Ljudi se razlikuju.
Dakle, dvoje koje ulaze u vezu mogu imati mnoge međusobne razlike. Navedimo rasu, vjeru i naciju kao neke od karakterističnijih.
Za naše prostore su karakteristična vjera i nacija pa ću se fokusirati na njih.
Dobitnička kombinacija je ako su oboje iste nacije i vjere. Tada nema ovih problema. Međutim, evo česti su i drugačiji slučajevi.
Po mom mišljenju, i iskustvu, lakše uspostavljaju međusobnu vezu dvoje koje su različite nacije a iste vjere, nego oni koji su različite vjere a iste nacije (čest slučaj, isti narod, ali jedno je vjernik drugo ateista).
Nacionalnost - to je ono sa čime se rodimo i što se NE MOŽE promijeniti. Ovo pitanje je još uvijek važno. U slučaju kada se spoje dvoje ljudi iste vjere ali različite nacionalnosti, otpor obični postoji kod roditelja koji su obično tradicionalniji i više vole da vide svoje dijete s nekime "od svojih". Međutim, vjera je nešto intimno i podložno promjeni. Ukoliko se dvoje razumiju na tom nivou, nacionalnost ih neće spriječiti, a ukoliko su uporni, neće ih ometati ni otpor roditelja.
S druge strane, razlike u vjeri su jako osjetljive. Ukoliko su oboje vjernici različite konfesije, ali baš vjernici, ne samo deklarativno nego duboko intimno, teško mogu preći neku nevidljivu vrtu koja ih dijeli. S druge strane, kombinacija vjernik - ateista ima nešto veće šanse, zbog ateističkog popustljivog stava po ovom pitanju.
Svejedno, takve situacije su osjetljive i uvijek postoji rizik da ta razlika nekad ispliva na površinu veze na ovaj ili onaj način.
Ne želim da te obeshrabim, naprotiv - sretno - možda i ti ostvariš taj rijetko viđeni balans između različitih ljudi na nivou porodice. Uspješne veze vjernika i ateista sam viđao - nažalost uglavnom kod starijih ljudi, izgleda da su nekada te razlike bile mnogo manje važne nego sada.
Religija, ljubav, osjecaji, ateizam
-
cretino
- Posts: 41
- Joined: 08/02/2008 11:31
- Location: SARAJEVO
#27
Forumasi, evo mene opet sa istom dilemom...
I jos smo zajedno, a nasa veza je svakim danom sve cvrsca i cvrsca.
Iako svjesni "tehnickog problema", dok smo zajedno pkusavamo da se ne opterecujemo. Medjutim, siguran sam da svako od nas 2 kad je sam razmislja mnogo o nasem problemu. Da kazem nasem, jer ovo nije samo moj ili njen problem.
Znate i sami kako je u danasnje vrijeme poremecnih ljudskih vrijednosti i vise nego tesko naci srodnu dusu. Mi se zaista u svemu ostalom slazemo i prosto ne osjetimo vrijeme koje provedemo skupa. Oboje radimo i akademski smo gradjani, tako da imamo odredjenog iskustva i po tom pitanju.
Oboje priznajemo jedno drugom da smo se pronasli i u segmentu da kada slusamo drugu stranu, slusamo drugo JA. Nas odnos je iskren, korektan i protkan je ljudskim osjecanjima, a ne nekim predrasudama ili skrivenim interesima.
Sa 2 strane, razmiljam o sebi i u kolikoj mjeri sam zaista ateista. Nije ovo nikakvo opravdanje, ali sam vaspitavan da postujem svaku vjeru i istinske vjernike. A zapitamo li se koliko je zaista takvih u danasnjem okruzenju.
Pogledajmo koliki je broj vjernika u crkvama i dzamijama za praznike, a koliki je broj ostalim danima. Naravno, ne smatram da to treba generalisati, ali ima i onih koji samo posjecuju vjerske objekte za praznike. Uostalom, to je licni izbor i nemam pravo da se mijesam u izbor pojedinaca.
Ali, ja nikada necu huliti na Boga, pa ni na vjerske objekte. Nikada nisam, niti cu opsovao Boga ili celnike vjerskih zajednica, pa ni objekte. Jer, iako ne praktikujem mislim da ima nesto sveto u svemu tome. Sjetim se i stihova Dz. Balasevic: ...." Neko to od gore vidi sve....". A koliko je onih koji psuju sve sto je vjersko, a cisti su pripadnici neke vjerosipovjesti. Ili samo imaju takva imena i prezimena.
Svi oni vjernici koji me znaju da postujem njihove obicaje, postuju i mene, jer znaju da kod mene nema pretvaranja, predrasuda ili skrivenih ambicija prema njima. Bez obzira na razlike, prepoznali smo ljudske kvalitete i nasa druzenja su istinska prijateljska.
Znam, mozda ce neko sada pomisliti da i nije problem prijateljstva, koliko ljubavi i ozbiljne veze. Da, slazem se i sa tom konstatacijom, ali se sve ovo vrijeme pitam, da li vjernici i oni koji postuju, ali ne praktikuju mogu iznaci zajednicki jezik koji nece nauditi ni jednom od nas.
Siguran sam da oboje trebamo uciniti neke ustupke i kompromisima probati iznaci put. Medjutim, koliko su u ovoj mjesavini bitni ljudski osjecaji i karakterne osobine, a koliko ovo sto nama otezava vezu?
Ja sam ponosan na svoje MUSLIMANSKO prezime. Ponosan sam na rahmetli oca i na "sirinu" koju sam dobio kroz vaspitanje kao dijete mijesanog braka. I znam samo da bez obzira na sve, necu nikada prekinti nit odlazaka familiji na Bajramske praznike, kao i prijateljima drugih vjerosipovjesti. Jer, svjestan sam da sam u njihove kuce uvijek dobro dosao.
Iako je svaki trenutak proveden sa njom meni, ali njoj bitan, izmedju nas stoji taj "tehnicki problem". I sad ne znam da li je vrijme nas savznik ili nije?
I jos smo zajedno, a nasa veza je svakim danom sve cvrsca i cvrsca.
Iako svjesni "tehnickog problema", dok smo zajedno pkusavamo da se ne opterecujemo. Medjutim, siguran sam da svako od nas 2 kad je sam razmislja mnogo o nasem problemu. Da kazem nasem, jer ovo nije samo moj ili njen problem.
Znate i sami kako je u danasnje vrijeme poremecnih ljudskih vrijednosti i vise nego tesko naci srodnu dusu. Mi se zaista u svemu ostalom slazemo i prosto ne osjetimo vrijeme koje provedemo skupa. Oboje radimo i akademski smo gradjani, tako da imamo odredjenog iskustva i po tom pitanju.
Oboje priznajemo jedno drugom da smo se pronasli i u segmentu da kada slusamo drugu stranu, slusamo drugo JA. Nas odnos je iskren, korektan i protkan je ljudskim osjecanjima, a ne nekim predrasudama ili skrivenim interesima.
Sa 2 strane, razmiljam o sebi i u kolikoj mjeri sam zaista ateista. Nije ovo nikakvo opravdanje, ali sam vaspitavan da postujem svaku vjeru i istinske vjernike. A zapitamo li se koliko je zaista takvih u danasnjem okruzenju.
Pogledajmo koliki je broj vjernika u crkvama i dzamijama za praznike, a koliki je broj ostalim danima. Naravno, ne smatram da to treba generalisati, ali ima i onih koji samo posjecuju vjerske objekte za praznike. Uostalom, to je licni izbor i nemam pravo da se mijesam u izbor pojedinaca.
Ali, ja nikada necu huliti na Boga, pa ni na vjerske objekte. Nikada nisam, niti cu opsovao Boga ili celnike vjerskih zajednica, pa ni objekte. Jer, iako ne praktikujem mislim da ima nesto sveto u svemu tome. Sjetim se i stihova Dz. Balasevic: ...." Neko to od gore vidi sve....". A koliko je onih koji psuju sve sto je vjersko, a cisti su pripadnici neke vjerosipovjesti. Ili samo imaju takva imena i prezimena.
Svi oni vjernici koji me znaju da postujem njihove obicaje, postuju i mene, jer znaju da kod mene nema pretvaranja, predrasuda ili skrivenih ambicija prema njima. Bez obzira na razlike, prepoznali smo ljudske kvalitete i nasa druzenja su istinska prijateljska.
Znam, mozda ce neko sada pomisliti da i nije problem prijateljstva, koliko ljubavi i ozbiljne veze. Da, slazem se i sa tom konstatacijom, ali se sve ovo vrijeme pitam, da li vjernici i oni koji postuju, ali ne praktikuju mogu iznaci zajednicki jezik koji nece nauditi ni jednom od nas.
Siguran sam da oboje trebamo uciniti neke ustupke i kompromisima probati iznaci put. Medjutim, koliko su u ovoj mjesavini bitni ljudski osjecaji i karakterne osobine, a koliko ovo sto nama otezava vezu?
Ja sam ponosan na svoje MUSLIMANSKO prezime. Ponosan sam na rahmetli oca i na "sirinu" koju sam dobio kroz vaspitanje kao dijete mijesanog braka. I znam samo da bez obzira na sve, necu nikada prekinti nit odlazaka familiji na Bajramske praznike, kao i prijateljima drugih vjerosipovjesti. Jer, svjestan sam da sam u njihove kuce uvijek dobro dosao.
Iako je svaki trenutak proveden sa njom meni, ali njoj bitan, izmedju nas stoji taj "tehnicki problem". I sad ne znam da li je vrijme nas savznik ili nije?
-
xyz2007
- Posts: 718
- Joined: 08/08/2007 02:16
- Location: Tu i Tamo.
#28
Na moja pitanja vidim niste dali odgovor jer ocigledno volite je, ali ne volite je dovoljno da bi odgovorili na pitanja vezana za Islam, a djevojka vam Muslimanka.
Evo jos jedno kljucno pitanje koje ce reci puno toga.
Recimo sutra pocne rat.
Vi mate 2 opcije:
1. da budete uz svoju bracu i sestre Muslimane ( otac musliman Bosanac, bosanskohercegovacki narod )
2. da budete uz Srbe ( mama srpkinja )
Znaci nemate 3 opcije. A vi ateista.
Koju opciju bi odabrali i zasto? Kome vi pripadate, gdje vam je osjecaj pripadnosti?
Vasa djevojka po vama zeli da vi sami dodjete to spoznaja o Islamu a ne na njen pritisak. Zasto ona tako misli? Zasto je njoj vazno da njen buduci muz nije ateista?
Evo jos jedno kljucno pitanje koje ce reci puno toga.
Recimo sutra pocne rat.
Vi mate 2 opcije:
1. da budete uz svoju bracu i sestre Muslimane ( otac musliman Bosanac, bosanskohercegovacki narod )
2. da budete uz Srbe ( mama srpkinja )
Znaci nemate 3 opcije. A vi ateista.
Koju opciju bi odabrali i zasto? Kome vi pripadate, gdje vam je osjecaj pripadnosti?
Vasa djevojka po vama zeli da vi sami dodjete to spoznaja o Islamu a ne na njen pritisak. Zasto ona tako misli? Zasto je njoj vazno da njen buduci muz nije ateista?
-
cretino
- Posts: 41
- Joined: 08/02/2008 11:31
- Location: SARAJEVO
#29
OK, ako hocete odgovore, bicu iskren i za ova pitanja.
Kao prvo, VOLIMO SE, a to je bitna razlika, jer da nije tako ona ne bi bila sa mnom, zar ne?
Da, ona na mene ne zeli vrsiti pritisak, vec zeli da dodjem do spoznaje sam.
Kome pripadam? Slijedom događaja koje sam proživio tokom agresije na BiH, te logikom prezimena koje nosim, ali i osječaju pripadnosti, sasvim je normalno (a i sam se tako osjećam) da pripadam MUSLIMANIMA.
Na pitanje o ponovnom ratu i kojoj bi se strani priklonio je malo i hipoteticko. Bio sam u ratu u okruzenom gradu Sarajevu. Bili su i moji roditelji (uzgred majka je isto tako Bosanka i Sarajka). Ostali su cijeli rat. Niko nije od njih pomisljao da napusti ovaj grad.
Bio sam i vojnik, tako da jako dobro znam kojoj strani pripadam u takvim okolnostima. Samo nemojmo se zavaravati i na agresiju na BiH gledati samo na rat izmedju ljudi razlicitih vjerosipovjesti. Onaj ko je prezivio rat, vrlo dobro zna ko je napadao i ko je branio BiH. I tu nema nikakve dileme. Taj segment o ratu i nije tema ovog FORUMA.
A zašto ona ne želi ateistu, već vjernika? Pa odgovor je valjda jasan, jer vjernik moze samo sa vjernikom.
Samo, kako komentarisete izliv emocija, osjećanja i ljudskosti koje prema meni gaji. Uzrok se moze naći. Jer sigurno je u meni vidjela sve one ljudske osobine koje su dovoljne da se stekne povjerenje. Jer upravo mi nemamo predrasuda ili skrivenih namjera.
Kao prvo, VOLIMO SE, a to je bitna razlika, jer da nije tako ona ne bi bila sa mnom, zar ne?
Da, ona na mene ne zeli vrsiti pritisak, vec zeli da dodjem do spoznaje sam.
Kome pripadam? Slijedom događaja koje sam proživio tokom agresije na BiH, te logikom prezimena koje nosim, ali i osječaju pripadnosti, sasvim je normalno (a i sam se tako osjećam) da pripadam MUSLIMANIMA.
Na pitanje o ponovnom ratu i kojoj bi se strani priklonio je malo i hipoteticko. Bio sam u ratu u okruzenom gradu Sarajevu. Bili su i moji roditelji (uzgred majka je isto tako Bosanka i Sarajka). Ostali su cijeli rat. Niko nije od njih pomisljao da napusti ovaj grad.
Bio sam i vojnik, tako da jako dobro znam kojoj strani pripadam u takvim okolnostima. Samo nemojmo se zavaravati i na agresiju na BiH gledati samo na rat izmedju ljudi razlicitih vjerosipovjesti. Onaj ko je prezivio rat, vrlo dobro zna ko je napadao i ko je branio BiH. I tu nema nikakve dileme. Taj segment o ratu i nije tema ovog FORUMA.
A zašto ona ne želi ateistu, već vjernika? Pa odgovor je valjda jasan, jer vjernik moze samo sa vjernikom.
Samo, kako komentarisete izliv emocija, osjećanja i ljudskosti koje prema meni gaji. Uzrok se moze naći. Jer sigurno je u meni vidjela sve one ljudske osobine koje su dovoljne da se stekne povjerenje. Jer upravo mi nemamo predrasuda ili skrivenih namjera.
-
ella_ina
- Posts: 64
- Joined: 11/09/2007 11:59
- Location: Sarajevo
#30
simi5 wrote:C... nadimak ti je malo komplikovan za direktno obraćanje. Ispričaću ti jednu zanimljivu anegdotu pa ti sam prosudi.
Dvoje mladih, beskarjno zaljubljenih, emancipovanih. Ona pravoslavna on jevrein. Sve funkcioniše glatko, zajedno idu na praznike po rodbini, jedno drugo prate u crkvu i sinagogu. Onda jedno veće u trenutcima nežnosti počinju da maštaju o svom potomstvu. Slože se kako bi bilo divno da imaju dečaka pa devojčicu. On komentariše:
- Imaćemo jednog slatkog malog ješu po imenu Aron i jevrejčicu Saru.
Ona od jednom oseća da nje u toj priči može da bude samo ako se odrekne svoje vere i svoje nacije. Prosto je stegne oko srca, postavlja pitanje što se deca ne bi zvala nekim neutralnim imenima i što ne bi dozvolili da se o veri opredele jednog dana sama, ali on ne želi ni da čuje za takvo nešto. Naravno posle toga ubrzo su prestali da se viđaju a da on nikad nije razumeo šta je nju odbilo.
Neka je tebi lepo sa devojkom, ali imaj u vidu ovo što sam ti napisala. Mnogo je lakše dok ste samo vas dvoje odraslih ljudi, kad dođu deca otvori se bezbroj novih pitanja. Ako ona tu nije spremna na kompromis koliko i ti ništa od sreće.
ili ti nisi procitala njegov uvod do kraja ili ga nisi shvatila...pa i on je sam dijete iz mjesanog braka tako da apsolutno ti ova prica nije na mjestu...
a sto se vas dvoj etice ako se volite samo naprijed...opštepoznato je da su djeca iz mjesanog braka mnogo vise otvorenija i tolerantnija ( što ti ja ne trebam pricati) a sto se djece tice...mogu bolan ona biti odgajana u duhu bilo koje vjere i samo da im jedan puhne i da ne vjeruju vise ni u sta ili obrnuto...tu nema pravila....a vama dvoma od sveg srca puno srece....
-
popajic
- Posts: 5738
- Joined: 16/07/2007 09:55
- Location: Sarajevo
#31
[quote="cretino"]OK, ako hocete odgovore, bicu iskren i za ova pitanja.
Kao prvo, VOLIMO SE, a to je bitna razlika, jer da nije tako ona ne bi bila sa mnom, zar ne?
Da, ona na mene ne zeli vrsiti pritisak, vec zeli da dodjem do spoznaje sam.
Kome pripadam? Slijedom događaja koje sam proživio tokom agresije na BiH, te logikom prezimena koje nosim, ali i osječaju pripadnosti, sasvim je normalno (a i sam se tako osjećam) da pripadam MUSLIMANIMA.
Na pitanje o ponovnom ratu i kojoj bi se strani priklonio je malo i hipoteticko. Bio sam u ratu u okruzenom gradu Sarajevu. Bili su i moji roditelji (uzgred majka je isto tako Bosanka i Sarajka). Ostali su cijeli rat. Niko nije od njih pomisljao da napusti ovaj grad.
Bio sam i vojnik, tako da jako dobro znam kojoj strani pripadam u takvim okolnostima. Samo nemojmo se zavaravati i na agresiju na BiH gledati samo na rat izmedju ljudi razlicitih vjerosipovjesti. Onaj ko je prezivio rat, vrlo dobro zna ko je napadao i ko je branio BiH. I tu nema nikakve dileme. Taj segment o ratu i nije tema ovog FORUMA.
A zašto ona ne želi ateistu, već vjernika? Pa odgovor je valjda jasan, jer vjernik moze samo sa vjernikom.
Samo, kako komentarisete izliv emocija, osjećanja i ljudskosti koje prema meni gaji. Uzrok se moze naći. Jer sigurno je u meni vidjela sve one ljudske osobine koje su dovoljne da se stekne povjerenje.Jer upravo mi nemamo predrasuda ili skrivenih namjera.
Ljubav je,kazu,pokretac svega pa bi savjet trebao biti - slusaj srce i neces pogrijesiti.
ALI - kazes da ste zajedno jer nemate predrasuda.Procitaj ovo gore sto si sam napisao pa ces vidjei da to i nije bas tako.
Ti nju,vidim ne bi mjenjao,ona ipak moze samo sa vjernikom.Hm...razmisli !
Kao prvo, VOLIMO SE, a to je bitna razlika, jer da nije tako ona ne bi bila sa mnom, zar ne?
Da, ona na mene ne zeli vrsiti pritisak, vec zeli da dodjem do spoznaje sam.
Kome pripadam? Slijedom događaja koje sam proživio tokom agresije na BiH, te logikom prezimena koje nosim, ali i osječaju pripadnosti, sasvim je normalno (a i sam se tako osjećam) da pripadam MUSLIMANIMA.
Na pitanje o ponovnom ratu i kojoj bi se strani priklonio je malo i hipoteticko. Bio sam u ratu u okruzenom gradu Sarajevu. Bili su i moji roditelji (uzgred majka je isto tako Bosanka i Sarajka). Ostali su cijeli rat. Niko nije od njih pomisljao da napusti ovaj grad.
Bio sam i vojnik, tako da jako dobro znam kojoj strani pripadam u takvim okolnostima. Samo nemojmo se zavaravati i na agresiju na BiH gledati samo na rat izmedju ljudi razlicitih vjerosipovjesti. Onaj ko je prezivio rat, vrlo dobro zna ko je napadao i ko je branio BiH. I tu nema nikakve dileme. Taj segment o ratu i nije tema ovog FORUMA.
A zašto ona ne želi ateistu, već vjernika? Pa odgovor je valjda jasan, jer vjernik moze samo sa vjernikom.
Samo, kako komentarisete izliv emocija, osjećanja i ljudskosti koje prema meni gaji. Uzrok se moze naći. Jer sigurno je u meni vidjela sve one ljudske osobine koje su dovoljne da se stekne povjerenje.Jer upravo mi nemamo predrasuda ili skrivenih namjera.
Ljubav je,kazu,pokretac svega pa bi savjet trebao biti - slusaj srce i neces pogrijesiti.
ALI - kazes da ste zajedno jer nemate predrasuda.Procitaj ovo gore sto si sam napisao pa ces vidjei da to i nije bas tako.
Ti nju,vidim ne bi mjenjao,ona ipak moze samo sa vjernikom.Hm...razmisli !
-
cretino
- Posts: 41
- Joined: 08/02/2008 11:31
- Location: SARAJEVO
#32
Ok, vidim da polako ulazimo u raspravu, ali je sve "pod kontrolom" dok je to demokratski.
Svako ima pravo na svoje misljenje.
Kada kazem predrasude, ne mislim da sam kontardiktoran u ovom slucaju. Zašto? Pa, jednostavno jer vec sam rekao da postujem sve one koji vjeruju zbog vjere, a ne radi drugih interesa ili prikrivenih namjera. Isto tako, postujem i one kojima vjera u okruzenju ne smeta.
Mislim da samim cinom sto istinski postujem sve istinske vjernike zasluzujem da imam i takvih prijatelja. Oni koji me znaju takvog, postuju i moja razmisljanja.
Ustavri, zar prvu podjelu ljudi ne treba praviti po principu dobrih i losih, a tek onda ostalo.
I sta se desava kada se spoje ljubav, ljudske karakteristike, postivanje, a ne praktivonaje, ateizam i KOMPROMIS.
Namjerno sam ovu zadnju rijec napisao velikim slovima, jer kada se sve sabere i oduzme, onda treba da shvatimo da se zivot najcesce i svodi na kompromise. Treba ih znati davati, ali i primati.
Ne znam, mozda u danasnjem svijetu i okruzenju zivim u nekoj vrsti utopije kada govorim o kompromisu kao pokretackoj snazi suzivota dvoje ljudi.
Ja znam da je NASA kombinacija komplikovana, ali i dalje smatram da ako oboje budemo spremni na KOMPROMISE, ovo moze funkcionisati.
I svjestan sam da bas JA trebam uraditi i vece promjene nego ona, ali ako bi se promijenio u svim nacelima, onda mozda vise ne bih BIO JA.
Ponavljam, kao dijete mijesanog braka itekako dobro znam da i mojima nije bilo lako da pobijede blizu okolinu. Njihovi roditelji su se takodje neko vrijeme protivili njihovoj vezi, ali kada su vidjeli da izmedju njih postoji iskrena ljubav, odustali su od protivljenja. Cak sta vise, hvalili su jedni druge, na starinski nacin: E da smo birali, ne bi za svoje dijete mogli naci boljeg pratnera?
Jer, bez obzira na moju situaciju, svaki roditelj treba da bude sretan ako je njegovo dijete sretno u izboru drage/dragog.
Svako ima pravo na svoje misljenje.
Kada kazem predrasude, ne mislim da sam kontardiktoran u ovom slucaju. Zašto? Pa, jednostavno jer vec sam rekao da postujem sve one koji vjeruju zbog vjere, a ne radi drugih interesa ili prikrivenih namjera. Isto tako, postujem i one kojima vjera u okruzenju ne smeta.
Mislim da samim cinom sto istinski postujem sve istinske vjernike zasluzujem da imam i takvih prijatelja. Oni koji me znaju takvog, postuju i moja razmisljanja.
Ustavri, zar prvu podjelu ljudi ne treba praviti po principu dobrih i losih, a tek onda ostalo.
I sta se desava kada se spoje ljubav, ljudske karakteristike, postivanje, a ne praktivonaje, ateizam i KOMPROMIS.
Namjerno sam ovu zadnju rijec napisao velikim slovima, jer kada se sve sabere i oduzme, onda treba da shvatimo da se zivot najcesce i svodi na kompromise. Treba ih znati davati, ali i primati.
Ne znam, mozda u danasnjem svijetu i okruzenju zivim u nekoj vrsti utopije kada govorim o kompromisu kao pokretackoj snazi suzivota dvoje ljudi.
Ja znam da je NASA kombinacija komplikovana, ali i dalje smatram da ako oboje budemo spremni na KOMPROMISE, ovo moze funkcionisati.
I svjestan sam da bas JA trebam uraditi i vece promjene nego ona, ali ako bi se promijenio u svim nacelima, onda mozda vise ne bih BIO JA.
Ponavljam, kao dijete mijesanog braka itekako dobro znam da i mojima nije bilo lako da pobijede blizu okolinu. Njihovi roditelji su se takodje neko vrijeme protivili njihovoj vezi, ali kada su vidjeli da izmedju njih postoji iskrena ljubav, odustali su od protivljenja. Cak sta vise, hvalili su jedni druge, na starinski nacin: E da smo birali, ne bi za svoje dijete mogli naci boljeg pratnera?
Jer, bez obzira na moju situaciju, svaki roditelj treba da bude sretan ako je njegovo dijete sretno u izboru drage/dragog.