Znanje o duši

[Finii]

Znam da ne mogu ulaziti detaljno jer Allah dz.s. je rekao da je to Njegova stvar niko ne zna, cak ni Muhammed a.s. ne zna sta je to Ruh? Ali veliki alim ibn Kajjim el Dzevzi to objasnjava, ja cu to citirati jer vrlo je lijepo objasnjenje u njegovoj knjizi “Ar-Ruh” odnosno Dusa. Vidite kako on objasnjava sta je to Ruh, sta je to dusa?

To je ustavri tijelo koje se razlikuje od ovog naseg tijela sto mi imamo sada. To je svjetlosno tijelo lagano dolazi sa uzvisenog mjesta, kako da ne kad je to od Allaha dz.s. To je Allahova stvar sa uzvisenog mjesta ulazi u nase tijelo na nekakav cudan nacin - mi znamo da se dusa svugdje nalazi gdje god ima pokret, osjet, onda je tu dusa - gdje god ima snaga. Evo govorim, hodam, onda je tu dusa, cim se paralizira jedan dio tjela onda duse vise nema. Kad kazemo invalid - zasto je invalid sad cemo reci. Kako sad ta dusa, odnosno taj Ruh ulazi u nase tijelo?

Ulazi kazu na isti nacin kao sto voda ulazi u cvijet. Ti znas da ulazi voda ali ti ne mozes naci gdje, a kad bi ti otkinuo stablo ti bi je nasao svugdje nekako. Odnosno to je kao sto se nalazi masnoca u maslini, kako objasnjava ibn Kajjim u svojoj knjizi “Ar-Ruh” i onda kad ulazi taj Ruh odnosno ta dusa u nase tjelo onda mi pocnemo ziviti, pocnemo osjecati, raditi, govoriti, hodati. Bez toga smo mi mrtvi...

Ako ta dusa, odnosno to tijelo svjetlosno lagano sto dolazi sa uzvisenog mjesta, ako osjeti da tlo nije pogodno da bude tu, onda on odmah napusta to tijelo, taj dio tijela odmah napusta jer nije pogodno tlo. Kao kad bih ja htio zasaditi palmu u Bosni, nemoze nije pogodno tlo, zima, snijeg pada umire palma i isto tako cim nije pogodno tlo za dusu, dusa napusta tijelo, subhanAllah! I zato kad kazemo da je invalid izgubio ruku, ima je ali ne moze je pokrenuti, dici, ne moze nista s njom. Zasto? Ruh za pokret je napustio taj dio tijela. Kaze ne moze osjetiti... SubhanAllah to je djelimicno, i vidite dalje sad kad se desi nedaj Boze nekakav udes i covjek bude ranjavan povrijedjen - povreda je velika i onda kazu bio je kod nas u bolnici pa smo probali da ga ozivljavamo ali nismo uspjeli umro je. Mi to gledamo sve a covjek je maloprije govorio s nama ko da nije njemu nista ni bilo. Tlo nije pogodno da dusa bude tu - onda dusa dolazi tu u grkljan skupi se i napusta tijelo - ali mi to ne vidimo. Samo Allah dz.s. zna kako to izgleda a i mi cemo znati kad i nama dode trenutak smrti, a svima ce nama doci.

Ja vama kazem toliko nam je blizu smrt ali mi uopce o tome ne mislimo, zaboravljamo razmisljati o tome.

Ja kazem da imamo dva tijela ruh-dusa, i ovo tijelo sto imamo, ruh i tijelo fizicko. Na Sudnjem danu cemo se svadjati. Dusa ce reci: - ja sam kriv, fizicko tijelo je krivo, a tijelo ce reci - ne ne, dusa je kriva bez nje sam mrtav - ali dobit ce covjek tada odgovor - onda ce se njima reci.

Sta vi mislite jedan slijep covjek a drugi invalid. Ne moze ni hodati ni ruku dici samo moze gledati i pricati. Sad ovaj sto sjedi u kolicima kaze onome drugom: “vidim ja tamo u onoj basti jednu lijepu jabuku po izgledu je tako ukusna ali je ne mogu stici”, sad onaj slijepi pita: “pa gdje se to nalazi?” ma eno tamo na 10-20 metara ma nije to daleko ma hajde ti meni reci gdje je to, a hajde ti mene guraj, eh sad idi ma cekaj ima tu kamen hajde malo lijevo eh sad ravno, eh sad ima ograda moras me nositi, sad slijepac nosi digni nogu eh sad spusti dobro je eh sad digni je eh tu je jabuka uzmi ti i daj i meni.

Ko je tu kriv, ovaj slijepac ili ovaj invalid? Ko je kriv tu ? Recite sobodno - obadvojica. Inace ne moze covjek tada rec: “ti si me nagovorila duso prljava”, odnosno da dusa: “kaze ti si kriv”, obadvojica su pravi ucesnici u ovom kriminalu i zato ce Allah dz.s. kazniti oba. Odnosno kaznit ce i tijelo i dusu. Sad ovaj dogadjaj u Americi, necemo o tome pricati ne bojte se sada je umrlo ljudi i neki od njih su sigurno i nestali, pretvoreni u pepeo. Ne znaci sad da oni nece imati Kaburske muke da nece imati ovo da nece imati ono - dusa je nesto drugo i Allah ce to opet sve vratiti pa ce se muciti na nacin kako Allah dz.s. zna.

Sada cemo se vratiti do smrti. Sada znamo sta je dusa odnosno kako ulazi u nas u stvari o cemu se radi. Sta smo mi bez ruha?

Ali SubhanAllah Muhammed a.s. nama je rekao da i kad spavamo da dusa napusta nase tijelo, ali kaze djelimicno, jer kad ti gledas covjeka kako spava vidis da dise sporije, kad bi slucajno slusao srce ono sporije kuca. Ono ziv je, ali ono nije kao kod mene kad sjedim. Ono samo udara brze nego kod njega, pricam ja a on otvara usta, a ponekad i hrce njegova stvar, ali djelimicno dusa nije tu. Ja ga gledam - on nesto sanja garant, svako od nas nesto sanja i gluposti i ne gluposti, ponekad sanjamo - kako ljudi kazu nocna mora, budis se i mucis se. Onda sanjas da si negdje u Svedskoj pa ti lijepo sa socijalom, ja dok gledam gledam tebe kad si imao nocnu moru - isto, gledao sam tebe kad si sanjao da si u Svedskoj sa socijalom – isto. Pa onda ja kad i umire covjek i kad njega napusta dusa necu primjetiti je l' se on muci ili ne, ali hoce li se on muciti, odnosno hoce li on uzivati u kaburu, hoce inshAllah to nam je dokazano u hadisu Muhammeda s.a.v.s. Ali mi to ne vidimo sad dokaz jos, znate vi onu dovu kad se covjek probudi kaze:

¨El-hamdu-lillahi-llezi ahajana be’ade ma ematena ve ilejhin-nusur ¨, vidite prijevod...

Hvala Allahu sto je nas ozivio, ozivio jer sam bio mrtav, nakon sto je nas usmrtio, znaci ja sam bio mrtav to je djelimicno napustanje, dakle to je dokaz u Kur'anu, u prijevodu: On vas nocu usmrcuje onda vam vraca dusu kad se probudite,

Dakle, dogovorili smo se sad, napustanje duse u toku spavanja nije totalno vec je djelimicno, ali moze se desiti i to da covjek spava i da se ne probudi. Kazu umro je u snu, Bogami se nije ni mucio... To nije nasa stvar. Teskoca smrti kod kjafira na bilo koji nacin ce biti teska, odnosno kod muslimana hadzira, nevaljalog muslimana, odnosno ako Bog da kod nas muslimana vjernika smrt ce biti lahka na bilo koji nacin bila i onima koji su zaklani od stane cetnika Allah je njima olaksao smrt iako je bilo ruzno i vidjeti i cuti o tome, Allah to dragi najbolje zna.

Dobro dakle ima ajeta u Kur’anu i puno hadisa govore o tome. Maloprije sam rekao hadis da su najbolji i najpametniji ljudi oni koji se sjecaju na smrt. Inace poslanik s.a.v.s. kao da hoce da mi o tome pricamo i stvarno zato sam ja kad me pitao brat koju ces ti temu pricati ja sam rekao “Smrt.”

Ova tema je vrlo vazna ako hocemo stvarno da budemo dobri ljudi i da mislimo sta ce biti posljie s nama - onda moramo razmisljati o tome. Ovo sto smo mi sada mladi, dobro ja to nisam, ali mislite da ja sad imam 20 godina jos sam ja daleko od smrti, moj djed je umro kad je imao 90 i nekoliko godina, on je zivio toliko ali moze i meni biti toliko. Ali ima auta u Sarajevu koliko hocete, tramvaja ima trolejbusa - kvare se, gotov sam ja smrt je svugdje, a pogotovo sada tzv. Civilizacija ona jos vise ubrzava, 50000 ljudi, ja sam siguran da ih ima toliko poginulih u Americ -i oni kazu vise od 10000, a po njihovoj procjeni biti ce 50000, ali vidite to je njihova civilizacija sta ce meni zgrada od 110 spratova, a to je civilizacija.

Kaze Allah dz.s. Muhammedu s.a.v.s.:

“ti ces zaista umrijeti, a i oni ce umrijeti,”

Kada je Allah dz.s. vec rekao Muhammedu s.a.v.s. da ce okusiti smrt da ce umrijeti, hocemo li mi biti onda spaseni, necemo biti. Muhammed s.a.v.s., u trenutku smrti kad je dusa vec polahko pocela napustati tijelo, kaze hazreti Ajisi r.a.:

“ Ajso, aaa...”,

boli ga, Ajsa kad je njega gledala kaze: “nisam vidjela da je iko osjeto toliku bol koliku je Muhammedu s.a.v.s. osjeto bol prilikom smrt”, SubhanAllah.

Sta mislite njemu je bilo tesko kad je umro s.a.v.s. jos neki Alimi kazu (znate da je Poslanik s.a.v.s. bio zatrovan kad je jeo ovcu) da je on kao sehid preselio.

On je osjetio takvu smrt a sta ce onda biti sa nama draga braco i drage moje sestre?

Bogami trebamo dobro razmisljati o tome. Ellhamdulillah kazem hvala Allahu dz.s. vise nije ljeto, jeste sezonsko jos uvijek traje ljeto ali ellhamdulillah nije vise toplo pa da sejtani hodaju kako su hodali pa da nam jos vise daju da radimo pogledom losa djela pa makar pogledom namjernim ili ne namjernim. Ellhamdulillah Allah dao kisa dosla, hajr je ellhamdulillah.

Nama ovdje u Bosni a i u ovakvim sredinama potrebno je da nam stalno smrt bude na pameti, vallahi, jer ako malo zaboravimo na to sejtan je tu, proklet bio obecao je da ce se boriti protiv nas, obecao je da ce se boriti protv Adema s.a.v.s. do Sudnjeg dana, jer je tako trazio od Allaha: “hoces li mi dati da zivim do Sudnjeg dana?” i Allah dz.s. mu je dao. On se bori protiv nas, ulazi u nase tjelo i hoda kako god hoce, ali mozemo mi to suzavati postom odnosno ne dati njemu da jede s nama sa Bismillom mozemo mu nedati da ulazi u nase kuce sa dovama kad ulazimo, odnosno sa Kur’anom kad ucimo. Kad ucimo djecu da budu dobri kad uce Kur’an da znaju klanjat da dovedemo njih kao sto je dosla ova lijepa djevojcica odmah od pocetka pa da zavoli to, vrlo je to vazna stvar. Kad dode trenutak smrti Allah dz.s. u Kur’anu kaze: Kad kome dode trenutak, ja ne znam kako ovdje u prevodu pise ali ja cu ovako

¨kada nekom dode trenutak smrti nece biti ni odgodjeno odnosno nece biti ubrzano¨

Sada je osam (20 00), ako je pisano da cu sad ja umrijeti u osam, necu u osam i sekund udahnut, takva je Allahova stvar, Allah dz.s. inace zna tacno kada ce biti trenutak smrti ali znate da je Allah dz.s. rekao svim poslanicima i pejgamberima s.a.v.s., znali su kad cu umrijeti dode im melek smrti i kaze dozvolite da vam oduzmem dusu svima i Muhammedu s.a.v.s., ali ni poslanici a ni Muhammed s.a.v.s. nije tacno znao kada ce izlaziti dusa. To je Allahova stvar, Allahova stvar.

Kaze Muhammedu s.a.v.s. jednom je cuo od Ummahabiba, to je jedna od njegovih zena kcerka od Abu sufijana sto je bio poglavar Mekke, kaze Boze produzi zivot Muhammedu s.a.v.s. pa da uzivam s njim, Boze produzi zivot abu Sufijana pa da uzivam s njim, otac njoj, Boze produzi zivot Muaviji r.a. pa da uzivam s njim, (brat joj). Sta je Muhammed s.a.v.s. lijepo odgovorio njoj? Kaze:

“vallahi Ummahabiba kad dode trenutak smrti, (ovaj ajet sto sam maloprije rekao), ubrzano nece biti a ni odgodjeno ali bilo bi bolje da si to ucila lijepu dovu da Allah tebe zastiti od kaburskih muka, dozivjet cemo mi to, da ti Allah olaksava to i da ti Allah dadne da polozis ispit kad budu pitanja u kaburu, jer je veliki Fitnet, veliko je to iskusenje...”

I ona je naravno poslije toga ucila tu dovu - a ne, produzi zivot. Allah to vec zna. Allah je to vec odredio unaprijed, dakle smrt je Allahova stvar - desava se. Moj otac je umro kad sam bio dijete. On je umro u Egiptu, a moj brat je diplomirao tada medicinu ‘77 godine. Pisao je ocu da bude s njim tada pa da dodju skupa u Palestinu. On je tamo od dragosti dobio infrakt. Umro je u Egiptu. Ali on je planirao da ce doci i kad dodje da ce uraditi ovo da ce ono, ja sam bio mali ali sigurno je tako bilo. Allah dz.s. zna kada i gdje ce se umrijeti. Kad Allah dz.s. odredi da neko umre u nekoj zemlji dat ce mu da ima tamo potrebu pa da putuje zbog te potrebe pa da umre, la illahe illelah Muhammedu resulullah, dakle takva je to stvar.

Govorili smo u ruhu, o smrti, a inace smrt ustvari pocinje agonijom. Znate sta je agonija... Poslije agonije pocinje jedan izlet odnosno put prema nebu, poslije tog puta vracamo se nazad u kabur, zivimo jos jedan zivot – berzah - zivot koji ce trajati do Sudnjeg dana. Ako Bog da tim cu da zavrsim predavanje, ali ako imate volju ili zelju, sljedeci put kada me pozovete obecavam da cu biti spreman da o tim stvarima govorimo: agonija, put prema nebu, berzah zivot do sudnjeg dana. Onda ako Bog da poslije cemo govoriti i o Sudnjem danu. (preneseno)

http://ibn-sina.net/index.php?option=co ... &Itemid=35

Neka vas Allah nagradi sto ste bili strpljivi zajedno samnom.

[istocnjak]

Dobro sada ... čovjek prvo treba da bude pokoran Allahu dž.š. to jeste, da ispunjava svoje obaveze prema Njemu, da se čuva harama (nedozvoljenog) i da uspostavi ravnotežu u svom tijelu putem namaza (molitve) i praktičnog primjenjivanja i pravilnog shvatanja sunneta (prakse) poslanika Muhammeda s.a.v.s. kao i to da poštuje zakon i bude u miru sa sobom i sa okruženjem. Kada je jedan učenik pitao svoga šejha: "Šta je to duša?" on mu je mudro odgovorio: "Ne roni sine duboko jer možeš potonuti". Dakle, prvenstveno uspostaviti u svome životu ravnotežu između materije i nematerije.
Ni na jednu stranu ne treba iči previše, več prije svega treba biti normalan čovjek - "uravnotežen".

[beautyfool]

Ima dusa koje svojom ljepotom obasjaju i najtamnije sredine, a njihov sjaj zapanji i najtvrdja srca. Koliko god da su okorjela i ocrnila pritisnuta grijehom, takva srca, barem za trenutak, pored cistih i odgojenih dusa, udahnu svjezinu i lijep miris. A ima dusa, koje kad se pojave, zaprljaju i zagade i najciscu sredinu.

Nije li doslo vrijeme da, ako smo od ovih prvih, zahvalimo Allahu i jos vise ukrasimo duse, a ako smo od ovih drugih, da se priblizimo vlasnicima cistih dusa i zajedno sa njima velicamo Allaha kako Mu dolikuje, te da ljudima koristimo onako kako ce oni biti zadovoljni. Uistinu, kod Allaha su najbolji oni koji drugima najvise koriste.

Covjekova sreca, i na ovom i na buducem svijetu, zavisi od toga koliko je i kako odgojio dusu, u kojoj mjeri ju je ocistio. Ukoliko covjekova dusa bude pokvarena i prljava, ukoliko ostane nevaljala, ni on nece biti sretan i zadovoljan. Rekao je Uzviseni Allah:

„Uspjece samo onaj ko je ocisti, a bice izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi.“ (Es-Sems, 9-10)

Ovi ajeti se odnose na dusu. Ko je ocisti od nevjerovanja i nepokornosti, i uspravi cinjenjem dobrih dijela, uspjet ce. A, onaj ko je odvoji od Allaha, zaokupi niskim prohtjevima i grijesenjem, propast ce i na ovom i na buducem svijetu. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Svaki je covjek trgovac svojom dusom, tako da postaje njen oslobodilac ili upropastitelj.“ (Muslim)

Zbog ovoga svaki pametan covjek treba raditi na odgoju i ciscenju svoje duse, te njenom oplemenjivanju. Navikavati je na lijepo vladanje, a odvikavati od svih vrsta prljavstine i pokvarenosti. Danonocno se boriti protiv njene sklonosti ka zlu, jer je dusa, uistinu, sklona zlu, osim one kojoj se Allah smiluje, a to se postize i zaradjuje ulaganjem velikog truda na njenom odgoju i ciscenju.

Rekao je Uzviseni: „Dusa je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj, zaista prasta i samilostan je.“ (Jusuf, 53)

Zato, svjestan vjernik, u svakom momentu, preispituje svoju dusu, podstrekava je na dobra djela, nagoni na pokornost Velikom Allahu, a istovremeno svim silama odvraca od zla i nevaljalih stvari.

Tako covjek postaje njen istinski gazda. Prelazi iz pozicije slusaoca u polozaj naredbodavca, koji je svojoj dusi stao na vrat. Dusa mu je naredjivala zlo i nepokornost, razvrat i sliedjenje Iblisa, a sada on njoj naredjuje dobro, usmjerava je ka hajru i pokornosti Allahu, Gospodaru svih svjetova.

Primjeri odgajanja duse
Velikan ljudskog roda, Omer b. Hattab, r.a., je govorio: „Obracunavajte se sa sobom prije nego se bude obracunavalo! Preispitujte sebe, prije nego budete ispitivani. Izvagajte svoja djela, prije nego sto vam bude vagano!“

Ebu Talha, r.a., je jednom prilikom, zauzet vrtom, propustio namaz. Zatim je, suocen s tim sto je uradio u ime Allaha dao sadaku. Nema sumnje da je to ucinio nakon dugog preispitivanja i korenja samog sebe.

Od Ahnefa b. Kajsa se prenosi da bi znao prici svijeci i na njenom plamenu staviti prst, a zatim ga drzati tako sve dok ne osjeti zestinu vatre. Tada bi rekao sam sebi: „Ahnefe, sta te je navelo da tada uradis to i to?“ Na ovaj nacin je korio sebe zbog gresaka i propusta te je tako odgajao dusu.
Pripovjeda se da je jedan dobar covjek imao obicaj izaci napolje i po najvecoj zegi hodati, govoreci, pri tome, samome sebi: „Kusaj i znaj da je dzehennemska vatra jos zesca! Zar da se preko noci samo izlezavas, a preko dana besposlicaris?!Ovako su dobri ljudi odgajali duse i pripremali se za veliki Dan suda i polaganje racuna pred Uzvisenim Gospodarom. Oni su dobro razumjeli i shvatili da je neodgojena dusa njihov najveci neprijatelj, koji ih moze povesti u dubine dzehennemskog pakla. Razumjeli su da dusa voli opustenost, rahatluk, besposlicarenje, dokolicu, igru i zabavu, lahko provodjenje za prohtjevima – a u svemu ovome je smrt i nesreca. Ako si i ti ovo shvatio, onda obrati paznju na slijedece kazivanje i razmisli o njemu jer su u njemu pouke za razumom obdarene.

Mudzahid b. Dzebr, poznati ucenjak i mufesir (tumac Kur'ana), navodi, u svom tefsiru, slijedece kazivanje: „Na Sudnjem danu, bit ce dovedena tri covjeka: bogatas, bolesnik i rob. Uzviseni ce upitati bogatasa: 'Sta te je udaljilo od ibadeta Meni, radi kojeg sam te stvorio?' Odgovorit ce: 'Gospodaru, dao si mi veliko bogatstvo, pa me je to zavelo.'. Tada ce mu biti pokazan Allahov Poslanik, Sulejman a.s., sa svim njegovim bogatstvom. Reci ce mu se: 'Jesi li bio imucniji i sa vise obaveza od njega?'. 'Ne, on je bio imucniji od mene, Gospodaru', odgovorit ce covjek, a Uzviseni Allah ce kazati: 'Sva vlast, obaveze i bogatstvo koje mu je dato nisu ga sprijecili od ibadeta Meni.'
Zatim ce se dovesti bolesnik, pa ce i njega Uzviseni upitati: 'Sta te je sprijecilo ciniti Mi ibadet, radi kojeg sam te stvorio?' On ce odgovoriti: 'Gospodaru, bolest moga tijela me je sprijecila od toga.'. Tada ce mu biti pokazan Allahov poslanik, Ejjub, a.s., sa svojom bolescu i iskusenjem, pa ce bolesniku biti receno: 'Jesi li bio bolesniji i na vecem iskusenju ili on?'. 'On je bio bolesniji', odgovorit ce covjek. Tada ce mu Allah kazati: 'Njega bolest i iskusenje, u kojem je bio, nisu sprijecili od ibadeta!'.
Zatim ce se dovesti rob, pa ce ga Allah upitati: 'Sta je tebe sprijecilo ciniti Mi ibadet, radi kojeg sam te stvorio?' On ce odgovoriti: 'Gospodaru, odredio si mi vlasnike na dunjaluku, te me je to sprijecilo ciniti Ti ibadet.'. Tada ce mu biti pokazan Jusuf, a.s., Allahov poslanik u stanju podanika, pa ce ga Allah upitati: 'Da li si ti bio u tezem polozaju ili on?'. 'On je bio, Gospodaru', odgovorit ce covjek, a Allah ce mu reci: 'To sto je bio rob, nije ga sprijecilo da Mi ibadet cini.'.“

Kako odgajati dusu?'
Razmisljanjem o navedenim primjerima, koji govore o Sudnjem danu, covjek se sprema za polaganje racuna pred svojim Stvoriteljem. Svojoj dusi objavljuje rat – protiv njenih niskih prohtjeva. Sprema ubitacni arsenal skromnosti, a njenim nerazumnim zahtjevima svom nogom staje na vrat. Tjera je na aktivnost kada osjeti da se zeli odmarati, uskracuje kada joj se otvore prohtjevi, kori je i grdi kad se pokaze neposlusnom. Zato je i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio : „Najbolji su oni ljudi koji dugo zive i, uz to, dobra djela cine“ (Tirmizi)
Za mnoge ljude, iz najboljih generacija muslimana, se navodi da su umrli dok su bili na sedzdi. Zaista je to velika smrt – preseliti Allahu u trenutku najvece pokornosti, cineci Mu sedzdu, pogotovu sto ce ljudi biti prozivljeni u onome stanju u kom ih je zatekla smrt. Oni su dusu odgojili i podigli na taj nivo da bi na sedzdi ostali, u pokornosti Allahu, tako dugo da ih je u takvom stanju zatekla smrt.
Abdullah b. Zubejr, r.a., bi toliko ostao na sedzdi, cineci dovu Allahu, dz.s., da bi se ptica spustila na njegova ledja. O jednoj cestitoj slijepoj zeni, iz najboljih generacija muslimana, se pripovijeda da je u praskozorje obicavala moliti Allaha, dz.s., tuznim i placnim glasom, izrazavajuci tako svoju skrusenost. Govorila je: „Allahu moj, Tvoji pobozni robovi su budni proveli mracnu noc u iscekivanju Tvoje Milosti i oprosta u ovo doba. Allahu moj, samo Tebe molim i nikoga vise, da me ucinis ud onih odabranih, da me ucinis u drustvu probranih i pridruzis Tvojim dobrim robovima. Uistinu si Ti od milostivih najmilostiviji. Od velikih najuzviseniji i od plemenitih najplemenitiji“ Zatim bi pala na sedzdu i kroz plac molila sve do zore. (Ebu-Bekar El-Dzezairi, str31) Allahov Poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bi toliko dugo stajao na nocnom namazu da bi mu, zbog toga, otekle noge. Upitan zasto to cini kad mu je Allah, dz.s., sve oprostio, odgovorio je: „Zar da ne budem Allahov zahvalni rob“

Ciscenje duse imanom i dobrim djelima
Dobra djela su, zaista, sjaj u srcu, snaga u tijelu, lijep izraz na licu, bericetna nafaka i lijepo mjesto u srcima ljudi. Losa djela su mrak u srcu, slabost tijela, crnilo na licu, umanjena nafaka i omrazenost kod ljudi.
Musliman, takodjer, vjeruje i zna da se dusa cisti lijepim imanom i dobrim djelima. Jedna od najcescih sekvenci u casnoj Allahovoj Knjizi je „...oni koji vjeruju i cine dobra djela.“ Uzviseni kaze: „One koji budu vjerovali i cinili dobra djela, doista cekaju basce uzivanja.“ (Lukman, 8 )

Nije receno samo oni koji vjeruju, niti samo oni koji dobra djela cine, jer je vjerovanje bez dobrih djela supljo i krnjavo. Ono je neispravno. Mnogi, koji danas govore da su vjernici, a zive bez dobrih djela, s mnostvom grijeha i harama, pravdajuci se da vjeruju, grijese srcem i hodaju stranputicom. „Uistinu u tijelu postoji komad mesa, koji, ako je zdrav, cijelo tijelo ce biti zdravo, a ako se razboli cijelo tijelo se razboli – to je srce“. (Buhari i Muslim)
Ovim hadisom se ne aludira na fizicko zdravlje ili bolest srca, nego na duhovno stanje. Hadis ukazuje da je cestito i kreposno vladanje i izbjegavanje zabranjenih stvari, te cuvanje od onoga sto je sumnjivo, ustvari, rezultat ispravnosti covjekova srca.
Srce je orginal, a tijelo kopija. Kada kupujes kosulju ili pantalone, cipele i suncane naocale, gledas orginal. Samo u krajnjem slucaju biras kopiju. Medjutim, iako je tijelo kopija, njemu se daje velika prednost u odnosu na srce koje je orginal. Allah, dz.s., gleda u orginal, a ne kopiju, jer Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kaze: „Allah ne glada u vasa tijela i izglede, nego u srca i djela.“ (Muttefekun alejhi). Pripazimo da bude lijepo ono u sta Allah gleda i da se ne daje prednost onome u sta gledaju ljudi. Allah gleda u srca, a ljudi u tijela.
Dobra djela bez imana ne znace nista. To je posao munafika i licemjera. U vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ovakvi su klanjali, isli u dzamiju, gradili dzamije, ali su u srcu bili okorjeli nevjernici. Djelima bez imana covjek samo sebe pokazuje i istice. Kod Allaha, za takva djela nece dobiti nista, osim kazne.
Takodjer, dusa se prlja nevjerovanjem, grijesenjem i nepokornoscu Uzvisenom Allahu. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, : „Kada covjek pocini neki grijeh, na njegovom srcu se pojavi crna mrlja. Ako se pokaje, prekine ga dalje ciniti i zamoli Allaha za oprost, srce ce mu se ocistiti; ako ga i dalje nastavi ciniti, mrlja ce se povecati, sve dok mu ne zahvati cijelo srce“ (Nesai, Tirmizi) To je koprena o kojoj Allah govori u Kur'anu „ Ono sto su radili prekrilo je srca njihova...“ (El-Muteffifun, 14). Zato je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: „Boj se Allaha ma gdje bio! Kada pogrijesis, ucini dobro djelo, pa ces time izbrisati nevaljalo. Prema ljudima se ophodi lijepim ponasanjem“ (Tirmizi, Ahmed). U komentaru ovog hadisa Ibni Redzeb navodi rijeci Ibni Semaka, koji kaze: „Covjece, ti koji si ogrizao u grijesenju, zar se Allaha ne bojis, a On te, kada se osamis, vidi!? Zar te ne obmanjuje to sto te pusta i prikriva za vrijeme cijelog tvog grijesenja?!
Jos davno je Uzviseni opisao ovakvo covjekovo ponasanje, kada je u plemenitoj Knjizi rekao: „O covjece, zasto da te obmanjuje to sto je tvoj Gospodar plemenit, koji te je stvorio – pa ucinio da si skladan i uspravan – i kakav je htio lik ti dao? (Al-Infitar, 6-8)

Vjernik, kojem je stalo do duse, cesto se kaje, trazi oprosta i pazi na svoje postupke. Allah Plemeniti i Mocni mu je ukazao na mogucnost oprosta, rekavsi:
„Dobra djela zaista ponistavaju hrdjava. To je pouka za one koji pouku zele.“ (Hud, 144)

Ovaj ajet je potvrda gornjeg hadisa, kao sto je hadis komentar ovog ajeta.
Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Namazi su iskup grijeha koji budu ucinjeni izmedju njih, jer je Allah Uzviseni rekao: „Dobra djela zaista ponistavaju hrdjava.“ (Tefsir ibn Kesir)

Abdullah b. Mesud, r.a., pripovijeda: „Dodje neki covjek Allahovom Poslaniku,sallallahu alejhi ve sellem, i rece: 'Zatekao sam, Allahov Poslanice, jednu zenu u mojoj basci, pa sam s njom svasta radio. Ljubio je, milovao, ali nisam spolno opcio, pa... radi sa mnom sta hoces!'. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije nista rekao. Covjek je onda otisao. Omer, r.a., koji je bio prisutan rece: 'Allah bi sakrio njegov grijeh da ga je on sam sakrio'. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga pogleda pa rece: ' Vratite mi ga'. Kad se covjek vrati, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu prouci ajet:„Obavljaj namaz pocetkom i krajem dana; u prvim casovima noci! Dobra djela zaista ponistavaju hrdjava. To je pouka za one koji pouku zele.“
Omer, r.a., je upitao: 'Je li samo njemu ili svim ljudima?'. 'Svim ljudima', rece Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.“ (Muslim)
Zbog svega ovoga, musliman brizljivo prati svoju dusu i nastoji joj usaditi cvrsto uvjerenje da u svakom trenutku zivota bdije nad njom. Uzviseni Allah, koji zna sve njene tajne i sva njena djela, je na to ukazao kad nam je porucio:
„Imajte na umu da Allah zna sta je u dusama vasim, pa Ga se pricuvajte“ (El-Bekare, 235)

Mufesiri su protumacili ovaj ajet: „Pricuvajte Ga se tako sto ce te biti pokorni i sto se necete razilaziti sa Njegovim naredbama i zabranama“

Kako je neko, u stihu, lijepo rekao:

Ako se nekada osamis, niposto ne reci: „Sam sam!“, vec:
Sa mnom je Onaj kojij me stalno prati!
Niposto ne pomisli da te Allah u svakom momentu ne prati,
Niti da nece sve proci.
Zar ne vidis da je danasnji dan najbrzi prolaznik
I da je, za one koji vide, sutrasnji dan tako blizu?

Izvor: Preporod dusa, autora Musa Sanina

[Latina]

Ako se nekada osamis, niposto ne reci: „Sam sam!“, vec:
Sa mnom je Onaj koji me stalno prati!
Niposto ne pomisli da te Allah u svakom momentu ne prati,
Niti da nece sve proci.
Zar ne vidis da je danasnji dan najbrzi prolaznik
I da je, za one koji vide, sutrasnji dan tako blizu?