Rogatica

Svakodnevna dešavanja u Goraždu, Višegradu, Foči, Vlasenici, Han-Pijesku i ostalim mjestima regije.
Post Reply
Prolaznick
Posts: 135
Joined: 20/07/2013 03:38

#101 Re: Rogatica

Post by Prolaznick »

@kakonako
Nabrojao si dosta poznatih, vrijednih i čestitih ljudi, među kojima je - više od pola - koje poznajem osobno.
Evo još jednoga - poznatoga i cijenjenoga, ali, pomalo, neopravdano zaboravljenoga:

http://hr.wikipedia.org/wiki/Ragib_%C4%8Caplji%C4%87
kakonako
Posts: 601
Joined: 20/05/2013 16:26

#102 Re: Rogatica

Post by kakonako »

Ja sam nabrojao nekoliko rogatickih SARAJLIJA,a Ragib Capljic je bio rogaticki TUZLAK(i to veliki zupan)...a ako bi smo ih sve spominjali,onda su neizbjezni prof.dr.Avdo Suceska i brat mu Hasan,pa Avdulah Jesenkovic.pa Mehmed Sokoloovic,pa istaknuti fudbaleri Jesenkovic,Kokot,Teskeredzic,Ristic...a gdje bi nas to odvelo.
Prolaznick
Posts: 135
Joined: 20/07/2013 03:38

#103 Re: Rogatica

Post by Prolaznick »

Za stare Rogatičane, rahmetli Ragib je - bio i ostao - Rogatičanin !
Njegova izbivanja iz Rogatice, što zbog posla, što zbog bavljenja politikom,
zbog čega je ( kao što je poznato ) često zatvaran po karađorđevičkim kazamatima,
sasvim je druga priča. Uostalom, uvijek se vraćao u Rogaticu, kako bi obišao rodni kraj i posjetio rodbinu i prijatelje.
Prilikom jedne takve posjete, u Rogatici je i poginuo.

Za ovo ostalo se slažem. Teško je nabrojati sve Rogatičane koji su se po nečemu istaknuli i urezali u pamćenje
svojih sugrađana. Ja ću spomenuti još samo jednoga: Veliki majstor fotografije - Alija Akšamija ! :)
User avatar
2AK-47
Posts: 308
Joined: 26/12/2011 19:09

#104 Re: Rogatica

Post by 2AK-47 »

Neka me nadopune oni što bolje znaju, gradonačelnik Sarajeva imao mandat za vrijeme Austro-Ugarske vladavine, davno nam pričao moj profesor Šaćir Filandra još 1989. godine pa se ne sjećam, uglavnom čovjek je bio porjeklom iz Rogatice.
Mom drugu rodbina, ali se ne prezivaju isto, a da ga pitam nekako mi bezveze.
kakonako
Posts: 601
Joined: 20/05/2013 16:26

#105 Re: Rogatica

Post by kakonako »

Nezir ef. Škaljić
(1899. - 1905.)

Rođen 1844. u Rogatici, umro 1905. godine. Nakon završenih nauka služio kao kadija u Rogatici, Fojnici i Srebrenici. Okupacija ga je zatekla kao predsjednika Trgovačkog suda u Sarajevu. Nakon okupacije, iza 1878. godine, bio je najprije kadija u Sarajevu i Rogatici, a od 1883. sudija Vrhovnog suda, član ulema medžlise i Vakufske uprave. Penzionisan je 1899. i postavljen za gradonačelnika Sarajeva. Preveo je Medželu (turski gracianski zakonik). Obavljao je reviziju prijevoda turskih zakona. U svom rodnom mjestu Rogatici ostavio je prelijep vakuf, o čemu se nalaze dokumenti u arhivu Vakufske direkcije u Sarajevu. Na dužnosti gradonačelnika ostao je šest godina.
User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

#106 Re: Rogatica

Post by mirsad_d »

Nezir ef. Škaljić
Image
Rođen 1844. u Rogatici, umro 1905. godine. Nakon završenih nauka služio kao kadija u Rogatici, Fojnici i Srebrenici. Okupacija ga je zatekla kao predsjednika Trgovačkog suda u Sarajevu. Nakon okupacije, iza 1878. godine, bio je najprije kadija u Sarajevu i Rogatici, a od 1883. sudija Vrhovnog suda, član ulema medžlise i Vakufske uprave. Penzionisan je 1899. i postavljen za gradonačelnika Sarajeva. Preveo je Medželu (turski gracianski zakonik). Obavljao je reviziju prijevoda turskih zakona. U svom rodnom mjestu Rogatici ostavio je prelijep vakuf, o čemu se nalaze dokumenti u arhivu Vakufske direkcije u Sarajevu. Na dužnosti gradonačelnika Sarajeva ostao je šest godina (1899. - 1905.).
Nezir ef. Škaljić bio je gradonačelnik Sarajeva u periodu kada je počela (1900.) i završena (1902.) gradnja Meteorološke stanice na Bjelavama, te 1901. godine počelo je asfaltiranje ulica - prvo oko sarajevske Katedrale, a kasnije i drugih dijelova grada*.Godinu dana kasnije izgrađena je Aškenska sinagoga rađena po projektu Karla Paržika, te otvoreno ljetno kupalište Bentbaša.
Istorija bilježi, za Nezira ef. Škaljića, tek da je bio treći gradonačelnik Sarajeva i čovjek čiji je cijeli život bio posvećen tumačenju zakona. Efendija Škaljić preselio je 1905. godine u Sarajevu.
Image
Last edited by mirsad_d on 30/10/2013 08:42, edited 1 time in total.
User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

#107 Re: Rogatica

Post by mirsad_d »

Akademik Avdo Sućeska (Jasenice kod Rogatice,1927.- Sarajevo, 1999.)
Image
Rođen je 5. maja 1927. godine u Jasenici kod Rogatice. Nakon stečenog osnovnog obrazovanja i završenih sedam razreda Gazi Husrev begove medrese u Sarajevu, srednjoškolsko obrazovanje završava kao maturant gimnazije. Studirao je na Pravnom fakultetu u Sarajevu, na kojem je diplomirao 1950. godine. Na istom fakultetu ubrzo je biran za asistenta, a zatim i za docenta na Katedri istorije države i prava naroda Jugoslavije. Uz redovne poslove piše doktorsku disertaciju o ajanima i njihovoj ulozi na južnoslavenskim prostorima. Sa ovom temom doktorirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu 1959. godine kod akademika Mehmeda Begovića. Školske 1962/63. godine boravi u Minhenu na specijalizaciji u Institutu za historiju i kulturu Bliskog istoka i turkologiju kod profesora Babingera i Kislinga. Po dolasku u Sarajevo 1964. godine biranje u zvanje vanrednog, a 1969. godine redovnog profesora za predmet Istorija države i prava naroda Jugoslavije. Svoje nastavničke obaveze na ovom fakultetu obavlja do odlaska u penziju 1990. godine. U posljednje dvije godine pred mirovinu obavlja dužnost dekana. U periodu između 1968. i 1974. godine bio je i na dužnosti direktora Orijentalnog instituta u Sarajevu. U toku svog plodonosnog rada dobio je više zaslužnih nagrada, odlikovanja i priznanja. Među njima su Šestoaprilska i Dvadesetsedmojulska nagrada za znanstveni rad. Zbog velikog znanstvenog doprinosa 3. marta 1987. biran je za dopisnog, a 1995. godine i redovnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Godine 1996. svoju decenijama vrlo brižljivo skupljanu stručnu biblioteku sa više hiljada naslova poklonio je BKZ "Preporod". Knjigama iz ove biblioteke, koja nosi ime daro-davca, danas se služe generacije studenata, znanstvenika i ljubitelja historije. Ni na-kom službenog penzionisanja akademik Sućeska ne prekida znanstveni rad. Kada se pogledaju 122 bibliografske jedinice koje su nam do sada poznate, onda bez poteškoća možemo dobiti odgovor zašto je profesor dr. Avdo Sućeska još za života ubrajan među ne samo južnoslavenske nego i svjetske poznavaoce društvene, pravne i političke historije zemalja jugoistočne Evrope u vrijeme osmanske vladavine
Objavio je knjigu Ajani - Prilog izucavanju lokalne vlasti u nasim zemljama za vrijeme Turaka (Naucno drustvo Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1965.) i udzbenik Istorija drzave i prava SFRJ (Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo 1964.) koji je dozivio osam izdanja. Vise od sto njegovih bibliografskih jedinica objavljeno je u casopisima i zbornicima sa naucnih skupova: Prilozi za orijentalnu filologiju, Godisnjak Pravnog fakulteta, Prilozi Instituta za istoriju, Südost-Forshungen (München), Pregled, Istanbul Universitesi Iktisat Fakultesi Mecmuasi i dr. Ucesnik je mnogobrojnih domacih i medjunarodnih naucnih skupova.
Malo je poznato da je akademik Avdo Suceska ucestvovao na okruglom stolu u Becu, u povodu obiljezavanja 300 godisnjice razbijanja opsade grada. A tadasnje stanje u Bosni, koje je uslijedilo nakon povlacenja Osmanlija, po mnogo cemu podsjeca na sadasnje prilike. Tada su se ostaci naroda koji je ubijan ili pokrstavan goli, bosi i bolesni slivali u Bosnu protjerani iz srednje Dalmacije, Like Krbave, Slavonije, Srema... Odgovornoscu naucnika i racionalnoscu patriote akademik Avdo Suceska opisao je sav taj jad i cemer. Sve je to potkrijepio naucnom dokumentacijom. Na vrlo popularan nacin to slozio kao trajan sadrzaj udzbenicke vrijednosti. Kao na filmskoj traci nizu se upecatljivi detalji tadasnje herojske borbe za ocuvanje drzabe Bosne i bosnjackog naroda.
User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

#108 Re: Rogatica

Post by mirsad_d »

Nur-ef Hafizović - vrhovni šerijatski sudija
Image
Husein-Nurudin sin Mehmed Rešid ef. Hafizovića rođen je u Rogatici gdje je stekao osnovno obrazovanje. Godine 1861. položio je u Sarajevu, pred posebnom komisijom, ispit za kadiju. Službu kadije je obavljao u Bosanskoj Gradišci, Gračanici i Gradačcu, a kada je izašla carska naredba da kadije koje obavljaju službu kadije u Bosni treba da se podvrgnu posebnom ispitu u Istambulu, on je otišao i položio taj dosta težak ispit.
Bio je cijenjen i veoma sposoban alim, pa je 1870 godine imenovan za kadiju u Izmiru gdje je odlikovan ordenom «Medžidije V reda», a kasnije i ordenom «Muderis od Edrene». U Bosnu se vratio prije Austro-ugarske okupacije iz zdravstvenih razloga.
Austrougarska okupacija 1879.godine zatekla ga je na položaju vrhovnog šerijatskog sudije. Okupaciona vlast ga je smatrala legalnim predstavnikom Islamske zajednice u Austro-Ugarskoj monarhiji sve do 17. oktobra 1882.godine (dakle, bio je u isto vrijeme vrhovni poglavar Islamske zajednice i vrhovni šerijatski sudija).Imenovanjem prvog reis-ul-uleme Mustafe Hilmi ef. Hadžiomerovića 1882.godine Nur. ef. je ostao vrhovni šerijatski sudija i tu dužnost je obavljao do 1916 godine kada je penzionisan kao predsjednik tog suda.
Preselio se u Rogaticu i tu je umro 12.04.1921. godine i pokopan je kod Careve džamije s desne strane minareta.
User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

#109 Re: Rogatica

Post by mirsad_d »

Alija M. Akšamija

Image
Alija M. Akšamija rođen je u Rogatici 1919. godine i jedan je od najpoznatijih bosanskohercegovačkih fotografa-umjetnika. Školovao se u Sarajevu, a posredstvom USUF-a YU (Udruženju slobodnih umjetnika fotografije) doškolovavao u Beogradu i SAD-u (FPS - Famous Photographers School...). Izlagao je samostalno i kolektivno u mnogim svijetskim centrima. Njegovi radovi objavljeni su u mnogim monografskim izdanjima, knjigama i stručnim časopisima. Dobitnik je velikog broja internacionalnih i nacionalnih priznanja. Izložene fotografije izbor su iz monografije koju je nedavno objavila Bošnjačka nacionalna zajednica Hrvatske, u povodu nagrade za životno djelo koju je 2008. godine Aliji Akšamiji dodijelila Europska federacija profesionalnih fotografa (PpofE).
Prolaznick
Posts: 135
Joined: 20/07/2013 03:38

#110 Re: Rogatica

Post by Prolaznick »

Bravo Mirsade !
Kratak, ali odličan tekst o Aliji Akšamiji.
Odlična fotka !
Što drugo reći, nego - Hvala Mirsade !!
--------
Prolaznick
Posts: 135
Joined: 20/07/2013 03:38

#111 Re: Rogatica

Post by Prolaznick »

Prolaznick wrote:@kakonako
Nabrojao si dosta poznatih, vrijednih i čestitih ljudi, među kojima je - više od pola - koje poznajem osobno.
Evo još jednoga - poznatoga i cijenjenoga, ali, pomalo, neopravdano zaboravljenoga:

http://hr.wikipedia.org/wiki/Ragib_%C4%8Caplji%C4%87


Naravno, ne citiram sebe samoga i ne repliciram sam sebi iz nekakvoga hira,
ali budući da sam u međuvremenu naišao na jednu od vrlo rijetkih fotografija Ragiba Čapljića,
želio bih je podijeliti sa Rogatičanima i ostalima, koji posjećuju ovu stranicu.

Image

http://hr.wikipedia.org/wiki/Ragib_%C4%8Caplji%C4%87

..
User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

#112 Re: Rogatica

Post by mirsad_d »

Hadži Ahmed-beg Bukvica

Image
Čovjek koji je biran za gradonačelnika Rogatice na neposrednim izborima od strane svih gradjana 37 godina zaredom mora biti nesto posebno. Kada se tome doda i podatak da je hadzi Ahmed-beg (Hadzibeg) Bukvica bio nepismen i da se znao samo potpisati arebicom, onda je to mozda i za knjigu Ginisovih rekorda. Uvijek je nosio bosansko odijelo Stajao je na celu Opstine i Opstinskog vijeca, koje je takodje birano od gradjana neposrednim i tajnim glasanjem. Bio je veoma pametan, uredan, disciplinovan i u pravom smislu postovan covjek. Da nije tako ne bi bio biran za nacelnika od svih stanovnika Opstine (muslimana, pravoslavaca, katolika, jevreja i ostalih) u svim mandatima od 1889. do 1926.Mada je bio nepismen, uvijek se interesovao kako djeca uce u skoli, pa je pozivao roditelje nadarene djece na razgovor oko daljeg skolovanja. Roditelji, vecinom u nemogucnosti da djecu upucuju na skolovanje u Sarajevo i druga mjesta, govorili su Hadzibegu da bi to oni rado ucnili ali da nemaju mogucnosti. Hadzibeg bi im odgovorio da ce im i Opstina pomoci. Tako su i odskolovani prvi visokoobrazovani kadrovi sa rogaticog podrucja. To su bili veoma cijenjeni pravnici, ljekari, profesori i sl. Neke od njih cemo i pomenuti. To su bila braca Kosoric, Veselin i Dusan, te Edhem Daidzic, pravnici, Avdulah Bukvica, ljekar, Mustafa Ajanovic profesor, Sahin Sahinpasic, takoder profesor, koji je studirao na Sorboni i dr. Tu je bilo i nekoliko kadija medju kojima: Galib ef. Hafizovic, koji je kasnije bio vrhovni kadija u Sarajevu, Ahmet ef Pasic i Muhamed ef Ajanovic, svestenik-proto Atanasije Tane Kosoric, te mualimi: Muhamed ef. Hadziahmetovic, muderis Muhamed ef. Skaljic i dr.
User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

#113 Re: Rogatica

Post by mirsad_d »

Safet Zec

Image
Safet Zec, slikar i grafičar, rođen je 1943. godine u Rogatici.Već kao dječak strastveno se posvećuje crtanju i slikanju. Rijetkom marljivošću i zanosom, pogotovu kroz petogodišnje studiranje na Umjetničkoj školi u Sarajevu, ostvaruje brilijantna i virtuozna likovna djela. 1964. upisuje se na Akademiju likovnih umjetnosti u Beogradu. 1969. diplomira, a 1972. završava i poslijediplomski studij u klasi profesorice Ljubice Sokić. Sedamdesetih godina za likovnu
kritiku postaje jedan od glavnih eksponenata poetskog realizma. Početkom devedesetih godina jedan je od najznačajnijih umjetničkih stvaralaca u zemlji i njen predstavnik na mnogim internacionalnim izložbama. Do 1989. živi i radi, s porodicom, u Beogradu. Narednih godina je ponovo u Sarajevu. Tu ga 1992. zatječe rat, zbog kojeg napušta grad i zemlju. Iste godine dolazi u Italiju, u Udine. Sva djela ostaju u sarajevskom ateljeu. Počinje sve iz početka. Ponovo se strastveno predaje radu. Napušta poetski realizam, da bi se vratio prvo crtanim strukturama na grafičkim pločama i tuš-perom crtanim slikama na kartonima i panoima. Ubrzo se vraća i crtačkomateričnom ekspresivnom rukopisu, virtuoznim senzacijama, onoj energiji i temama koje je na žalost napustio odlazeći na Akademiju. U Udinama upoznaje tiskara Corrada Albicocca, u čijem ateljeu i dan danas realizira grafička izdanja. 1994. godine postavljena je prva muzejska izložba u Italiji, gdje se talijanskim radovima priključuje desetak radova iz prethodnog perioda, doneseni iz galerije Hoeppner. 1996. dobitnik je značajnog Grand prix-a za crtež Alpe Jadran u Ljubljani. U istom gradu 1998. održava se velika samostalna izložba Slike, crteži i grafike (1992-1998), u dva izložbena prostora, MGLC Vila Tivoli i Cankarjev Dom. Tom prilikom je promovirana i prva likovna monografija Safet Zec. Od 1998. godine umjetnik živi i radi, s porodicom, u Veneciji. U svibnju 2001. u Sarajevu je po prvi put prikazan čitav raspon Zecova stvaralaštva. Prvi put je izloženmalobrojni rani sarajevski opus, na koji je Zec posebno ponosan. Također su po prvi put spojena djela iz Italije sa djelima iz sarajevskog ateljea. Želja umjetnika je bila da svoju retrospektivnu izložbu prvo pokaže u Sarajevu, gdje je za njega sve i počelo. Nakon Sarajeva izložba je postavljena u francuskom gradu Lilleu, iste godine. Danas živi i radi u Veneciji, u Sarajevu i u Počitelju, a njegova su djela izložena u značajnim europskim i svjetskim galerijama i muzejima.
kakonako
Posts: 601
Joined: 20/05/2013 16:26

#114 Re: Rogatica

Post by kakonako »

mirsad_d wrote:Alija M. Akšamija

Image
Alija M. Akšamija rođen je u Rogatici 1919. godine i jedan je od najpoznatijih bosanskohercegovačkih fotografa-umjetnika. Školovao se u Sarajevu, a posredstvom USUF-a YU (Udruženju slobodnih umjetnika fotografije) doškolovavao u Beogradu i SAD-u (FPS - Famous Photographers School...). Izlagao je samostalno i kolektivno u mnogim svijetskim centrima. Njegovi radovi objavljeni su u mnogim monografskim izdanjima, knjigama i stručnim časopisima. Dobitnik je velikog broja internacionalnih i nacionalnih priznanja. Izložene fotografije izbor su iz monografije koju je nedavno objavila Bošnjačka nacionalna zajednica Hrvatske, u povodu nagrade za životno djelo koju je 2008. godine Aliji Akšamiji dodijelila Europska federacija profesionalnih fotografa (PpofE).
Po čehri ih prepoznajem
Socijalni aspekt ove nevjerojatne fotografske priče također je izveden savršeno i do detalja: usred gužve spore, uskotračne željeznice, na tvrdom drvenom sjedalu, sjede njih troje, sređeni za put u veliki grad, u Sarajevo, on s kravatom, ona u nekoj svečanoj bijeloj bluzi, dijete u onim dječjim cipelicama koje su prehodale čitav dvadeseti vijek, od Mannovih Buddenbrockova, do ovog tu vlaka. Bosanski muslimani, po čehri ih prepoznajem. Pitate što je to čehra? To je nešto što je tako dobro znao uslikati Alija Akšamija.

Svojim svjetlopisom taj je čovjek dostojan Andrićeve riječi. Bila je čast prisustvovati čudu sedamdeset njegovih slika. i dijela zapisa M.Jergovica:
Prolaznick
Posts: 135
Joined: 20/07/2013 03:38

#115 Re: Rogatica

Post by Prolaznick »

kakonako wrote: Po čehri ih prepoznajem
Socijalni aspekt ove nevjerojatne fotografske priče također je izveden savršeno i do detalja: usred gužve spore, uskotračne željeznice, na tvrdom drvenom sjedalu, sjede njih troje, sređeni za put u veliki grad, u Sarajevo, on s kravatom, ona u nekoj svečanoj bijeloj bluzi, dijete u onim dječjim cipelicama koje su prehodale čitav dvadeseti vijek, od Mannovih Buddenbrockova, do ovog tu vlaka. Bosanski muslimani, po čehri ih prepoznajem. Pitate što je to čehra? To je nešto što je tako dobro znao uslikati Alija Akšamija.

Svojim svjetlopisom taj je čovjek dostojan Andrićeve riječi. Bila je čast prisustvovati čudu sedamdeset njegovih slika. i dijela zapisa M.Jergovica:


Evo cijeloga Jergovićevoga teksta o Aliji Akšamiji, objavljenog u "Jutarnjem Listu", dana 03.02.2010.

http://www.jutarnji.hr/template/article ... ?id=532763

.

.
User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

#116 Re: Rogatica

Post by mirsad_d »

Šumska željeznička pruga Kusače-Žepa

autor:Mirsad Durmišević

http://rogatica-bih.blogspot.com/2011/0 ... zanog.html
u PDF https://www.box.com/s/i43vbah1pyhos0q4vy3d

Image
Pruga Zavidovići-Olovo-Han Pijesak-Kusače dolaskom Austro-Ugarske monarhije izgrađena je kao šumsko-industrijska pruga za eksploataciju drvene mase. Dugačka je 118,7 km, a imala je pet odvojaka dužine tri do 20 km, koji su služili za prevoz drveta. Pruga je, zbog predstojećeg rata, 1913.godine produžena do Žepe, tako da je njena ukupna dužina tada iznosila 133 kilometra. A od 1926-30 godine pruga ("štreka") je izbila na rijeku Drinu preko Vratara do Ribioca kod mjesta Slap, a kroz šumsko područje Ratak-Devetak.

Image
Ovo je karta iz arhiva "Krivaje",načinjena krajem tridesetih godina.Stanica Kusače se nalazi kod slova "i" u riječi Kuštravica,a od nje ima još nekih pedeset kilometara pruge.

Od stanice Kusače pruga ide uz dolinu potoka Žepa, preko sela Rijeke, Plana, južnije od Podžeplja, preko Brložnika, sela Gođenja i Mandre, do Ribioca (Podzide), sa dužinom od 15.2 km. Pruga je imala teže uspone i dosta oštrih zavoja. Ovakvu trasu su mogle savladavati samo „Mallet“ lokomotive ili male dvoosovinske lokomotive. Izgradnja željezničke pruge sa planine u dno klanca Drine bi bila tehnički gotovo nemoguće, i vrlo skupo. Zato su izgrađene dvije trake pruge niz Ribiočke stijene, od Podzide do Slapa duge gotovo 2 km, s nagibom od nekoliko stotina ‰!

Image
Kada je "VERA"morala biti prevezena u Zavidoviće, radi periodičnih popravki, onda su "čekrkom" spuštali sa Podzida, niz Ribiočke stijene, 800 metara niže do Slapa dva vagona napunjena s kamenjem, koja su svojom težinom podigla lokomotivu na Podzid
Image

Image
Građa se eksploatisala, izvozila iz šume, prevozila do lagera, a onda prugom odvozila do Podzide. Odatle su se vagoni čekrkom, spuštali niz Ribiočke stijene 800 metara niže do Slapa. Sistem prevoza je bio tako organizovan da je u isto vrijeme niz okomito brdo na šinama spuštan vagon pun građe, a izvlačio je iz Slapa na Podzid prazan vagon, dakle bez ikakvog motornog pogona. To su radili posebno kvalifikovani čekrk-majstori. U Slapu su pravljeni splavovi, koje su potomi vrsni splavari, brzom i hitrom Drinom vozili do Beograda, Šapca, Zvornika, Bajine Bašte. Među splavarima su se naročito isticali; Tabakovići, Vilići, Popovići i dr. iz Slapa, Tatinice i Starog Broda. Oko 1955.godine pruga je ukinuta, a trasom kojom je prolazila pruga napravljen je put.
User avatar
Zokipfc
Posts: 1073
Joined: 24/04/2013 18:44

#117 Re: Rogatica

Post by Zokipfc »

Svaka cast Mirsade! Milina za citati :thumbup:
User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

#118 Re: Rogatica

Post by mirsad_d »

Rogatica 1933
Izvor: Hamdija Kreševljaković, 15.novembar , Novi Behar (dio Članka)
http://rogatica-bih.blogspot.com/2011/12/rogatica.html
Image

Ovom zgodom progovorićemo koju o Rogatici i njenoj prošlosti od najstarijih vremena do danas.
II.
Rogatica je jedino veće mjesto na cesti Sarajevo Višegrad, udaljena je 75 km. od Sarajeva, a od najbliže željezničke postaje Mesići samo 9 km. Obje ove ceste prolaze vrlo romantičnim krajevima. Idući iz Sarajeva u Rogaticu cestom, prelazi se preko Romanije i visoravni Glasinac. Kraj, kojim ide pruga Sarajevo-Mesići, spada među prve prirodne krasote naše domovine. Samo mjesto leži u pitomoj kotlini, a prijatne kućice proviruju kroz granato drveće. Dolazeći cestom iz Sarajeva, najprije se prolazi kroz bivši vojnički logor, u kojem su sada smješteni uredi i privatni stanovi, a onda si tek u lijepoj čaršijji. Rogatica je opasana brdima. Na zapađu se diže Ljun, s juga je Vijenac s Hridom i Matino brdo, odakle je najljepši pogled na ovo mjesto, s jugoistoka Šaran, a sa sjevera Kovanjsko brdo. U Rogaticu se dolazi kroz defileje (tjesnace). Ovom plodnom i voćem rodnom kotlinom protječe riječica Rakitnica, što istječe iz malog jezera ispod gradine u istoimenom selu i tu prima pritok Bereg, a kod postaje Mesići saljeva se u Praču. Ispod Matina brda izvire potok Toplik i kao desni pritok utječe u Rakitnicu u samom mjestu. Voda je ovog potoka tako jaka, da na izvoru pokreće veliki mlin. Brda oko Rogatice nijesu osobite visine, a samo mjesto leži 550 m nad morem. Prema apsolutnoj visini klima je dosta blaga. Ljudskim naseljima u Rogatici i njenoj okolici nalazi se traga od prehistorijskog doba. Po okolnim brdima vide se tragovi starijim utvrdama, na koje nas potsjećaju nazivi „Grad", „Gradac" i „Gradina". Glasinac je jedno od najznamenitijih nalazišta iz željeznog doba na svijetu. Na teritoriju Rogatice nađeno je 1894, glinenog posuđa iz prehistorijskog doba. Nekoliko slojeva više nađeni su predmeti od bronze iz rimskog doba, a iznad svega ovog bilo je cigansko groblje. Na mjestu Rogatice bilo je rimsko naselje. Dr. Otto Blau, bivši pruski konzul u Sarajevu i vrlo poznat učenjak, bavio se po uputi slavnog Momsena sakupljanjem rimskih natpisa u ovim zemljama i na svom putu u znanstvene svrhe boravio je 26. kolovoza 1866. u Rogatici, a s njim bijaše u društvu E. Pricot de Ste Marie, tajnik fraucuskog konzulata u Sarajevu, također čovjek od nauke1. Blau se prvi osvruuo na rimske spomenike ovog mjesta. Tom zgodom naišli su na jedan nadgrobni spomenik s natpisom nekog dekuriona kolonije Risinium, a stajao je uz vrata (Turstein) kuće nekog Abdi efendije i kako su ga bez znanja vlasnika kuće htieli iz zemlje izvaditi i natpis prepisati, navalio je, kako Blau piže, Abdi ef. na njih s vikom i oružjem, a oni se okaniše tog posla. Ovo je bio razlog da se Blau nepovoljno izrazio o Rogatičanima. Kamenja s latinskim natpisima ima po džamijama (Huseinbegova), pravoslavnoj crkvi i na kamenom mostu kraj Musale. Oko Rogatice ima mnogo stečaka ili mramora. To su nadgrobni spomenici od kamena iz XIII., XIV. i XV. stoljeća, što ib odličniji članovi bogumilskih porodica postaviše na grobove svojih pokojnika. Neki su stečci tako veliki da ih zapaziše strani putnici, koji su ovim krajem putovali. Tako primjerice spomiuje stečke ovog kraja Slovenac Benedikt Kuripešić u svome putopisu, napisanom njemačkim jezikom i tiskanom još 1531. Nešto prije a i za okupacije Herceg Bosne poćeše se učeni ljudi baviti proučavanjem bogumilskih grobalja, ali pravi rad na ovom području naše prošlosti započeo je 1899. dr. ćiro Truhelka i to baš u ovom kraju u Lađevini ili Vlađevini, kojih 5 km. jugozapadno od Rogatice). Odavle su 1914. prenešena u dvorište zemaljskog muzeja ona dva đivna stečka. što svoiom golemoćom zadivljavahu prolaznike punih pet stoljeća3). Pod većim stečkom od ova dva počivali su zemni ostaci vojvode Vlatka Vladevića, a pod manjim vojvode Miotoša i njegova sina Stjepka kako nam to kažu na ovim stečcima uklesani natpisi, bosančicom u ikavskom govoru. Vlatko Vlađevid bijaše vrlo uvažena ličnostču Bosni krajem XIV. i prvih godina XV. stoljeća, a Dubrovčani su ga štimali i čast mu odavali kao velikim vojvodama. Miotoš s Lušca, piše Truhelka, mogao bi biti identičan s Miotošom Ourićem, koji je bio u službi Rađosava Pavlovića i ujegovih sinova kao dijak, te ga upotrebljavahu i kao poklisara, dok V. Skarić pišući o Borču kaže: ("Vrlo je verovatno, a mogu reći i sigurno, da je ovaj Miotoš Curić bio unuk onoga Miotoša, koji je pokopan na Vlađevinama"). Sigurno je da su vojvoda Miotoš i dijak Miotoš Curid, koji je bio na životu još 14. srpnja 1454., dvije osobe. I dva obeliska iz doba islamizacije Bosne u dvorištu našeg muzeja u Sarajevu također su iz ovog kraja. Jedan je stajao kao nišan nad grobom Radivoja Oprašića u selu Oprašići, a drugi nad grobom Mahmuta Brankovića u selu Brankovići6). Ovaj Mahmut bez svake je sumnje potomak knezova Radivoja i Vuka Brankovića, koji su navedeni kao svjedoci u listinama iz 1454., kojom potvrđuju neke povlastice Dubrovčanžma sinovi vojvode Radosava: vojvoda Nikola i knez Petar, gospodari ovog kraja6). Selo Brankovići postojbina je ovih Brankovića. Čitav predio između gornjeg toka rijeke Bosne i Drine bijaše u vlasti velikog vojvode bosanskog Pavla Radinovića (poginuo u Sutjesci 23. kolovoza 1415.) i prema tome i današnja Rogatica sa svojom okolicom. Pavao Radinović i njegovi potomci sjeđahu u svom „slavnom gradu" Borču i ođavle vladahu svojom zem ljom. I ovaj „slavni grad" nije bio daleko od Rogatice. K. Jiriček držao je da je Borač bio kod Vlasenice, koja se za turske uprave zvala Birče7). U ovo je prvi s pravom posumujao Petar Matkovid, profesor zagrebačkog sveučilišta, još pred pola stoljeća (1881). On je još tada napisao: „Borač grad stajaše vjerojatno blizu Rogatice* možđa današnje selo Borač u općini Rogatica vanjska"8). I Ađam Karszniewicz bavio se ovim pitanjem, pa je sredovječni Borač identificirao s Borčem na gornjoj Neretvi9). Svi kasniji pisci, ne obzirući se na ovu dvojicu, povodili su se za Jirečekom i identificirali Borač s Birčem odnosno Vlasenicom. Tek prije jedanaest godina uspjelo je Vladi Skariću da s nepobitnim dokazima opravda sumnju profesora Matkovida i ođredi mjesto sredovječnom Borču. Prema ovom stajao je „slavni grad" Borač na uzvisini iznad današnje željezničke postaje Mesići, a uz lijevu obalu Prače, gdje mu se i danas ostaci vide, a ovo se mjesto u narodu zove Grad10). Pored Borča bijaše u vlasti ovog modnog dinasta i njegovih nasljednika rudnik Olovo i trg Prača, kraj kojeg je Pavao podigao grad, po njemu prozvan Pavlovac. Pavao Radinović ostavio je iza sebe dva sina Petra i Radosava, koji se po ocu zvahu Pavlovići. Kako je g. 1420. Petar poginuo, vladao je očevinom Radosav. U listinama nazivaše se vojvoda, odnosno veliki" vojvoda rusaga bosanskog. U njihovoj je vlasti bio i kraj oko Trebinja i pola Konavala. Radosav je živio sa svojim susjedima vrlo rđavo. Ratovao je sa Srbima, onda sa Hranićima, gospodarima humske zemlje i Dubrovnikomž1), a ovo je dovelo do intervencije Turaka, što je urodilo rđavim posledicama po kudu Pavlovića. Radosav je umro u nepoznatom mjestu poslije 10. travnja 1441. ali prije 29. rujna 1442., jer se u listini pod ovim datumom spominje kao pokojnik. U njegovoj je službi stajao i razne diplomatske službe vršio do 1437. gost Radin, kasniji poglavica humskih bogumila. Radosav je ostavio iza sebe ženu Teodoru i tri sina, od kojih je najstariji bio vojvoda Ivanis, a mlađi knezovi Petar i Nikola. Po smrti Ivaniševoj bio je Petar vojvoda, a Nikola knez. Ova potonja dvojica spominju se zadnji put kao gospodari ovoga kraja 15. srpnja 1454. u već spomenutoj listini, a ovo je i zadnji spomen građa Borča. Nakon tragične smrti Pavla Radinovića (1415). postadoše njegovi potomci zbog nesloge bosanske vlastele sultanovi vazala Kada se vojvoda Petar, stariji sin Pavlov, iznevjerio Turcima, pogubi ga turski vojvođa Ishakbeg 30. svibnja 1420. Ravnih 17 godina prije pada Bosne zaposio je turski vojvođa t. zv. Zapadnih strana Hodidjed i Vrhbosnu (Sarajevo), a ovaj turski enklave s ostalim posjedom* preko Drine spajala je široka pruga takozvane „zemlje Pavlovića", što ju Turci podložiše**). Pavlovi unuci Petar i Nikola poginuše 1463. braneći svoju domovinu od Turaka, a s njima izumre i rod kuće Pavlovića. Dobar dio njihove zemlje pripao je sultanu kao hasi humajum1*) — carska zemlja.
III.
Da li je još za gospodstva Pavlovića postojalo na teritoriju Rogatice kakvo veće naselje, ne zna se, kao ni to, kada je ovdje položen temelj islamskoj prosvjeti. Prvi put se ovo mjesto spominje u beratu sultana Bajezida II. od 7. ševala 896. (13. kolovoza 1491). Tu se navode pored inih jamaca za jedan konzorcij „od mista Olova knez Radič Pribinić" i „od Rogatice knez Radin Vukašinović"). Iz toga slijedi, da je Rogatica tada imala svoga kneza. Osmanlije prozvaše Rogaticu Gelebipazar, što znači „gospodin trg". Ovako su je mogli nazvati radi razmjerno velike čaršije, kakve nije bilo u onome kraju. Stariji Rogatičani zbore, da je ovo ime dobila Rogatica po brojnoj stoci (dželep) što se ovamo dogonila na pazar, i da se ovo ime prema tome ima izgovarati Dželepipazar, pa da se tako nekad i izgovaralo. Ovo je samo puko nagadanje, jer se u turskim izvorima XVI. stoljeća i kasnije piše uvjek Celebipazar, a nikad Dželepipazar. I turski geograf prve pole XVII. stolječa Hadži Kalfa naziva Rogaticu Celebipazar. Za turske uprave lijepo je procvalo ovo mjesto. U tom vremenu sagrađeno je pored brojnih privatnih zgrada sedam džamija, dva kamena mosta preko Rakituice, jedna banja, tekija, jedna medresa, više mekteba i dva prostrana hana. U ovo su se doba udomili razni obrti. Ko je sagradio prvu đžamiju u Rogatici i kada se to desilo ne zna se. Možda je bila najstarija t. zv. Tekijska džamija, na čijem je mjestu nešto prije okupacije podignuta Šehislamija. Uz nju je sigurno stajala tekija, po kojoj je i ime dobila. Od današnjih sedam džamija najstarija je Oručagina i jedina je s drvenom munarom, a sagradio ju je neki Oručaga u prvoj poli XVI. stoljeća, kako se to vidi iz Huseinbegove zakladnice. Kako su obe spospomenute džamije (Tekijska i Oručagina) na lijevoj obali Rakitnice, to je po svoj prilici na ovoj obali rijeke zametak današnjoj Rogatici. Prostrauu džamiju i đo nje mekteb napravio je Huseinbeg Arnautović1Č nešto prije 1558. kako to čitamo u njegovoj zakladnici, napisanoj 5. redžeba 965. (23. travnja 1558.)18). Isti je dobrotvor napravio i jedan mekteb kraj svoje kude u selu Vrhbarju17). Za uzdržavanje ovih zadužbina ostavio je u Rogatici lijep nepokretni imetak i 76.430 srebrenih akči u gotovu. Jedan dio nekretnina je kupio i uvakufio, a neke je u tu svrhu sagradio. Tako je sagradio banju nedaleko džamije, veliki han i pred njim deset dućana, tabhanu, tri mlina na Rakitnici, dva bostana, jedno gradilište i komad zemlje uz mlinove. Danas nema ni banje ni hana, ali njegov vauuf ima 21 objekat u Rogatici i po imovini stoji na prvom mjestu. Gotovina je također propala, premda je plemeniti vakif bio odredio, da se pozajmljuje samo građanima ovog mjesta uz dobre jamce. Iz zakladnice saznajemo, da je Huseinbegovu ocu bilo ime Uijas, a majci Hafza, i da je oboje umrlo prije 1558. Žena Huseinbegova zvala se Hatidža. I njeni roditelji Sinanbeg i Fatima bijahu također mrtvi k:ad je pisana ova zakladnica, prema kojoj je i ona ostavila u dobrotvorne svrhe 15.016 srebrenih akči. I njena sestra Muhri hanuma zapisala je 3.000 srebrenih akči. Njihov je brat bio Oručaga. Huseinbeg je imao kderku Aišu (umrla prije 1558); Tradicija zna, da se Huseinbeg nakon ovog uvakufljenja povukao na svoje imanje u Vrhbarju i tamo umro. Njegova je džamija danas trošna i ne popravi li se 6im prije, bojati se je, da se ne sruši. U srcu čaršije sagradio je džamiju Sudžauddin, koja se obicno zove čarsijska džamija. Čini se, da je ovaj dobrotvor bio savremenik Huseinbegov, a tradicija kaže da mu je bio zet. Njegova je džamija sagrađena prije kojih 350 godina, 1914. je izgorjela i eto sada obnovljena. I njen je vakuf dosta velik. Careva džamija sagrađena je 979. (1571.), kako to čitamo na ploči iznad vrata, troškom sultana Selima II. Do obnove Šudžauddinove džamije bijaše ovo najljepša rogatička džamija. Još su u ovome malom mjestu dvije đžamije : Serdarija i Serhadija. Ne zna se kađa su nastale, ni ko su im hairs ahibije. Sudeći po imenu prvu je sagradio neki serdar, a druga je mogla dobiti ovo ime, što stoji na kraju Čerhat) ove varoši. Serhadija se zove i Muftina džamija, jer ju je 1290. (1873.) obnovio rogatički muftija Hadži Ahmed ef. Škalić. Možda ga je na ovo djelo potaknuo Šejhul Islam Refik ef. obnovom Tekijske džamije 1287.(1871.) koja se sada zove Šehislamija. Refik ef. poslao je oveću svotu uovaca Fadil paši Šerifoviću i zamolio ga da obnovi ovu džamiju i uz nju sagradi imaret i medresu, pa kako je kratko iza toČa proselio na drugi svijet, Fadil paša je uz džamiju sagradio jedan mekteb i pri tome je ostalo. Da je Refik ef. kojom srećom ovu stvar povjerio čovjeku, koji je zazirao od vakufđkog novca i imovine, Rogatica bi imala jednu humanitarnu i jednu prosvjetnu ustanovu više. * Uz Šudžauddinovu džamiju bila je medresa za koju se ne zna kada je postala ni ko ju je osnovao. U njoj je svršio početne nauke velik broj sinova ovog mjesta i okolice, a mnogi su pošli i na više nauke u Sarajevo i Stambol i nakon dovršenih nauka služili u svojoj domovini i van nje kao mualimi, hatibi, muderisi, kadije i muftije, a da nije bilo ovdje ovog rasadnika islamske prosvjete, sigurno bi mnogi od njih ostao nepismen. Interes za nauku kod Rogatičana se nije mijenjao do dana današnjeg. Imena mnogih učenih ljudi ovoga kraja ved su zaboravljena. U jednoj od rogatičkih džamija bio je prvih godina XVII. stoljeća imam neki Husein. Njegov sin Salih bio je 1729. kadija u Novskoj Bekiji i 1. reb. L 1142. (24. rujan 1729.) dovršio je prepis ovećeg djela Piri ef., muftije u Solunu, koje sadržava njegove fetve. Ovaj se rukopis čuva u biblioteci Begove džamije u Sarajevu pod br. 18718). Sredinom šabana 1280. (siječanj 1864.) izasla je u tiskari Hadži Muharem efendije Bošnjaka u Carigradu knjiga »Fevahidul minha fi kavaidi siha" (226 strana u 630 primjeraka), što ju je dijelom preveo, a dijelom sam napisao Rogatičanin Mehmed Ruždi ef. Hafizović. U ovoj je knjizi govor o ćuvanju zdravlja i medicini, te prema svome sadržaju spada među najrjeđa djela, što ih dadoše naši preci istočnoj književnosti. Po sudu Hadži Mehmed efendije Handžića ovo je djelo nipisano upravo savršenim turskim jezikom za ono doba. Mehmed Ruždi efendija rođen je 1808. u Rogatici, bio je neko vrijeme muftija u rodnom mjestu, a onda kadija u Mostaru, Bihaću i Banjoj Luci, gdje ga zateče i smrt, 28. džum. II. 1282. (17. studenog 1865.) Pokopan je kraj munare Ferhadije džamije. Iza njeg su ostala dva sina Ejub i Husejn Nuri. Ponos Rogatice je Šejhul Islam Mehmed Befik ef. Dok je HercegBosna dala Turskoj državi bezbroj ljudi, koji su zauzimali u javnom životu razna mjesta podam od velikog vezira do najzadnjeg službenika, ovo je jedini naš zemljak, koji je bio Šejhul Islam i ujedno posljednji Bošnjak na visokom položaju u Turskoj, pa ćemo ovom zgodom reći koju i o njegovu životu. Mehmed Befih ef. rođen je 181419). Otac mu se zvao Ali ef. Hadžiabdić. Po zvanju je bio kadija, a bijaše vanredno razborit i prilično imućan čovjek. Dok je Refik ef. bio nejak, postade mu otac kadija u Travniku i preseli se onamo s porodicom. U Travniku je Refik ef. svršio početne nauke pred svojim ocem, a nastavio u Sarajevu u Gazi Husrevbegovoj medresi pred Kuduk Mehmed ef. Mulidem. Najprije je stanovao kod ujaka Mustafa ef. Glođe, a kasnije se nastanio u medresi. Kako je bio vrlo darovit, svrnuo je na se pažnju sarajevske uleme, a narocito onovremenog kadije Husein Nuri ef. Hođžazade rodom iz Sparte. Ovaj ponudi Refik ef. mjesto pisara u mehkemi, koje odmah primi, ali i dalje nastavi nauke. Krajem ljeta 1833. premješten je kadija u Stambol, a s njim pođe i naš Refik ef. i onđje nastavi nauke, oženi se jedinicom kadije Husein ef. te kad ovaj bi premješten u Damask 1837. pođe i on s njim. U Damasku nastavi nauke i stupi u red nakšibendija. Slijedeće godine umre mu punac, a on se s porodicom povrati u Stambol i tu dovrši nauke. Karijeru je započeo kao pisar fetvahane (Šejhul Islam kapija) 1840. U ovoj službi ostade samo godinu dana, a onda bi imenovan kadijom na Ejubu u Stambolu, a 1844. premješten je u istom svojstvu u Varnu. G. 1845. povraden je opet u fetvahanu za konceptualnog činovnika. Odsredine 1845. do kolovoza 1866. bio je fetvaemin. Na ovaj visoki položaj dovela ga je sposobnost, a kako je za ovo mjesto bio mlad, to se ovom imenovanju mnogo prigovaralo, ali svi su prigovori bili uzalud. Na ove je prigovore odgovorio i Refik ef. omašnim djelom o izvorima fetava, u ono doba jedinim djelom ove vrsti u islamskoj literaturi (Stambol 1266. (1850.) državna tiskara). Kao fetvaemin odlikovan je ovim počasnim titulama : Mula od Smirne, Bruse, Edrene, Meke i Medine, Stambola i napokon kadiasker od Anatolije (1858). G. 1865. postavljen je kao fetvaemin predsjednikom komisije za izbor šeriatskih sudaea. G. 1866. obavio je Hadž. 10. kolovoza iste godine imenovao ga je sultan Abdul Aziz Šejhul Islamom20) i na ovom položaju ostao je godinu, 9 mjeseci i 9 dana. Otstupio je 30. travnja 1868., a 20. travnja 1871. preseli se u vječnost21). Po sultanovu nalogu pokopan je u groblju kraj Fatihove džamije. Pri zatvaranju Refik efendina groba rekao je poznati turski književnik i državnik Ahmed Dževdet paša: „Ovdje zakopasmo runicu šeriatskog prava.u Refik efendiju resile su sve vrline, koje mogu resiti čovjeka. Nikad nije zaboravio, da je sin ponosne Bosne; svoje je zemljake uvijek pomagao u svakom dobrom nastojanju, susretao ih kao braću i djecu i svojima vazda govorio mateririskim jezikom. Rahmetli Hađži Hasan ef Spaho često je pripovijedao, da je za vrijeme svojih nauka posjetio Šejhul Islama s jednim svojim zemljakom, a on ih dočekao kao otac djecu, koju dugo nije vidio, a oni se opet kod njega osjećahu kao kod roditelja. Dvije kćeri bijahu mu sav porod i obje je udao za dva zemljaka, dva Rogatičanina. Smrću šejhul islamova brata H. Mustafa efendije (1897), izumrla je muška loza ove porodice. Na životu su još tri H. Mustafa efendine kćeri. Do visokih položaja poslije okupacije došla su dva sina Rogatice: Hadži Nezir ef. Škalić i Hadži Nuri ef. Hafizović. Oba bijahu vrhovni šeriatski suci. U novije vrijeme ostavilo je nekoliko Rogatičana ponešto od svoje imovine u vjerske i prosvjetne svrhe svome zavičaju i tako udarilo temelj svojim vakufima. Spomenućemo samo Dervišbega Šetića, H. Ahmed ef. i H. Nezir ef. Škaljića, Ibrahim Alajbega Tankovića, H. Adema Vajzovića, Muratbega Brankovića, Abdullah ef. Hafizovića i Arife hanumu Jamaković. Rogatica bijaše obrtni centar onoga kraja. U njoj se udomilo više obrta, što ih Turci donesože u naše krajeve. Čini se, da je već polovicom XVI. stoljeća bila ovdje lijepa čaršija i u njoj dva poveća hana. U ovoj čaršiji uz trgovce bilo je u većem broju tabaka, čizmedžija, terzija, po koji ćurčija, a onda i drugih obrtnika, kakvih ima i po đrugim mjestima. Biće da su tabaci bili najbrojniji. Njihove su radionice ili tabhane bile uz Rakitnicu i Toplik. Kako je ovaj kraj pogodan za stočarstvo, tako je i ovaj obrt mogao ovdje lijepo procvasti. Najviše se u zadnje doba izrađivala mješina. Tabaci su ovdje imali svoj esnaf. Neki tabak Alija uvakufio je lijep komad zemlje za popravak mosta kraj musale. Kad se ovo uvakufljenje desilo, ne zna se, jer se zakladnica nije očuvala. Prvi spomen tabacima nalazimo u ved spomenutoj Huseinbegovoj zakladnici. Iz tog izvora saznajemo i za ostale obrte. Posljednia je tabhana prestala raditi 1914. Ćilimi, što se ovdje od davnine tkaju, nijesu osobite ljepote, ali su poznati kao vanredno durašni. Tkanje ćilima kućni je obrt. Sve do okupacije bili su stanovnici Rogatice skoro sami muslimani. Prema izvještaju biskupa Maravića bilo je 1665. u Rogatici oko 600 muslimauskih kuća i 10 džamija. U oba broja ima netačnosti, ali ne kao u Blaua. Blau piše 1866., da Rogatica broji 290 muslimanskih i 3 pravoslavne kuće, te dvije džamije. Ovi su brojevi posve netačni, jer je tada bilo 6 džamija, a prema popisu od 1879., dakle samo trinaest godina kasnije, bile su ovdje 444 kuće sa 1831 stanovnikom i to 1693 muslimana, 131 pravoslavni, 1 katolik i 6 jevreja. Trideset godina kasnije skoro se podvostručio i broj kuća i broj stanovnika. Prema popisu od 1910. bilo je ovdje 760 kuća i 3378 stanovnika (musl. 2335, pravosl. 851, rkt. 136, evang. 2 i 54 jevreja). Ovi su brojevi nešto pali prema popisu od 1921. Rijetka su mjesta gdje su stanovnici tako pobožni, gostoljubivi i susretljivi kao što je Rogatica. Nema stranca, koji je ovamo došao, a da se o tome nije uvjerio. Jedini je Dr. Blau, koji se zbog već spomenutog razloga o njima nepovoljno izrazio, kao i oni naši i strani pisci, koji su se služili njegovim djelom, a ovog mjesta nisu nikada ni vidjeli. Ovu su o bjedu sa sebe skinuli Rogatičani 1894. prigodom posjete učesnika antropološkog kongresa u Sarajevu i poznavalaca Blauova djela. Ovi učeni ljudi ponesoše odavle najljepše uspomene o gostoljubivosti i prijaznosti Rogatičana. Po brojnim sredovječnim spomenicima vidi se, da je u ovome kraju živilo brojno plemstvo, a nakon 1463. žive ovdje mnoge begovske porodice kao potomci bosanske vlastele. Najuglednije begovske porodice u ovome kraju bijahu Tankovići, Brankovići, Babići, Pašići, Ajanovići, Bukvice, Šetići i Šahinpašići, Porodica Šahinpašić prozvala se po Hasan Šahin paši, koji je bio 1639. i 1640. bosanski vezir. Njegov odžak na Glasincu ističe Evlija Čelebija. Iz porodice Babića bio je Mustafa paša Babić, koji bijaše do dolaska Omer paše Latasa u Bosnu uz Fadil pašu svrha i razvrha političkom životu ove zemlje. Od XVII. stoljeća Rogatica je samostalan kadiluk, a do tada je spadala pod jurisdikciju višegradskog kadije. G. 1111. (1699.) bio je kadija u Rogatici neki Husamudin, 1139. (1726/7) Abdullah. Rogatica je bila sjedište muftije ovoga kraja Ondje živi obitelj Muftić, čiji je pradjed bio u ovome mjestu muftija prvih godina prošlog stoljeća. Kako je u ovom kraju bio lijep broj zaima i timarnika, u Rogatici je imao bosanski alajbeg svoga zastupnika, koii je bio posrednik između lenske gospode i vlasti. Rogatica je imala svoga ajana. G. 1196. (1782.) bio je ajan Alibeg. Kako se vidi iz molbe Derviš Mustafabega Dženetića, muselima sarajevskog na bosanski divan, plaćala je Rogatica muselimu 2 groša mjesečno. Dženetić moli divan, da izda nalog rogatičkom kadiji, da naplati od ajana Alibega 42 groša za 21 mjesec i da mu se taj novac uruči. U upravnom pogledu pripadao je ovai kadiiuk neko vrijeme i Zvorničkom sandžaku. Za vrijeme okupacije Bosne nije bilo bojeva oko samog mjesta. Okupacione su čete ušle u Rogaticu bez otpora 22. rujna 1878. nakon što su uz velike gu bitke porazile ustaše dan prije kod Šenkovića i Bandina Odžaka. Tih dana nalazio se Hadži Lojo na granici rogatičkog kotara u selu Živojevićima. Na 2. listopada pao je izdajom u ruke Austrijanaca i donesen u Rogaticu22), gdje je ostao 3 dana. Na 3. spomenutoga mjeseca znala je cijela bivša monarhija za ovaj događaj i ovom se zgodom spominjala Rogatica više no igda prije i kasnije. Nakon okupacije počela je Rogatica lijepo napredovati. I dalje je cvao domaći obrt, a promet i trgovina rasli su s dana na dan. Trgovina se pridigla time, što je u Rogatici logorovao znatan broj vojske. Godine 1890. otvorena je tvornica likera s etivažom šljiva, ali se nije mogla održati. Znatan je izvoz stočnih proizvoda, a od stoke na glasu su konji i goveda. Vojska je 1879. popravila cestu Sarajevo-Rogatica-Visegrad-Uvac (148 km.) i Rogatica-Goražde (26 km.) Ova je potonju bivša zemaljska uprava izvela preko Gnile (1880.1883.). S Gnile je divan pogled na romantičnu okolicu i nije puno pretjerao jedan stranac uskliknuvši: „Što Alpe?" Prometu preko Rogatice zadan je težak udarac g. 1906. otvorenjem istočne pruge. Od 1878. ovamo podignuto je više privatnih i javnih modernih zgrada. Srpsko pravoslavna crkva podignuta je 1886. doprinosima pravoslavnog elementa onoga kraja. Vojska je izgradila cijeli niz zgrada za svoje potrebe; 1901. podignuta je 1 1/2 satnijska vojarna i u tu svrhu potrošeno preko 130.000. K. Od 4. listopada 1880. postoji u Rogatici osnovna škola, a današnja školska zgrada sazidana je 1906. Moderni vodovod napravljen je 1905. i 1906. troškom vojske i općine. U ovu je svrhu uhvaćeno Hladno vrelo i podignut rezervoar. Sa 9 česama opskrbljen je grad dobrom vodom za piće. Dužina cijevi iznosi blizu 4 km. Nakon svjetskog rata otvorena je u Rogatici bolnica (1919.) i građanska škola (1926.). Oba ova zavoda trebala je Rogatica već odavna. Neka ovi redci budu kao uspomena na onu lijepu svečanost na dan 29. rujna 1933. Dao Bog, pa se u požrtvovanost Rogatičana ugledala i druga mjesta!
Last edited by mirsad_d on 18/11/2013 20:53, edited 2 times in total.
User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

#119 Re: Rogatica

Post by mirsad_d »

ROGATICA POVODOM RESTAURACIJE ŠUDŽAUDINOVE DŽAMIJE, 29. IX. 1933.
— Novi behar, VII/1933—4, str. 113—119.
PDF https://app.box.com/s/co9la4kq29h2vcbg7f7s
http://rogatica-bih.blogspot.com/2011/1 ... ijske.html
Image

Na 29. rujna o g. otvorena je u Rogatici, skoro od temelja na novosagrađena Šudžaudinova džamija, koja je izgorila 1914. prigodom ulaska crnogorske vojske u ovo mjesto. Ovoj svečanosti prisustvovalo je pet do šest hiljada ljudi, što Rogatica nije zapamtila ođ postanka svoga. U oči ovoga dana iskićene su kuće i radnje zastavama. S obje strane ulice, u kojoj je džamija, podignut je po jedan slavoluk. Pored rogatičkih muslimana došli su na ovu svečanost seljaci iz okolnih sela i mnogi viđeniji Ijudi iz Sarajeva, Vlasenice, Goražda, Čajniča, Višegrada i nekih đrugih mjesta. Svečanost je započela u 11 sati prije, a završila u 1 po podne.
Image
Svečanosti je pored Rogaticana i stranih gosta prisustvovao ispred Ulema medžlisa u Sarajevu i Vrhovnog vjerskog starješinstva u Beogradu gospodin Mehmed Ševket ef. Kurt, član Ulema medžlisa u Sarajevu, svi šefovi civilnih, vojnih i vjerskih oblasti u Rogatici, te brojna ilmija iz Sarajeva i drugih mjesta. U 11 sati otvorio je svečanost g. Galib ef. Hafizović, šeriatski sudac i predsjeđnik odbora za restauraciju ove džamije vrlo lijepim govorom. Nakon dovršenog govora predao je ključ od džamije g. Kurtu sa zamolbom da džamiju otvori. Gosp. Kurt je s nekoliko toplih riječi pohvalio Rogatičane i njihovu požrtvovnost, proučio dovu na arapskom jeziku, otvorio džamiju i pozvao prisutne da uđu. U lijevoj tetimi bile su stolice za goste nemuslimane. Kad se džamija napunila, počeo je s učenjem Kurana gospodin Hafiz Džemaludin Hadži Jahić, hatib Careve džamije u Sarajevu, a nastavio Hadži Hafiz ef. Kenjević i učio sve dok se nije začuo ezan s munare, a onda je klanjana džuma. Na najsvečaniji način proučio je hutbu i klanjao džumu gospodin Hadžijahić. Iza dovršenog namaza održao je muderis Gazi Husrevbegove medrese, naš najbolji vaiz gospodin Hadži Mehmed ef. Handžić vaz o ulozi džamije u islamskoj zajednici. U istom je duhu bila i hutba. Pri kraju vaza predložio je gospodin Hanđžić, da se kao spomen na ovu lijepu svečanost osnuje u Rogatici „Trezvenost" što je još istog dana i učinjeno. Dovom iza vaza dovršena je u glavnom ova svečanost. Za vrijeme svečanosti pucale su prangije, a učenje u džamiji i vaz prenošeni su megafonom. Program za ovu svečanost izveden je najpreciznije, a za vrijeme svečanosti kao i cijeli taj dan vladao je najuzorniji red. Bio sam više puta sudionikom raznih priredaba, ali ovakog reda i jednodušnosti nijesam doživio ni u nas ni na strani, kao što ne vidjeh još nikad ovake gostoljubivosti, prijaznosti i susretljivosti građana prema gostima i u svem ovome može nam poslužiti mala Rogatica kao uzor. Svaka im čast! Na restauraciji ove džamije radilo se od svibnja o. g. do zadnjih đana prošlog mjeseca. U to ime osnovan je naročiti odbor, kome je na čelu bio kadija gosp. Hafizović, a članovi najugledniji građani Rogatice. Premda odbor nije našao baš nikakve potpore na najmjerodavuijem mjestu, ipak je sretno priveo kraju ovo djelo, samo požrtvovnošću građana i dobrovoljnim prilozima. Pravi začetnik ove obnove i duša čitave akcije bio je dugogodišnji hatib Careve džamije i mualim u Rogatici Hafiz Ali efendija Zagorica, koga ugrabi smrt prije dva mjeseca i tako mu ne bi suđeno dočekati ovaj svečani dan, da vidi svoje djelo privedeno kraju. Rahmetullahi alejhi.
Tarih iznad vrata ove obnovljene džamije sastavio je Mehmed ef. Handžić i glasi: a to znači u prevodu:
„Za vrijeme svjetskog rata izgorjela je ova đžamija, koju je sagrađio Šuđžauđin prije tri stutine i pedeset godina od prilike, pa su je popravili stanovnici ovoga grada tražeći Božje zadovoljstvo godine 1352. po Hidžri."
Image
NATPIS O OBNOVI ŠUDŽAUDINOVE DŽAMIJE ( foto Akšamija)
User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

#120 Re: Rogatica

Post by mirsad_d »

ODLIKOVANJE ZA ROGATIČKU MUALLIMU OD PRIJE STOTINU GODINA

http://rogatica-bih.blogspot.com/2013/1 ... prije.html
Prilozi za istraživanje sociokulturnog položaja žene u BiH:
Izabrana bibliografija (1900-2010) Prilog 16
ŠUKRIĆ, NIJAZ
ODLIKOVANJE ZA MUALLIMU OD PRIJE STOTINU GODINA
MUALLIM
VOL. II, BR. 12, STR. 25. 1991.

Image
Harem Careve Dzamije na Mejtasu 1938 g.

O tradicionalnoj aktivnoj prisutnosti muslimanke, u skoro svim sferama života, na našim prostorima, govore nam pisani i usmeni izvori. Brojne vakufname (zakladnice) svjedoče o vakufskim dobrima muslimanki kao: supruga, kćeri, sestara, majki, itd. Isto to nalazimo i u sudskim sidžilima i drugim dokumentima, kao prepisanim knjigama i zapisima na njima. Usmena tradicija (lirska pjesma, sevdalinka, balada i si) govori o knjizi koju pišu i šalju, o mejtefu koji pohađaju, o levhama koje vezu na đerđefu, o suzama koje liju, dovama, ilahijama, salavatima i tekbirima, koje uče dok ispraćaju voljene na put, vojnu, po završetku hatmi, nad bešikom djeteta, ili kad to dijete prate u školu itd. Stari muslimanski hroničari Bašeskija, Muvekkit i drugi govore o tome da žensku djecu nisu podučavali samo hodže (muallimi), nego i žene muallime u Bosni poznate kao bule, a u Hercegovini kao hōdže. Je li to bila puka formalnost, ili se proces odgoja i obrazovanja muslimanki odvijao ozbiljno i sa ljubavlju?
Dio odgovora nude nam dokumenti napisani prije skoro stotinu godina u bosanskom gradiću Rogatici, a čuvaju se u Arhivu SRBiH u Sarajevu (Fond Zemaljske vlade, S-31-2/10 br. 34498/1903). Njihovim sadržajem odlikuje se, od strane Nj.C. K. Visočanstva Franje Josipa I, muallima Uzejfa-hanuma Jamaković za svoj četrdesetogodišnji predan prosvjetni rad u mektebu.

Hronološki sadržaj dokumenata pokazuje slijedeće:


- „Općinski ured u Rogatici upućuje Kotarskom uredu u Sarajevu 26. januara 1903. godine pismo slijedećeg sadržaja: „Po nalogu tog slavnog ureda od 16. januara 1903. god. br. 332 potpisati ured da Uzejfa-hanuma Jamaković preko 40 godina kao hodžinica u ženskom mektebu služi na zadovoljstvo ukupnog građanstva u Rogatici. Ista se vrlo lijepo ponaša, a u materijalnom stanju je sasvim hrđava...“ (potcrtao N.Š.)
- „19. februara 1903. god. gradonačelnik Rogatice h. Ahmed-beg Bukvica predložio je Uzejfa-hanumu Jamaković za odlikovanje, uz zapisničko svjedočanstvo h. Eminage Eminagića (72 god.) i Selim-bega Brankovića (68 god.) iz Rogatice, koji su posvjedočili da znaju Zejfa-hanumu Jamaković da preko četrdeset godina podučava žensku djecu u mektebu i da je podučavala i njihove kćeri.“
- „22 maja 1903. godine u Rogatici je izdata potvrda — u — „Vidu jedne počastne kolajne za četrdeset godišnje vjerno službovanje, kojim je niže potpisana (Uzejfa Jamaković, N.Š.) danas od kotarskog ureda u Rogatici doista primila“.

O tome ko je bila Uzejfa-hanuma Jamaković, nažalost, osim šturih podataka iz dokumenata Arhiva, nemamo. A, iz njih se vidi da je bila već u godinama, dok naziv hodžinca upućuje da ga je dobila ili udajom za hodžu, ili da je u Rogatici u to vrijeme bilo u običaju da mu’allimu nazivaju hodžinca. Kako se iz prijedloga za odlikovanje da pročitati imala je sina Mustafu, koji se bavio trgovinom i u njoj bankrotirao, pa je i majku doveo u težak (hrđav) položaj.
Prema riječima Devlet-hanume Nalbantić (76) iz Sarajeva, koja je porijeklom iz Rogatice gdje je pohađala mekteb, tadanji mu’allim hafiz Muhammed-ef. Zagorica uobičavao bi od djece zatražiti da se učenjem Fatihe, poslije nastave, sjete bule Jamakovićke. Što znači da ona, dvadesetih godina ovog stoljeća, nije bila među živima, ali da je njen glas i ugled u rogatičkoj muslimanskoj sredini i dalje bio živ.
Zanimljivo je da je negdje u isto vrijeme (1892-1894) u Sarajevu na Muslimanskoj višoj djevojačkoj školi, predavala Uzejfa-hanuma Jabučar, ali je to sigurno druga osoba. Rodbine ili potomaka Uzejfa-hanume Jamakovića postoji još u Rogatici i okolini, a neki su nastanjeni i u Sarajevu.
Nepostojanje podataka, padanje u anonimnost i zaborav, zaslužnih ljudi i žena, za našu muslimansku pismenost i obrazovanost, ukazuje na nasušnu potrebu Islamske zajednice, a u njoj ilmije naročito da se sačini jedna monografija uleme (inteligencije), od najstarijih vremena do danas, za šta postoje realne materijalne i kadrovske pretpostavke i mogućnosti.
Ako je austro-ugarska vlast kao strana i nemuslimanska nalazila za shodno i potrebno da pohvali trud, rad i pregalaštvo jedne mu’allime u provinciji, i vrjednuje njen doprinos prosvjeti i kulturi, čak konkurentskoj orijentalnoj, kakva je u tom smislu tek obaveza IZ prema radu i trudu mu’allima koji s ljubavlju obavljaju svoj, kod Boga i ljudi, odgovoran posao. Možda bi bilo interesantno da napr. udruženje Ilmije osnuje svoje žensko-mu’allimsko krilo, koje bi ponijelo ime neke čuvene muslimanske prosvjetiteljke (Uzejfa-hanume, Fatma-hanume, itd.). Bilo bi zanimljivo uspostaviti i neku godišnju nagradu pod njihovim imenom, koja bila dodjeljivana najvrijednijoj mu’allimi, učenici Medrese ili studentici Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu.
User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

#121 Re: Rogatica

Post by mirsad_d »

ROGATICA 1973 - TV emisija "Karavan"

User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

#122 Re: Rogatica

Post by mirsad_d »


Hasib Hadžihasanović, povratnik u očev zavičaj

objavljeno: 10.01.2014. 23:54 | Autor: A. BAJRAMOVIĆ
http://www.avaz.ba/vijesti/teme/rodno-s ... elo-brezje
Rodno Sarajevo zamijenio za rogatičko selo Brezje
Hadžihasanović pored svoje farme: Zaposlio dva povratnika

FOTO: Avaz
Rodno Sarajevo zamijenio za rogatičko selo Brezje


Dok mnogi traže načina da ostanu u većim gradovima i ne odlučuju se na povratak, pravo čudo u selu Brezje kod Rogatice napravio je rođeni Sarajlija Hasib Hadžihasanović.

Utjecaj genetike

Nezaposleni zaljubljenik u životinje odlučio se posvetiti stočarstvu pa je uz zemlju svoga babe Jusufa, kupljenu ili poklonjenu od rođaka, do sada uredio i zagradio oko 500 duluma. Naredne godine imat će, kaže, duplo više. Porodična kuća još uvijek je gomila ruševina, ali je Hasib prvo izgradio štalu i kupio stado od 200 ovaca.

- Mnogo toga je utjecalo, vjerovatno, i genetika. Došao sam poslije rata da obiđem imanje svoga babe i dede i tada se javila želja da se vratim na selo. Arapska poslovica „Svaka stvar se vraća svome korijenu", koju sam čuo prije 20 godina, sad mi je aktuelna. Rodio sam se na Vratniku, a naš hafiz Sulejman Bugari je vratnički zet pa se poznajemo još od prije rata. On kaže da neko treba biti primjer da se može vratiti u istočnu Bosnu, da ne trebamo čekati da nam se sve osigura - kaže Hasib.

U farmu ovaca uložio je kreditna sredstva od 130.000 KM, dobivena iz turskog fonda za razvoj poljoprivrede putem jedne komercijalne banke.

- Želio bih spomenuti tetku Zilhu iz kuhinje Stari Grad. Jednom sam joj odnio kurban i reče mi da je čula šta sam započeo, a i ona je rodom iz Višegrada. Dala mi je kovertu s novcem i to je jedina osoba koja mi je pomogla - dodaje Hasib.

U Općini Rogatica naišao je na razumijevanje službenika, u Brezju na dobrodošlicu komšija Bošnjaka i Srba, a dvojicu povratnika je zaposlio. Na Hasibovom putu do pozitivne nule mnogo je prepreka.

Muhamed Bukva, predsjednik Regionalnog odbora za povratak u jugoistočnu Bosnu, kaže da su ovakvi primjeri rijetki u ovako teškoj ekonomskoj situaciji.

Vrijedni ljudi

- Mislim da bi ih bilo više kada bi država stimulirala ovakve ljude, koji se kreću prema istočnoj Bosni. Hasib nema mehanizaciju, u selu koje je uvijek imalo problema s vodom sakuplja kišnicu ili cisternu plaća 120 KM. Povratnici pokazuju da su vrijedni ljudi, a ne traže mnogo, ali pogotovo u posljednje vrijeme država ne pokazuje da joj je stalo do njih - kaže Bukva.

Burna prošlost Brezja

Selo Brezje nalazi se na starom karavanskom putu za Stambol, a o njegovoj burnoj prošlosti svjedoče šehidska mezarja iz turskog perioda. Na brdima iznad sela i danas se nalaze ostaci vojničkih rovova, a u neposrednoj blizini Hasibove kuće bila je smještena ambulanta. U jednom od mezaristana nalazi se nišan velikog turskog vojskovođe, čiji identitet nije poznat. Prema legendi radi se o neznanom junaku kojeg je jedna od mještanki srela kako na putu do svog mezara korača noseći svoju glavu u ruci.
Prolaznick
Posts: 135
Joined: 20/07/2013 03:38

#123 Re: Rogatica

Post by Prolaznick »

mirsad_d wrote: Rodno Sarajevo zamijenio za rogatičko selo Brezje...

Zanimljivo !
Čudno, nevjerovatno, a logično, prirodno i svojstveno čovjeku. Dirljivo. Hrabro ! :thumbup:

..
Last edited by Prolaznick on 14/01/2014 10:32, edited 1 time in total.
User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

#124 Re: Rogatica

Post by mirsad_d »

Prolaznick
Posts: 135
Joined: 20/07/2013 03:38

#125 Re: Rogatica

Post by Prolaznick »

U fočanskom Domu zdravlja, sredinom i krajem osamdesetih godina prošloga stoljeća,
radila je prelijepa mlada žena. Liječnica opće prakse. Potomak je Brankovića o kojima je riječ u gornjemu upisu.
Spominjem je, jer je se rado sjećam. Vrijedna, kulturna, ljubazna sa pacijentima, gospodskoga držanja.
Prelijepa !
Post Reply