Zašto ljudi vjeruju u Boga u 21-om stoljeću?

[skupljac_zeljeza]

Religijski odgovor traži "skok" da prihvatiš da postoji širi smisao koji ne vidiš i da pravda nije ograničena na ovaj život.

Lewis je to gore dobro rekao da ako postoji želja za vječnom pravdom i smislom koju zemlja ne nudi, mora postojati izvor koji to nudi.

Ne znam od koga sam pokupio, možda Dostojevskog.... da bi Bog bio nepravedan kada ne bi postojao.

[Ateista]

Religijski odgovor traži "skok" da prihvatiš da postoji širi smisao koji ne vidiš i da pravda nije ograničena na ovaj život.

Lewis je to gore dobro rekao da ako postoji želja za vječnom pravdom i smislom koju zemlja ne nudi, mora postojati izvor koji to nudi.

Ne znam od koga sam pokupio, možda Dostojevskog.... da bi Bog bio nepravedan kada ne bi postojao.

To je jasno da se u vjeri podrazumijeva pravda van ovog svijeta, moj post se odnosio na tvrdnju da postoji zudnja za pravdom, to valjda podrazumijeva zudnju na ovom svijetu, a desavanja oko nas pokazuju da covjek kao bice bas i nema tu potrebu, samo odredjeni broj pojedinaca, koji su po mojoj slobodnoj procjeni u debeloj manjini.
Mnogi koji se pozivaju na pravdu to rade samo deklarativno jer su u datom momentu donji, da su kojim slucajem dosli do moci i sami bi vjerovatno cinili nepravdu, cast izuzecima koji jesu u mogucnosti da je cine a ipak to ne rade.

[Danguba]

Religijski odgovor traži "skok" da prihvatiš da postoji širi smisao koji ne vidiš i da pravda nije ograničena na ovaj život.

Lewis je to gore dobro rekao da ako postoji želja za vječnom pravdom i smislom koju zemlja ne nudi, mora postojati izvor koji to nudi.

Ne znam od koga sam pokupio, možda Dostojevskog.... da bi Bog bio nepravedan kada ne bi postojao.

Definitivno nesto postoji.
Nemoguce je da zivot fukcionise ovako perfektno.
Ljudski, zivotinjski organizmi su perfektni i tako funkcionisu isto tako priroda ima sklad.

Mi mislimo da upravljamo nasim zivotima a trebamo se zapitati, je li to istina.
Trebas od tacke A do tacke B i da se ti pitas ti bi dosao ali se isprijecila neka prepreka i ne mozes.
Probas alternativnom rutom i opet prepreka...znaci da se ti ne pitas jer da se pitas ti ne bi imao prepreke ili bi ih preskakao.
Doces do tacke B kada ti neko odredi da ces doci a ne ti kada hoces.

p.s. nisam neki vjernik ali vjerujem da nesto postoji.

[skupljac_zeljeza]

To je jasno da se u vjeri podrazumijeva pravda van ovog svijeta, moj post se odnosio na tvrdnju da postoji zudnja za pravdom, to valjda podrazumijeva zudnju na ovom svijetu...

Ovo je imperativ u vjeri...

- Sura El-Bekare, ajet 11–12:
- "Kada im se kaže: ‘Ne pravite nered na Zemlji!’, oni odgovaraju: ‘Mi samo red uspostavljamo!’
A, uistinu, oni prave nered, ali to ne opažaju."

...i neću da ulazim u tumačenja ajeta i hadisa jer hoću da ostanem u neutralnom vokabularu koliko to mogu kao vjernik.

Da li si uočio nešto što mnoge čudi na društvenim mrežama dok otac skuplja dijelove tijela svoje djece izgovara:"Hasbunallahu wa ni'mal wakil" - "Dovoljan nam je Allah i divan je On Zaštitnik".

Roditelj u tom trenutku osjeća apsolutnu nemoć. Izgovaranjem ovih riječi, on svjesno prebacuje teret koji ljudsko biće ne može nositi, gubitak djeteta na takav način, na Onoga koga smatra Svemoćnim. To mu omogućava da se ne "slomi" istog trenutka pod težinom užasa. Trauma ove razmjere je kognitivni šok, mozak ne može procesuirati takvo zlo. Ova forma služi kao sidro koje vraća osjećaj reda u totalni haos, ona potvrđuje da iako je svijet zakazao, Bog nije. Umjesto da postane samo "žrtva", on kroz ovu dovu zadržava ulogu "vjernika koji je na iskušenju". To mu daje dostojanstvo u trenutku kada mu je sve drugo oduzeto. Ajet "divan je On Zaštitnik" nosi vjerovanje da će pravda biti zadovoljena na drugom svijetu, što ublažava razarajući osjećaj nepravde ovdje. Sabur nije puko "trpljenje". To je svjesna odluka da se očuva prisebnost i moralni integritet u trenucima kada bi bilo najlakše potonuti u ludilo ili mržnju. Otac koji izgovara te riječi ne kaže "ovo je u redu", već "ovo je neizdrživo, ali ja neću dozvoliti da me taj užas uništi kao čovjeka". Recitovanje Kur'ana dok se drže ostaci djeteta je čin vrhunskog duhovnog otpora. To je poruka svijetu i tlačitelju: "Možete mi uzeti sve fizičko, ali ne možete mi uzeti moju vezu s Bogom i moj mir." Sabur je kontrola nad jezikom i postupcima, dok je duši dozvoljeno da pati jer i Muhammed a.s. je plakao za svojom djecom. Dok je pasivnost statična, sabur je usmjeren ka budućnosti. Onaj ko ima sabur vjeruje da ovaj trenutak nije kraj. To mu daje snagu da ustane sljedeći dan, da pokopa dijete dostojanstveno i da nastavi. Pojam 'Sumud', koji u prijevodu znači "nepokolebljiva postojanost", ključna je psihološka i kulturološka strategija preživljavanja u Palestini. Šta im je opcija ako smo na 'prašnom svijetu' samo određeni broj godina okruženi civilizacijom kakva je?

[broj dva]

Religijski odgovor traži "skok" da prihvatiš da postoji širi smisao koji ne vidiš i da pravda nije ograničena na ovaj život.

Lewis je to gore dobro rekao da ako postoji želja za vječnom pravdom i smislom koju zemlja ne nudi, mora postojati izvor koji to nudi.

Ne znam od koga sam pokupio, možda Dostojevskog.... da bi Bog bio nepravedan kada ne bi postojao.

Ovo nije logika nego wishfull thinking. To sto postoji zelja za smislom i pravdom (da se ne bakcem sa tim "vjecni" i sta bi to uopste trebalo da znaci) aposlutno ne znaci da mora postojati izvor koji to nudi. To samo znaci da postoji zelja sa smislom i prvdom.
Drugi par opanaka je da je abrahamsko-monoteisticna "pravda" nakaradna i moralno bankrotirana a abrahamski smisao je smislen samo onima koji zele da vjeruju dok je milionima taj smisao besmislen.

[skupljac_zeljeza]

Religijski odgovor traži "skok" da prihvatiš da postoji širi smisao koji ne vidiš i da pravda nije ograničena na ovaj život.

Lewis je to gore dobro rekao da ako postoji želja za vječnom pravdom i smislom koju zemlja ne nudi, mora postojati izvor koji to nudi.

Ne znam od koga sam pokupio, možda Dostojevskog.... da bi Bog bio nepravedan kada ne bi postojao.

Ovo nije logika nego wishfull thinking. To sto postoji zelja za smislom i pravdom (da se ne bakcem sa tim "vjecni" i sta bi to uopste trebalo da znaci) aposlutno ne znaci da mora postojati izvor koji to nudi. To samo znaci da postoji zelja sa smislom i prvdom.
Drugi par opanaka je da je abrahamsko-monoteisticna "pravda" nakaradna i moralno bankrotirana a abrahamski smisao je smislen samo onima koji zele da vjeruju dok je milionima taj smisao besmislen.

Ako je sve samo hemija u mozgu i puka želja, onda je i tvoj komentar, kao i tvoja ljutnja na religiju, takođe samo "wishful thinking" ili hemijska reakcija bez stvarne vrijednosti. Ako nema apsolutnog smisla, onda ni tvrdnja da je "život surov" nema nikakvu težinu, ona je samo opis stanja, poput rečenice "pada kiša".

Tvrdiš da je želja za pravdom samo iluzija jer je svijet surov. Ali, ako je svijet zaista samo surov, mi nikada ne bismo ni znali da je surov, kao što riba ne zna da je mokra. Sama činjenica da prepoznajemo 'surovost' i 'nepravdu' sugeriše da u sebi nosimo standard nečeg drugog. Ti odbacuješ izvor jer ti se ne sviđa kako ga ljudi opisuju, ali time ne rješavaš problem gladi u svom srcu koja i dalje traži pravdu koju ti ovaj svijet nikada neće potpisati.

Mnoge religije ne nude samo utjehu, već nameću i izuzetno teške moralne obaveze. Vjera često nije "lakši put" ili puko bjekstvo u lijepe želje, već može biti rigorozan okvir koji se dobrovoljno prihvata jer se pronalazi svrha.

[toska]

Religijski odgovor traži "skok" da prihvatiš da postoji širi smisao koji ne vidiš i da pravda nije ograničena na ovaj život.

Lewis je to gore dobro rekao da ako postoji želja za vječnom pravdom i smislom koju zemlja ne nudi, mora postojati izvor koji to nudi.

Ne znam od koga sam pokupio, možda Dostojevskog.... da bi Bog bio nepravedan kada ne bi postojao.

Ovo nije logika nego wishfull thinking. To sto postoji zelja za smislom i pravdom (da se ne bakcem sa tim "vjecni" i sta bi to uopste trebalo da znaci) aposlutno ne znaci da mora postojati izvor koji to nudi. To samo znaci da postoji zelja sa smislom i prvdom.

Možeš li da zamisliš sebe da izvedeš savršeno nedjelo, pogotovo prema drugome, i da bi to prošlo samo tako, nije otkriveno-nema posljedica?

Drugi par opanaka je da je abrahamsko-monoteisticna "pravda" nakaradna i moralno bankrotirana a abrahamski smisao je smislen samo onima koji zele da vjeruju dok je milionima taj smisao besmislen.

Na šta tačno misliš pod smisleno?
Teško shvatljiv koncept za prihvatiti razumom i logikom?
Mislim na osnovne stvari.

[broj dva]

Religijski odgovor traži "skok" da prihvatiš da postoji širi smisao koji ne vidiš i da pravda nije ograničena na ovaj život.

Lewis je to gore dobro rekao da ako postoji želja za vječnom pravdom i smislom koju zemlja ne nudi, mora postojati izvor koji to nudi.

Ne znam od koga sam pokupio, možda Dostojevskog.... da bi Bog bio nepravedan kada ne bi postojao.

Ovo nije logika nego wishfull thinking. To sto postoji zelja za smislom i pravdom (da se ne bakcem sa tim "vjecni" i sta bi to uopste trebalo da znaci) aposlutno ne znaci da mora postojati izvor koji to nudi. To samo znaci da postoji zelja sa smislom i prvdom.
Drugi par opanaka je da je abrahamsko-monoteisticna "pravda" nakaradna i moralno bankrotirana a abrahamski smisao je smislen samo onima koji zele da vjeruju dok je milionima taj smisao besmislen.

Ako je sve samo hemija u mozgu i puka želja, onda je i tvoj komentar, kao i tvoja ljutnja na religiju, takođe samo "wishful thinking" ili hemijska reakcija bez stvarne vrijednosti. Ako nema apsolutnog smisla, onda ni tvrdnja da je "život surov" nema nikakvu težinu, ona je samo opis stanja, poput rečenice "pada kiša".

Tvrdiš da je želja za pravdom samo iluzija jer je svijet surov. Ali, ako je svijet zaista samo surov, mi nikada ne bismo ni znali da je surov, kao što riba ne zna da je mokra. Sama činjenica da prepoznajemo 'surovost' i 'nepravdu' sugeriše da u sebi nosimo standard nečeg drugog. Ti odbacuješ izvor jer ti se ne sviđa kako ga ljudi opisuju, ali time ne rješavaš problem gladi u svom srcu koja i dalje traži pravdu koju ti ovaj svijet nikada neće potpisati.

Mnoge religije ne nude samo utjehu, već nameću i izuzetno teške moralne obaveze. Vjera često nije "lakši put" ili puko bjekstvo u lijepe želje, već može biti rigorozan okvir koji se dobrovoljno prihvata jer se pronalazi svrha.

Sta bi bila "stvarna vrijednost" u ovome slucaju ? Te hemijske reakcije itekako imaju vrijednost onima koji ih dozivljavaju, ali ne znam sta bi bila stvarna vrijednost. Zivot je surov, nepravda je na svakom koraku i vodu dozivljavamo kao mokru - sve tri tvrdje su opis stanja. Prepoznajemo surovost i nepravdu jer smo ikusili (ako nam se posrecilo) kako je kada te niko ne maltretira ili diskriminira ili tuce ili etnicki cisti. Prepoznajemo bol i prepoznajemo odsustvo boli. Nemamo koncept bozje pravde i milosti jer to nikada nismo iskusili (nije niko) nego iskljucivo ljudske pravde i milosti. Tako da poznajemo i surovost i milost, i pravdu i nepravdu ali iskljucivo ljudsku.
Sto se tice ti religijskihj moralnih obaveza, mnoge su mi neshvatljive ali moja generalna obervacija je da vjernici nisu ni malo moralniji od nevjernika, bolji su sto se tice postovanja nekih vjerskih pravila (ne piti, ne seks prije braka, ne ovo ne ono ili mora ovo ili mora ono) ali to nije moral i moralnost, samo postovanje pravila jedne denominacije

[skupljac_zeljeza]

Nemam vremena osvrnuti se na svaku kontemplaciju niti sam ljubitelj 'ponjava pa samo par koje bi uvezale to u cjelinu kao repliku.

Nemamo koncept bozje pravde i milosti jer to nikada nismo iskusili...

To je kao da kažeš da je simfonija samo vibracija zraka. Tačno je na fizičkom nivou, ali time nisi objasnio estetsku ili egzistencijalnu dimenziju iskustva. Iz toga ne slijedi da božanska pravda ne postoji ili da je besmislena. Mi mnoge stvari nismo direktno iskusili pa ipak o njima zaključujemo: beskonačnost, kvantna polja, crne rupe, čak ni savršenu pravdu među ljudima niko nije vidio pa ipak imamo pojam o njoj.

..vjernici nisu ni malo moralniji od nevjernika..

Religijski moral se ne svodi samo na zabrane "ne piti", "ne seks prije braka", nego uključuje i milostinju, praštanje, žrtvu, brigu za slabije, ideju svetosti života itd. Da li znaš svrhu žeđi pa i gladi 16-17 sati ljeti u toku posta? Da li samo patimo mazohistički svoj organizam? Možeš kritikovati određena pravila, ali nije sasvim korektno reći da nemaju veze s moralom.

..znamo samo ono što smo iskusili...

U svom komentaru koristiš apstraktne pojmove koji nisu direktno iskustveni: pravda, vrijednost, moral, nepravda. Prelaziš li granice čistog iskustva? Pokušavaš moral svesti na ljudsko iskustvo, a istovremeno koristiš moralne kategorije kao da imaju univerzalnu težinu.

Sam si sebe uvukao u poziciji koju je filozof Kolakowski opisao: "On se buni protiv Boga u ime morala, ne shvatajući da bez Boga taj moral nema na šta da se osloni osim na njegovo trenutno raspoloženje."

Ostaje teško pitanje.... zašto bi taj moral bio obavezujući i univerzalan, a ne samo ljudska konvencija?

[broj dva]

Religijski odgovor traži "skok" da prihvatiš da postoji širi smisao koji ne vidiš i da pravda nije ograničena na ovaj život.

Lewis je to gore dobro rekao da ako postoji želja za vječnom pravdom i smislom koju zemlja ne nudi, mora postojati izvor koji to nudi.

Ne znam od koga sam pokupio, možda Dostojevskog.... da bi Bog bio nepravedan kada ne bi postojao.

Ovo nije logika nego wishfull thinking. To sto postoji zelja za smislom i pravdom (da se ne bakcem sa tim "vjecni" i sta bi to uopste trebalo da znaci) aposlutno ne znaci da mora postojati izvor koji to nudi. To samo znaci da postoji zelja sa smislom i prvdom.

Možeš li da zamisliš sebe da izvedeš savršeno nedjelo, pogotovo prema drugome, i da bi to prošlo samo tako, nije otkriveno-nema posljedica?

Drugi par opanaka je da je abrahamsko-monoteisticna "pravda" nakaradna i moralno bankrotirana a abrahamski smisao je smislen samo onima koji zele da vjeruju dok je milionima taj smisao besmislen.

Na šta tačno misliš pod smisleno?
Teško shvatljiv koncept za prihvatiti razumom i logikom?
Mislim na osnovne stvari.

Koji smisao daje religija pojedincu ? Malo nagadjam ali tu su :
Znanje o svemiru i svome mjestu u svemiru (svorio ga bog, stvorio me bog, a bog je ovakav onakav itd)
Znanje o zivotu poslje smrti (ako sam bio dobar ja cu na sladoled u raj, cjelu vjecnost, a ako sam bio los idem na lomacu, cjelu vjecnost=
Znanje o tome sta je dobro/pozeljno a sta je zlo/nepozeljno (ne piggy i alkohol, da klanjanje, ne ovo da ono...)

Meni i mnogima nista od ovoga ne daje / cini smisao, naprotiv sve vjerske misli o ovim pitanjima mi izgledaju pogresne, nelogicne, i u kolokvijalnom smislu besmislene.

A i sam fetis o smislu mi djeluje besmislen - zasto mora zivot ili univerzum imati smisao ? I zasto bi taj smisao, ako ga neko vec nadje, bio isti za neku drugu osobu ? Kontam da je sasvim fino naci sebi smisao zivota ali smatrati da ti zivot duguje smisao je apsurdno, smatradi da univer mora imati smisla je takodje apsurdno.

[toska]

Ovo nije logika nego wishfull thinking. To sto postoji zelja za smislom i pravdom (da se ne bakcem sa tim "vjecni" i sta bi to uopste trebalo da znaci) aposlutno ne znaci da mora postojati izvor koji to nudi. To samo znaci da postoji zelja sa smislom i prvdom.

Možeš li da zamisliš sebe da izvedeš savršeno nedjelo, pogotovo prema drugome, i da bi to prošlo samo tako, nije otkriveno-nema posljedica?

Drugi par opanaka je da je abrahamsko-monoteisticna "pravda" nakaradna i moralno bankrotirana a abrahamski smisao je smislen samo onima koji zele da vjeruju dok je milionima taj smisao besmislen.

Na šta tačno misliš pod smisleno?
Teško shvatljiv koncept za prihvatiti razumom i logikom?
Mislim na osnovne stvari.

Koji smisao daje religija pojedincu ? Malo nagadjam ali tu su :
Znanje o svemiru i svome mjestu u svemiru (svorio ga bog, stvorio me bog, a bog je ovakav onakav itd)
Znanje o zivotu poslje smrti (ako sam bio dobar ja cu na sladoled u raj, cjelu vjecnost, a ako sam bio los idem na lomacu, cjelu vjecnost=
Znanje o tome sta je dobro/pozeljno a sta je zlo/nepozeljno (ne piggy i alkohol, da klanjanje, ne ovo da ono...)

Meni i mnogima nista od ovoga ne daje / cini smisao, naprotiv sve vjerske misli o ovim pitanjima mi izgledaju pogresne, nelogicne, i u kolokvijalnom smislu besmislene.

A i sam fetis o smislu mi djeluje besmislen - zasto mora zivot ili univerzum imati smisao ? I zasto bi taj smisao, ako ga neko vec nadje, bio isti za neku drugu osobu ? Kontam da je sasvim fino naci sebi smisao zivota ali smatrati da ti zivot duguje smisao je apsurdno, smatradi da univer mora imati smisla je takodje apsurdno.

Ok, nisam bio siguran šta misliš pod "smisao je smislen samo onima koji zele da vjeruju", zato sam prvo pitao za pojašnjenje.
Ne bih to nazvao "željom da vjeruju", neće niko svoje vjerovanje tako shvatati.

p.s. ovaj dio "ne piggy i alkohol, da klanjanje, ne ovo da ono.." ulazi u ono što se naziva kao praktikovanje, mislim da ne bi trebalo biti tema jer dolazi zadnje i sporedno za ovakve diskusije.

[kiligonzales]

Zasto vjerujem u Boga?

Pa da ne vjerujem u Njega, samo bi postojalo ono sto odlucimo, nista vise od toga. Dobro i zlo bi bili jednaki. Drustvena osuda nebi imala smisla, kao ni pravda. Vladavina jaceg bi bila pravilo, a uzivanje gazenje cizmom lica bespomocnih. Ukus moci i pohlepe bi bili vrednijim, od bilo kakvog dobra i znanja. Nebi bilo ni istine, a ni pravde.

Ovo je ozbiljna izjava...?

U prevodu - ne moze da prihvati nepravdu ovog svijeta pa zeli da vjeruje da postoji nesto sto ce to sve ispraviti.
Razumijem da postoji zelja za tako necim, ali zelje i stvarnost cesto ne idu skupa.
Treba nekad biti dovoljno zreo i prihvatiti da je zivot surov i da nema apsolutne pravde.

Svako ima svoje razloge. Ovo je tek jedan od razloga zasto vjerujem...

Jednostavno ne vjerujem u svijet nastao slijedom slucajnosti u kome suvise skladnim biva sve oko nas.

[Dozer]

Mene konstantno zadivljuje ta neka zelja ili potreba ili podvodjenje svega pod nekakvo iskusenje...

OK, shvatio bih to da postoji ijedan jedini dokaz da to iskusenje ima neku visu svrhu u smislu u kojem to promovisu i tvrde religije, ali takvog dokaza nema. Tu postoji samo neka nada i vjerovanje da to postoji.

Neko kaze da ljudi prebacuju krivicu za gubitak djeteta na boga... OK. Posto je po religijama sve od njega, onda je, logicno, on i kriv i odgovoran za bukvalno svako desavanje u nasim zivotima.
Medjutim, na ovakvim primjerima pada sva logika o bogu kao dobrom. Da, znam, sve je test, ali - i to je samo vjerovanje. Nema tu nijednog jedinog logicnog i razumnog detalja koji bi posluzio kao.osnova za takvo vjerovanje.

Meni da neko ubije dijete, moja zivotna misija bi bila da mu potamanim rod i porod, a njega bih ukinuo zadnjeg. Jer - nemam ja nista od neke imaginarne bozije kazne za njega na nekom imaginarnom drugom svijetu i zivotu nakon ovog.
Imam samo potrebu i zelju da namirim.oko za oko, zub za zub. S tim sto je kod mene glava za oko, vilica za zub.

Nemam nista ni od toga, moje dijete se nece vratiti, ali cu bar zadovoljiti stvarnu pravdu. I to u ovom zivotu, a cijena me ne zanima.

[skupljac_zeljeza]

Tvoj komentar je dokaz da ima ljudi koji ne mogu da žive u "neutralnom" svijetu. Ako takvom čovjeku oduzmete Boga koji ispravlja nepravde, on će pokušati da postane taj bog, makar to značilo da postane bog osvete. To je "pravda" koja ne iscjeljuje, već samo poravnava račune u pepelu. Najbrutalniji prikaz starozavjetnog gnjeva u sekularnom ruhu. Logično onda da i pitanje Božije volje utiče na tvoj stav ako je on Kreator sistema, on je odgovoran za greške u sistemu. Iz perspektive tvog komentara, Bog koji dopušta takvu bol ili je nemoćan, ili je zao, ili ne postoji. U svom stavu si objedinio sve troje. Takav stav puca prelaskom iz stanja žrtve u stanje krvnika, čime se ciklus surovosti o kojem si pričao u prvom dijelu komentara samo nastavlja. Ako je sve samo biologija i nema višeg smisla, kako si naveo ranije, šta je onda "pravda"? Svodi se samo na ime za tvoj lični bijes.

Nietzsche odbacuje hrišćanski moral, ali on upozorava na opasnost pretvaranja u ono što mrziš: "Ko se bori s čudovištima, treba da pazi da i sam ne postane čudovište. A ako dugo gledaš u bezdan, i bezdan počne da gleda u tebe." A Gandi na to dodaje: "Oko za oko će na kraju cijeli svijet učiniti slijepim."

Izbija ti taj stav pravo na kritiku cionizma na temi o Iranu.

Korisno bi bilo odmaći se od antropomorfizma gdje se Bog posmatra kao uzrok unutar lanca uzročnosti, baš kao što je čovjek uzrok kada sjedne za volan. Bog ne razmišlja u kategorijama kazne i nagrade koje su nama bliske. To je kao da mrav proglasi čovjeka "zlim" jer je preorao njivu ne znajući da mravinjak postoji. Razlika između ljudske logike i "šireg plana" je, prema teolozima, beskonačno veća od razlike između mrava i čovjeka. Paradoks je u tome što ti u svojoj želji da srušiš religiju, zapravo rušiš antropomorfnu sliku Boga. Kritikuješ "Apsolut", kritikuješ "Velikog Čovjeka na nebu" koji se ponaša nelogično.

Anonimni kršćanski autor iz kasnog 5. i ranog 6. stoljeća je ostavio zapis:" Bog o kojem ti pričaš - taj koji je kriv, koji planira testove i koji duguje objašnjenja – taj Bog zaista ne postoji. To je samo tvoja projekcija ljudske moći i nemoći."

[teodati]

Mene konstantno zadivljuje ta neka zelja ili potreba ili podvodjenje svega pod nekakvo iskusenje...

OK, shvatio bih to da postoji ijedan jedini dokaz da to iskusenje ima neku visu svrhu u smislu u kojem to promovisu i tvrde religije, ali takvog dokaza nema. Tu postoji samo neka nada i vjerovanje da to postoji.

Neko kaze da ljudi prebacuju krivicu za gubitak djeteta na boga... OK. Posto je po religijama sve od njega, onda je, logicno, on i kriv i odgovoran za bukvalno svako desavanje u nasim zivotima.
Medjutim, na ovakvim primjerima pada sva logika o bogu kao dobrom. Da, znam, sve je test, ali - i to je samo vjerovanje. Nema tu nijednog jedinog logicnog i razumnog detalja koji bi posluzio kao.osnova za takvo vjerovanje.

Meni da neko ubije dijete, moja zivotna misija bi bila da mu potamanim rod i porod, a njega bih ukinuo zadnjeg. Jer - nemam ja nista od neke imaginarne bozije kazne za njega na nekom imaginarnom drugom svijetu i zivotu nakon ovog.
Imam samo potrebu i zelju da namirim.oko za oko, zub za zub. S tim sto je kod mene glava za oko, vilica za zub.

Nemam nista ni od toga, moje dijete se nece vratiti, ali cu bar zadovoljiti stvarnu pravdu. I to u ovom zivotu, a cijena me ne zanima.

Da bi imao dijete, mora ti ga netko dati, mnogi žele imati djecu, ali ne mogu, zatim, ako zbilja postoji vječni život, onda je sve na Zemlji samo škola koju moramo proći, i roditi se, i uživati, i patiti, i umrijeti, da bi ustali onda na vječni život, i to sve ima i te kako smisla.

Ne bi imalo smisla onda kada bi netko ubio dijete, a ono bi zauvijek umrlo, da ne postoji taj život poslije, u kojemu dijete može sve iskusiti što nije ovdje na Zemlji, a tamo neće patiti, već će samo uživati i to dugo, tako da gledaš samo dio Božjeg plana a ne cjelinu.

Kao da zubara proklinješ kada ti popravlja boleći zub, ne shvaćajući da ti zapravo radi veće dobro, jer ne može drugačije.

[Dozer]

Aha... Znaci, neko mi je dao dijete...? Nisam ga napravio bioloskim procesom?

Da li sve sto si napisao vazi samo za ljude, ili za sva ziva bica na planeti, jer, jbg, sve je to bog stvorio...?