P O L J S K A
DINASTIJA PIASTOWIE (PJAST)
Poljska narodna dinastija po legendi je nazvana po Piastu koji je prvi vladar. Ono što je znakovito za Pjast(ović)e su vrlo česte borbe za tron a to je uništavalo jedinstvo i snagu države. U XII. stoljeću dinastija se podijelila na vladare Šlezije, Mazovije, a kraljevsko krilo je bilo od Kujavije. Prvi značajniji vladar bio je knez:
MIESZKO I. (922. – 992.) Prvi poznati knez iz dinastije Pjast. Zbog sukoba s carem SRC-a Ottom I. Velikim oko zemlje pored rijeke Odre povezao se s knezom Bohemije Boleslavom I., čiju je kći Dobravu uzeo za ženu i zahvaljujući njoj prihvatio kršćanstvo. Ratovao s Ljutičima a kasnije i s Česima za Šleziju i Malu Poljsku. S Dobravom je imao šestero djece ali je najznačajniji prvi poljski kralj:
BOŁESLAW I. HRABRI (967. – 1025.) Prvo je bio knez, ali se upustio u rat s Bohemijom kojoj je preoteo Bijelu Hrvatsku, Slovačku i Moravsku, a osvojio je dio Galicije, Voliniju i Podoliju, te je od Nijemaca oduzeo obje Lužice. Time je vladao od Baltika do Dunava. Imao je četiri žene od kojih su važne dvije, a imao je ukupno devetero djece. Prvo se oženio s Juditom, koja je bila kći ugarskog kneza Géze, a kasnije je uzeo za ženu kći lužičkoga kneza Dobromira – Emnildu i ona je mati drugog poljskog kralja, a to je:
MIESZKO II. LAMBERT (990. – Poznan, 1034.) Nadimak je dobio jer mu je uzor bio sv. Lambert. Dva je puta opljačkao Sasku, ali se onda našao sam protiv Njemačke, Bohemije i Kijevske kneževine te je pobjegao u Češku šumu gdje ga je zarobio knez Oldrich, a kijevski knez Jaroslav I. je njegovog brata Bezprima stavio na tron. Ipak je smogao snage i uspio se vratiti u Poljsku i ujediniti je. U njegovo doba Poljska je izgubila Gornju i Donju Lužicu, Crvenu Ruteniju, te Slovačku i dio Moravske. Ubijen je u zavjeri. S njemačkom plemkinjom Richencom od Ezzonena imao je sina koji je bio veliki vojvoda, a to je:
KAZIMIERZ I. OBNOVITELJ (1016. – Poznan, 1058.) Nadimak je dobio zato što je obnovio veličinu Poljske u koju su vraćene pokrajine Mazovija, Šlezija i Pomeranija, ali se ipak nije usudio okruniti za kralja. Nastojao je biti blizak sa susjedima pa je sestru Rixu udao za ugarskoga kralja Bélu I. On se oženio za Dobravu, kći velikog kneza Kijeva – Vladimira I. Svjatoslaviča. S njom je imao petero djece od kojih su najvažniji dva sina, prvi je kralj Bołeslaw II. a drugi je nastavio lozu; Władysław I. Herman.
BOŁESLAW II. (1042. –1081 ili 1082.) Smatra se najenergičnijim i najsposobnijim poljskim kraljem. Osnovao je mnoge biskupije i samostane. Prvi je Pjast koji je kovao svoj novac. Ipak, svrgnut je, a na njegovo mjesto došao je njegov mlađi brat:
WŁADYSŁAW I. HERMAN (1044. – Płock, 1102.) Želeći popraviti odnose s Bohemijom oženio je Juditu, kći kneza Bohemije, Bŕetislava I., a onda i drugu Juditu, kći cara SRC-a Heinricha III. jer se postavljao kao vazal prema njegovom sinu Heinrichu IV. Od te dvije žene imao je četvero djece i nelegitimnog Zbignjewa koji se uz brata Bołeslawa III. Krivoustog (budućeg kralja) okrenuo protiv oca, a poslije njegove smrti su se ta dva sina borila za vlast. Naslijedio ga je ovaj drugi (inače iz prvog braka):
BOŁESLAW III. KRIVOUSTI (Płock, 1086. – Sochaczew, 1138.) Bołeslaw III. je uhvatio i oslijepio polubrata Zbignjewa te je izašao kao pobjednik u toj borbi. Priznavao je cara SRC-a Heinricha V. za svoga vazala. Inače nadimak je nastao jer su kroničari zapisali da su mu usta bila malo povijena na jednu stranu. Ženio se dva puta, od prve žene Zbyslave Kijevske imao je samo troje djece (jedan od njih je budući kralj Władysław II.), a od druge Salome od Berga imao je čak jedanaestero. Oporukom je podijelio Poljsku između svoja četiri sina; najstarijega (Władysław II.) postavio je za pater familiasa i time je uveo tradiciju seniorata.
WŁADYSŁAW II. PROGNANI (Krakov, 1105. – Altenburg / Njemačka, 1159.) Njemu je otac Bołeslaw III. dodijelio Šleziju. Oženio je Agnesu, kći Leopolda III. Babenberga, grofa Austrije i s njom je imao petero djece od kojih su potekle vojvode Silesije (Šlezije) i Opole. Zbog dinastijskih sukoba je pobjegao u Njemačku (otud nadimak), tražeći pomoć od Conrada III. Hohenstaufena, ali od pomoći nije bilo ništa.
BOŁESLAW IV. KOVRČAVI (1125. –1173.) U mladosti je ratovao s bratom Władysławom II. želeći sam da vlada, ali se pod prijetnjom uništenja Poljske od strane Friedricha I. Barbarosse morao povući. Oženio je Vječeslavu, praunuku velikog kneza Kijeva, Vladimira II. Monomaha i od njih su nastalo jedno krilo vojvoda od Kujavije i Mazovije.
KAZIMIERZ II. PRAVEDNI (1138. – Krakov, 1194.) Sin je Bołeslawa III. i Salome od Berga. Prvo je bio malopoljski vojvoda pa u Sandomierzu, zatim vladar Senioratske provincije i veliki knez Poljske. Naslijedio je Mazoviju od svog nećaka Leszeka i time postao osnivač tog ogranka i pradjed budućeg poljskog kralja Władysława I. Łokieteka. Oženio je Helenu, kćerku velikog kneza Kijeva – Rostislava i s njom je imao petero djece. Najmlađi sin Conrad je imao sina Kazimira od Kujavije koji je otac sljedećem kralju, a on je:
WŁADYSŁAW I. ŁOKIETEK (1261. – Krakov, 1333.) Bio je vojvoda i knez Krakova a onda i kralj. Zbog niskog rasta nazvan je Łokietek (poljski Lakat, po srednjovjekovnoj mjeri za dužinu). Osvojio je Sandomjež, Krakov i Pomeraniju. Umirio je pobuni plemića uz pomoć teutonskog reda, a definitivno završava ratno stanje s Ugarskom i Litvom. Ujedinio je Malopoljsku i Velikopoljsku što je bilo konačno ujedinjenje Poljske. Oženio je svoju daleku rođaku Hedwigu, kći Bołeslawa V. Kališkoga i s njom je imao šestero djece a najvažniji je:
KAZIMIERZ III. VELIKI (1310. – 1370.) Zadnji je kralj dinastije. Ugovorom se odrekao Šlezije i time smirio sporove s Bohemijom. Završio je sukobe s Njemačkim teutonskim redom i s time je dobio pokrajinu Kujaviju, ali je izgubio Pomorje. Problem s nasljeđivanjem uredio je ugovorima s kraljevima Charlesom I. Robertom i Ludvigom I. Velikim iz Anjou dinastije. Odlučeno je da ako umre bez muških potomaka, muška loza dinastije Anjou nasljeđuje tron Poljske. Učinio je puno za kulturni i privredni napredak države, preustrojio je vojsku i poboljšao financiranje i što je najvažnije, osnovao je sveučilište u Krakovu. Time je zaslužio nadimak – Veliki. Imao je sedmero djece, od toga dvoje vanbračno, pa je kruna Poljske prešla u posjed dinastije Anjou.
ELISABETH (1305. – Budim – 1380.) je bila starija sestra Kazimierza III. Velikoga. Bila je supruga Charlesa I. Roberta i time ugarska kraljica. Njen sin Ludvig I. Veliki dao joj je Poljsku kojom je vladala do smrti.
HEDWIG, poljska kraljica (?, 1374 – Krakov, 17. VII. 1399). Vladala od 1384. Kći hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. Anžuvinca i poljske kraljice Elizabete, djevojački Kotromanić jer joj je otac bio ban Bosne Stjepan II. Poljsko plemstvo nije pristalo na to da starija Ludvigova kći Marija, koja je bila krunjena kao „kralj“ Ugarske i Hrvatske, postane i kraljicom Poljske, ali se složilo da na poljsko prijestolje stupi njegova mlađa kći Hedwig. Hedwig se udala za kneza Litve Vladislava II. Jagela, koji se obavezao da će prijeći na kršćanstvo i ujediniti Litvu s Poljskom. Tako je došlo do poljsko-litavske državne unije. Iz braka Vladislava II. Jagela i Hedwig potječe dinastija Jagelovića.
