daddy-kool wrote:Banksy wrote:
Ne znam, Radišić je bio suzdržan, ne protiv, to je da se vratilo na odlučivanje Predsjedništva, ne na pojedinačno izjašnjavanje prema Hagu koje su oni inicirali ne tražeći stav kolektivnog organa, ne znam kako bi to oni tretirali...
Tražili bi dlaku u jajetu, jer su nastupili sa ciljem da odbiju.
Razlog zašto nisu spominjali SS je zato što bi on donio prethodnu punomoć, i onda bi moralo se to sudski razmatrati - registrar zdrao.
Razlog zašto nisu tražili izjašnjavanje jedinog relevantnog (kolektivnog) organa je što ne bi dobili nikakav odgovor, jer bi Bakir sva ta glasanja potapao, pa bi se vrtili i vratili na prethodni stav iz 2002 da je SS agent, i to bi se razvuklo.
Ovaj način na koji se to desilo je jedini osiguravao da se čuje glas protivljenja iz RS i da se na osnovu toga revizija odbaci.
Odluka je sigurno politička i sigurno je postojala namjera da nas se odbije, u svakom slučaju. Mora se biti jako naivan pa povjerovati da je neki pisar, tehnički organ, donio tako krupnu odluku bez znanja samog suda. Plan je bio odbiti nas, kako se zna i umije, a pojedinačna pisma članovima Predsjedništva su to i potvrdila. Ako je postojala nejasnoća, upit je trebao biti upućen državnom organu, ne pojedincima, članovima, ministrima, itd bilo kojem unutarnjem dijelu vanjske kolektivne strukture. Čim smo dobili ta pisma, bilo je jasno šta je krajnja namjera suda, na šta se cilja i kako će se stvar završiti.
Naša šlampavost je neupitna, ali u ovom odnosu snaga i s ovakvim namjerama suda, u čije loše namjere ni najmanje ne sumnjam, nismo imali nikakve šanse. Tražeći saglasnost agresora, u startu nam je onemogućeno, kao nezavisnoj, demokratskoj, evropskoj državi, da pred sudom tražimo svoja prava i da budemo dostojanstveno i u skladu sa zakonom tretrirani. Dodatnu dimenziju tragediji daje čist fakat da je ovakvim postupanjem, spregom unutarnje kvislinške destrukcije i vanjske sudske potpore (međ. zajednice), žrtva u startu diskvalificirana i onemogućena da dobije ako ne pravdu, onda bar pravo na fer i korektan proces.
Po meni je ovo osnovni zaključak cijele ove priče oko presude. Sve ovo što nam je priređeno je vrlo loša i zloslutna poruka koja stiže od viših kreatora naših lokalnih sudbina i treba je uzeti vrlo ozbiljno. Drugi aspekt je Čovićevo neprijateljsko djelovanje za koje, na neki način, mora biti kažnjen ili bar biti definitivno percipiran kao otvoreni neprijatelj Bosne i Hercegovine. Meni je to najveće iznenađenje procesa, nisam to očekivala. Do prije koji dan javno se i u hrvatskim medijima polemiziralo treba li on to učiniti ili ne, naglašavjući njegovu ''tešku'' poziciju. Isprike da je u tom slučaju očekivao tužbu protiv Hrvatske su besmislene. Vjerujem, prije, u mig međ. zajednice da ovako postupi, a od koje sutra očekuje potporu u vezi Trećeg. I na kraju je tek Bakirova šlampavost, infantilna vjera u više sile koje će raditi za nas, nada da će sud poštovati mogućnost, koja je zaista postojala, da se Softić prihvati kao agent, nešto kao pokušaj da se nepripremljen, na foru, izađe na ispit, očekujući onih par lakih pitanja koje se zna. Nedopustivo i neoprostivo levatski i amaterski.
Bilo, prošlo. Sud je politički, i da je zahtjev prihvaćen, i s ovim odnosima snaga u regionu, Evropi i svijetu, nismo imali šanse. Biće dobro naučili se šta iz ovoga i izvuku li se kakve pouke i znanja za budućnost. Znajući nas, kolektivno, dabogda.