RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

(H)istorija/povijest Bosne i Hercegovine, regiona, itd...

Moderator: anex

Post Reply
Benjaminsky
Posts: 983
Joined: 08/06/2022 10:10

#26 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

Post by Benjaminsky »

Vojvoda Vukac Hrvatinić
Vukac Hrvatinić, koji se u izvorima spominje od 1357. bio je vjerni vazal Kotromanića, zaštitnik bosanske zemlje u doba Ludvigovog napada na Bosnu 1363. Zato mu je ban Tvrtko darovao 1366. župu Plivu s gradom Sokolom, zato što ga je Vukac odbranio od ugarske vojske. Pri tom su mu pripali i posjedi Vlatka Vukoslavića. Umro je prije 1380.
Njegovi sinovi Hrvoje, Vukac, Dragiša i Vojislav sudjelovali su u dinastijskim borbama između Zigmunda Luksemburškog i Ladislava Napuljskog. Tako je Dragiši Vukčiću kao svom pristaši Ladislav Napuljski darovao posjede u župi Sani. Imao je sina Ivaniša Dragišića, čiji se sinovi Pavao, Marko i Juraj spominju 1466. kad im je kralj Stjepan Tomaš darovao grad Ključ, i podgrađe Ključ. Vojslav Vukčić spominje se rjeđe u izvorima, a njegov se sin Juraj Vojsalić navodi kao moćan velmoža. Isprva se, u ispravama iz 1419. i 1420. spominje kao knez, a potom 1421. i kao vojvoda. Kao namjesnik kralja Tvrtka II, koji se nalazio u Ugarskoj, izdao je 1434. u Kreševu povelju braći Jurjevićima, pri čemu se naziva „voevoda Juraj, milostju božiom voevoda Dolnih Krai“. U to je vrijeme držao veći dio nekadašnjih Hrvojevih posjeda i vlasti. Sa svojim sinovima Petrom i Jurjem priklonio se politici Vatikana 1437. pa je tražio i dobio odobrenje u Rimu da može podignuti franjevački samostan. Petar Vojsalić spominje se kao vojvoda bosanski te kao vojvoda Dolnjih krajeva. Bio je papin saveznik u protukrstjanskoj akciji koja se u Bosni od 1445. sve više zaoštravala a i saveznik Dubrovčana u ratu s hercegom Stjepanom. Oni su ga, 1452. zamolili da posreduje kod kralja Stjepana Tomaša za pomoć u borbi protiv hercega. Posljednji spomen Petra Vojsalića potječe iz 1461. Kao posljednji potomak te porodice u dubrovačkim se dokumentima 1476. navodi Matija Vojsalić.
Benjaminsky
Posts: 983
Joined: 08/06/2022 10:10

#28 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

Post by Benjaminsky »

Herceg Hrvoje Vukčić-Hrvatinić
Hrvoje Vukčić Hrvatinić bio je veliki vojvoda bosanski, hrvatski ban i herceg Splita. Najstariji je sin vojvode Vukca Hrvatinića. Bez ikakve sumnje bio je najjači plemić u Bosni. Imao je trojicu braće: Vukca, Dragišu i Vojislava. Brat mu, Vukac Vukčić, bio je hrvatski ban. Hrvoje je bio oženjen s kćerkom moćnog bana Nelipca i gospodario je oblastima koje su se graničile s Hrvatskom i Slavonijom. Još u vrijeme kralja Tvrtka I, Hrvoje je bio izrazita figura, tim više što je bio veliki protivnik ugarskog kralja Zigmunda. Vrhunac njegovog uspona je bio u vrijeme borbi za ugarski prijestol kad ga je Zigmundov protivnik Ladislav Napuljski postavio za namjesnika Hrvatske i Dalmacije 1391. Tu je vladao potpuno samostalno, a u Bosni je bio itekako utjecajan. Njegova loša strana je bila u tome što je bio vrlo samovoljan pa je za svoje interese u nekoliko navrata doveo i Turke.
Spominje se prvi put u ispravi iz 1376. kao knez i vjerni vitez hrvatsko-ugarskoga kralja Ludviga I Velikog. Kralj Tvrtko I Kotromanić 1380. dodijelio mu je naslov velikoga vojvode i darovao posjede u župi Lašvi. O njegovoj snazi vrlo jasno govori izgradnja grada Jajca 1391. Nakon smrti kralja Ludviga I sudjelovao je u dinastijskim borbama kao protivnik kralja Zigmunda Luksemburškog i bio pristaša Ladislava Napuljskoga. Utjecao je na izbor kralja Ostoje za bosanskoga kralja 1398. Nakon krunidbe u Zadru za ugarskog-hrvatskoga kralja 19. 10. 1403. Ladislav Napuljski postavio je Hrvatinića za glavnog namjesnika u Ugarskoj, Hrvatskoj, Dalmaciji i Bosni te ga je imenovao hercegom Splita, darujući mu uz to otoke Brač, Hvar i Korčulu. Otada je Hrvoje nosio titulu „herceg Splita, potkralj Dalmacije i Hrvatske, veliki vojvoda bosanski i knez Dolnjih krajeva“. Kovao je vlastiti novac. „Krstianin“ Hval izradio je za njega iluminirani rukopis, poznat kao „Hvalov zbornik“, a glagoljaš Butko prepisao „Hrvojev misal“. Došavši u sukob s kraljem Ostojom, utjecao je na njegovo svrgavanje s prijestolja i izbor novog bosanskog kralja, Tvrtka II Tvrtkovića 1404. U Bosni se potom pod vodstvom Hrvatinića i kralja Tvrtka II stvorio pokret protiv Ugarske i kralja Zigmunda Luksemburškog. Nakon Zigmundove vojne intervencije 1408. i pokolja bosanske vojske kraj Dobora, Hrvoje je prešao na Zigmundovu stranu. Pritom je zadržao ranije časti, upravu nad Splitom i naslov hercega te upravu nad mnogim gradovima, među njima i Požegom. No ugarskom pobjedom u Bosni počela je stvarno slabiti njegova moć, osobito nakon ponovnog izbora Ostoje za bosanskog kralja. Nakon mnogih sukoba Zigmund je oduzeo Hrvoju župu Sanu, otoke Brač, Hvar i Korčulu, a Split uzeo pod svoju zaštitu. Hrvoje je tad zatražio pomoć nezadovoljnih bosanskih velikaša i Osmanlija. Ugarska vojska bila je poražena u Lašvi 1415. što je otvorilo put osmanskom prodoru, a sljedeće je godine Hrvoje umro. Bio je sve do smrti nekrunjeni kralj Bosne, siva eminencija, a pet bosanskih kraljeva od 1391.-1416. bili su naprosto igračke u njegovim rukama – obarao ih je i dovodio na prijestol kad je htio. Na zadnjem velikom viteškom turniru Evrope, u Budimu 1412. proglašen je ”Vitezom zmajevog reda”.
O njegovoj snazi i okrutnosti vrlo jasno govori jedna anegdota: na spomenutom viteškom turniru za protivnika je između ostalih imao plemića Pavla Čupora iz Moslavine koji je, da bi ismijao Hrvoja na račun njegovog hrapavog glasa pozdravio ga imitirajući volovsko rikanje. U dvoboju je Hrvoje pobijedio Čupora ali nije zaboravio uvredu. Petnaest mjeseci kasnije u bitci kod Doboja protiv hrvatskih velikaša herceg je pobijedio i zarobio Čupora. Nije želio uzeti otkupninu za njega. Umjesto toga naredio da se ubije bik i iz njega izvadi utroba. Zatim su u utrobu bika ugurali Čupora i okolo ga vezali bičjim crijevima. I tad mu je rekao: ”Ti koji si nekoć u ljudskoj spodobi bikovim glasom se služio, podiči se sada i bikovim oblikom!”
Benjaminsky
Posts: 983
Joined: 08/06/2022 10:10

#30 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

Post by Benjaminsky »

Porodica Šantići
Šantići su plemići iz srednjobosanske župe Lašve. Prvi poznati član te Porodicai je bio Ratko Šanta koji se kao svjedok spominje na povelji bana Bosne Stjepana II iz 1351. godine. Ratko je imao dva sina. Stariji je Dragoš Šantić koji se spominje 1366., a mlađi je tepčija Batalo Šantić, gospodar župa Sana i Lašva. U doba kraljice Jelene Grube bio je uz vojvode Hrvojem, Sandaljom i Pavlom među najvažnijim likovima Kraljevine. Batalo Šantić se prvi put spominje kao svjedok na povelji bosanskog kralja 1392., a zadnji put 1404. Oženio je Resu, kći kneza Dolnjih Krajeva Vukca Hrvatinića, tj. sestru Hrvoja Vukčića-Hrvatinića. S njom imao tri sina, knezove Vuka, Stjepana i Ostoju, s prezimenom Tepčić, koje je izvedeno od očeve titule koju je Batalo nosio. Osim njih u historijskim izvorima poznata je još samo jedna osoba, a to je Ivan koji se spominje na listinama bosanskih kraljeva od 1446. od 1461. godine.
Benjaminsky
Posts: 983
Joined: 08/06/2022 10:10

#33 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

Post by Benjaminsky »

Ovo su bili Vukčići-Hrvatinići, a sljedeći su Hranići-Kosače.
nikeze
Posts: 572
Joined: 07/12/2018 12:57

#34 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

Post by nikeze »

Do 1463 imaju sve rodoslovne karte vladarskih porodica, a poslije slabo.
A za porodice običnih ljudi teško je to rekonstruisati. Nije bilo matičnih knjiga do dolaska Austrougarske u BiH. Nešto ima u turskim poreznim knjigama i sudskim spisima.
Benjaminsky
Posts: 983
Joined: 08/06/2022 10:10

#35 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

Post by Benjaminsky »

Hranić-Kosača
Njihovo porijeklo je oko Foče gdje se nalazilo selo Kosač, po kome su dobili ime. Rodonačelnik ove porodice je Stjepan Vuk Hrana, ali porodica zahvaljuje svoj uspon njegovom sinu Vlatku Vukoviću. On je bio od samog početka jedan od najpovjerljivijih ljudi kralja Tvrtka I. Naslijedio ga je Sandalj Hranić, sin njegovog brata Hrane Vukovića, koji je naslijedio od strica Vlatka i titulu vojvode. U to prvo vrijeme Sandalj Hranić nije imao odlučujući utjecaj u Bosni, budući da su ispred njega Pavle Radinović i Hrvoje Vukčić-Hrvatinić, ali njegovo je vrijeme tek dolazilo.
Benjaminsky
Posts: 983
Joined: 08/06/2022 10:10

#36 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

Post by Benjaminsky »

Vojvoda Vlatko Vuković
Vlatko Vuković je bio vojvoda bosanske vojske i jedan od najboljih vojskovođa kralja Tvrtka I. Kao vojvoda spominje se prvi put 1378. u povelji bosanskoga kralja Tvrtka I Dubrovniku. Godine 1382. zastupao je kralja u pregovorima s Dubrovnikom te ponovno 1388. u pregovorima s dalmatinskim gradovima. 27. 8. 1388. potukao je Osmanlije pod vodstvom paše Lale Šahina kraj Bileće, a 1389. sudjelovao u bitci na Kosovu polju. Vlatko je sa sobom na Kosovo polje dovukao i jedan top koji mu je poklonio dubrovački knez i taj top je bio jedino artiljerijsko oružje u Kosovskom boju. Lazar je njemu prepustio komandu nad lijevim krilom koje su činile trupe kralja Bosne. Poslije okončanja boja vratio se u Bosnu donijevši sa sobom vijest o pobjedi budući da se pogibija neprijateljskog vladara (sultana Murata I) smatrala pobjedom, na osnovu čega je zatim kralj Tvrtko slao izvještaje „o kršćanskoj pobjedi u čiju slavu su zvonila sva crkvena zvona čak do Pariza“. Posjede je proširio na područje istočnog Huma i južnih Konavala 1391. Bratiću je Sandalju Hraniću-Kosači ostavio znatno proširenu baštinu. Umro je 1392, a sahranjen je blizu današnjeg sela Boljuni, nedaleko od Stoca. Naslijedio ga je njegov bratić Sandalj Hranić.
Benjaminsky
Posts: 983
Joined: 08/06/2022 10:10

#38 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

Post by Benjaminsky »

Veliki vojvoda Sandalj Hranić-Kosača
Sandalj Hranić-Kosača bosanski je vojvoda, a imao je titulu velikog vojvode Huma. Sin Hrane Vukovića i od 1392. baštinik Vlatka Vukovića. U borbama za ugarsko-hrvatski prijestol nakon smrti Ludviga I Velikog 1382. pristao je uz Ladislava Napuljskoga. On mu je za uzvrat darovao gradove Skradin i Ostrovicu 1407., ali ih je Sandalj nakon tri godine prodao Veneciji. Do 1410. zavladao je prostranim područjem između Cetine, Drijeva na Neretvi, rijeke Lima te Boke Kotorske na jugu. Sudjelovao je u ubojstvu kneza Pavla Radinovića 1415. na Parenoj poljani kraj Bobovca što ga je dovelo u sukob s Radinovićevim sinovima, uz koje su pristali i neki Sandaljevi vazali. Zbog toga je zatražio zaštitu Osmanlija pa je uz njihovu pomoć uspio sačuvati svoje posjede. Poslije smrti hercega Hrvoja, od 1416. bio je najmoćniji velikaš bosanske države. Područje njegove vlasti bilo je izuzeto od vlasti bosanskoga kralja. Samostalno je vodio ratove sa svojom vojskom, nametao carine, zaključivao ugovore i imao vlast nad mnogim vazalima. To su bili očiti znakovi slabljenja središnje vlasti u bosanskoj državi. Istočni dio Konavala, uključujući i Prevlaku, prodao je 1419. Dubrovčanima. U Dubrovniku je čuvao svoje dragocjenosti. 1423. odrekao se, u korist Venecije, svih prava na Kotor. Stolovao je u svom dvoru u Blagaju na Buni. Njegovu je veliku baštinu naslijedio najstariji bratić Stjepan Vukčić-Kosača.
Benjaminsky
Posts: 983
Joined: 08/06/2022 10:10

#40 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

Post by Benjaminsky »

Herceg Stjepan Vukčić-Kosača
Stjepan Vukčić-Kosača bio je veliki vojvoda bosanske države. Nećak i nasljednik Sandalja Hranića-Kosače od 1435. je najistaknutiji medu Kosačama. Kakvu je moć nekad imao herceg Hrvoje tad je imao herceg Stjepan. Od 1440. proširio je vlast na Omiš, Završje, Poljice, Gornju Zetu, Bar, Trebinje i Klobuk. Ugrožen od Venecije i zetskoga vojvode Stefana I Crnojevića, koji su mu oteli Bar, Gornju Zetu i Omiš, pomirio se s bosanskim kraljem Stjepanom Tomašem, s kojim je do tada ratovao. U znak pomirbe pristao je na udaju kćerke Katarine za bosanskog kralja Stjepana Tomaša 1446. 1448. priklonio se Osmanlijama i srpskomu despotu Ðurađu Brankoviću u napadu na bosanskog kralja i proglasio se „hercegom od Sv save“. Postoji povelja od 20. januara 1448. u kojoj ga car Svetog Rimskog Carstva Fridrih III Hohenstaufen naziva „hercogom“, što na njemačkom jeziku znači vojvoda. Teritorij pod njegovom vlašću od tada je poznat pod imenom Hercegovina, protezao se od Lima do Cetine i od Rame do Kotorskoga zaljeva. Na tom je prostoru bio samostalan vladar koji je imao svoju carinu i kovao novac.
Težnje za privrednim osamostaljenjem Hercegovine došle su do izražaja i u njegovim naporima da Herceg Novi razvije u pomorsko i trgovačko središte pa je 1449. osnovao radionu sukna. Pritom je izbio rat s Kotorom i Dubrovnikom, koji je trajao od 1451/54, a u njega su se upleli i hercegovi protivnici: kralj Stjepan Tomaš, hercegov sin Vladislav Hercegović, vlastela Vlatkovići i pojedini hercegovi vazali. Osmanska vojna pomoć upućena hercegu pokolebala je njegove protivnike pa se 1453. pomirio sa sinom Vladislavom, a 1454. i s Dubrovnikom. Pošto su Osmanlije počeli upadati u njegovu zemlju, pomirio se i s novim bosanskim kraljem Stjepanom Tomaševićem 1461. kome je bio punac. Nakon pada Bosne pod Turke 1463. njegove su zemlje postupno, od 1465. osvajali Osmanlije (Hum i Podrinje) i Venecija (Neretvansku krajinu). Potkraj života vlast mu je bila svedena na usko primorsko područje s Herceg Novim, koji su Osmanlije zauzeli 1483. što se smatra padom Hercegovine pod Osmanlije.
Benjaminsky
Posts: 983
Joined: 08/06/2022 10:10

#42 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

Post by Benjaminsky »

Kraljica Katarina Kosača-Kotromanić
Katarina Kosača je rođena 1425. u Blagaju pored Mostara od majke Jelene Balšić i oca Stjepana Vukčića-Kosače. Udala se za bosanskog kralja Stjepana Tomaša i imala je sina Zigmunda rođenog u aprilu 1449. i kćerku Katarinu, rođenu 1453. Oboje su po padu Bosne pod Turke 1463. odvedeni u Istanbul gdje su primili islam. Bosanska princeza Katarina je sahranjena u jednoj džamiji u Skopju, a posljednji bosanski princ je prelaskom na islam dobio ime Ishak Oglu i bio je sandžakbeg sandžaka Karasi u Turskoj u periodu od 1487.-1493.
Zadnja bosanska kraljica Katarina pobjegla je u Dubrovnik. Kako je u Dubrovniku nisu mnogo trpjeli (Jelena je spletkarila protiv nje), preselila se u Rim. Tamo su je daleko više cijenili pa je prisustvovala i vjenčanju između sestre srpske despotice Zoe (Sofije) i velikog kneza Moskve Ivana III 1472. Do kraja života se trudila bilo šta saznati o svojoj djeci kako bi ih pokuša izvući iz Turske, ali u tome nije uspjela. Po nagovoru pape Siksta IV, ako se njena djeca ne vrate kršćanstvu, testamentom je zaviještala bosansko kraljevstvo Vatikanu, što su neki, katolički orijentirani historičari uzimaju kao argument da je Bosna katolička baština. Međutim, činjenica je da ni jedan naš historičar nikada nije vidio taj testament te je njegov sadržaj vrlo upitan. Kraljica Katarina umrla je u Rimu 25. 10. 1478. i sahranjena je u franjevačkoj crkvi Santa Maria dell'Ara Coeli, (Aračeli) koja je cilj hodočašća mnogih katolika iz BiH, a njezine plemenite ljudske i vjerske vrline su joj posebno priznate pa je proglašena blaženom. Pokopana je pred glavnim oltarom u spomenutoj crkvi, a na grob je postavljen hrvatsko-latinski natpis. Kad su franjevci 1590. preuređivali crkvu, premjestili su grobnicu, a nadgrobnu ploču s natpisom postavili na najbliži stup s desne strane oltara; ne zna se jesu li njezine posmrtne ostatke prenijeli i uzidali u oltar.

Veliki vezir Ahmed-paša Hersekzade
Najmlađi sin Stjepana Vukčića-Kosače, kojeg je otac poslao da se školuje u Dubrovnik. Otac ga je dao Turcima kao taoca, a on sam je prešao je na islam te je brzo napredovao u službi. Sultan Mehmed II računao je na njegove usluge u borbi za prijestolje koju je vodio s bratom Džemom, što mu je otvorilo put do visokih časti i položaja. Godine 1478. bio je državni zastavnik (miralem), 1481. beglerbeg Anatolije, a krajem godine se oženio se Hundi, kćerkom sultana Bajazita I Godine 1487. je vezir, 1488. vrhovni admiral (kapudan-paša), 1489. beglerbeg Anatolije, 1497. veliki vezir, 1498. vrhovni admiral i sandžakbeg u Geliboluu (Galipolje), a veliki vezir postaje 1500. te 1502. i 1511. Na Divanu se usprotivio Bajazidovu povlačenju s vlasti u prilog sinu i nasljedniku Ahmedu, zbog čega je 26. VII 1511. izgubio položaj. Za vladavine Selima I. još je dva puta bio veliki vezir, drugi put 1515–16. Na njegovu dvoru okupljali su se ljudi iz srednjovjekovne bosanske države i Dubrovnika. Od oca je naslijedio kuću i vrtove u Konavlima, za koje je od Dubrovčana godinama primao zakupninu. Pokopan je u haremu džamije koju je podignuo u selu Dil, poslije po njemu nazvanom Hersek (Hercegovina), uz Mramorno more na putu od Yalove prema Izmitu.
Benjaminsky
Posts: 983
Joined: 08/06/2022 10:10

#43 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

Post by Benjaminsky »

Herceg Vladislav Hercegović
Vladislav Hercegović je 1466. naslijedio od oca Stjepana posjede i titulu hercega. Više puta sukobljavao se i mirio s ocem. Od 1453. često je bio u službi Osmanlija, Venecije i ugarsko-hrvatskoga kralja Matije Korvina, koji mu je 1469. darovao utvrde Veliki i Mali Kalnik kraj Križevaca. Kao osmanski vazal od 1469. sudjelovao je u osvajanju Počitelja na Neretvi 1472. i u borbama protiv neretvanskih Vlatkovića. Pokušavajući se od 1480. osloboditi osmanske vlasti bio je pobijeđen i povukao se u Herceg Novi. Kad su taj grad 1483. zauzeli Osmanlije, preselio se na venecijanski Rab, gdje je umro 1489. Njegov sin Petar Balša živio je na Kalniku, gdje se spominje 1511. Nakon njegove smrti porodica je osiromašila, a zadnji u tom krilu Kosača kojem se zna ime je Georgije koji je umro 1584.
Benjaminsky
Posts: 983
Joined: 08/06/2022 10:10

#45 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

Post by Benjaminsky »

Herceg Vlatko Hercegović
I Vlatka kao i Vladislava otac herceg Stjepan je oženio u isti dan 1455., prvoga za Katarinu, kćerku bana Ulrika III Celjskog, a drugog za Anu Kantakuzen. Sinovi Vladislava su generacijama nosili titulu hercega mada su prešli u Ugarsku, a Vlatkovi potomci su se preselili u Veneciju i spominjani su do 1647.
Benjaminsky
Posts: 983
Joined: 08/06/2022 10:10

#47 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

Post by Benjaminsky »

Radinović-Pavlović
Oni su srednjovjekovna porodica koja je u doba kraljevine Bosne upravljala istočnim i jugoistočnim dijelovima današnje Bosne. Rodonačelnik im je bio Jablan, a Raden Jablanić se pominje već 1380. Njihov najpoznatiji predstavnik bio je Pavle Radinović. Sa završetkom osmanskog osvajanja kraljevine Bosne 1463. Pavlovići nestaju sa scene. Ime im je ostalo u turskom toponimu Pavle-ovasi, a to su današnje Pale kod Sarajeva.
Image
Vojvoda Pavle Radinović
Pavle Radinović je sin Radena Jablanića koji se kao velmoža uzdiže za vrijeme vladavine Tvrtka I i postaje jedan od najmoćnijih velikaša kraljevine Bosne vladajući prostorom oko Krivaje i Prače. On s Vlatkom Vukovićem 1391./92. po nalogu kralja Bosne i velikaša zauzima Konavle i proširuje svoje posjede, kontrolirajući s Vlatkom carinu na Ledenicama. On održava dobre odnose s Dubrovačkom republikom i 1397. postaje njen građanin izdavši Dubrovčanima povelju o slobodnoj trgovini i zaštiti na njegovim posjedima. Kao jedan od najmoćnijih plemića kraljevine Bosne aktivno sudjeluje u previranjima oko vlasti, kako u Bosni tako i u Mađarskoj podržavajući Ladislava Napuljskog protiv Zigmunda Luksemburškog. Pavle umire 1415. od posljedica rana koje je zadobio u lovu na Parenoj Poljani nedaleko od Kraljeve Sutjeske odnosno Bobovca. Tom prilikom su ga zavjerenici iz porodice Zlatonosovića, po nalogu kralja Ostoje i Sandalja Hranića napali, nanijevši mu smrtonosne povrede. Nasljeđuju ga sinovi Petar koji 1420. gine u borbi s Osmanlijama i Radoslav koji je bio oženjen Teodorom, kćerkom Vukca Hranića i sestrom Stjepana Vukčića-Kosače. On 1426. prodaje Dubrovčanima svoj dio Konavla, da bi od 1430/32. vodio protiv njih rat oko Cavtata kojeg je osvojio. Pored Dubrovnika, Radoslav se sukobljavao i s Kosačama, porodicom svoje žene, uspjevši hercega Stjepana potisnuti iz Primorja. Poslije njegove smrti 1441. nasljeđuje ga sin Ivaniš koji umire 1450., iza kojeg vlast prelazi na dva preostala Radoslavova sina, blizance Petra i Nikolu. Njih dvojica staju uz kralja Stjepana Tomaša u borbi za odbranu kraljevine Bosne. Obojica su stradala 1463. u padu kraljevine Bosne pod osmansku vlast, čime je ugašena porodica Pavlović.
Benjaminsky
Posts: 983
Joined: 08/06/2022 10:10

#48 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

Post by Benjaminsky »

Vlatković
Vlatkovići su humski velikaši, koji su iza Kosača najvažniji plemići i njihovi vječni neprijatelji. Rodonačelnik porodice je Bogavac za kojeg se zna samo da je umro 1331. i da je imao sinove Radivoja i Mrdešu. Mrdeša je ubijen, a Radivoj je imao dva sina, vojvodu Juraja Radivojevića i Kneza Vukića. Juraj je oženio unuku kralja Dabiše, Vladicu i s njom je imao tri sina: vojvodu Pavla i knezove Vlatka i Nikolu. Do naročitog uspona dolaze u XV stoljeću njihovih devet sinova koji su bili ili vojvode ili knezovi. Posebno su uvaženi bili sinovi Vlatka Jurjevića, vojvode Ivaniš i Žarko, koji su imali posjede zapadno od Neretve. Bili su saveznici Dubrovnika i kralja Stjepana Tomaša te su se suprotstavljali svom sizerenu Stjepanu Vukčiću Kosači, gospodaru Huma. Za usluge koje su Dubrovniku pružali u ratu protiv hercega Stjepana primljeni su u 1452. red dubrovačke vlastele, a 1465. herceg im je oduzeo baštinu. U tješnje veze s njima stupila je i Mletačka Republika 1463. i obećala im godišnju potporu od 200 dukata. Na molbe Dubrovnika kralj Stjepan Tomaš dao im je nove posjede, a nakon smrti hercega Stjepana 1466. vratili su nekadašnju baštinu. Godine 1465., zajedno s ostalom vlastelom, stavili su pod mletačku zaštitu svoje posjede između Neretve i Cetine.
Image
Benjaminsky
Posts: 983
Joined: 08/06/2022 10:10

#49 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

Post by Benjaminsky »

Sanković
I Sankovići su velikaška porodica iz Huma. Prvi poznati član je Dražen Bogopenec, ali se osnivačem porodica smatra Sanko, sin humskoga župana Miltjena Draživojevića, koji je imao Popovo polje, Bosansko primorje i Slano. Sanko je bio župan i kazanac na dvoru bana Tvrtka I. Posjede mu je naslijedio sin Beljak, koji je bio župan Popova. Susjednim krajevima i u dijelu sjevernog Huma gospodario mu je brat Radič, ujedno i vojvoda. Porodica Sanković bila je u srodstvu s plemićkom porodica Čihorić; Sankova sestra Radača bila je žena župana Nenca Čihorića. Braća Beljak i Radič su primljeni za plemiće Dubrovačke Republike. Dvor Sankovića bio je kod Konjica u selu Zaboranima. Radičeva žena Gojsava bila je kći Đurađa I Balšića. Godine 1391. braća Sankovići su bez dogovora s dvorom odlučili ustupiti Dubrovčanima Konavle s gradom Sokolom, ali su Tvrtkovi velikaši Vlatko Vuković i Pavao Radinović zauzećem Konavla to spriječili. Radič je 1403. bio je glavni zapovjednik bosanske vojske u ratu kralja Stjepana Ostoje s Dubrovačkom Republikom, no 1404. došao je u sukob s Sandaljem Kosačom, koji ga je oslijepio te je ubrzo umro. Posjede porodica Sanković preuzela je Porodica Kosača. Porodicaska nekropola, sa stećcima i grobovima Miltjena Draživojevića, Sanka, Radiča i ostalih, nalazi se u selu Biskup kraj Zaborana.
Image
Benjaminsky
Posts: 983
Joined: 08/06/2022 10:10

#50 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

Post by Benjaminsky »

Dinjičić
Dinjičiću su bosanska plemićka Porodica kojoj je prvi poznati član župan Dinjica spomenut 1378. zajedno sa svom ženom Katarinom. Oni su ogranak roda Trebotića iz Usore. Uspon im počinje u doba kralja Tvrtka I, a u prvoj polovini XV vijeka su postali oblasne gospodari s posjedima i u srednjem Podrinju. Njihovi sinovi su župan Dragiša, vojvoda Kovač te knez Vladislav i Pavle. Do pada porodice Zlatonosović, Dinjičići su bili ovisni o njima, ali su vrlo često nastupali i samostalno, kao što su to činili na Saboru Bosne. Dragiša je imao sina Pokrajca, a Kovač je imao sinove, vojvode Petra i Tvrtka, te Ivaniša. Petar je vremenom prozvan Kovačević, a kasnije i njegova braća Petar je godine 1443/44. sudjelovao sa srpskim despotom Đurđem Brankovićem i Janošom Hunjadijem, u ratu protiv Osmanlija, a poginuo je kraj Srebrenice 1455. u ratu protiv despota. Njegov brat Tvrtko sudjelovao je 1451. u radu Sabora, a poginuo je 1463. pri osmanskom osvajanju Bosne. Nakon pada Bosne u Dubrovniku su se kao izbjeglice našli neki članovi Porodice Dinjičić.
Image
Post Reply