RIP Đorđe Balašević

Diskusije o bh. i inostranim izvođačima, razmjena pjesama, CD-ova, muzičke oprema...

Moderator: _BataZiv_0809

Post Reply
komercionala
Posts: 632
Joined: 04/02/2021 15:10

#201 Re: RIP Đorđe Balašević

Post by komercionala »

Balasa ne treba slusati vec izucavati. Ovaj odlazak je u rangu odlaska Tita za sve normalne ljude.
User avatar
Tito_i_Partija
Posts: 10994
Joined: 11/03/2014 15:56
Location: Kod Sebije na pregledu

#202 Re: RIP Đorđe Balašević

Post by Tito_i_Partija »

Matzan wrote: 21/02/2021 18:51
Tito_i_Partija wrote: 21/02/2021 18:18
Matzan wrote: 21/02/2021 07:14

Ja to drugog ni spomenuo nisam.
A odgovor ,naravno, nisam dobio.
Pa bih molio nekog ako zna.
Argumentovano.
Hvala!
Stvar je u tome sto ti uopste ne trazis odgovor. SDA botovi poput tebe nisu imali nista protiv da se jedna skola nazove po SS-ovcu i fasisti, a kad se nesto slicno trebat uradit' za jednog istinskog prijatelja Sarajeva i BiH, onda idu pitanja "zbog cega?", "zasto?" i "otkud to?"

Na normalno pitanje počeo si histetisati.
Sljedeći put prvo popiti terapiju pa onda sjesti da forumaš.
Zato sto nije bilo normalnog pitanja, vec samo provokacije sa sminkom lazne radoznalosti.
User avatar
dale cooper
Posts: 28393
Joined: 03/04/2007 09:55
Location: Twin Peaks/Red Room

#203 Re: RIP Đorđe Balašević

Post by dale cooper »

ultima_palabra wrote: 21/02/2021 14:36

Sta se nagovorise liku koji je napisao istinu... nisu bas svi Balasevicevi fanovi kosmopoliti.
U ove stvari je u ovom momentu stvarno nezahvalno ulaziti, međutim mora se reći da je Balašević svojim djelima pa i riječima kasnije
prevazišao ovu fazu kada se činilo da je ugazio u, za njega, neobrano grožđe. U jednom od zadnjih intervjua je za pjesmu Ne Lomite
Mi Bagrenje
rekao:
To je bila stvarno univerzalna pjesma, kao tema odnosa Srba i Albanaca. Ta pjesma je iz jedne drske 1986. Pokazalo se da nisu to samo Srbi i Albanci, nego ima jako puno bagrenja oko nas. Nekad Srbi ispadnu Albanci Albancima, Albanci Srbi Srbima. Ne znaš više tu tko je loš momak, tko je dobar. To se zakuhava periodično i žao mi je što se ne može jednom već da ustanovi i presječe. Ja sam rođen osam godina poslije Drugog svjetskog rata i mislio sam da ja kao klinac nemam veze s tim. Osam godina i par decenija u historiji nije ništa. Bio sam dovoljno blesav da napišem: Ostat će u knjigama i priča o nama, Balkan krajem jednog vijeka, svako pleme crta granicu, svi bi htjeli svoju stranicu. Na toj stranici povijesti mi ćemo biti samo nekih 50 godina i svi ćemo stati u jedan pasus
Naravno, isto tako ne treba zaboraviti koncerte i albume iz 90-tih gdje se otvoreno suprostavio Miloševićevom režimu što je u tom
momentu bila izuzetna hrabrost, sa obzirom da te mrak mogao pojesti (a neke i jeste) Mislim da je Balaš bio itekako svjestan
da je u nekim stvarima pogriješio, i nastojao je ispraviti svoje greške i zablude.

I treća stvar koji mnogi vjerovatno zaboravljaju, a ovi malo stariji ili nečiji roditelji će se sigurno sjetiti, da je prije ovih krvavih ratova
na Balkanu i prije nego što su se shvatile prave namjere Slobodana Miloševića postojao određeni anti albanski sentiment i u drugim
dijelovima i republikama bivše Jugoslavije. Tako da Balašević sigurno nije jedan od rijetkih koji se ogriješio o Albance u to vrijeme.
Ta propaganda je bila jaka i počela je već početkom 80-tih sa prvim protestima Albanaca na Kosovu.
User avatar
Better Man
Posts: 16685
Joined: 01/10/2006 20:10

#204 Re: RIP Đorđe Balašević

Post by Better Man »

Matzan wrote: 21/02/2021 11:31
phillie wrote: 21/02/2021 08:17 Image

Prevarantu!
Ostao si mi duzan koncerata jos
Ostao si bi duzan jos koju ravnicarsku pricu
Ostao si mi duzan ... ma sve!

Mirno spavaj Bistrooki Djecace!

Vjecna ti slava.

@Matzan
Mozda zato sto se pokazao kao prijatelj Sarajevu, u vremenu i sa mjesta odakle je Sarajevo dobijalo samo horde dusmana. I nije bio prijatelj "u sebi", vec je govorio o tome. Bio je autor ili koautor pjesme "Sarajevo ce biti..."
"I kada šuti, Sarajevo pjeva
I kad žmiri svjetlucaju mu oči
Suzama kiša u oluk se slijeva
Sarajevo će biti, sve drugo će proći"
Dosao je iz novog Sada u Sarajevo odrzati koncert, kad nikome nije padalo na pamet i pomisliti takvo sto. Krenuo je ponovo graditi mostove sto su ih horde dusmana rusile 4 godine. Neki ce reci, naivno je krenuo sam na vjetrenjace i pokusavao ispraviti nepopravljivo, ali...eto. Morao je i to neko.

Mozda ovaj argument se cini malo za ulicu u Sarajevu, ali eto ne mora biti Strosmajerova, mozda ima neka Neimenovana Ulica, neki Sokak pa da tu Tabla sa Imenom Velikog Pjesnika nadje svoj dom. Mislim da je zasluzio.

Hvala za odgovor. :thumbup:
Balašević itekako treba dobiti ulicu u Sarajevu i zajedno s njim i pokojni Milan Mladenović. I to ne neke zabačene ulice, već ulice u centru grada.
User avatar
DaffyDuck
Posts: 3778
Joined: 22/06/2009 22:54
Location: sarajevo-x

#205 Re: RIP Đorđe Balašević

Post by DaffyDuck »

Neke duse zive vjecno :srce:
Hvala Balasu i na tekstu jedne od najljepsih pjesama o Sarajevu.
User avatar
ExNihilo
Posts: 17073
Joined: 23/01/2008 07:05
Location: In the sheltering shade of the forest

#206 Re: RIP Đorđe Balašević

Post by ExNihilo »

Da nije bilo Balaševića, manje bi oko nas bilo dobrih prostodušnih ljudi

Balašević nikako nije mogao biti moj izbor. Za njegove pjesme rođen sam ili prekasno, ili prerano. Estetski: slabo sam podnosio tu prezašećerenu sentimentalnost. Politički: već mi s nenavršenih četrnaest nikako nije odgovaralo njegovo “računajte na nas”, jer sam već nabavio “Dolgcajt”, prvi album ljubljanskih Pankrta, na kojem se na Balaševića referirala pjesma “Računite z nami”. Rugali su mu se, prevodili njegove sentimente, te još više kolektivne sentimente socijalističke Jugoslavije, u matricu totalitarnog zaglupljivanja. Vi ste glupani, govorili su prilično otvoreno Pankrti svima koji su po stadionima, na omladinskim kongresima i na ljetnim plažama zaljubljeno pjevali: “U ime svih nas iz pedeset i neke, za zakletvu Titu sam spevao stih, ne spominjem prošlost, ni bitke daleke, jer rođen sam tek posle njih, al’ život pred nama još bitaka skriva i preti nam preti k’o duboki vir, ja znam da nas čeka još sto ofanziva, jer moramo čuvati mir, računajte na nas…” A ja sam, mali panker, vjerovao Pankrtima. I još nešto: za moju, tada četrnaestogodišnju sliku svijeta, u kojoj ništa, kao ni danas uostalom, nije bilo upečatljivije ni važnije od pjesništva i od književnosti, Đorđe Balašević zvučao je poput glasnika onoga dijela svijeta koji je, istina, uredno čitao školsku lektiru, ali mu čitanje nije ostavljalo dublje posljedice za ubuduće.

U veljači 1998. nisam još napunio trideset i dvije. Stigao sam na nekoliko tjedana u Sarajevo – tada bih još s punim uvjerenjem govorio: u svoj grad – baš u vrijeme kada je, u organizaciji UNHCR-a, bio najavljen Balaševićev koncert u velikoj dvorani Skenderije. Nakon što je prethodnog rujna onako dobro prošao koncert U2 na koševskom stadionu, i nakon što se načas pričinilo da muzika miri svijet, netko se među famoznim činovnicima međunarodne zajednice odlučio na nešto mnogo hrabrije, a možda i neizvjesnije: samo dvije godine po završetku rata i one strašne srpske opsade grada, dovest će iz Srbije u Sarajevo neku veliku pop zvijezdu, koja se u ratu i oko rata nije ogriješila. Nekoga kome će ljudi oprostiti i s kime će se miriti, pa će tako, makar i simbolički, opraštati i miriti se sa svim svojim srpskim i srbijanskim susjedima.

Upitali su Balaševića, i on je pristao. Pristavši, on nije mogao znati što će mu se dogoditi u Sarajevu, ali je znao da će se u Srbiju, tojest u tadašnju Saveznu Republiku Jugoslaviju, vraćati kao izdajnik. To nije pozicija na koju pristaju pop zvijezde i zabavljači. To bi učinio samo netko tko pristaje biti luzer u ime onog u što vjeruje. Zato sam 7. veljače otišao na koncert u Skenderiji. Prolazio sam kroz policijska osiguranja i, ne sluteći ništa, ušao sam u dvoranu u kojoj je već bilo, prema kasnijim izvještajima UNHCR-a, oko četrnaest tisuća ljudi. Svi oni su, osim malobrojnih izuzetaka, možda stotinjak pjevačevih fanova pristiglih iz Hrvatske, doživjeli rat u Bosni i Hercegovini. Barem deset tisuća ih je preživjelo opsadu Sarajeva.

Čuo se huk, žamor, drhtaj mase svijeta, kakav nikad više neću osjetiti. Svakome od njih ubijen je netko. Rođak, brat, otac, prijatelj, znanac ili barem susjed, i svi su oni iz rata iznijeli svoj strah, očaj, tugu, traumu. Iznijeli su nešto što se poslije cijeloga života nosi. Koliko je u dvorani moglo biti u ratu ranjenih? Koliko je gelera moralo te večeri ploviti pod kožom, u tijelima četrnaest tisuća ljudi koji su došli na taj koncert? Nekoliko desetina, ili nekoliko stotina, ili čak i nekoliko tisuća gelera? Što stvarnih, što metaforičnih.

Bilo je zanimljivo i vrlo poučno to doživjeti. Mislio sam o tome kako bih sad, da sam taj Balašević, izašao na tu pozornicu. Kako bih došetao na sredinu i progovorio, a kamoli zapjevao? Ne razumijete pitanje? On je bio taj prvi čovjek otamo, koji sad izlazi pred ljude, nakon svega onog što je ovim ljudima otamo činjeno. Od njega bi trebalo nešto da započne ili bi se na njemu trebalo nešto završiti. Da smo u antičkoj tragediji, ili da smo u kristološkoj legendi, nad Balaševićem bi se te večeri provela drevna pravda. On je tu da iskupi sve grijehe svijeta. Doista je bilo tako. I to je bilo nevjerojatno, djelovalo je nemoguće. Zar jedan šlager pjevač, balader i trubadur s crnobijelih ekrana socijalističke Jugoslavije da na sebe preuzima takav teret?

Sljedeća tri-četiri sata, do duboko iza ponoći, sa svojim je orkestrom svirao i pjevao toj masi od četrnaest tisuća ljudi one svoje pjesme, pa im je onda govorio između pjesama. Govorio je dugo, ali s mjerom u smislu i sadržaju. Nije se šalio, nije pretjerivao sa sentimentima, nije govorio na način na koji inače govori. Publika je bila izvan sebe. Ljudi su dočekali nekog kome su mogli da oproste nešto za što on nije kriv. I pred kime su se moglo pokazati kao dobri, ispravni i neosvetoljubivi. Mogli su se pokazati kao normalni i dobri ljudi. To je bio prvi refleks izlaska iz rata. Osveta na riječima, pizma i zaljubljenost u vlastitu žrtvu stizat će godinama kasnije…

Sutra sam ponovo došao. Da vidim hoće li Balašević sve isto ponoviti. Je li i ovo još jedna u međuvremenu dobro uvježbana matrica. I ne, nije ponovio. Opet je krenuo ispočetka, i sve je drukčije išlo. Bio sam fasciniran. Bio sam duboko potresen. Kupio sam majicu, odštampanu specijalno za ova dva sarajevska koncerta. Imam je i danas.

Nisam nakon ovog iznenada postao Balaševićev fan. Nije mi se promijenilo mišljenje ni o ukusu njegove publike, ni o svim tim našim zaljubljenicama i zaljubljenicima u Préverta, Jesenjina i fototapetu zalaska sunca negdje u Dalmaciji. Nemam ništa protiv, ali nisam taj! Ali o njemu sam mišljenje promijenio. Ipak je Đorđe Balašević velika faca. Nakon što je samo jednom u životu, neoprezno i neodgovorno, zaigrao na sentimente jačeg i moćnijeg, onog koji po definiciji uvijek pobjeđuje, pa je pjevao “Računajte na nas” i “Triput sam video Tita”, sva njegova kasnije opredjeljivanja odvila su se po nekom drugom principu. Jedini on, među svim pop zvijezdama, djelovao je i nastupao protiv svoje popularnosti. Zamjerao se većini u korist manjine, vlasti u korist opozicije, Srbima u korist Bošnjaka, Hrvata, Slovenaca… I u tome nije bilo baš nikakvog komercijalnog plana. Radio je ono u što je vjerovao, pjevao je za publiku s kojom je očito htio imati nešto zajedničko, i pritom je nedvosmisleno i trajno odbijao onu drugu, potencijalno brojniju, a svakako moćniju publiku s kojom nije htio imati ništa. U vrijeme dugog procvata nacionalizma, koje će potrošiti više od pola godina njegova života, on je bio protiv svojih, i bio je, svo to vrijeme, najmarkantnija ili vrlo markantna estradna opoziciona figura. I jedina pop zvijezda koja je radila protiv svoje popularnosti. Valja to ponavljati.

Umio je u svojim pjesmama pričati priče. Bio je vješt stihoklepac, i umio je većinu darnuti u srce. Znate li priču o Vasi Ladačkom? Pitanje na koje narodne mase ginu u suzama. Pa “Lepa protina kći”, i sva ta pretpubertetska erotika i erotika iz staračkih domova i jučerašnjih novina. I preko toga stotinu-dvije istih takvih, pa još ganutljivijih pjesama. A onda, u devedesetima, desetak učiteljskih, pedagoški odmjerenih protestnih, protuotadžbinskih i antimiloševićevskih songova, koji, možda, i nisu preodgojili Srbiju, ali su nekim ljudima iz prvog komšiluka stalno potvrđivali da u toj Srbiji nisu svi isti, da nisu svi izgubili razum. Spašavao je Balašević prostodušne srpske duše, i na tome mu ovoga žalosnog petka, 19. februara 2021, od mene veliko hvala, ali je spasio možda i još više istih takvih, prostodušnih hrvatskih i bošnjačkih duša, na čemu mu još veća hvala. Tim poslom bave se anđeli. Čime dodatno sebi objašnjavam vlastiti slab interes za njegovo stvaralaštvo.

Važan je i kao kulturna pojava. Njegovi songovi ostavljaju dubok trag na jezik i na jezike u kojima su spjevani. Pogledajte samo koliko je samo hashtagova, i koliko fraza u jeziku ostalo iza Balaševića. Od panonskog mornara i računajte na nas, sve do one, dostojne Karla Jaspersa i Hannah Arendt, krivi smo mi. Ključne riječi, ključne fraze našega jezika nisu Krležine ni Andrićeve, nego su Balaševićeve. Naravno da to govori o nama, našem jeziku, i o onome od čega se on gradi i što se u njemu raspada i nestaje. Kakav svijet, takav mu i jezik. Ali meni se čini da bi ovaj svijet bez Đorđa Balaševića bio mnogo gori, strašniji i beznadniji, i da bi među nama bilo mnogo manje tih dobrih i prostodušnih ljudi. Onih kojima je Balašević sačuvao dušu. Onih koji bi ostali bez duše da njega nije bilo.

Tog 7. veljače 1998. premijerno je pred onih četrnaest hiljada ljudi zapjevao ovo: “Štagod noćas da zapevam vuče na sevdalinku/ usnuo sam čobanicu uplakanu u šljiviku/ Grom udari/ planu seno/ rasturi se stado njeno/ zaplete se dim na uvojku/ Reče da se zove Bosna/ čudno ime za devojku.”

Da me je netko tad vidio, pomislio bi da sam poludio, da sam se, evo, rasplakao na Balaševića.

miljenko jergović 21. 02. 2021.
User avatar
Admir_1984
Posts: 7632
Joined: 13/03/2006 01:33
Location: Slabo poznajem Szenttamas, ali stignem do tvoje kuće

#207 Re: RIP Đorđe Balašević

Post by Admir_1984 »

Al ono iz 98-e sa koncerta kaže kao sad će da načule uši šta ću pričati oni koji nisu čuli topove 4 godine....

Koja hrabrost i srce
User avatar
ultima_palabra
Posts: 55469
Joined: 15/12/2008 16:53

#208 Re: RIP Đorđe Balašević

Post by ultima_palabra »

dale cooper wrote: 21/02/2021 21:20

U ove stvari je u ovom momentu stvarno nezahvalno ulaziti, međutim mora se reći da je Balašević svojim djelima pa i riječima kasnije
prevazišao ovu fazu kada se činilo da je ugazio u, za njega, neobrano grožđe. U jednom od zadnjih intervjua je za pjesmu Ne Lomite
Mi Bagrenje
rekao:
To je bila stvarno univerzalna pjesma, kao tema odnosa Srba i Albanaca. Ta pjesma je iz jedne drske 1986. Pokazalo se da nisu to samo Srbi i Albanci, nego ima jako puno bagrenja oko nas. Nekad Srbi ispadnu Albanci Albancima, Albanci Srbi Srbima. Ne znaš više tu tko je loš momak, tko je dobar. To se zakuhava periodično i žao mi je što se ne može jednom već da ustanovi i presječe. Ja sam rođen osam godina poslije Drugog svjetskog rata i mislio sam da ja kao klinac nemam veze s tim. Osam godina i par decenija u historiji nije ništa. Bio sam dovoljno blesav da napišem: Ostat će u knjigama i priča o nama, Balkan krajem jednog vijeka, svako pleme crta granicu, svi bi htjeli svoju stranicu. Na toj stranici povijesti mi ćemo biti samo nekih 50 godina i svi ćemo stati u jedan pasus
Naravno, isto tako ne treba zaboraviti koncerte i albume iz 90-tih gdje se otvoreno suprostavio Miloševićevom režimu što je u tom
momentu bila izuzetna hrabrost, sa obzirom da te mrak mogao pojesti (a neke i jeste) Mislim da je Balaš bio itekako svjestan
da je u nekim stvarima pogriješio, i nastojao je ispraviti svoje greške i zablude.

I treća stvar koji mnogi vjerovatno zaboravljaju, a ovi malo stariji ili nečiji roditelji će se sigurno sjetiti, da je prije ovih krvavih ratova
na Balkanu i prije nego što su se shvatile prave namjere Slobodana Miloševića postojao određeni anti albanski sentiment i u drugim
dijelovima i republikama bivše Jugoslavije. Tako da Balašević sigurno nije jedan od rijetkih koji se ogriješio o Albance u to vrijeme.
Ta propaganda je bila jaka i počela je već početkom 80-tih sa prvim protestima Albanaca na Kosovu.
Slazem se uglavnom, vrlo odmjeren post :thumbup: Iako sam bio dijete, sjecam se raspolozenja u to vrijeme... prvo protiv Albanaca, pa protiv Slovenaca i Hrvata koji "razbijaju Jugoslaviju". Tako je vjerovatno i on podlegao tome, ali je bio dovoljno velik da prizna. Sve u svemu, pozitivno nadmasuje negativno u njegovom slucaju.
User avatar
piupiu
Posts: 16345
Joined: 05/01/2008 05:08

#209 Re: RIP Đorđe Balašević

Post by piupiu »

ExNihilo wrote: 21/02/2021 23:28
miljenko jergović 21. 02. 2021.
Taman podjoh zalijepiti. Dobar tekst.
User avatar
hadzinicasa
Posts: 13620
Joined: 08/11/2005 16:08
Location: u tranziciji

#210 Re: r.i.p. panonski mornaru

Post by hadzinicasa »

INSTAGRAM STORY 34
UsPutne crtice – “Karta sudbine”
Sjedimo jedan preko puta drugog i ne zna se kome je gluplje u situaciji u kojoj smo se našli. Ja znam ko mi je kriv ali ne znam da li on zna. Smotan sam. Smješkamo se.
“Lepo je sve to što si napravio.” – kaže.
Oko nas gomila civila u pancirima i nekoliko naoružanih vojnika. Ja nemam pojma šta bih rekao. Kažem “ma ništa”. Ispred njega su isječci iz novina i kaseta valjda s mojom radijskom emisijom “PRP” koju sam radio na sarajevskoj 202-ci.
Zahvaljujući svom nasljeđenom tersluku, kao pandam tada vrlo popularnim, rave partijima, u svojoj emisiji izvalio sam da ću organizovati Balaš Party pa da se “ubijemo” kako treba. Nakon višesedmičnih ponavljanja, jedna slušateljka je nazvala i rekla da ne peglam više i da konačno realizujem svoje obećanje.
Sandi Hrbenić, moja produžena ruka u vidu tonca, rekao je da ili prestanem srat’ ili da to odradimo, već praveći play listu. Nije bilo druge. Sudo, tadašnji vlasnik male kafane “Buldog” rekao je može al’ da ne bude pizdarija. “Eto će s Balašem biti pizdarija, doći ćemo Sandi i ja i resto naših prijatelja, dakle plafon šest ljudi.”
Međutim ispostaviće se da će Kemal Begova biti krcata a da većina neće moći ni primirisati u unutrašnjost i onako male kafane. Da će o tome pisati mediji. Da će to biti interesantno mojoj, sada dragoj drugarici Aidi Feraget, koja je i organizovala prve poslijeratne koncerte Balaševića u Sarajevu, radeći za UNHCR.
Ona je prikupila sav materijal koji sada stoji na stolu između nas dvojice zajedno sa neprijatnošću. Daleko od toga da nisam ljubitelj njegove muzike, ali nikada nisam bio jedan od onih koji se voli upoznavati sa likovima čija djela volim. Neprirodno je. Intervju je ok. Ali ta neka varijanta mi je potpuna zbunjola.
Šta da priča čovjek s nekim koga sreće prvi put, s kim ne djeliš ni generacijsku ni bilo kakvu drugu priču. Da ga pitam za Bubu Erdeljan? Protivio sam se ali Aida je bila uporna a kad ona nešto ljubičanstveno zamisli nema priče. Nadigla je komplet Nato i sve sile ovog svijeta da dovede Balaševića.
Ipak, ogrebaću se za kartu za koncert što nije bila mala stvar imajući u vidu moj samački život, volonterski angažman na radiju i 50 KM konobarske plate kod Kibeta uz fantastičan dnevni obrok (kojeg je bilo i za dva dana). Srećom protokol je podrazumijevao tih, ne više od desetak minuta neprijatnosti u kojem smo Balašević i ja proveli sjedeći za stolom, više se smješkajući nego pričajući. Nismo se ni slikali.
Ta karta za koncert trebala je biti sudbinska karta i bila bi idealna za priču unucima. Ali nije.
Desetak dana prije opisanog susreta, nakon cjelodnevnog vježbanja pred ogledalom, izašao sam s Lelicom u namjeri da joj kažem da sam zaljubljen ko konj i da bih želio nešto više od k’o fol slučajnih susreta i bjesomučnih šetnji.
Smotan kakav jesam, jedino što mi je išlo od ruke je to da sam joj našao žicu za smiješno i po njoj “nemilosrdno tukao” iz svih raspoloživih sredstava. Sve ostalo je bilo za pričati drugaricama o duhovitom levatu.
Krenuli smo prema “Clou” malom Jazz klubu koji je bio pred zatvaranjem i u koji je rijetko ko išao u tom periodu. Ni sam nisam dolazio sigurno nekih mjesec dana. Ali kako to hoće biti a tako je tipično za Sarajevo, već na samom ulasku u klub, Darko Poljak je, pozdravljajući nas rekao: “Ti svaku noć s drugom curom”.
Rasuo sam se u paramparčad. Darko je skontao da je zajebao stvar, pa se pokušao izvaditi cijelu veče svirajući nam, u potpuno praznom klubu, saksofon u pratnji kontrabasiste. Jesam pomenuo da sam smotan? Jesam. E onda vam je jasno da ništa nije bilo te večeri. Čak nisam bio ni smješan. Posramljen i potpuno izgubljen narednih dana, nisam se javljao na telefon i trudio sam se da se što manje krećem da je slučajno ne bih sreo. Da nije bilo ove “provale” možda bi moj susret sa Balaševićem izgledao drugačije. Ko će ga znati.
U svakom slučaju evo me s kartom za koncert, nakon mučnog susreta, stojim na tramvajskoj stanici.
Razmišljam o njemu misleći na sve nas. Divno je što je pristao na sav ovaj cirkus. Ali nije mu lako ni jednostavno. Još za vrijeme rata ne želeći da se svrsta, da bude dio te nacionalističke priče i sam je dobio poziv za mobilizaciju. Izbjegao ga je. Ne sjećam se kako. Uvukli su ga u politiku bez da je to želio. I sada kada je sve okončano, uvlače ga neki drugi, takozvana međunarodna zajednica pod čijim pokroviteljstvom se i odvijao rat, sa željom da on bude taj koji će biti mirotvorac.
Za vrijeme rata uredno su nas hranili splačinama koje smo dobijali u humanitarnoj pomoći dovoljno da se ne umre od gladi ali prepuštajući nas bjesumočnom granatiranju i nezamislivim uslovima u kojem smo živjeli. Ne čineći apsolutno ništa do s vremena na vrijeme organizujući navodne mirovne konferencije sa samoprozvanim idiotskim vođama i liderima, koje po pravilu ne bi uspjevale.
Nikada mi nije bilo, niti će biti jasno šta je bio smisao tog besmisla. Za čije i kakve interese. Bilo mi je žao Balaševića što se našao u toj situaciji i što su nekoga ko je samo želio da stvara, pjeva uvukli u tu i takvu priču. Jer je opet bio u situaciji da bira strane, da svojim pristankom izazove lavinu bijesa zadojenih nacionalista ne samo u Srbiji nego i u Bosni i Hercegovini. Sve to ne bi trebalo i smijelo imati veze sa umjetnikom i onim što je on maštao stvarajući svoje pjesme koje su ljudi voljeli. Ali i on kao i milioni nas nije imao izbora. Strane su se morale izabrati. Jebiga moj panonski mornaru, takav ti grah pao.
Tok razmišljanja prekinuo je tramvaj iz suprotnog smjera koji se zaustavio uz škripu kočnica. Jedan prozor se otvorio i kroz njega je izvirila glava Lelicine prijateljice.
- Idemo li na Balaša? Mi imamo karte za prvu noć.
07. februar 1998 godina. Skenderija. Parter. U prepunoj koncertnoj dvorani sjedim i gledam hiljade onih koji traži svoje najbolje mjesto pred koncert. Nisam je nazvao tog dana. Nisam dogovorio ništa. Mislio sam da su se zvijezde posložile i da je moje tek da se pojavim. U ruci sam imao kartu sudbine koju sam dobio lično od Balaševića. Proplakao sam koncert kao i svi koji su bili te večeri tu. Kolektivno pražnjenje godinama nabijenih emocija učinile su da ne budem primjećen u masi uplakanih.
Sutradan je nazvala.
- Hej mladiću, gdje si ti sinoć? Jesi bio?
- Hej, ti si... Ovaj … jesam, bio ... nisam stigao ... u zadnji čas nabavio kartu ... dole u parteru.
- Mi smo bili na tribinama. Baš je bilo dobro, preplakala sam cijeli koncert.
- Čuj plakala...mislim bilo je emotivno al' baš da sam plakao ...
- Ja imam kartu i za večeras ...
- ... eki to ... e vidi, javim ti se kasnije ... nešto me trebaju ... zvaću te ...
Spustio sam slušalicu i krenuo okretati brojeve iz rokovnika. Svaki razgovor je počinjao sa „Dajem carstvo za kartu“. Nisam siguran ali mislim da sam kartu za drugi koncert uspio dobiti od Aide. Carstvo joj još uvijek dođem.
Nazvao sam Lelicu i nekoliko sati kasnije našli smo se kod “tete razapete”. Ljubaznost je pomogla da nabildanom momku iz obezbjeđenja objasnimo da eto imamo različite karte, za različita mjesta ali da je situacija takva, da se nije moglo birati a da bi mi ipak bili zajedno.
Zajedno. Kako je to divno zazvučalo u tom trenutku. Pustio nas je na tribinu. Za razliku od onog prvog koncerta, drugog se gotovo i ne sjećam. Pamtim samo da sam drhtao, da sam se ukočio, da bi povremeno sa strahom pogledao u nju, glupavo se nasmiješio, jedva dočekavši da krene pjesma pa da me spasi od bilo kakve izgovorene riječi koju bi možda promucao.
Ona je iz torbe izvadila grisini i ponudila mi. Ja sam odmahnuo glavom. Par vječnosti kasnije, ponudila me je kikirikijem. Zanijekao sam. Na koncertu pred desetak i više hiljada ljudi koji su horski pjevali ja sam čuo samo jednoličan šum i ništa više. Bio sam samo svjestan njene prisutnosti i sopstvene ukočenosti.
Onda me je ponudila ribicama. Okrenuo sam se i debilno nasmiješio i u trenutku kada sam htio glavom pokazati da ne želim, Lelica je par, ranije spremljenih u ruci, ubacila u moja usta. Zatim je nastavila rukom pokret, uhvativši me za tjeme, nježno ali odlučno me privukla sebi i poljubila me.
Ostaće za života zajebancija mojih prijatelja koja kaže „da su i najveći levati našli djevojke na koncertima Balaševića a da ja ni to nisam bio u stanju, već da je ona pokupila mene“.
Dvadeset i četiri godine godine i jedanaest dana kasnije, dok ispraćamo našeg sedamnaestogodišnjeg sina na trening, stiže vijest da je mornar “otplovio”.
Opet smotan s istim osjećajem kao prilikom našeg susreta.
“Lepo je sve to što si napravio.”- sad kažem ja.
Otkači šlepove,
Nanišani jutro i pusti tu lađu da klizi.
Pronašli su Ameri šifru za to:
"Take it easy", lutko lepa.
Zrela se breskva nebom cepa.
Spusti svetla, oduzmi gas.
Smešnih stvari se bojimo.
Misliš da neko pita za nas?
Kao da ne postojimo.
Stavi misli u prazan hod,
Stresi zvezde k'o dudove.
I polako nasuči brod
Na te plišane sprudove.
I sanjaj...

Zoka Catic

Image
Login7777
Posts: 1722
Joined: 30/12/2020 11:28

#211 Re: r.i.p. panonski mornaru

Post by Login7777 »

„Deco, okanite se tih tema. Večeras je tu s nama Dino Rađa, velikan svetskog sporta. Takve stvari treba da vas vesele, a ne Jugoslavija. Jugoslavija nije valjala, da je valjala ne bi se onako krvavo raspala. Mene zovu jugonostalgičarem, ali ja sam jugoplastičar. Meni nedostaje Jugoplastika, meni samo nedostaju ta vremena, a ne ta država“, rekao je Balašević, na iznenađenje mnogih.
User avatar
uglavnomja
Posts: 19904
Joined: 28/07/2012 15:59

#212 Re: r.i.p. panonski mornaru

Post by uglavnomja »

User avatar
medvjed23
Posts: 26689
Joined: 16/07/2010 13:49

#213 Re: RIP Đorđe Balašević

Post by medvjed23 »

bio je neobično talentovan tekstopisac; dabogda da se više ikad rodi takav.. po svemu sudeći, bio je i dobar čovjek.. faliće..
Q_Line
Posts: 452
Joined: 29/04/2004 09:48
Location: Zenica

#215 Re: RIP Đorđe Balašević

Post by Q_Line »

Više me čak niti ne iznenađuje nešto što Vasić izjavi, nažalost, ali uvijek me više čudi potpuni izostanak bilo kakve reakcije onih koji bi se trebali baviti ovakvim primitivcima i kažnjavati ih za ovakve krajnje morbidne, degutantne i primitivne izjave.

Fuj! :oops: :oops: :oops:

Vasić o Balaševiću: "Ko neće da dođe u Banjaluku, i treba da umre"
Nierika
Posts: 4114
Joined: 17/03/2020 00:41

#216 Re: RIP Đorđe Balašević

Post by Nierika »

Još uvijek mi nestvarno zvuči vijest o Đoletovoj smrti.
Nedostajaće sigurno..
Nierika
Posts: 4114
Joined: 17/03/2020 00:41

#217 Re: RIP Đorđe Balašević

Post by Nierika »

Ima i snimak tog koncerta iz '98. na yt - https://m.youtube.com/watch?v=XcgL67x6v9A&t=188s
(nisam bila ni još gledala)
User avatar
JanuaryJones
Posts: 4191
Joined: 25/08/2013 13:31

#218 Re: RIP Đorđe Balašević

Post by JanuaryJones »

Đorđe Balašević nijednom nije propustio da imenom i prezimenom predstavi svoj bend, i ljude koji sviraju i stvaraju s njim. Tako da je jedini pjevač/izvodjač kojem znam poimence sastav benda od Pere, Kine, Petra Radmilovića, Andreja Maglovskog, Aleksandra Dujina, Dude Bezuhe do Gabora Bunforda, Ignaca Šena (2017) i Šandora Žadonjija. To sve govori o njemu kao čovjeku!

Pod mojom šapkom lavovi se baškare
u snu mi pleteš beli šal za maškare
sva se pobrka predja kad te obgrlim s ledja
kao violončelo

I tek da znaš, mesec u žici je
zvone na večernje zvona Galicije
i neka mi to ne uzme nebo za zlo
al' ti si jedino čemu se molim...

Nedostaješ već.
Last edited by JanuaryJones on 23/02/2021 07:00, edited 1 time in total.
User avatar
ellaxaz
Posts: 2189
Joined: 31/01/2012 09:40

#219 Re: RIP Đorđe Balašević

Post by ellaxaz »

. :( .
User avatar
Better Man
Posts: 16685
Joined: 01/10/2006 20:10

#220 Re: RIP Đorđe Balašević

Post by Better Man »

Q_Line wrote: 22/02/2021 22:20 Više me čak niti ne iznenađuje nešto što Vasić izjavi, nažalost, ali uvijek me više čudi potpuni izostanak bilo kakve reakcije onih koji bi se trebali baviti ovakvim primitivcima i kažnjavati ih za ovakve krajnje morbidne, degutantne i primitivne izjave.

Fuj! :oops: :oops: :oops:

Vasić o Balaševiću: "Ko neće da dođe u Banjaluku, i treba da umre"
Ne treba zagađivati temu ovim četnikom i ljudskom gnjidom.
Q_Line
Posts: 452
Joined: 29/04/2004 09:48
Location: Zenica

#221 Re: RIP Đorđe Balašević

Post by Q_Line »

Better Man wrote: 23/02/2021 10:33
Q_Line wrote: 22/02/2021 22:20 Više me čak niti ne iznenađuje nešto što Vasić izjavi, nažalost, ali uvijek me više čudi potpuni izostanak bilo kakve reakcije onih koji bi se trebali baviti ovakvim primitivcima i kažnjavati ih za ovakve krajnje morbidne, degutantne i primitivne izjave.

Fuj! :oops: :oops: :oops:

Vasić o Balaševiću: "Ko neće da dođe u Banjaluku, i treba da umre"
Ne treba zagađivati temu ovim četnikom i ljudskom gnjidom.
Slažem se dijelom, jer nevjerovatno je koliko nema reakcija nadležnih na ovakav njegov govor!
User avatar
phillie
Posts: 9350
Joined: 01/05/2008 15:32
Location: vrijeme, prostor - zdra'o

#222 Re: RIP Đorđe Balašević

Post by phillie »

Nadlezni su navikli na ovaj vokabular, a jos bolje dodje ako je upuceno nekom ko nije "njihov". Nazalost, Balasevic ovdje nema "njegovih". bar ne u Nadleznim. Tako da je od njih nista i ne ocekujem.
Tvrdiće, sa zlobnim sjajem
Da sam drhtao pred zmajem
Gledali su oni… iz prikrajka…

Al ti slutiš otkud bore
Trunje se u oku diglo
Olujno je tamo gore
Gde nas nije puno stiglo

....

Pričaće ti kojekakvi,
Zloba se ko rubin cakli
Kako odjek mog osmeha ječi.

Kleće se u pretpostavke
Kljuckajući, kao čavke
Moje loše prepričane reči
User avatar
medvjed23
Posts: 26689
Joined: 16/07/2010 13:49

#223 Re: RIP Đorđe Balašević

Post by medvjed23 »

sherbett wrote: 22/02/2021 17:51
medvjed23 wrote: 22/02/2021 17:41 bio je neobično talentovan tekstopisac; dabogda da se više ikad rodi takav.. po svemu sudeći, bio je i dobar čovjek.. faliće..
Medjede...
nakav severac udario..
User avatar
medvjed23
Posts: 26689
Joined: 16/07/2010 13:49

#224 Re: RIP Đorđe Balašević

Post by medvjed23 »

bezvremenska, udara čovjeka gdje je najtanji
User avatar
dale cooper
Posts: 28393
Joined: 03/04/2007 09:55
Location: Twin Peaks/Red Room

#225 Re: RIP Đorđe Balašević

Post by dale cooper »

Mislio je Balaš i na nas poguzije. :D
Post Reply