznera. Novakov sistem igre je baziran na
konstantnom pritisku protivničkog servisa s ciljem spriječavanja dobijanja laganih poena i servis gejmova. To je ogromna razlika koju Novak pravi u svojim mečevima, jer je njegov ritern zasnovan na
kontri, a ne samo na
bloku i vraćanju loptice u teren. Često ono što bi protivničkim igračima trebalo donositi prednost (servis), donosi Novaku,
zahvaljujući odličnom generisanju snage servisa i fenomenalnoj kontroli tih udaraca, vraćajući ih duboko u marginu
20-30 centimetara od osnovne linije. To je definitivno segment koji je jučer zakazao ili još bolje rečeno, Wawrinka je razliku na riternu sveo na minimum. Koristio je odličnu taktiku koja se ogledala u sljedećem. Na prvi Novakov servis
radijus Wawrinkinog kretanja (stajanja) bio je 1,5 – 2 metra od osnovne linije. S obzirom da se Novakovi servisi baziraju više na
plasiranju, a manje na
snazi, te da je odskok loptice veći i neugodniji, što itekako otežava riterniranje sa same osnovne linije, Wawrinka je imao mogućnost dosta lakog
blokiranja tih servisa BH ili FH slajsom. Time je dobijao vrijeme za
pozicioniranje na udarac i protivnika koji ne može kvalitetno napasti te loptice. Novakova reakcija na slajs uvijek će biti osnovna tačka eksploatisanja svakog njegovog protivnika. Ritern na drugi servis je ipak segment koji najviše zapanjuje. Većina igrača se odmiče od osnovne kada riterniraju prvi servis, a ulaze u teren na drugi s ciljem napadanja tih servisa i preuzimanjem inicijative u poenu. Kod Wawrinke je bilo obrnuto. Prilikom drugog servisa stajao bi
4 m iza osnovne linije i veoma uspješno riternirao vraćajući Novaku lopticu pod noge Mogućnost kontrolisanja udaraca i poena 4m iza osnovne linije je nešto čime se u teniskoj historiji mogao pohvaliti samo
Rafael Nadal. Sada se time može pohvaliti i
Stan Wawrinka. Kada je riječ o Novakovom riternu, treba istaći da mu njegov najbolji udarac nije donio ono što je trebao. Nije mu donio inicijativu u poenu niti je na bilo koji način uspio poremetiti Stanov tajming i pripremu na sljedeći udarac. Stan je servisom dobio dosta laganih udaraca, koje je zahvaljujući nevjerovatnoj snagi udaraca, odlično koristio za vinere ili preuzimanje inicijative koja bi mu donijela prednost u poenu i u konačnici iznuđene greške Novaka.
Fizičko trošenje i power segment
Novak nije defanzivac, niti se može smatrati istim. Niti je njegova defanziva bazirana na čistom
moonbalingu i retrievingu kao što je riječ sa Murrayom ili Nadalom. Novak se ne
brani već
kontrira. Na napad uzvraća
kontranapadom, a to mu omogućuju
gibkost u kukovima i strechevi (proklizavanja) kojim ulazi u putanju udarca i
amortizuje njihovu snagu, vraćajući protivniku jednako jaku lopticu nazad. Fizičko trošenje usljed takve igre je mnogo veće nego kod
obične defanzive u vidu slajsa ili Top spina, na kakvu se Wawrinka odlučio. Ipak, da bi trošenje došlo do izražaja, potrebno je
eksploatisati takav način 'odbrane' dovoljno dugo i dovoljno jako, a to je ono gdje Wawrinka uspjeva, a ni jedan drugi igrač ne. Za egzekuciju takvog stila potreban je
'power segment' i mogućnost konstantno jakog udaranja sa oba krila. Pored Wawrinke, samo je
Marat Safin imao tu mogućnost i to u prvom dijelu svoje karijere, prije povrede koljena koja mu je upropastila forhend. To je ona dimenzija koju trenutno samo Wawrinka posjeduje. To je razlog zašto Novak protiv Wawrinke nije u kontroli meča kao protiv ostalih igrača. Stan ga
potiskuje. Ne ubija ga konstantnim lupanjem vinera po svaku cijenu i iz svake pozicije, već ga
silinom udaraca izbacuje iz terena tražeći kraću lopticu za kvalitetan završni napad. Novakove
counter sposobnosti su konstantno pod pritiskom, a
kontrolisana agresiva ne donosi dovoljan broj laganih poena, kojim bi smanjio
fizičku potrošnju i odmorio tijelo. To pokazuje i činjenica da je Novak iz igre imao samo
24 vinera naspram
Stanovih 51. Premalo, ali objašnjava Novakovo posezanje za drop šotovima i izlascima na mrežu. Novak će ubuduće sasvim sigurno nastojati biti što agresivniji u njihovim mečevima, čak i po cijenu povećanog broja neiznuđenih grešaka. Igru više ne smije bazirati na
tempu, gdje je Stan očito jači, već na
point constructingu i ofanzivi. Wawrinka je juler bio mnogo izbalansiraniji igrač u svakom pogledu, dok Novakov ofanzivni segment nije odradio svoj dio posla.
O meču općenito
Ovaj meč je definitivno pokazao koliko je Novak dobar igrač. Stan je prikazao jedan od najbrutalnijih nivoa tenisa koji sam vidio, imao je gotovo
30 vinera i 20 ukupno osvojenih poena više, a opet je malo falilo da Novak meč odvede u peti set. Novakovi lobovi su jučer definitivno zakazali. Par izglednih prilika je upropastio lošim lobovima. Pri rezultatu
1-1 i 15-15 u trećem setu, Wawrinka je odlično izgradio poen, ali je odigrao loš volej na kraju, koji je Novak bez problema stigao, ali i neobjašnjivo izbacio u out pokušajem loba. To je definitivno segment koji je mogao i morao bolje funkcionisati.
Četvrti set ? Wawrinka je pod uticajem nekoliko fantastičnih vinera ušao u svoj karakteristični mod napadanja po svaku cijenu i greške su se počele redati. To i objašnjava pretrpljeni brejk na početku četvrtog seta. Kada je
smirio igru i vratio plan A, ponovo smo gledali istu sliku koju smo gledali i većim dijelom meča u kojoj Wawrinka konstantno pritiska Novakov servis. Novak je kod 3-3 spasio obje brejk lopte na
impresivan način, odigravši dva jako
dobra voleja na itekako nezgodne Wawrinkine passing shoteve. Potom je servis vinerom došao do gejm lopte koju je iskoristio
fenomenalnom BH paralelom. Vrisak poslije osvojenog poena je rekao sve. Novak je znao da je momentum sada na njegovoj strani i da mu se šanse za dobijanje ovog seta rapidno povećavaju.
Dao je Stanu pobjedu u ruke i naglo mu je oteo. Jedini način da Stan povrati momentum bio je da uradi upravo ono što je Novak njemu uradio –
pruži šansu protivniku, a onda mu ne dozvoli da išta više uradi. Kada je vezao 5 osvojenih poena i spasio 3 vezane brejk lopte, bilo je jasno da on ovaj meč ne može izgubiti. Novak je to znao, svi su to znali.
Ta količina Stanovog samopouzdanja je nešto nevjerovatno. Način na koji je igrao i vjerovao u sebe i svoj gameplan, u ono što radi na terenu bio je impresivan. Pored toga, defanzivni segment je odradio ogroman dio posla. Defanziva je funkcionisala jednako dobro kao i ofanziva. I kada je trebalo držati lopticu u igri neutralisanjem Novakovih napada i kada je trebalo probiti protivnika na mreži. Dva passing shota koja je Stan pogodio kod 4-4 u posljednjem setu govore sami za sebe. Impozantna partija i možda i najveći teniski nivo koji sam ikada vidio.
Novak je bez sumnje
'moderni Lendl'. To je bilo jasno još od prvog njegovog pojavljivanja na ATP touru. Ipak, nisam očekivao da će se njihova sličnost ogledati i u nemogućnosti osvajanja jedinog GS-a koji im nedostaje. Ne bih volio da Novak karijeru završi bez Roland Garrosa, bilo bi nepravedno. Bilo je i prema Lendlu da ostane bez Wimbledona, ali ne moramo imati dvojicu igrača koji su zaslužili nešto, a nisu uspjeli da to ostvare. Novak će u svakom slučaju imati još prilika pred sobom i mislim da je puno izvjesnije da će osvojiti RG, nego da neće.
O Wawrinci je sve već rečeno. Majstor tenisa.
