ZBOGOM TUGO !!!

[.: SABIT :.]

ZBOGOM TUGO !!!

Hvala Allahu Gospodaru svjetova, neka je blagoslov i mir na našeg poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu i sve njegove ashabe. Čovjek će osjetiti sreću samo ukoliko mu se tuge rasplinu, a brige nestanu. No, ono pravo, istinsko, radovanje i zadovoljstvo svoje duše može pronaći jedino u pokoravanju Uzvišenom Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Upravo zbog toga je i naređeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, da nas razveseli tom velikom istinom.

"I obraduj vjernike." (El-Ahzab, 47)

Jedna od mnogih Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, uputa i smjernica je bila i ukazivanje na značaj lijepe riječi. Ona nam pomaže da unesemo razdraganost i osjetimo optimizam u našim dušama. Isti je slučaj i sa prijaznim izrazom lica.
Izjavio je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Sviđa mi se fe'l (dobar predznak)." Upitaše ga: "Šta je to fe'l?". A on odgovori: "Lijepa riječ." (muttefekun alejhi)
Rekao je Džerir ibn Abdullah, radijellahu anhu: "Nije me susreo Allahov Poslanik osim sa osmjehom." (muttefekun alejhi), što ukazuje na to da je naš Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uvijek bio vedar i nasmiješen.

ŠIROKOGRUDNOST

Neizmjeran užitak, koji osjeća svaka širokogrudna osoba, je veliki dar i dobročinstvo od Uzvišenog nam Gospodara. Nasuprot tome je neizreciva patnja uskogrudne osobe kojoj se tegoba uvukla u prsa.
Oni koji su obdareni velikodušnošću u mogućnosti su da, osim sebi, budu od koristi i drugim stvorenjima. Znajući za to, Musa, alejhis-selam, je tražio od svoga Gospodara da mu raširi prsa kako ne bi osjećao pritisak koji zagorčava život i muti radost.

"» Gospodaru moj,« - reče Musa – »učini prostranim prsa moja.«" (Ta-ha, 25)

Uskogrudna duša čini njenog vlasnika sebičnim i nesposobnim da pomaže drugim osobama na njihovom putu ka uspjehu. Doista je Sveznajući Allah, proširio prsa našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te ih učinio plemenitim i milostivim.

"Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili." (El-Inširah, 1)

Tako isto, proširio je i prsa onih koji ga slijede i vjeruju u njega.

"Zar je isti onaj čija je prsa Allah učinio sklona islamu, pa on slijedi svjetlo Gospodara svoga?" (Ez-Zumer, 22)


UTJECAJ TUGE NA DUŠU

Islam je zatvorio sve puteve koji vode ka tuzi, jer ona umara srce, slabi odlučnost te sprječava čovjeka da se pridigne i dostojanstveno krene ka Allahu.
Rekao je Ibnul-Kajim: "Tugu, Uzvišeni Allah nije propisao nikada i ni u kakvoj situaciji, nije je pohvalio niti je za nju odredio nekakvu nagradu. Jednostavno, nije je uvrstio u dobra djela nego upravo suprotno, zabranio je u svakom pogledu.

"I ne gubite hrabrost i ne žalostite se." (Ali Imran, 139)

U narednom ajetu je zabranio tugovanje i Svome Izaslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

"I ne tuguj za njima, i neka ti nije teško zbog spletkarenja njihova." (En-Nahl, 127)

A sam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao svome prijatelju Es-Siddiku:

"Ne brini se, Allah je s nama!" (Et-Tevba, 40)

Poznato je da se i on sam, sallallahu alejhi ve sellem, utjecao Allahu od tuge, te da je zaštitu od nje često molio u svojim dovama.
Rekao je Enes, radijellahu anhu,: "Često sam čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže:
"Allahumme inni e'uzu bike minel-hemmi vel-huzni vel-'adžzi vel-keseli vel-buhli vel-džubni ve dal'id-dejni ve galebetir-ridžal."
"Allahu, zaštitu od Tebe tražim od brige i žalosti, od iznemoglosti i lijenosti, škrtosti i kukavičluka, duga i ljudske nadmoći." (Buhari)
Tuga je zasigurno jedan od načina na koji šejtan prilazi čovjeku i vrata kroz koja ulazi u njegovu psihu.

"Sašaptavanje je posao šejtanski, da bi rastužio vjernike." (El-Mudžadela, 10)


UTJECAJ TUGE NA TIJELO

Kada tuga uzme zamaha, te se pojača, čovjek postaje nesposoban za govor i jezičko izražavanje. Rekao je Musa, alejhis-selam,: "Prsa mi se stegnu, a jezik zaveže."
Osim na jezik, tuga razlije svoje štetne posljedice i na ostatak tijela. Obavijestio nas je Uzvišeni Allah o Jakubu, alejhis-selam.

"a oči su mu bile pobijeljele od jada, bio je vrlo potišten." (Jusuf, 84)

Naš život nikada neće biti onakav kakvim ga mi zamišljamo ako ne udaljimo od sebe osjećaj tuge. Njeno nepostojanje je jedan od izvanrednih džennetskih užitaka. Rekao je, Slavljen neka je On:

"ničega se neće bojati i ni za čim neće tugovati." (El-Bekare, 38)

Stanovnici dženneta će biti zahvalni Allahu, jer im je On otklonio tugu i spasio ih od nje.

"»Hvaljen neka je Allah!« – govoriće – »koji je od nas tugu odstranio.«" (Fatir, 34)

Naš plemeniti Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je zabranio svaki govor ili djelo koje može rastužiti drugog muslimana. Kao što je sašaptavanje dvojice u prisustvu treće osobe. (Ovaj slučaj je spomenut u hadisu koji je muttefekun alejhi.)
Također je promjenio ime čovjeka koji se zvao Huzn (Tuga) u Sehl (Lahkoća). (Spomenuto u hadisu koji bilježi Buharija.)
Rekao je Šejhul-Islam, Allah mu se smilovao, da Allah nije propisao tugu kao što je nije preporučivao ni Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Ona je zabranjena u svakoj situaciji "pa čak ako je vezana i za samu vjeru."

UZROCI TUGE

Čovjekovi grijesi napadaju dušu i svaljuju se na njegova leđa.

" i breme tvoje s tebe skinuli, koje je pleća tvoja tištilo." (El-Inširah, 2-3)

Neizrecive bolove naći će onaj koji strast svoju bude slijedio. Onaj koji se odrekne spominjanja svoga Gospodara, osjetit će strahotu tjeskobe u prsima, kao i razornost svoje pohlepe dok bude tugovao za onim što mu je izmaklo. Jednom riječju, zagorčat će mu se dunjaluk i potamnjet će njegove vedre boje.

" a onoga ko neće da se Gospodaru svome klanja On će u patnju tešku uvesti." (El-Džin, 17)

Nemarnost u ibadetu, takođe, vodi čovjeka utabanom stazom ka beznađu. Kaže Uzvišeni Allah:

"A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti." (Ta-Ha, 124)

Dok, na primjer, onaj koji koristi frazu: "Da učinih tako i tako, ne bi mi se desilo to i to.", nije ništa drugo do li obični slabić koji jadikuje nad svojom sudbinom. On time otvara vrata šejtanovim radnjama koje ne donose ništa osim pustog jada i čemera te ogorčenog odbacivanja onoga što je već propisano.
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Doista, kada neko kaže: "Da sam...", time otvara prostor šejtanskom djelovanju." (Muslim)
Suprostavljanje Allahovim propisima preobrazit će sva čovjekova djela u besmisao, tj. osjećaj neobjašnjivog gubitka biti. To će se dogoditi čak i onome koji bude živio po svojoj mjeri, oblačio šta god poželjeo, hranio se čim htio, ili stanovao gdje je snio. Ukoliko se ponovo u njemu ne upali svjetlo pokornosti prema Allahu, on će dovjeka ostati takav. Potišten.

SRETAN ČOVJEK

Vjernik, odan Allahu, živi najuspješnijim životom, prostranih prsa i neopterećene psihe. To je, uistinu, njegov ovozemaljski džennet koji mu je podaren prije ahiretskog. Shodno jačini njegovog imana povečavat će mu se širokogrudnost, a potištenost njegovog srca će rasti zajedno sa udaljavanjem od Plemenitog Gospodara.
Rekao je Uzvišeni Allah:

"Onome koga Allah želi da uputi – On srce njegovo prema islamu raspoloži, a onome koga želi da u zabludi ostavi – On srce njegovo stegne i umornim učini kao kad čini napor da na nebo uzleti." (El-Enam, 125)


UZROCI ŠIROKOGRUDNOSTI

Ono što vodi ka osječaju zadovoljstva i staloženosti je ustrajnost u spominjanju Allaha.

"a srca se doista, kad se Allah pomene smiruju!" (Er-Ra'd, 28)

Približavajući se Uzvišenom, oslanjajući se na Njega ili Mu se prepuštajući u emanet, mi, u stvari, našem srcu otvaramo vrata ka sreći, užitku i vedrini. Rekao je Jakub, alejhis-selam:

"Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim." (Jusuf, 86)

Ništa nije otklonulo teškoće ovoga svijeta niti zatomilo tugu kao što je to učinilo vračanje Jedinom nam Gospodaru. Prenosi se za našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da bi klanjao svaki puta kada bi ga nešto rastužilo. (Spomenuto u hadisu koji bilježi Ebu-Davud.)
U trenutcima kada bi ga njegovi protivnici uznemiravali ili rasrdili, on je postupao onako kako mu je Uzvišeni Allah naredio da čini u takvim situacijama.

"Zato veličaj Gospodara svoga i hvali Ga, i sedždu obavljaj, i sve dok si živ, Gospodaru svome se klanjaj!" (El-Hidžr, 98-99)

Uz svako naše traženje oprosta, Plemeniti Gospodar nam se obavezao dati i razgaljenje za tugu, rješenje svakog problema, kao i opskrbu sa neznane strane.
Dobročinstvo i lijepo ophođenje prema Allahovim stvorenjima razveseljava dušu i srce, pribavljajući nam tako lično zadovoljstvo i bezbrižnost.

HRANA KOJA UKLANJA TUGU

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je obavijestio o obroku koji uklanja tugu i olakšava brigu.
Rekao je, sallallahu alejhi ve sellem: "Telbina je sredstvo za osvježenje bolesnikovog srca koje mu odnosi dio žalosti." (muttefekun alejhi)

TELBINA: Supa koja se pravi od brašna ili mekinja, sa medom i mlijekom.
OSVJEŽENJE BOLESNOM SRCU: Znaći da djeluje okrepljujuće na srce, uklanja iz njega osjećaj tuge te mu ponovo vraća životnu energiju i entuzijazam.

Riječi koje uklanjaju tugu

U islamu ćemo naći i riječi koje uspješno rastjeruju tamne oblake navučene tugom. Rekao je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Nikada, nikoga nije zadesila tuga, a da je rekao:
"Allahumme, inni 'abduke, ibnu 'abdike, ibnu emetike, nasijeti bi jedike, madin fijje hukmuke, 'adlun fijje kadauke, eseluke bi kulli ismin huve leke semmejte bihi nefseke, ev 'alemtehu ehaden min halkike, ev enzeltehu fi kitabike, ev iste'serte bihi fi 'ilmil-gajbi indeke, en tedž'alel-kur'ane rebi'a kalbi ve nure sadri ve džela’e huzni ve zihabe hemmi."
"Allahu, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moj položaj je u tvojoj ruci, ja sam podložan i nadamnom se sprovode propisi Tvoji, pravičnost po mene je odluka Tvoja, zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe nazvao, ili ih u Svojoj Knjizi objavio ili ih nekom od tvojih stvorenja saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokučivog, prizivam Te da mi Kur'an učiniš proljećem srca mog, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i odhodom briga mojih."
a da mu je Allah nije uklonio i zamijenio je veseljem. Upitali su ga: "Božiji Poslaniče, da li ćemo je (dovu) naučiti?" Odgovorio je: "Naravno, ko god je čuje treba i da je nauči." (Ahmed)
Dova za koju je rekao, da je treba učiti u slučaju potištenosti glasi:
"La ilahe illellahu, el-azimu el-halimu, la ilahe illellahu, rabbul-aršil-azimi, la ilahe illellahu, rabbus-semavati ve rabbul-erdi ve rabbul-aršil-kerimi."
"Nema boga osim Allaha, Velikog i Blagog. Nema boga osim Allaha, Gospodara Prijestolja velikog. Nema boga osim Allaha, Gospodara nebesa i Gospodara Zemlje, Gospodara Prijestolja milostivog." (Ova dova je prenesena u hadisu koji je muttefekun alejhi.)

DOVA KADA NEKOGA ZADESI KAKVA BRIGA ILI NEVOLJA

Dova Zun-Nun-a

"La ilahe illa ente, subhaneke, inni kuntu minez-zalimine."
"»Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si! A ja sam se zaista ogriješio prema sebi!«" (El-Enbija, 87)

Neće se desiti da ožalošćeni moli Allaha sa ovom dovom, a da mu On ne podari izlaz iz te situacije.
Moramo znati; da je najbolje brigu zamjeniti strpljenjem, gubitke nadomjestiti prihvatanjem, a ono ružno, što nam se desilo u prošlosti, ne pokušavati preboljeti samosažaljenjem nego vjerovanjem u sudbinu.
Kada rob bude savladan nekom situacijom, nakon što je učinio sve, što je u njegovoj moći, da otkloni nedaću, treba da kaže:
"Kaderellahu ma ša’e fe’ale."
"Allah je to odredio i što je htio, učinio je."
Ovo će mu, zasigurno, pribaviti zadovoljstvo u mirenju sa neizbježnim.

KAKO DA UKLONIM SVOJU TUGU

Izlječenje svih naših briga, nevolja, tuga i bolesti srca ćemo pronaći u strpljenju i obraćanju Uzvišenom Allahu za pomoć i olakšicu.

"Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast." (El-Isra, 82)

Međutim, ako nas zadesi neka nedaća, uprkos našim naporima da je otklonimo, to bi u stvari značilo iskupljenje za naše pogreške.
"Ne zadesi muslimana neka teškoća ili bolest, niti ga nesto rastuži i zabrine, ne doživi nikakvo uznemiravanje, pa makar to bio običan ubod na trn, a da mu Allah sa time ne oprosti nešto od njegovih grijeha." (muttefekun alejhi)

KADA ĆE TUGA NESTATI

Tuga, čak i ako potraje, ima svoj kraj. Koliko god da nas pritisne ima da se i rasprši. Ona blijedi, kao što se haba i troši novo odijelo. Rekao je Uzvišeni Allah:

"Ta, zaista, s mukom je i last!" (El-Inširah, 5)

Sreća je u umjerenosti, a tuga u samosažaljenju. Nemoguće je da se ražalosti onaj ko uza sebe ima Allaha.

"Ne tuguj, Allah je s nama!" (Et-Tevba, 40)

Tajna koja srcu dobavlja radost je u odustajanju od griješenja. Ako čovjek uporedi sve blagodati kojima je obasut i nedaće kojima je iskušan, uvjerit će se da je ovih prvih mnogo više. Kao što je i rekao Uzvišeni Allah:

"Ako vi budete brojili Allahove blagodati, nećete ih nabrojiti." (En-Nahl,18)

Pogled na one koji su u većem iskušenju od nas samih umnogome olakšava podnošenje ličnih nedaća.
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Gledajte u one koji su ispod vas, a ne u one koji su iznad vas." (muttefekun alejhi)
Skrenemo li sa puta kojim su krenule naše strasti, i izbjegnemo li slijeđenje sumnjivih stvari, time dobivamo priliku sresti uputu i blagostanje. Život je kratak, pa ne mutimo ga zlovoljom, ne zagorčavajmo ga nepokornošću, ne činimo ga sjetnim našim brigama.
1.Obavežimo se kajanju ako pogriješimo.
2.Strpimo se u nedaći na koju naiđemo.
3.Zahvaljujmo se Gospodaru na dobru u kojem se nađemo.
Ove tri tačke su formula za sretan život.
Molim Uzvišenog Allaha da svim muslimanima olakša svaku brigu, da im razbije svaku potištenost te da ih učini sretnim i zadovoljnim u pokoravanju Njegovim zapovjedima.
Neka je salavat i mir na našeg Poslanika, njegovu porodicu i sve njegove ashabe.


Napisao: dr. Abdul-Muhsin M. El-Kasim
imam i hatib Poslanikove džamije u Medini

http://--- NO LINKS ---/index.php?option=com_c ... &Itemid=61

[.: SABIT :.]

SREĆA KROZ STOLJEĆA

U prirodi čovjekovoj je da traga za onim što ga čini sretnim i zadovoljnim. Zbog toga ulaže sve svoje napore i mogućnosti na tom kružnom putu stalnog zavaravanja. Ali šta je to sreća? Gdje je naći i koji putokaz pratiti? Da li je veliki imetak i mnoštvo nakita razlog da se osjećamo sigurno i smireno? Možda vlast i bezuvjetni utjecaj u društvu prave od nas uspješnu osobu? Nije li zdravlje, vitalnost i naša životna energija to što smo oduvijek priželjkivali? Ili su to pak naša djeca i brojno potomstvo? Kada bi se odlučili na bilo koju od ovih mogućnosti i izabrali nešto od nabrojenog, ne bi bili jedini. Ali pazite...

Mnogi su krenuli tim putevima. Stvarno mnogi. Čak čitavi narodi ustaše okrećući lice tim stazama. No, ne nađoše ništa osim propasti i razočarenja. Razlog neuspjeha nije bilo njihovo bogatstvo, vlast, ugled, potomstvo i slično. Ono što ih je upropastilo bilo je njihovo nijekanje Allaha, kao i neiskazivanje zahvalnosti zbog zadobivenih blagodati.
Pokušajmo iz narednih kur'anskih i povijesnih primjera uočiti dvije grubo razlučene skupine. Skupinu sretnih i onih drugih, nesretnih. Između ove dvije, nespojive, vrste ljudi nalazi se još mnogo nijansi i različitih kategorija koje uglavnom zavise od stepena (ne)vjerovanja samog pojedinca. Molim Uzvišenog Allaha, da naša srca učvrsti u imanu, pa da istinu vidimo istinom, a zabludu zabludom. Amin.

Pomisli oholi Faraon da je vlast ono što daje smisao životu, pa se dobro potrudi da je ostvari. Njegovo porijeklo koje ga je uzdizalo iznad robova, zatim njegovi preci, također silni kraljevi, sa bogatom civilizacijskom ostavštinom kulture i umjetnosti, ohrabriše ga u toj nakani. Ostvari ono što se rijetko ko usuđivao i da zamisli u svojoj mašti. Na tom putu nije štedio imetak, a ni živote svojih podanika. Koristio se lažima, spletkama, snažnom magijom koja ne izgubi na snazi ni do dana današnjeg.

Pa jednog jutra ustade i obznani svome narodu: "»O narode moj« - reče on - »zar meni ne pripada carstvo u Misru i ove rijeke koje ispod mene teku, zar ne vidite?«" (Zuhruf, 51)
I bila je istina što je rekao. Samo je zaboravio jednu pojedinost. Zaboravio je da je Allah taj koji mu je omogućio vlast, da je On onaj, koji ga je opskrbio imetkom. Allah mu je potčinio narode i učinio da se rodi u kolijevci kraljeva, a ne u bešici roblja.
Zaboravi Faraon pravi uzrok svoje moći, pa uvjeren da je lično on zaslužan za sreću koja ga je zadesila i koju je priželjkivao, reče: "Ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene." (El-Kasas, 38)

Kada dođe Musa, alejhis-selam, da ga opomene i osvijesti iz ludila beskrajne oholosti, Faraon naredi svome slugi Hamanu da mu ispeče opeke i sagradi toranj kako bi se popeo k' Musaovom Bogu. Sagradi toranj visok poput planine, tako da na svijetu ne bijaše veće građevine. Ništa začuđujuće ako uzmemo u obzir piramide, neprevaziđena zdanja, koje su pravljena isključivo i samo radi faraona. Međutim, ono za što je mislio da je njegova sreća i uspjeh, okrenu mu svoje naličje, pa postade razlogom stvarne propasti. "I Allah ga je, i na ovom, i na drugom svijetu kaznio." (En-Naziat, 25)
More mu je sklopljeno nad glavom, svi sljedbenici podavljeni, njihove žene i kćerke poženili su robovi, a njegovo tijelo izbačeno na uzvisinu, kao opomena onima koji dođoše poslije.
Pa možemo li za njega reći da je bio sretan čovjek? Ne. Ustvari, bio je jako nesretan.

Da vidimo drugi primjer.
Doista je Allah Karunu, Musaovom amidžiću, omogućio mnoge blagodati. Bio je izrazito imućan čovjek. Ključeve njegovih riznica nije mogla ponijeti ni skupina snažnih ljudi. Šta da kažemo tek o brojnosti njegovog imetka kojeg nije zaradio svojim trudom, niti inteligencijom ili radom. Pomisli da ga je to Allah počastio iz svoje prevelike ljubavi prema njemu. Uzoholi se i uobrazi. Postade nepravedan prema svojim podređenim, stade zakidati prava kome god stigne i sijati nered na svakom koraku.
Jednog dana nakon što je izašao u svojoj blistavoj raskoši među zadivljenu svjetinu, oni koji su voljeli ovaj svijet poželješe: "I iziđe on pred narod svoj u svom sjaju. »Ah da je i nama ono što je dato Karunu!«, govorili su oni koji su čeznuli za životom na ovom svijetu, »On je uistinu presretan.«" (El-Kasas, 79)

Međutim, imetak nije znak da je Uzvišeni Allah zadovoljan sa njegovim vlasnikom. Slično se navodi u merfu' hadisu koga prenosi Ibn-Mesu'd: "Uistinu je Allah podijelio među vama vaše moralne vrijednosti kao što je podijelio vaše opskrbe, i Allah, uistinu, daje imetak onome koga voli i koga ne voli, a iman ne daje do onome koga voli."
Karun je izuzetan primjer ovog govora. "I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći." (El-Kasas, 81)
Njegova velika sreća i uspjeh na ovom svijetu koje nije popratio iman u Uzvišenog Allaha postade njegovom velikom nesrećom na obadva svijeta. Pouku uzeše i njegovi istomišljenici koji, nakon što vidješe šta se desilo sa njihovim idealom, spoznaše: "Da nam Allah nije milost Svoju ukazao i nas bi u zemlju utjerao. Zar ne vidite da nezahvalnici nikad neće uspjeti." (El-Kasas, 82)

Najbolji primjer onoga kome je dato brojno potomstvo svakako je Velid ibn Mugira. Kada bi izlazio sa svojih deset sinova oni bi ga okružili, i to; petorica sa desne strane, kao sokolovi ponosni u svome držanju, a druga petorica, sa očeve lijeve strane, kao pet vitezova, snažnih.
Ali zaboravi Velid od koga mu dođe potomstvo. Presudi u korist kufra, kada ga zapitaše o Objavi koja je silazila Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Nakon blagodati koju je nezahvalno uživao na dunjaluku Allah mu je pripremio drugo, vječno, boravište. "U Sekar ću Ja njega baciti. A znaš li ti šta je Sekar? Ništa on neće poštedjeti. Kože će crnim učiniti." (El-Mudessir, 26-30)
Slobodno možemo reći da je i on zalutao tražeći sreću i ugled ovoga svijeta.
Jer onaj koji sebi sagradi dvorac, a bez imana je, "taj će teškim životom živjeti" (Ta-ha, 124). Onaj koji uzme vlast u svoje ruke, a bez imana je, "taj će teškim životom živjeti". Ko izrodi mnoštvo potomstva, a bez imana je, "taj će teškim životom živjeti". Imetak ko sakupi i nakitom se okiti, a bez imana je, "taj će teškim životom živjeti". Čije se tijelo zaogrne zdravljem i um razboritošću, a bez imana je... nastavak znate.
Pa dobro, gdje je onda ta toliko priželjkivana sreća? Gdje je naći? I da li uopće i postoji? Možda je to samo iluzija i mašta nesretnih, siromašnih i bolesnih? Ne. Nije iluzija. Stvarnost je i to jako opipljiva stvarnost. Tu, nadomak nas, na dohvat naših ruku.

Uspio je naći Junus koji se nalazio u tri tmine, tri duboke pomrčine, u naizgled bezizlaznoj situaciji. Sjedio je u tami kitove utrobe, na dnu okeana u dubokoj noći. Ne ostade mu ništa što bi ga izvuklo odatle osim Allahovog užeta. Uhvati se čvrsto za njega pa ogorčeno zavapi: "Nema Boga osim Tebe. Hvaljen neka si. Ja sam se, doista, prema sebi ogriješio." (El-Enbija, 87)
I nađe sreću, koju mu nakon ovoga niko nije mogao pomutiti. Allah ga izbavi iz stomaka velikog kita, pa ovaj, kada ugleda svjetlost dana, osjeti beskrajnu pokornost prema Svemogućem. Iman mu se učvrsti, a zahvalnost pojača. Od tada je živio životom sretnika, na obadva svijeta, naravno.

Pokušajte zamisliti sada da se nalazite ispred Crvenog mora bez ijedne lađe u svome posjedu. Iza vas je Faraonova silna vojska koja vas tjera gnjevna i razjarena. Da li bi postupili kao što je postupio Musa, alejhis-selam, kada mu njegovi sljedbenici rekoše: "»Samo što nas nisu stigli! « On im na to mirno odgovori: »Neće! reče on, Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati.«" (Eš-Šuara, 62)
Pa mu Allah objavi da udari štapom po moru koje se tada rascijepi. Zakorači Musa na morsko dno dok mu se sa strana uzdizao okean sa svim stvorenjima koje živješe u njemu. Kao kakav gigantski akvarij. Okusi Allahov Poslanik sreću kakvu je teško opisati. Istinsku, pravu, sreću zbog koje mu se poveća zahvalnost prema Gospodaru mora, nebesa i Zemlje.
I našem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nije bio uskraćen okus zadovoljstva i sigurnosti za kojim čezne svaka ljudska duša. Osluškivao je blizinu smrti krijući se od potjere sa svojim drugom u pećini. I tada, nimalo ojađen, izgovori riječi koje će muslimani učiti do Sudnjeg dana. "Ne tuguj, Allah je sa nama." (Et-Tevba, 40)

Sreću upozna i Ahmed ibn Hanbel u vlazi tamnica u koje ga baciše, jer nije odustajao od temelja sljedbenika sunneta. Nije ga pokolebalo ni bičevanje, koje bi, zbog svoje jačine, usmrtilo i snažnog dromedara. A vladar koji naredi da ga muče, kada ga uhvati smrtna agonija, zguli pokrivač sa zemlje i uvalja svoje lice u prašinu plačući: "O Ti, čija je vlast stalna i nepromjenjiva, smiluj se onome koji je svoju vlast već izgubio. Da sam znao da ću umrijeti mlad ne bih radio grijehe koje već počinih."

Počujmo šta nam poručuje učenjak Ibn-Tejmije nakon što ga okovaše u lance i zalupiše iza njega zatvorska vrata. "Moj Džennet je u mojim prsima. Gdje god da pođem i on je sa mnom. Šta to moji neprijatelji misle da su mi nažao učinili? Ako me ubiju; pa zaista je to moj šehadet. Iz domovine ako me prognaju, to je onda moj turizam. Moje tamničenje je u stvari moje osamljivanje sa Allahom (itikaf)."

Evo vam i primjer Ibrahima ibn Edhema koji je volio vlast i uživao u upravi. Pripadao je lozi predvodnika. Ponos, koji je osjećao zbog toga, navodio ga je da često razmišlja o svojim kraljevskim precima. Jednom prilikom se zapita: "Gdje su oni sada? Da li ih još uvijek neko žali? Čuje li se od njih ikakav glas?" Odgovor nađe u stihovima kojih se prisjeti:

Ti zemlju pitaj za sultane prošle.
Nekad velikani, sad kosti trošne.

Shvati Ibrahim smisao života. Nestade tjeskobe koja ga je tištila. Pokaja se Allahu za dotadašnju oholost, te napusti dvorac. Svuče sa sebe kraljevsku odoru i poče da nosi odjeću bogobojaznosti. Napusti dvorane raskoši, a posjeti odaje duševnog blagostanja. Obilne trpeze zamjeni hljebom nasušnim. Ipak je, tih dana, običavao da kaže za sebe i sebi slične: "Tek sada mi, uistinu, živimo pravim životom. Da znaju za naše zadovoljstvo kraljevi, borili bi se sa nama, za taj osjećaj, svojim sabljama kako bi ga osvojili."
Da li ovakve riječi može izreći nesretna, u život razočarana, osoba? Ne, tako mi Allaha! Ovi su, doista, oni uspješni koji, slijedeći put Kur'ana i sunneta, nađoše sreću dunjaluka i ahireta. Molim Uzvišenog Allaha da i nas uvrsti u ovu skupinu. Amin!

Prema hutbi "Šta je to sreća" iz knjige "El-misk ve el-amber fi hutab el-mimber"

dr. Aid El-Karni

http://--- NO LINKS ---/index.php?option=com_c ... &Itemid=61

[delightful]

copy/paste teme nisu dozvoljene.