Rogatica

Svakodnevna dešavanja u Goraždu, Višegradu, Foči, Vlasenici, Han-Pijesku i ostalim mjestima regije.
User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

#126 Re: Rogatica

Post by mirsad_d »

Igra prstena

Image
izvorfotografije : Mujo Zimić

Omiljena igra na našem području bilo je skrivanje prstena. Ne znam kako, kada i gdje je nastala ova neobična igra. Stariji su govorili da se s prstenovima igra od kada je i svijeta. Iz priča naših nena i deda, znamo da se prstenom igralo u dugim zimskim večerima kada se nije imalo šta raditi na imanjima. Zanimljivo je da igraju samo muškarci i to samo zimi kada su duboki snijegovi i kada studen stegne pa se nema šta drugo raditi oko kuće. Dok su žene prele vunu, muškarci su vodili teške borbe u prstenu. Za ovu igru potrebno je jedanaest čarapa od vune. I, naravno, glavni rekvizit - prsten, po mogućnosti zlatni. Princip igre je, u suštini, jednostavan - igrač iz jedne ekipe sakriva prsten pod jednu od čarapa, dok protivnici trebaju da otkriju gdje se on nalazi. Ako se prsten pronađe u prvom ili pretposljednjem pokušaju onda, kao u odbojci, set-potez preuzima protivnička ekipa. Svi pronalasci prstena, osim ova dva pokušaja, skrivačima donose bodove i to u skali od jedanaest do tri. Na sredini sobe za prsten prostrto je ćebe, a zanimljivo je da se ova igra igra klečeći. Bude i povreda. Često se koljena nažuljaju, a zna se desiti kada igrač pronađe prsten da od sreće lupi po njemu i povrijedi prst. No, te fizičke povrede nisu ni blizu drugih povreda koje može izazvati ova igra. Psihička bol je teža. Čovjek nakon poraza može dva dana da ne spava. Krivo mu bude. To zna da boli. U ovoj igri isključivo je bitna vještina. Igrač koji skriva prsten mora biti hladan k’o špricer, njegovi pokreti moraju biti ujednačeni, a lice kameno, bez nepotrebnih grimasa. Onaj koji gleda skrivača istovremeno mora pratiti ruku protivnika, njegovo lice, reakciju ostalih igrača, a nekada i publike. Igra prstena je pravi psihološki rat. Jako je bitno uočiti na koji se način protivnik odaje. Partije su nekada znale trajati sat vremena i to uglavnom kada se susretnu ekipe potpuno različitog kvaliteta. Kada se radi o ekipama približno istog nivoa onda se igra oduži i na nekoliko sati.
User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

#127 Re: Rogatica

Post by mirsad_d »

LAPIDARIJUM

http://rogatica-bih.blogspot.com/2014/0 ... atici.html
Image

U parku Doma zdravlja u Rogatici formirana je mala kolonija kamenih spomenika-lapida koji potječu iz antičkog doba (od II st.n.e. do IV st.n.e.). Oni predstavljaju dragocjene dokumente o životu i razvoju grada iz tog perioda.
Šezdesetih godina prošlog stoljeća, prilikom gradnje većeg stambeno-poslovnog objekta u Rogatici otkriveno je više nadgrobnih spomenika-lapida, koji potječu iz antičkog doba. Riječ je o rimskim nadgrobnim stupovima i pločama (stelama), koritima i žrtvenicima (arama). Većina njih je reljefno obrađena ili su ispisani tekstom na latinskom jeziku. Grupiranjem dijela tih otkrivenih rimskih kamenih spomenika, u parku Doma zdravlja u Rogatici, formiran je minijaturni Lapidarijum na otvorenom.
kakonako
Posts: 601
Joined: 20/05/2013 16:26

#128 Re: Rogatica

Post by kakonako »

Na naslovnoj stranici www.rogaticani.com objavljen je intervju sa Mehmedalijom Jusicem Seperkom,koji je napravljen(Almir Lihic) u Americi gdje,sada,obojica zive.O Seperki kao igracu ne treba trositi rijeci...a,evo,od mene jedna pricica kao podsjecanje o kakvom se igracu i covjeku radi.........................................
"Igrali mi("Mladost") neku vaznu utakmicu u Fojnici.Poranili,autobus,pa pravac Sarajevo-Restoran Kula u to vrijeme elitno mjesto za sve "poprdane"(sto bi rekao Meho Laki) i ostale namjernike.Vodja puta Opa,na kondukterskom mjestu Maci-Sisi,sa sluzbenom kapom,daje signale lijevo desno,nekako se parkiramo izmedju onih nakrivljenih topola,stolovi sastavljeni,bijeli stolnjaci,uostalom kako dolikuje ekipi koja u tom momentu zauzima prvo mjesto nekakve lige koja obuhvata teritorij od Zavidivica i Zepca,preko Zenice do Jablanice.Vodja puta narucuje za sve igrace,trenere i ostale"padobrance" sniclu,salatu,kolac i litar kisele na cetiri insana.Za Macija,posto je on "siptar" teglu dzema,caj,i kilu hljeba.Maci shvata zajebanciju,malo se ljuti,pojede sve to,a onda povrh...snicla.Doslo vrijeme da se krece,ali nigdje Seperke.Pola saata ga cekamo,odocnicemo na utakmicu,ali njega nema.Navoljko slijezem ramenima i komandujem polazak.U autobusu najradosniji rahm.Krnjo,nema Seperke,a njemu se otvara mjesto,uz izvjesne rokade,u ekipi.Dosli mi na stadion u Fojnici,ono setnja,ko pravi.pa onda svlaciuonica,a trener prijavljuje ekipu...vidim nema Seperke,ko sto ga doista nema.Velim ja treneru Mijicu turi ti njega ipak na spisak,medju rezerve,doci ce on,znam ja njega.Krnjo sav veseo.igra u velikm derbiju,veseo i njihov vrsni centarfor Marinko Oroz,krupan,jak,malo muca i veli jjjee..t...nbema...sep..erke?
Pocela utakmica,desetak-petnaest minuta,sabili nas domacini nemos dahnuti...kad odnekud cujem poznati glas:"Krnjo napolje,jebem vas sviju,i predsjedika,i trenera,i rezervne igrace..."I ulijece Seperka sav oznojen,rascupan,u teren.I naravno tu smo utakmicu dobili,Pava branio nemoguce,Seperka rasturio svu domacu odbranu i tako to.
A,sta se ustvari desilo.Poslije obilnog rucka u "Kuli" Seperki naumpala piva,pa da bi se sakrio zavrljo u neku mahalu,pred neku zadrugu u Butmiru,a onda zaboravio put...pa ufati nekog kamiondziju koji ga baci do Kiseljaka,pa malo stopom,malo trceci,zakasnivsi "svega" desetak minuta,jebuci svima sve po spisku,znacajno doprinese nasoj pobjedi.A Marinka Oroza,koji se spremao na probu u "Sarajevu" dva-tri puta posteno tresnuo o ledinu.
Seperka je bio jedan i jedini,takav nit je kad igrao,a ZASIGURNO vise nikad nece ni igrati u gradu koji se nekad zvao Rogatica i kojeg smo toliko voljeli."
User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

#129 Re: Rogatica

Post by mirsad_d »

Šeperka
Image
neretvanac
Posts: 665
Joined: 23/03/2009 20:41
Location: Hercegovina

#130 Re: Rogatica

Post by neretvanac »

Zanima me ima li danas ista bosnjackih povratnika u Rogatici?
User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

#131 Re: Rogatica

Post by mirsad_d »

Da tridesetak porodica u gradu, većinom starijih osoba. Na selima ima mnogo više!
User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

#132 Re: Rogatica

Post by mirsad_d »

Bereški vodopad kod Rogatice
http://rogatica-bih.blogspot.com/2014/0 ... dopad.html
Bereški vodopad nalazi se na ušću Berega u rijeku Rakitnicu u blizini sela Rakitnice, na oko 8 km od Rogatice. Tu je rijeka Bereg formirala bigrenu (sedrenu) prečagu. Pjenušava, bistra i hladna voda, se gotovo vertikalno, sa visine od oko 10-12 m, posle prelivanja preko bigrenih kaskada, obrušava u obliku vodene zavjese u duboki amfiteatar (bigrenu kadu). Na dnu amfiteatra nalazi se jezerce duboko oko 2 metara, okruženo bigrenim blokovima. Voda u jezercu tirkizno je zelene boje. Sa strane glavnog vodopada postoji još više manjih, koji tokom ljeta, kada rijeka smanjuje svoj kapacitet vode, nestaju. Prema tipu nastanka spada u akumulacione vodopade, nastale akumulacijom bigra (sedre). Vodopad je značajan zbog svoje izuzetnosti i očuvanosti kao geomorfološki objekat površinskog kraškog reljefa. Čitav prostor oko vodopada predstavlja malu oazu netaknute prirode. Stojeći sa strane imate mogućnost da osjetite efekat hladnog tuša koji je idealno rashlađenje po ljetnjim vrelinama. Tokom ljetnih mjeseci mladi iz sela Rakitnice i okolnih sela tu su pronalazili mjesto za kupanje i osvježenje. Izaberite mijesto koje vam najviše odgovara (bilo na nekoj od stijena ili na travi oko vode), prepustite se užitku, zaboravite na svakodnevnicu i predajte se prirodi. Bereški vodopad je Božiji dar, i svi trebamo biti sretni što na svojoj teritoriji imamo ovakav dragulj prirode.

Image

Image
novi_korisnik
Posts: 217
Joined: 09/04/2014 13:11

#133 Re: Rogatica

Post by novi_korisnik »

Pozdrav,


Interesuje me da li postoji mogucnost da se uradi put prema selu Otricevu . Sadasnji put je u katastrofalnom stanju , gotovo neprohodan . Mještani su nekoliko puta pokusavali popraviti stanje , ali s prvom kisom put postaje neprohodan . Voda je toliko jaka da pravi duboke kanale . Da li postoji mogucnost da se asfaltira taj put . Ako ne može cijeli bar ovaj loši dio jer je pola puta u koliko - toliko dobrom stanju . Potrebno je asfaltirati oko 1km tog puta.Selo trenutno ima 9 kuća sa 9 mještana , od kojih je vecina u 3. zivotnoj dobi , to su bolesni ljudi kojima u svakom trenutnku može zatrebati pomoć - koja ovim putem teško može doći.

Ne znam vise kome da se obratim, svi odvijaju, prebacuju krivnju jedni na druge, kazu obrati se onome, taj kaze obrati se ovome i tako u krug :roll: .
Onda su rekli da ce sredinom marta na stranici opcine izaci konkurs, medjutim ja ga nisam uspio naci, sad da li je on namjerno skriven ili mozda nije nikad ni objavljen pitanje je.

Mene zanima, kome mogu da se obratim a da je na vecem nivou od opstine rogatica? (njima u planu zbog toga sto su sve bosnjaci u tom selu, dok su okolna sela sa srpskim stanovnistvom vec odavno dobili asfaltiran put)

Nadam se da ce mi neko pomoci. HVALA
User avatar
Nisrin
Posts: 5450
Joined: 26/04/2009 15:40
Location: Bistrik, RajvoSA

#134 Re: Rogatica

Post by Nisrin »

http://www.avaz.ba/vijesti/teme/rodno-s ... elo-brezje

Ovaj covjek je samo za potrebe kredita rekao da se vratio u Brezje, jer i dalje zivi na Vratniku!!! Sta sve ljudi nece uraditi za pare!!!
User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

#135 Re: Rogatica

Post by mirsad_d »

Selo Okruglo
autor: Mirsad Durmišević

Image
Selo Okruglo je nekad bilo savršen sklad ljepote, prirode i djela ljudskih ruku, a priroda je ovdje zadržala svoju izvornu ljepotu, uz malu doradu ljudskog uma i čovječije ruke. Šetajući se ovim selom sa svih strana su vas okruživale bašće, voćnjaci, livade, šume, i sa stilom izgradjene kuće mještana ovog naizgled običnog, ali meni posebnog i prelijepog sela. To je malo selo, ali mojem srcu drago.
Image
Selo Okruglo nalazi se u jugoistočnoj Bosni, administrativno pripada opštini Rogatica, MZ Osovo. Nalazi se 6 kilometara* vazdušne linije sjeveroistočno od grada Rogatice, na 734 metra nadmorske visine* u sjeveroistočnom dijelu šatorovsko-okrugljanske kotline (kotlinskog proširenja). Geografske koordinate su: φ=43°50'1,78'' s.g.š.* i λ=19°03'14,46'' i.g.d*. Sa opštinskim centrom selo je povezano asfaltnim putem u dužini 8,5 kilometara* .
Šatorovsko-okrugljanska kotlina ima izdužen oblik i pruža se u pravcu sjeverozapad-jugoistok. Dužina kotline je oko 3 km, a širina oko 1,2 km. Nadmorska visina kotline je oko 700 metara nadmorske visine. Kotlina je sa svih strana okružena dijelovima prostrane površi. Sa sjevera je ograđuje Ljubeš (935 m.), sa istoka Gajevi (1154 m.), sa jugoistoka Tmor (1342 m.), sa juga Goletica ( 1013 m.) i sa zapada Koštica (1019 m.).
Image
Morfoloski je cijelo ovo područje, u stvari, jedna velika površ, na mnogim mjestima ispresijecana manjim ili većim dolinama, pretežno zatvorenog tipa. U njoj su spustene tri male kotline: osovska, šatorovsko-okrugljanska, seljanska i nešto prostranija rogatička kotlina. Kotline su međusobno spojene dolinskim suženjima klisurastog izgleda. Svaka od ove četiri kotline nalaze se oko 100 m jedna iznad druge. Ova površ najvećim dijelom je geološki sastavljena od trijaskih krečnjaka, a manjim dijelom od jurskih i neogenih slojeva stijena . U stijenama preovladava mehaničko raspadanje, dok je karst plitak i sporadičan, bez velikih i izrazitih karstnih oblika. Zemljište je mjestimično ispresijecano mladim rasjedima i duž njih su spustene potoline u kojima su se obrazovala jezera u pliocenu i diluvijumu. Otuda na dnu kotlina i po njihovim obodima ima jezerskih sedimenata. Povlačenje vode iz ovih jezera prema Drini, odnosno Panonskom bazenu, ostavilo je na stranama kotlina nekoliko terasa koje odgovaraju pojedinim fazama tog povlacenja i nalaze se na raznim nadmorsim visinama u kotlinama. Za vrijeme oligomiocena Sutjeska, Rakitnica i Prača, odnosno doline tih rijeka nisu imale sadasnju dubinu. Njihovo usijecanje u apsolutnoj je vezi sa usijecanjem rijeke Drine. Taj proces spomenutih rjeka počeo je u vrijeme srednjeg miocena i vršio se tokom pliocena. Sama površ na kojoj se razvijaju ove rjeke formirana je tokom oligomiocena, tj. za vrijeme jezerske faze. Dolina Drine, kao i doline spomenutih rjeka, starije su od pleistocena (ledeno doba). Prije isijecanja svojih dolina, ove rjeke su punile jezera koja su postojala u pliocenu.
Image
Od zaseoka Podubac do Ljučica jugozapadnim dijelom šatorovsko-okrugljanske kotline protiče riječica Sućeska. Na izlasku iz šatorovskog-okrugljanskog kotlinskog proširenja, od Ljučica do Prosjeka u selu Seljani u Krivim stranama dolina Sutjeske se sužava. Riječica probija klisuru između Debelog brda i Orlje brda, a duga je oko 2 km. Širina riječnog korita je ranije bila i do 5 m, a dubina do 1,5 m. Na riječici je bilo više jazova, na kojima su se djeca iz Okruglog, Šatorovića, Osova kupala u toplim ljetnim danima Međutim, zbog krškog sastava zemljišta, rijeka je našla ponor na izlasku iz osovske kotline. 1939 godne ovaj tok se izgubio, a obrazovala se tipična suhodolina u sušnom dijelu godine, od osovske do seljanske kotline(riječnog proširenja). U jesen i proljeće, za vrijeme padanja obilnih kiša i topljenja snijega koritom protiće voda, pošto ponori ne mogu uvjek da prime svu količinu vode.
Na području kotline ima nekoliko manjih tokova koji se ulijevaju u Sućesku. To su Trnovik i Nova voda u selu Okruglom, a na jugu kotlinskog proširenja kod sela Tmorni Do potok Brestovik. Ovi potoci nastaju od istoimenih izvora. Izvori su lijepo uređeni. U Okruglom je 1931. godine uređena voda. Izgrađen je rezervoar, kraći vodovod i česma sa koritima za napajanje stoke. Poslije 1945 god. uređena je voda kod škole na Trnoviku i Tmornom Dolu.
Image
Naselje je razbijenog tipa i smješteno u sjeveroistočnom dijelu šatorovsko-okrugljanske kotline. Naselje čine zaseoci: Okruglo u užem smislu, Tmorni Do, Dubac, Glavica i Gajevi.
Image
Popisom 1991 godine u selu Okruglo je bilo 131 stanovnik (95 Muslimana-Bošnjaka i 36 Srba).
Bošnjačka prezimena (Famelije) su: Okruglo u užem smislu (Durmišević, Šabanić, Osmanović, Ramić, Ohranović, Džanko, Mirvić, Hodžić),Tmorni Do (Mešić, Šabanić, Konaković, Begić), Dubac (Šabanić).
Srpska prezimena su: Glavica (Obrenovići), Dubac (Lubarda), Gajevi (Šalić, Obrenović i Šarenac).


* Podaci udaljenosti, nadmorske visine, φ i λ se odnose na Okruglo u užem smislu - česma. [/img]
Max Bunker
Posts: 2403
Joined: 19/03/2010 00:16

#136 Re: Rogatica

Post by Max Bunker »

Imam jedno pitanje. U zadnje vrijeme često kupujem proizvode firme "Ecomilk" iz Rogatice pa me interesuje ko su, šta su? Eto, malo više informacija jer im je sve zaista vrhunsko (kozje mlijeko i te prerađevine prodaju).

:thumbup: :bih:
User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

#137 Re: Rogatica

Post by mirsad_d »

Ostrvce Treskavac
autor: Mirsad Durmišević
http://rogatica-bih.blogspot.com/2014/0 ... kavac.html

Image
Treskavac je mala kamenita ada obraslo rijetkim listopadnim i četinarskim drvećem nastala formiranjem Perućačkog jezera (Drinskog jezera) na rijeci Drini u blizini sela Slap kod Žepe. Ovdje se rijeka Žapa ulijeva u Drinu, tačnije u Drinsko jezero. Tu se nalazio čuveni most na Žepi ali je zbog izgradnje hidrocentrale Bajina Bašta i stvaranja akumulacionog jezera bio ugrožen njegov opstanak pa je 1966. godine demontiran i izmješten nekoliko kilometara uzvodno uz rijeku Žepu. Ostrvce ima mali improvizovani mol za brodice i čamce, a na sredini ostrvca nalazi se manji objekat drvene konstrukcije sa stolom i klupama za kojim se može odmoriti i uživati u prelijepom krajoliku. Ovo je raj za oko, dušu, za puno srce. Ovo je čarobno carstvo prirode, ljepota koje se ne možete nagledati i kad je god gledate, nije bitno koje je godišnje doba, uvijek je magično, privlačno, novo u igri boja i sjenki. Na ostrvcu možete biti i usluženi i specijalitetima iz obližnjeg restorana čiji je vlasnik povratnik Nezim Cocalić. Uslužni domaćin će vam ponuditi i vožnju čamcem kroz kanjon Drine prema Višegradu. Ako ste ljubitelj ribolova ovdje možete, ako imate pribor i pecati jer je Drinsko jezero bogato svim vrstama bijele ribe. Ako želite prenoćiti, provesti noć kraj vode, odmah uz rijeku nalaze se bungalovi i vikend kućice za iznajmljivanje po pristupačnim cijenama.
Image
Na mjestu gdje se sada nalazi ostrvce Treskavac, prije formiranja Drinskog jezera nalazio se Gornji Buk (Gornji Slap). Buk se nalazio između dvije okomite stijene, manje “Žepe” sa lijeve i veće “Treskavca” sa desne strane. Drina je između tih stijena bila jako sužena, širina je bila jedva 22 metra. Riječna matica išla je sasvim s desne strane pored Treskavca. To je jedna okomita, na vrhu zaobljena stijena, podlokana odozdo tako da je činila utisak kao da pliva na vodi. Gornji Buk je imao riječni pad od 3,79 ‰ i pri visokom vodostaju je bio vrlo opasan i neprelazan za splavove i čamce. Čim se izađe iz ovog tjesnaca Drina se naglo širila i dosezala širinu od 105 metara. Na pomenutom proširenju, sa lijeve strane, je bilo splavište i točilo, za spuštanje balvana iz šume za Trgovinsko-industrijsku banku u Beogradu.
Kuwini
Posts: 3
Joined: 07/07/2014 18:20

#138 Re: Rogatica

Post by Kuwini »

Znali neko dobar restoran gdje se moze pojesti pastrmka u okolini rogatice?
User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

#139 Re: Rogatica

Post by mirsad_d »

Kuwini wrote:Znali neko dobar restoran gdje se moze pojesti pastrmka u okolini rogatice?
Pa ako imaš vremena par sati najbolje ti je skoknuti do Slapa - Žepe! :)
Max Bunker
Posts: 2403
Joined: 19/03/2010 00:16

#140 Re: Rogatica

Post by Max Bunker »

Max Bunker wrote:Imam jedno pitanje. U zadnje vrijeme često kupujem proizvode firme "Ecomilk" iz Rogatice pa me interesuje ko su, šta su? Eto, malo više informacija jer im je sve zaista vrhunsko (kozje mlijeko i te prerađevine prodaju).

:thumbup: :bih:
Da ponovim pitanje :)
User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

#141 Re: Rogatica

Post by mirsad_d »

http://saff.ba/rogatica-u-mom-srcu/
Borba za opstanak
Rogatica u mom srcu



August 8th, 2014

Piše: Fatmir Alispahić

www.saff.ba
Image
Rogatica je moja razglednica rata i etničkog čišćenja. Nigdje kao na Rogatici ja ne mogu tako uvjerljivo osjetiti to što se našem narodu dogodilo. Rogatica je arhetipska priča o genocidu nad Bošnjacima. …U Drugom svjetskom ratu četnici su po Romaniji klali i pljačkali Bošnjake, da bi se sve zataškalo u vremenu srbokomunizma, kad je bilo najlakše onepostojiti Bošnjake kao narod, izbrisati ih iz zakona, uprkos Deklaraciji ZAVNOBiH-a koja govori o tri naroda. Četnici su obukli partizanske uniforme, sišli u Sarajevo 6. aprila 1945., i u oslobođenom Sarajevu pobili nekoliko hiljada bošnjačkih civila, poglavito muhadžira sa Romanije i iz istočne Bosne, pod optužbom da su sarađivali sa okupatorom. A „grijeh“ ubijenih je bio što su poznavali te novokomponovane partizane, dojučerašnje četnike, koji će pod maskom antifašizma i socijalizma nastaviti genocid nad Bošnjacima. Tako se dogodilo da krajem 1940-tih Bošnjaci (Muslimani)
nestanu kao narod, a da se srbokomunistički zločini nad Bošnjacima, te masovne likvidacije i pljačke, podvedu pod pravdu, tišinu i zaborav.
Bošnjaci su se prepustili diktaturi zaborava, a o zločinima se pričalo sve rjeđe, šapatom ili nikako. Živjeli su Bošnjaci kako-tako u zanovljenom životu, kao što žive i danas, u iluziji da postoji nekakva pravda, mir i sigurnost. A onda je buknulo zlo koje se u velikosrpskim kućama brižno njegovalo, čuvalo i hranilo. Mnogo, nedopustivo mnogo srpskih komšija su preko noći postali drugi ljudi, zlikovci, toliko ubjedljivi u tom činjenju zla da je i danas teško vjerovati da se sve to uistinu dogodilo. A Rogatica je, baš arhetipski, osjetila tu strašnu transformaciju srpskog komšiluka, onog istog sa kojim se decenijama živjelo u pristojnim odnosima. Jeste da su Srbi u tim odnosima bili glavniji, da se sa punim ustima govorilo o srpskoj tradiciji, srpskim junacima, srpskom ovom i srpskom onom, a da se bošnjačko, muslimansko, provlačilo kao neka vrsta podstanara u realnosti – ali, život je umijeće komrpomisa, mislilo se.
Bilo je čaršija koje su po žrtvama prošle gore od Rogatice, bilo je i onih koji su prošle bolje, ali, u svim tim čaršijama na koje se sručio povampireni srpski komšiluk, modeli događanja su ostali isti. …Bošnjaci ne mogu da vjeruju da im se to događa, da Srbi, prijatelji, komšije, kumovi, odjednom, bez ikakva razumnog razloga, počinju otvoreno da ih mrze, da sa manijačkom sladostrašću uživaju u obespravljivanju Bošnjaka, progonu, otimanju imovine, i na kraju, odvođenju u logore i ubijanju. U toj nevjerici odgovor je na pitanje – zašto su Bošnjaci tako izbezumljeno, mlitavo, bez otpora, pustili da ih hapse, da se nad njima iživljavaju, sve do onog srpskog, domaćinskog noža koji se spušta u prepušteno bošnjačko grlo.

Virtuelne čaršije

U posljednjih 20-tak godina, kad god premotavam ovaj film, on se događa u Rogatici. Znam i zašto. Rogatica je jedino mjesto koje sam ja izgubio! Nekoliko ljetnjih i zimskih raspusta, provedenih kod mojih porodičnih prijatelja u Behlulovini, učinili su da Rogatica bude dio moje emotivne memorije. Kad god sam htio dodirnuti tu bol prognanih Bošnjaka, činio sam to preko Rogatice. Jer u Rogatici znam kuću u Behlulovini, znam miris teta Kadrijinog bureka, znam one avlije i sokake, i štošta još. Kad je meni sve to toliko blisko, i bolno, a nisam iz Rogatice, i za Rogaticu me vežu tek uspomene iz godina kad se počinjalo momkovati – kako li je tek mojim prijateljima, koji su u Rogatici ostavili sve svoje?! I kako li je tek svakome Bošnjaku koji je morao pred velikosrpskim smradom napustiti bjeline svojih kuća i avlija!?
Nema naroda, u Evropi, poput Bošnjaka, koji svoje kuće, avlije, sokake, gradove, nose sa sobom, kao duhovni i emotivni prtljag. Uspostavljena je jedna čitava virtuelna mreža uspomena. Pogledajte, recimo, stranicu www.rogatica.com, pa ćete vidjeti kako je institucija uspomene malter koji veže sve te rasute Rogatičane. Uspostavljene su bošnjačke virutelne čaršije, gdje god su Bošnjaci protjerani, a odakle god su protjerani nisu se mogli vratiti i zanoviti život, pa se taj život nastavio na razini uspomena. Posljednjih godina prisutna je nadgradnja uspomena, utoliko što nekadašnja djeca, a današnji odrasli ljudi, koji ne pamte Rogaticu, već ih za Rogaticu vežu babine, mamine, dedine i nanine priče, učestvuju u virtuelnim bošnjačkom životu rogatičke čaršije. To znači da je u obiteljskim pripovijestima, s koljena na koljeno, prenesena ljubav prema svome topraku, kao nečemu lijepom, milom, nama pripadajućem, a što nam je uzeto
nepravdom i nasiljem. Vjerovatno nigdje na svijetu ne postoje, kao u Bošnjaka, te virtuelne čaršije, sastavljene od žrtava etničkog čišćenja i njihovog potomstva. Tu se danas oglašavaju mature, svadbe, dženaze, rođenja, amabaš sav onaj sadržaj kakav bi živio u stvarnosti da Rogatica nije okupirana od velikosrpskog divljaštva. Taj fenomen bi trebalo istraživati – kao jedinstven oblik odbijanja jedne zajednice da umre, uprkos tome što je izmještena iz svog staništa, pa razasuta nastavlja živjeti u svojoj virtuelnoj skupnosti i običajnosti. To su projekti koje bi trebala pokretati i podržavati Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti i Bošnjačka nacionala fondacija, jer takvi projekti svjedoče o jednom ogromnom dijelu bošnjačkog naroda, koji usljed progonstva i nemogućnosti da se vrati na svoje, nastavlja živjeti u svojoj virtuelnoj čaršiji. Tako je i sa rogatičkom čaršijom, čije izmiještanje u prostor uspomena upravo
i jeste povod ovom mom tekstu.
To da je u nekoj kući neko živio, pa ga nema, a ostala kuća, da je neko neka kola vozio, pa umro, pa da kola vozi neko drugi, da je neko hodao jednom cestom, pa preselio, a sad hoda neko drugi, itd. – sve smo to mi vidjeli, ali, nismo vidjeli da se cijele čaršije obezljude, da ostanu bez svojih ljudi, i da u te čaršije dođu neki drugi ljudi, a i oni što su tu otprije, da poprime neka druga lica, pa to više nisu ti ljudi otprije. Uistinu, ja ne mogu zamisliti kako je Rogatičanima kad dođu u svoju Rogaticu, kad vide sve svoje, kad im nozdrve propara onaj oštri i krepki planinski vjetar, s kojim su toliko godina živjeli, a – kad osjete da to više nije taj isti grad! To je isto kao bih ja vidio nekog svog jarana, kojeg poznajem od djetinjstva, a kad bih u liku tog jarana ugledao nekog drugog, meni nepoznatog čovjeka. U liku Rogatice su neki drugi, nepoznati ljudi, a duša Rogatice je rasuta po bijelom svijetu, i uvezana u tu virtuelnu
rogatičku čaršiju, koja podsjeća na protjeranu dušu ovog grada.
Kao što me silno, istraživački, zanima taj fizički razasuti i virtuelno skupljeni svijet bošnjačkih čaršija, tako me zanima i odnos naseljenih Srba, ili čak starosjedilaca Srba, prema činjenici da su tu, u Rogatici, ostale da žive avlije u kojima i danas cvatu snovi protjeranih Bošnjaka. Kako, općenito, ti Srbi u Rogatici vide podatak da je u vrijeme austro-ugarske u ovoj čaršiji bilo 90 odsto Bošnjaka, i da je po popisu iz 1991. bilo 60 odsto Bošnjaka, a da danas, maltene, u Rogatici više ima Kineza nego Bošnjaka? Ko bi pobjegao od svoga, i od ljepote? Ako je već Bošnjak bježao od nečega, onda je morao bježati od tih Srba, a nositi spoznaju da od tebe neko bježi, na korak je do otkrića da ljudska bića bježe od vukova, od divljih svinja, od divljaka i luđaka, pa sve to otvara jednu skrivenu priču o srpskom kolektivnom identitetu i sklonosti da se uživa u nanošenju bola i činjenju zla. Svi fizički prostori u Rogatici,
koje su nastanjivali Bošnjaci, zapravo su spomenici bola, potpuno živi i opipljivi, utoliko što svake noći borave u snovima protjeranih Bošnjaka, i što protjerani Bošnjaci borave u svojim kućama, avlijama, sokacima. Nad tom imovinom nema halala, natopljena je suzama i čežnjama, ona se otima od trenutnih korisnika, avlije kao da su žive, zidovi se miču, crjepovi klepeću, sve treperi dušom duhovnih vlasnika…, pa bi se bogobojazan čovjek istinski plašio neotuđivog prostora bošnjačkih uspomena.

Putovanje na Bolji Svijet

Kao i svako sjećanje, tako je i moje sjećanje na Rogaticu, s početka 80-tih godina, pobilježeno u crticama i detaljima. Ima nekoliko upamćenih događaja i mnogo, mnogo slika. Došao sam ti ja tako, nekog ljeta, ‘81. ili ‘82. godine, kod prijatelja u Behlulovinu, onu prelijepu ulicu ispod hotela, i pijace. Vele mi, hoćemo li na kupanje, na Rakitnicu, ima plaža, odmah tu, pedesetak metara niže. A na plaži ima i curetaka. Kako to obično biva, kad neko odnekle dođe, kao što sam ja došao iz Tuzle, počnu sijevati pogledi i osmijesi. A i meni stalo da ostavim utisak. I gdje ću baš tu!? Vidim, skaču u Rakitnicu rogatički momci, pa velim i ja ću, da pokažem ovim rogatičkim curama kako se skače na glavu. Zaletim se, i… Izletim iz vode, čini mi se, brže nego što sam u vodu uletio! Ni do dan danas ja se nisam pokvasio hladnijom vodom od te vode Rakitnice! A rogatički momci i cure kupaju se u njoj kao da je iz bojlera. Bi, potom, malo
smijeha, zadirkivanja, vele mi, nisi ni prvi ni posljednji, tako je dok ne navikneš. Dan-dva poslije i ja sam se odomaćio i u Rakitnici, i u Rogatici, pa sam čak počeo i ašikovati. Utom će se rasplesti još jedan događaj kome, posebno, zaborava nema. Sa tom mojom curom iziđem u disko koji je bio u srednjoškolskom centru. Nemam ti ja pojma ni o čemu. A nema ni ta cura, koja je, doduše, od mene stariju jednu godinu. Ali znam da cura i momak trebaju malo otići na stranu, da se osame, pa smo i mi otišli i sjeli na stepenice. Ja sam i zapalio cigaru, k'o veliki, da budem veći frajer. Znam da bih trebao curu ufatit za ruku… Bezbroj puta sam vraćao taj film, na te stepenice ka nebu, u srednjoškolskom centru u Rogatici. I nikako poslije nisam mogao prihvatiti da je taj prostor – gdje sam se ja prvi put dodirnuo s curom – postao okrutni logor u kome su se srpski vojnici iživljavali nad bošnjačkim civilima. Silovali su čak i
sedmogodišnje djevojčice. Dugo nisam znao šta je sa mojih prijatelja. Jesu li preživjeli. Poslije sa saznao da su im četnici ubili oca, ‘nako, bezveze, iz zločinačke razonode. Četnici su baš tako ubijali Bošnjake, da se zabave i razvesele. A danas smo već pod četničkom okupacijom zbog koje ja ne smijem ovdje napisati imena tih svojih prijatelja, da im ne bi dejtonski sistem nanio kakvo zlo zato što se znaju sa mnom, vrlim „bošnjačkim ekstremistom“. A „ekstremista“ sam zbog ovo malo istine na kojoj insistiram u svojim tekstovima. Zato imam osjećaj da je posrbljena Rogatica sišla u nekada slobodno Sarajevo. I da one zvijeri iz srednjoškolskog centra u Rogatici danas gospodare dejtonskim institucijama u Sarajevu. Baš kao što se to dogodilo poslije 6. aprila 1945. godine. I da je šutnja o bolu koji smo pretrpjeli postala formula opstanka u životu, na poslu, u varljivom miru. Zato ovaj tekst živi na marginama bosanske
stvarnosti, jer pripada prognanom narodu i njegovim prognanim sjećanjima. A ta sjećanja putuju sa nama na Bolji Svijet. Tamo gdje je nedavno otputovala teta Kadrija – Allah da joj podari Lijepi Džennet – majka mojih dragih prijatelja iz Rogatice. Tamo će otputovati i ova naša divna domovina. …Ako već nije.
User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

#142 Re: Rogatica

Post by mirsad_d »

Sudžauddinova džamija
autor: Rogatica -BiH

Image
Sudžauddinova džamija je smještena u srcu rogatičke čaršije, pa je otuda među mještanima poznata kao Čaršijska džamija. Sagrađena je u XVI vijeku (1576.g.) i zaostavština je vakifa i vojskovođe Šudžauddina, ali pobližih podataka o njemu nema. Čini se, da je ovaj dobrotvor bio savremenik Huseinbegov, a tradicija kaže da mu je bio zet. Po izradi i opremi veoma je slićna Arnautovića (Huseinbegovoj) džamiji. Imala je mahfil-odnosno galeriju u džamiji gdje obično klanjaju žene. Njen unutrašnji prostor iznosio je 10,75 X 9,40 metara i predstavlja čisti centralni tip bosanskih džamija. Džamija je zajedno sa čaršijom izgorjela 17.9.1914.godine prilikom ulaska (okupacije) crnogorske vojske u Rogaticu, a temeljno je obnovljena 1933 godine. Od stare zgrade su ostali zidovi i munara sa stalagtitnim ukrasima.
Image
Image
O ovoj obnovi postojao je i natpis (tarih) iznad ulaza u džamiju. Natpis je isklesan u lijepom neshi pismu na kamenoj ploči od bijelog mermera uzidanoj nad ulazom u džamiju a sastavio ga je Mehmed ef. Handžić i glasi:

“Ova Šudžaudinova džamija, sagrađena prije tri stotine i pedeset godina, izgorjela je za svjetskoga rata, pa je u ime Allaha obnovila ehalija (stanovništvo) ovog mjesta hiljadu tri stotine i pedeset druge godine po Hidžri Vjerovjesnika.”
Image
U sklopu džamije bila je i gasulhana, prostorija za kupanje i spremanje mejta. U dvorištu džamije je bio šadrvan gdje se mogao uzeti abdest i napiti hladne vode, nekoliko nišana, a preko puta džamije i staro mezarje. Nakon Drugog svjetskog rata džamija je bila temeljito obnovljena i uređena.
Image

Image
Džamija je zapaljena i srušena 20.6.1992. godine, zajedno sa nišanima i mezarima, šadrvanom i zgradom islamske zajednice koja se nalazila uz glavnu ulicu. Džamija je obnovljena zahvaljujući donaciji istanbulske općine Beledija, a 12.08.2007. godine svečeno otvorena i predata na upotrebu.
Image
Uz džamiju je postojala i medresa od 1731. do 1914. Ne zna se ko joj je osnivač, ali se zna da je prvi muderis Medrese bio kadija hafiz Mehmed Omerefendić. Ležala je svojom dužom stranom prema čaršiji, i to do same Čaršijske džamije. Izgrađena je od polumasivnog materijala. U prizemlju medrese sa istočne strane, prema čaršiji bila su četiri velika dućana čija je kirija bila namjenjena za ulaganje u fond za održavanje medrese i druge namjene. A sa zapadna, u prizemlju; kuhinja, kupatilo, učionice i dvije sobe za učenike, dok su se na spratu nalazile dvije učionice i šest soba za učenike. Na gornjem spratu prostirala se drvena veranda prema čaršiji i sa bočnih strana. Odmah poslije okupacije 1878. godine zgrada je temeljno renovirana, a djelimično i adaptirana jer je bila toliko trošna da je postala neupotrebljiva za izvođenje nastave. Stoga je Muhamed Medžat-efendija Bulbulović pokrenuo inicijativu za prikupljanje novčanih priloga za izgradnju nove zgrade za medresu, pa je ona izgrađena i svečano otvorena 07.12.1900. Muhamed Škaljić, muderris u spomenutoj medresi od 1898. godine, u „Opisu medrese u Rogatici“ od 21.07.1921. godine, piše da je ovu medresu 1900. godine narod sagradio a da je ista već 1914. godine izgorjela. On piše da je škola tada imala osam učenika i služila za naobrazbu imama i hodža. Potpuno je izgorjela 1914.godine zajedno sa džamijom i više nije obnavljana. Medresa u Rogatici je nakon 1930. godine prestala sa radom kao i mnoge druge medrese po manjim mjestima u BiH. Džamija i medresa su imale vakufe.

U sastavu vakufa Sudžauddinove džamije je bio i han koji je postojao sve do 1943. godine kada je izgorio. Nalazio u blizini džamije se uz samu ulicu čaršije. To je bila zgrada na sprat, paralelno sa ulicom i izgrađena od mješanog materijala. U han se ulazilo pravo s čaršije kroz veliku kapiju. Han je imao veliko dvorište za tovarenje i otovaranje robe. U zgradi do ulice u prizemlju su bili dućani, a na spratu sobe za putnike. Sa stražnje strane dvorišta, kao odvojen objekat, nalazila se štala za konje. Čini se da je han imao na spratu, prema ulici, verandu, kako navodi 1857. godine, ruski konzul Hilferding, navodeći da ga je sa verande tog hana dočekao i pozdravio rogatički mundir.
User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

#143 Re: Rogatica

Post by mirsad_d »

Rogatička dovišta

Ajvatovica kroz djela učenjaka hanefijskog mezheba i u govoru bošnjačko-hercegovačkih alima (dio članka)
--- NO LINKS ---
Piše: hfz. Dževad Gološ
Image
„Najpoznatije dovište u Bosni i Hercegovini je Ajvatovica, gdje su se sedmog ponedjeljka iza Jurjeva okupljali vjernici i historijski je utvrđeno da je Ajvaz-dedo bio bogumil. Isto tako, vidljiva je asocijacija na relaciji dedo-did bosanskih bogumila. Tako historijski izvori spominju Ajni-dedu, Šemsi-dedu, Suknen-dede itd.“

Poznati historičar, prof. Salih Jalimam, navodi da su večina dovišta zapravo zaostaviština bosanskih bogumila. A i prethodni reisu-l-ulema, Mustafa ef. Cerić, u jednom obraćanju i sam »priznaje« da je Ajvatovica bogumilsko naslijeđe i praksa čije obilježavanje su napustili katolici i hrišcani, i da su smo samo »mi« nastavili da njegujemo tu tradiciju. Nažalost!

Zapravo, „radi se o dovištima ili molitvištima, gdje su se obavljali određeni obredni postupci, prije svih molitve za kišu na grobljima bogumila. Istrajnim istraživanjima ustanovljeno je postojanje sljedećih lokaliteta: Preljubovići (dova se obavlja šeste nedjelje poslije Jurjeva), Turkovići (Knežina – dova se obavlja sedme nedjelje po Jurjevu), Miletine (dova se obavlja osme nedjelje po Jurjevu), Kruševci (dova se obavlja desete nedjelje po Jurjevu), Šaševci (dova se obavlja po Alidunu), Bakići (dova se obavlja sedme nedjelje po Jurjevu), Vrući (Ozren – dova se obavlja trece nedjelje po Jurjevu), Drinčići kod Nišica, (dova se obavlja jedanaeste nedjelje po Jurjevu), Petov do (Vratar – dova se obavlja odredeni dan po Jurjevu kada dugo nema kiše), Dumanjići kod Borike, Kurtino groblje (Rogatica), Poljanici (Rogatica), Točlice, Gvozdevići. Treba znati da su dovišta i molitvišta u kozmologiji bosanskih bogumila zanimljiva i vrijedna veza bogumilstva i islama, što samo dalje usložnjava pitanje ovih veza.“


Kako se prizivala kiša
U Rogatici skupe 7000 kamenčića, koje hodže između sebe razdijele, kako bi na svaki kamenčić po tri puta proučili suru Ihlas te kišnu dovu. Zatim metnu sve kamenčiće u jednu vreću i polože ih na onakvo mjesto, gdje ne mogu doći u dodir sa nečistim stvarima, naime u bunar, u zemlju ili u džamiju.

Na Panjku kod sela Purtići, lokalitet koji se zove „šehova džamija“ su Žepljaci išli da uče kišnu dovu kada bi bilo sušno ljeto. S koljena na koljeno se prenosi da se Žepljaci nikada sa tog mjesta nisu vratili kada bi išli da uče kišnu dovu a da ne pokisnu dok dođu kući.
User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

#144 Re: Rogatica

Post by mirsad_d »

autor: Rogatica - BiH

Image
Čuvena Godimiljska džamija, sagrađena je davne 1472.godine.Po dolasku Turaka na ove prostore, s obzirom da je ovo bio gusto naseljen kraj, u Godimilju izgradiše džamiju koja je okupljala džemat od oko trideset sela tog kraja. Postoji narodna predaja koja se vezuje za gradnju „turske džade“ koja je presjeca ove prostore koji jednim djelom vode kroz močvarno područje. Na brezovoj kori Godimiljani napisaše ovo: „ Ozan, ve bolozan, veoka je, ve duboka je, ve udaše ve voda najviše. Aman care Patišahu poplave, prolazit' se ne može.“ Na njihovu molbu stigoše „akči iz carske kase“, ali umjesto da sagrade put, džematlije radije sagradiše vjerskli objekat u kome će se moliti Uzvišenom Stvoritelju. Helem, kada se vršila provjera, „carska izvidnica“ dojavi sultanatu u Carigrad da su Godimiljani sagradili džamiju i tek nešto malo „carskog druma“. „Care, po ljepoti gradnje takve nadaleko nejma u tvome carstvu“ – javiše poslenici i ubrzo dobiše povratnu poruku. Rekoše: „Da niste sagradili tako lijepu džamiju, glave bi vam letjele sa ramena!“
Pouzdanih podataka o imenima graditelja ove džamije nema. Mnogi iz Godimilja vjeruju kako se staro turbe u obližnjem mezaristanu vezuje za graditelje ovog prelijepog zdanja, čiji temelji datiraju iz 1472.godine. Prema nekim pokazateljima bila je druga po starini džamija u istočnoj Bosni, odmah poslije Turhan Emin-begove džamije u Ustikolini kod Foče. U Drugom svjetskom ratu stanovništvo sela Godimilje je teško stradalo, a četnici su znatno oštetili ovaj graditeljski dragulj, oskrnavivši munaru koja je imala dva šerefeta. Nakon rata obnovljena je uz pomoć džematlija i preživjelih stanovika ovog kraja. U periodu do devedesetih godina od godimiljskog džemata, formirana su još četiri džemata i napravljene džamije u selima Šetići, Živaljevići, Brankovići i Đedovići.

Image
Ćupovi u zidu su davali akustiku džamiji

Dimenzije džamije su 14 x 19 metara, sa kamenim zidovima debljine od jednog metra. Dimenzije džamije, širina zidova i sam način izgradnje daje simboliku ne samo vjerskog objekta, već istorijsko-arhitektonskog spomenika o života na ovim prostorima. Kako je objekat s polja fascinirao svojom graditeljskom ljepotom i bjelinom kamena, tako je i iznutra imao svoju ljepotu i funkcionalnost, sa svim onim što jedan ovakav objekat čine mjestom molitve Uzvišenom Stvoritelju. Ljudski glas u akustičnom prostoru dobijao je kristalnu jasnoču za uho, zahvaljujući specijalnim „zvučnim kutijama“ ugrađenim u kamen.
Agresijom na našu domovinu 1992.-1995. godine, četnici su ponovo počinili još teži zulum, uništili su džamiju, pobili i protjerali bošnjačko stanovništvo i sa zemljom sravnili njihovu imovinu. Od džamije su su ostali samo zidovi, a prema nekim svjedočenjima četiri masivna kamena zida bila su jača od mina i vatre. Džamija u Godimilju se obnavlja, ljudi su ponovo u njoj, ne daju da ovaj biser istočne Bosne zaraste u trnje i korov. Džamija će zablistati u najljepšem svijetlu i prkositi prošlim, sadašnjim i budućim generacijama, kao biser koji sa velikom ljubavlju i pažnjom treba čuvati i njegovati
User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

#145 Re: Rogatica

Post by mirsad_d »

Husejin-begova (Arnautovića-Arnaudija) džamija
autor: Rogatica - BiH

Image
Nalazila se na desnoj obali Rakitnice i predstavlja prvu džamiju i mahalu na ovoj strani naselja. Podigao ju je oko 1558. godine Husejin-beg, sin Ilijasa i Hafize, kako se to vidi iz njegove zakladnice (vakufname). Žena Huseinbegova zvala se Hatidža sa kojom je imao kćerku Aišu (umrla prije 1558.godine). Džamija je bila masivno zdanje sa lijepom i vitkom kamenom munarom sa lijepo izvedenim stalaktitima ispod šerefe, što se rijetko nalazi u Bosni. Njezin graditelj je neki mimar Jusuf, potpisan među svjedocima Husen-begove vakufname.
Dobrotvor Husejin-beg je osim džamije izgradio je mekteb i vodovod i za njihovo održavanje ostavio: hamam, karavan-saraj, jedanaest dućana (H.Kreševljaković piše 21 dućan), tabhanu (kožaru) na Topliku, tri mlina i stupu za valjanje sukna. Osim toga, uvakufio je gotovinu od 77.430 srebrenih akči, njegova žena Hatidža 15.016 akči, a njena sestra Muhri hanuma 3.000 akči, i odredio da se ovaj novac daje poslovnim ljudima uz 10% kamate. Husejin-begova vakufnama se danas nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci (ranije u Vakufskoj direkciji pod brojem 534) u Sarajevu gdje se nalazi i originalan projekat ove džamije. Husejinbega narod je nazivao Arnautovićem (u vakufnami ovo ime se ne spominje) po čemu je i njegova džamija u narodu dobila ime Arnautovića ili Arnaudija džamija. Nakon uvakufljenja Huseinbeg se povukao na svoje imanje u Vrhbarje gdje je i umro.
Image
Džamija je temeljito obnovljena 1938. g. pri čemu joj je izmijenjen izgled. Munara je originalni element one prve džamije. Na ulazu nema trijema nego zatvoren prostor; prozori su dobili novi oblik, pokrivena je crijepom, dok je unutrašnji prostor smanjen. Nakon Drugog svjetskog rata džamija je adaptirana. U sklopu džamije je izgrađena gasulhana, prostorije za kupanje i spremanje mejta, a u dvorištu je izgrađena fontana gdje se mogao uzeti abdest. Imala je mahfil-odnosno galeriju u džamiji gdje obično klanjaju žene. U dvorištu džamije je bilo nekoliko starih mezareva sa nišanima starih nekoliko stotina godina.
Image

Image
Džamija je porušena tokom agresije 1992. godine. Mjesto gdje je nekad bila džamija danas je poravnato i obraslo u korov, nema tragova o postojanju ove predivne džamije. Pripreme za obnovu džamije su u toku.
Image

Image

Image
Rottweiler
Posts: 579
Joined: 27/01/2007 08:37

#146 Re: Rogatica

Post by Rottweiler »

:thumbup: :bih: :thumbup:
Aferim Mirsade
Lijepi textovi da malo upoznam krajee moga porijekla (Pokrivenik) :thumbup:
User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

#147 Re: Rogatica

Post by mirsad_d »

Za sofrom nekad...
autor: Mediha Rađo Hasanović
http://rogatica-bih.blogspot.com/2014/1 ... nekad.html
Image

Tupi ujednačeni udarac koji dopire iz donjih prostorija velike kuće u kojima je smještena kuhinja i soba za dnevni boravak. Nikako da stane i kao da postaje sve jači i jači ...tup, tup, tup. Djeca, kao lokumi poredani jedan do drugog na debelom šiljtetu, rastrtom na podu počinju da se vrpolje i guraju glavice još dublje u vezene vunom naložene jastuke. Horozi pokušavaju da kukurikanjem najave izlazak sunca i početak još jednog vrelog dana. Bronze na ovcama kuckaju dok se jedna za drugom penju uza stranu prema šumi na pašu. Djevojčica sa kraja šiljteta otvara oči. Polako u glavi smješta zvukove, topli osmjeh na usnama pri pomisli da dajdžinica stapom budi i mami na vruč hljeb i mlado maslo.... Skoči i hitro se obuče, pažljivo siđe niz drvene široke stepence u dnevni boravak i zateče već izvadjeno mlado maslo u drvenom čanku i hljeb pokriven peškirom, istkanim od pamučnog konca. Otrča na bunar ispred kuće, baci bakrač sa kamenom vezanim žicom o njegov rub. Ču se udarac o vodu, trznu lanac kojim je bakrač vezan, da ga prevrne i izvuče na površinu vodu u njemu. Ručicama se poče pljuskati po licu i vratu i pri svakom pokretu uzlipnu od hladne vode. Utrča u kuću i uze laneni peškir i obrisa se. Duboko udahnu mirise predivnog jutra. Đulbe ruža još rosna okitila zid uz prozor, jutarnja svježina mješa se sa mirisom smrčevine iz šporeta koja polako izlazi kroz dimnjak. Mirišu smreke, miriše rosa, miriše šuma iznad sela a najviše ječmeni hljeb s kvasom i tek uzvareno mlijeko. Tutanj nogu niz stepenice i trk prema bunaru, vesela graja i povici tek probuđene djece. Njih šestero. Sjedaju za siniju ispod koje je rastrta kuhinjska bošća. Na sred sinije rastopljeno maslo, čanak sa kajmakom, jedan sa pekmezom i svima po lončić toplog mlijeka. Djevojčicin krnjav, crven sa bijelim tufnama. Otkida komad toplog hljeba i umoči u maslo, drugi u pekmez. Slatko jede, rumeni obrazi i rašupana kosa kao i kod svih za sinijom mljackaju, piju, srču, a u očima im zadovoljstvo, mir i sreća. Dajdžinica igrajući oko njih naređuje šta će ko raditi i šali se sa svima. Jedni druge zadirkuju, prepričavaju greške i propuste od predhodnih dana....smijeh, sloga i porodična ljubav. Jedni će za ovcama, jedni za kravama, jedni u kupljevinu sijena, jedni u štalu da namire.... Svima je sve slatko i jelo i rad i zajednica......
Pošalji ovo e-poštom Blogiraj ovo!Podijeli na usluzi TwitterPodijeli na usluzi FacebookPodijeli na Pinterestu
User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

#148 Re: Rogatica

Post by mirsad_d »

POPISI VAKUFA U BOSNI IZ PRVE POLOVINE XVI VIJEKA - ROGATICA
Image
User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

#149 Re: Rogatica

Post by mirsad_d »

Izvor Udaša
autor: Rogatica - BiH

Image

http://rogatica-bih.blogspot.com/2015/0 ... udasa.html
Udaša je izvor koji se nalazi oko 1 kilometar jugozapadno od sela Godomilje. Pored izvora prolazi stari seoski put koji povezuje sela Babljak i Sjeversko. Većina puteva u ovom kraju prehistorijskog je porijekla. Ivo Bojanovski u Godišnjaku Centra za balkanološka ispitivanja, knjiga XIX, Sarajevo 1961, str. 187., Prilog proučavanja antičkih naselja i komunikacija u istočnoj Bosni informira da je jedan put iz Rogatice vodio u Podžeplje te da se vezao za komunikaciju preko Romanije. Od ovog puta lokalne veze išle su za Žepu i Stari Brod na Drini. Na tom pravcu su Sjeversko i Živaljevići. Na veliku starost hidronima (izvora), čiji naziv nije moguće obrazložiti južnoslovenskim jezičkim sredstvima ukazuju i velike kamene ploče kojima je prostor oko izvora popločan. Za Bošnjake iz Godomilja, i okolnih sela, izvor ima poseban značaj. Svake godine na Aliđun (Ilindan), 2. avgusta, izvor se daruje sitnim novcem. Vjeruje se da darivanje izvora donosi sreću. Običaj bacanja sitnog novca u izvor prakticiraju ne samo Bošnjaci već i pravoslavni Srbi. Za ovu tradiciju nema nikakve sumnje da se datira u antička vremena. Kao što je opće poznato, bacanje novca u fontanu je jedan od rimskih običaja. Narod vjeruje da hladna voda sa izvora ima ljekovita svojstva. Zbog toga su, posebno u ranija vremena, prije sunca mnogi dolazili i ovdje se kupali, ali i odnosili vodu za umivanje kod kuća. Vjeruje se „kad sunce izađe, ljekovitost Udaše prestaje“. Da li je Udaša zaista ljekovita ili ne, stručne ocjene nema. Ali, hladnoću njene vode mnogi su osjetili. Nema toga ko bi u njenoj vodi, pa i u najtoplije ljetne dane mogao držati ruku više od par minuta a da mu se ona ne ukoči od hladnoće. I što je još zanimljivo i zvor Udaša je uvijek sa istom količinom vode. Niti opada niti se povećava.

Iz nepoznavanja etimološke suštine naziva, kao rezultat pučke etimologije nastala je legenda po kojoj je neku djevojku ostavio momak. Ona je zbog toga, na mjestu bunara, uzdahnula, i po djevojačkom uzdahu izvor je dobio ime Udaša.

Tradicija o darivanju izvora metalnim novcem, sama po sebi ukazuje na značaj hidronima. Stoga, i zbog lingvističkih činjenica, očito je da je Udaša jedan od najstarijih i najvažnijih glasinačkih hidronima. Zaključak o velikoj starini hidronimskog naziva posebno proizlazi iz činjenice da se dva susjedna hidronima (izvora) Ozan i Bolozan, na osnovu porijekla njihovih naziva, takođe datiraju u prahistoriju i antiku, a nemaju tradiciju darivanja metalnog novca. Tradicija darivanja metalnog novca, i bez drugih dokaza, koji su brojni, pokazuje da su glasinački Bošnjaci narod koji ima antičke tradicije. To znači da hidronimski naziv Udaša do Bošnjaka nije mogao doći bilo kakvim posredništvom nekog drugog naroda za koji bi se moglo pretpostaviti da je na Glasincu živio prije Bošnjaka, jer se u tom slučaju ne bi preuzela tuđa tradicija I prihvatila kao svoja.
User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

#150 Re: Rogatica

Post by mirsad_d »

Ljun
autor: Mirsad Durmišević
http://rogatica-bih.blogspot.com/2015/02/ljun.html

Image

Brdo Ljun se nalazi u neposrednoj blizini grada Rogatice, na sjeverozapadnom obodu rogatičke kotline i svojim strmim padinama na istoku gotovo se spušta u sami centar grada. Na jugu, strmim i kamenitim padinamaa spušta se u Dolove koji ga odvajaju od Vijenca (757 metara), a zapadnim padinama se blago spušta u Ravne Dolove koje ga odvajaju od Močila. Ljun ima dinarski pravac pružanja, sjeverozapad-jugoistok, a širi prostor oko njega čini prostrana i rasčlanjena krečnjačka površ oko 1000 metara nadmorske visine.

Image

Duž jugozapadne strane rogatičke kotline se pruža rasjed koji ide krečnjačkim padinama Ljuna (872 m) i Grada (897 m). Dalje na sjeverozapadu se nadovezuje padina i krečnjačka kosa Oble Glave (831 m), Sredarice(952 m) i Zmijnice (967 m), Duž ovog rasjeda spuštena je rogatička kotlina početkom gornjeg oligocena. Nakon spuštanja kotline dolazi do formiranja jezerskog basena i taloženja jezerskih sedimenata u vrlo živom ritmu, što se vidi iz prilično moćnih naslaga jednorodnih piješčara i glinovitih i pločastih laporaca. Voda ovog jezera ležala je na prostoru koji danas ograničava 800-ta izohipsa. Povlačenjem jezerske vode dolazi i do obrazovanja klisuraste doline (epigenije) Rakitnice uzvodno od Plješevice i nizvodno od Zaganovića. Kasnije su snešeni mekši jezerski talozi. Poslije jezerske faze u ovoj kotlini su se desila veća pomjeranja zemljišta. Padinske dijelove Ljuna sa juga, istoka i sjevera obilježavaju raznovrsne erozione i akumulacione reljefne forme. Erozione predstavljeju točila, jaruge i vododerine, dok akumulacijske oblike čine sipari, proluvijalni i deluvijalni nanosi koji se nalaze na kontaktu padina sa rogatičkom kotlinom.

Stijene koje grade Ljun su pretežno gornjetrijaske krečnjačke tvorevine predstavljene, uglavnom krčnjacima anizijske i ladinske starosti, koji se odlikuju pukotinskom krškom poroznošću. Krastifikacija je dosta duboka, pa su se površinske vode prenijele u krško podzemlje. Na više mijesta zastupljeni su dijabaz-rožnjaci i druge srodne stijene naročito jugozapadno od ove krečnjačke grede (rasjeda). U dijabaz-rožnjacima su usječene kraće doline koje rasčlanjuju ovu nekadašnju površ. Po krečnjacima leži tanji sloj crvenice, a bliže obodu rogatičke kotline, u jezerski naslagama preovladavaju crvenkasta pjeskovita glina.

Na dodiru krečnjaka i dijabaz-rožnjaca na jugoistočnim padinama Ljuna je izvor Toplik koji izvire u samoj Rogatici. Vrelo izbija iz pukotine u stijeni iznad kojeg se se diže strmi, gotovo okomiti krečnjački odsjek, visok 6-7 metara. Tokom godine vrelo ima ujednačen proticaj i temperatu vode od 13 do 17°C. Toplik je najvjerovatnije otoka podzemnog toka koji je ranije tekao površinski što se može vidjeti posmatrajući dolinu koju je on nekad izgradio (Dolovi, Ravni Dolovi). Osim Toplika, sa istočne padine Ljuna bilo je još nekoliko manjih izvora, kao što su: Kadinovac, na putu za Dolove i Hrid, u Poljunu izvor iznad imanja Kokota i izvor ispod Zečije pećine i Knežak na Živaljevini, U Poljunu i Živaljevini bilo je više bunara koji su u zadnje vrijeme većinom zatrpani.
Ispod samog vrha Ljuna, na malom proplanku, okruženom većinom hrastovom šumom iskopan je bunar, vjerovatno u Drugom svjetskom ratu za potrebe vojnika koji su čuvali položaje u okolini. Bunar je ozidan kamenom i ako je dosta plitak (oko 2 metra) u njemu je bilo uvjek vode, čak i u najtoplijim ljetnim danima. To je bilo omiljeno izletište Rogatičana, posebno sa Toplika i Poljuna gdje se dolaziloi ljeti i zimi a posebno na nezaboravne prvomajske uranke. Polazilo se u ranim jutarnjim satima sa punim ruksacima hrane, pića... Do vrha Ljuna se nije bilo nimalo lahko popeti, jer je trebalo i do sat pješačiti uz Klisku stijenu i Malicu dosta strmim usponom, uskom stazom, kroz gustu borovu i jelovu šumu koju su zasadile pedesetrih i šesdesetih godina učenici i gorani. Šuma prekriva velik dio južnih i istočnih padina Ljuna, gotovo do samog vrha. Kad bi umorni došli na proplanak ispod vrha Ljuna odmah bi očistili bunar od istruhlog lišća, zapalili vatru i krenula bi pjesma.

Image
Bunar na Ljunu

Po pričama starijih ljudi ako bi došao neko kod bunara ko je u životu dosta griješio voda u bunaru nestane kao da je nikad nije bilo! Kad bi otišao “grešnik”, voda bi se ponovo povratila u bunar. Zato nije mogao svako čistiti bunar, samo odabrani, čestiti i pošteni ljudi sa Toplika i Poljuna. Jer kad oni očiste bunar voda se brže povrati. U bunar se bacao i metalni novac. Vjeruje se da darivanje bunara donosi sreću. Novac je bio namjenjem onima koji su čistili bunar, ali su oni ipak nakon čišćenja vraćali novac natrag u bunar.



Image
Tranšei oko kote Ljun (872 m) iz Drugog svjetskog rata

Oko kote Grad (895 metara) vide se ostaci masivnog suhozida kružnog oblika. Vjerovatno se radi o nekoj staroj gradini jer i sam naziv oronima (kote) to potvrđuje! Između ove kote i kote Ljun nalazi se prevoj (sedlo) Gudelj preko kojeg je nekad prolazio put (staza) koji je povezivao Rogaticu, preko Živaljevine sa Vragolovima i okolnim selima.

Image
Pogled na Ljun sa Ptičijaka.
Gradom Rogaticom dominira Ljun koji se iz rogatičke kotline izdiže za oko 350 metara (dok mu je nadmorska visina 872 metra)
Post Reply