Za predane Allahu dž.š.

[vazi]

"Abdullah b. Abbas r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Doći će vrijeme kada će svijet biti u ljudskom obliku ali će im srca biti šejtanska srca, poput srca pustinjskih vukova u kojima nema ni malo milosti. Ubijaće, ne libe se da počine zlo. Ako ih budeš slijedio - prevariće te, kada se od njih odbiješ - ogovaraće te, kada zbore s tobom – lagaće te, ako se osloniš na njih – iznevjeriće te. Djeca su im bezobrazna, a omladina devijantna! Njihovi stari neće naređivati dobro i neće odvraćati od zla! Ponositi se njima je pravo poniženje; tražiti im nešto je pravo siromaštvo. Onaj ko bude blag prema njima je zalutao, a onaj ko tada bude dobro naređivao biće sumnjiv! Vjernik među njima će biti potlačen. Sunnet će za njih biti bid'at, a bid'at sunnet. Kada se to desi njima će vladati najgori od njih, tako da se neće biti odazvano na dovu pa makar je i najbolji među njima učio!“ (Tergib vel-Terhib, Kavamus-Sunne Asbehani, br.230.)"

ovo boldirano opisuje ljude zemlje u kojoj zivim

[wild roses]

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim

Samo Allahu pripada vlast na nebesima i na Zemlji i jedino je Allah kadar sve!

U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za ulu-l-elbab,
za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju, a o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. “Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!

Gospodaru naš, onoga koga Ti budeš u vatru ubacio Ti si već osramotio, a nevjernicima neće niko u pomoć priteći.

Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva u vjeru; ’Vjerujte u Gospodara vašeg!’ – i mi smo mu se odazvali. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima.

Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ćeš, doista, Svoje obećanje ispuniti!”

I Gospodar njihov im se odazva: “Nijednom trudbeniku između vas trud njegov neću poništiti, ni muškarcu ni ženi – vi ste jedni od drugih. Onima koji se isele i koji budu iz zavičaja svoga prognani i koji budu na putu Mome mučeni i koji se budu borili i poginuli, sigurno ću preko hrđavih djela njihovih preći i sigurno ću ih u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, uvesti; nagrada će to od Allaha biti. – A u Allaha je nagrada najljepša.”

[bijela]

Neće u vatru ući nijedan čovjek koji je zaplakao iz straha od Uzvišenog Allaha kao što se mlijeko u vime ne može vratiti.(hadis)

[vazi]

"Lijepa riječ i izvinjenje vrijedniji su od milostinje koju prati vrijeđanje. - A Allah nije ni o kome ovisan i blag je."

El-Baqara 263

[vazi]

[moonlight7]

Uzvišeni Allah kaže: „Kada bi oni koji su Mi okrenuli leđa znali koliko ih volim, umrli bi od oduševljenja (ushićenja).“ U drugoj predaji Allah, dž.š., se obraća Davudu, a.s., i kaže: „O Davude, Moj spomen onima koji Me spominju. Moj Džennet onima koji Mi ibadet čine. Moja ljubav onima ...koji za Mnom čeznu, a Ja lično onima koji su zaljubljeni u Mene.“

[brazzo20]

Selam za sve pripadnike islamske vijere. Samo me zanima ako bi mi neko mogao potvrditi informaciju kad je Bajram, ja mislim da je sada u nedelju 6.11. ali nisam siguran pa ako bi mi neko mogao potvrdit dali je ta informacija tačna. Unaprijed hvala.

[arzuhal]

Selam za sve pripadnike islamske vijere. Samo me zanima ako bi mi neko mogao potvrditi informaciju kad je Bajram, ja mislim da je sada u nedelju 6.11. ali nisam siguran pa ako bi mi neko mogao potvrdit dali je ta informacija tačna. Unaprijed hvala.

Alejkumu selam, jest, tačna je informacija.

[brazzo20]

Selam za sve pripadnike islamske vijere. Samo me zanima ako bi mi neko mogao potvrditi informaciju kad je Bajram, ja mislim da je sada u nedelju 6.11. ali nisam siguran pa ako bi mi neko mogao potvrdit dali je ta informacija tačna. Unaprijed hvala.

Alejkumu selam, jest, tačna je informacija.

Hvala

[harisoni]

Poslanik, s.a.v.s., kaže: "U zadnjoj trećini noci Allah Uzvišeni se spušta na nama najbliže nebo i kaže: "Ima li neko da me moli kako bi mu udovoljio? Ima li neko ko od Mene traži da mu dam? Ima li neko da traži oprosta da Mu oprostim?" (Buhari, Muslim)

Mene zanima kad otprilike nastupa ta zadnja trećina noći?Da li vi praktikujete ovo?I da, da li ima neka posebna sura,dio sure i sl. a koji se uči kad čovjek ima neku želju?

[vazi]

@harisoni, valjda ce navratiti neko od ovih "pismenijih" glede tvojih pitanja.

za zadnju trecinu noci, pa valjda uzmes vrijeme od jacije do sabaha, podijelis na 3 i dobijes zadnju trecinu - to ja onako laicki...

U vezi sure za zelju i sl, mogu ti samo reci kako ja radim, sto ne znaci da tako treba, al' eto meni ovako odgovara

Za suru Yas'in se kaze da je srce Kur'ana kao i da se , kao i cijeli Kur'an , moze uciti zivima i mrtvima; Shodno tome, ja ucim Yas'in i onda dovom molim dragog Allaha dz s sto vec zelim.


Mozes isto tako zikriti, pa klanjati nafile, pa uciti nesto iz Kur'ana pa tek onda zamoliti sta zelis.

Dobro je i Tundzina salavat uciti.

ovo ja samo dok ne navrati neko kompetentniji

[Abdullah87]

Poslanik, s.a.v.s., kaže: "U zadnjoj trećini noci Allah Uzvišeni se spušta na nama najbliže nebo i kaže: "Ima li neko da me moli kako bi mu udovoljio? Ima li neko ko od Mene traži da mu dam? Ima li neko da traži oprosta da Mu oprostim?" (Buhari, Muslim)

Mene zanima kad otprilike nastupa ta zadnja trećina noći?Da li vi praktikujete ovo?I da, da li ima neka posebna sura,dio sure i sl. a koji se uči kad čovjek ima neku želju?

Podjeliš vrijeme od početka vremena jacije do prve (rane ili lažne) zore.
Podjeliš na tri dijela i treći dio je taj koji tebe interesuje.

Imaju hadisi, halali sad ne mogu tražiti ali mogu kasnije ako te baš zanima, kako je Poslanik SAWS ustajao i najčešće klanjao čitav taj treći dio noći.
Klanjao bi klasične namaze po 2 rekijata, predavao selam poslije svaka 2 rekijata i tako ukupno 8 rekijata a onda je klanjao Vitr. (Vitr se inače klanja u zadnjoj trećini noći, ljudi to klanjaju odmah poslije jacije jer se ne ustaju u ovo doba)
Hadisi isto govore o jako dugim stajanjima na tim rekijatima.
Predaje takođe govore da je nakon farzova 5 obaveznih namaza vitr u svom vremenu (3. dio noći) najvrijedniji namaz.

Vitr namaz je u biti noćni namaz. Ako se ustaneš u to doba njega obavezno klanjaj, a možeš i prije kako sam rekao još dodati nafila namaza jer su to iznimno vrijedni namazi i dovi tad Allahu SWT na sedždi jer tad Allah SWT uslišava molbe predanih robova!

Ima isto hadis i to mislim da je sahih Buhari kako je Poslanik SAWS klanjao 11 rekijata (znači 4x2 + 3 vitr) i onda bi čekao ezan za sabah i išao u džamiju.
Mi to baš ne možemo jer ezan ide jedno 1,5 sat nakon lažne zore. Sabah bi trebao biti ranije u džamijama (kao recimo što je bio za Ramazan - to je pravo vrijeme) ali hajde hajr insha'Allah.

[Abdullah87]

Isto tako čuvaj noćni namaz za sebe, to je između tebe i Allaha SWT, nemoj se nikome ali baš nikome hvaliti da klanjaš kad ako Bog da počneš.
Sadaka je najvrijednija kad ne zna lijeva ruka šta udjeljuje desna.

[amy-ra]

.

[Fabridjijo]

Allah je pustio dva mora da se dodiruju
izmedju njih je pregrada i oni se ne mijesaju(Quran 55, 19-20)




Skagen, Grenen - Danska

mjesto gdje se dodiruju dva mora, Sjeverno More i Kattegat

[bijela]

according to predaje:

na Poslanikovom, alejhi-selam, prstenu bile su ugravirane riječi: محمد رسول الله (Muhammed Allahov poslanik);

na prstenu hazreti Ebu Bekra es-Siddika bilo je ugravirano: عبد دليل لرب جليل (ponizni rob Veličanstvenom Gospodaru);

na prstenu hazreti Omera pisalo je: كفى بالموت واعظاً يا عمر (o Omere, dosta ti je smrt za vaiza);

na prstenu hazreti Osmana bile su ugravirane riječi: آمنت بالذي خلق فسوى (vjerujem u Onoga koji stvara pa upotpunjava).

hazreti Alija je promijenio tri prstena, a na njima je pisalo:
نعم القادر الله (divan li je Moćni Allah);
سبحان من فخرني بأني له عب (slava Onome Koji me ponosnim učinio time što sam rob Njegov);
الملك لله (vlast pripada Allahu).

[svojnasvom]

Da Allah dž.š. dadne pa nam ova godina što bi rejs reko "po miladu" bude hajirnija i bericetnija u svakom pogledu.

[iceman2010]

.

[amoninan]

[Melanholik]

Ima jedno kazivanje iz Mesnevije koje sam davno pročitao, kao neki izvadak u nekom tekstu ili knjizi, ali ću pouku tek puno kasnije početi da razumijevam. Bar mislim tako - da sam počeo razumjevati. A to kazivanje hazreti Dželaludina Rumija mi naumpade neki dan...

U toj priči se veli kako je šejtan budio Muaviju, radijallahu 'anhu, na sabah-namaz. Naime, Muavija je u neko doba osjetio nečije prisustvo u sobi, to ga je probudilo, pa se dohvatio sablje i tražio da se taj uljez otkrije. Iza zastora je izašao šejtan.
Hazreti Muavija je htio odmah da ga sasječe, ali je ovaj molio za razgovor i objašnjenje svog prisustva. Prvo je počeo sa uobičajenim pristupom, dakle lažima: rekao je kako on (šejtan) i nije tako loš kako se misli o njemu ( ), jer je, eto, došao maksuz da probudi Muaviju na sabah, inače bi ga Muavija prespavao.
I zaista bi.
Ali mu Muavija, naravno, ništa nije vjerovao. Tražio je istinu od njega i sve ga je više pritiskao.
Nakon duga dijaloga i svih pokušaja izvrdavanja - šejtan je priznao: razlog zbog kojeg je došao probuditi Muaviju na sabah-namaz je u činjenici da je šejtanu i njegovima drugovima lakše podnijeti Muavijino klanjanje sabah-namaza navakat, nego ono što bi se desilo da je Muavija promašio i prespavao taj namaz.
Da je prespavao namaz, to bi njega toliko pogodilo (Muaviju) da bi on cijeli dan proveo u skrušenom traženju oprosta od Allaha, u suznim dovama, u dijeljenju sadake kojom bi se tražila Allahova milost, itd. da bi hiljade šejtana zbog toga bili cijelo vrijeme na ogromnim mukama i to bi ih uništilo!
Zato je prokletnik izračunao da mu se više isplati i probudit Muaviju na namaz, pa eto...da ga klanja, možda, i bez neke posebne budnosti srca, nego da prespava pa, od straha i stida prema Allahu, napravi njima rusvaj.

Šta hoću da kažem...Dešava se da neki vjernik ili vjernica, u neko doba, budu potaknuti Allahovom milošću i Njegovom pažnjom, pa požele da malo sebe dovedu u red. Recimo, neko živi vjerskim životom, ali je, kako sam već spominjao u ranijim postovima i razmišljanjima, vremenom zapao u neku letargiju, u neku rutinu, i ne osjeća posebno neki učinak svog ibadeta. Tu su, uglavnom, obavezni namazi i to se poštuje i čuva, elhamdulillah. Preko toga - nema ničeg. I tako se čovjek nekako bori, kako zna i umije, opstaje...

A onda, u neko doba, Svemilosni potakne srce tog insana i on osjeti neku lahkoću, neku radost i želju da ponovo nastavi da uživa u namazu, u zikru, u svemu što ga vodi Allahovom zadovoljstvu i još većoj pokornosti Njemu! I odluči da sebi napravi neki program po kojem će raditi, po kojem će djelovati
Recimo da taj vjernik ili vjernica odluči da, nakon duga vakta, počne da uči nekoliko stranica Kur'ana iza sabah-namaza i da se redovito toga drži. Pa da pročita i prevod tih ajeta koje prouči i da razmišlja o njima tokom tog dana, do novog sabaha.
Ili da sebi uvede, kao obavezu, neki vid zikra iza sabahskog i akšamskog namaza. Stotinu puta la ilahe illellahu vahdehu la šerike lehu, lehu-l-mulku we lehu-l-hamdu, we huwe 'ala kulli šej-in kadir!
Ili, želeći sebe da navikne na hajr, da uči estagfirullah, poslije sabaha, dok sunce ne izađe.
Ili da sebi uvede klanjanje 2 (ili 4, ili 6) rekata duha-namaza.
Ili kombinaciju nekih gorespomenutih djela, ili nešto drugo što ne spomenuh...

I taj vjernik ili vjernica počne sa tim svojim programom i u tim danima osjeti neku posebnu ljepotu činjenja toga. To što čini daje neki osjećaj nade da će se ta dobra djela još i više povećati, da će se biti još iskreniji rob, još pokorniji i odaniji

Međutim...

Odjednom se desi nešto što ih počne izbacivati iz cipela! Recimo, prespava sabah-namaz.
Jednom.
Pa opet, sutradan.

I onda se desi nešto sasvim očekivano: taj vjernik ili ta vjernica počnu sa samoptuživanjem koje neće dati ploda, nego obrnuto.
Taj insan će reći sebi: Jadniče, i ti bi da učiš Kur'an toliko i toliko, ili da zikr činiš Allaha, ili da klanjaš duha-namaz, A DOPUSTIŠ SEBI DA PROPUSTIŠ JEDAN OD NAJVAŽNIJIH FARZOVA U TOKU DANA!? Okani se ti ćorava posla, srami se!
Zanimljivo je kako taj insan shvati težinu svog propusta, ali šejtan iskoristi njegov stid protiv njega samog! Samim tim što je neko odlučio da poveća svoj ibadet ili pokornost Gospodaru na bilo koji način (davanjem sadake, obilaskom bolesnog, pomaganjem nevoljniku, itd. jer ne mora biti samo namaz u pitanju ili učenje Kur'ana), on je postao posebna šejtanska meta, njegov prioritet kojeg valja odradit!
I onda se anamoon potrudi da se taj čovjek, na bilo koji način, spotakne i padne. Eto, recimo, fulanjem sabahskog namaza. A može biti i nešto drugo (neko neprilično reagovanje zbog kojeg ćemo se kasnije postidit, itsl).
I kada uspije, za tren, oboriti čovjeka tako nečim, odmah mu dolazi sa novom vesvesom:
''Stidi se, slabiću! Ti bi, kao nešta, da svaki dan proučiš stotinu salavata i ne-znam-ti-ja-šta, a 'vamo nisi u stanju osnovni farz da ispuniš! Okani se toga i gledaj kako da namaze ne fulaš, nije to još za tebe...''
Tako čovjek, od stida što je propustio farz (sabah-namaz), nema snage i volje da taj dan išta prouči, išta učini...

Pošto ova priča djeluje sasvim očito i argumentovano, čovjek se, fakat, odluči da prestane sa onim sa čime je počeo i opet se vrati u pređašnje stanje, ali mu bude još i gore. A bude mu gore jer ne zna ko ga je, ustvari, porazio.

To je jedan od načina sa kojim šejtan uspije odvratiti mnoge od bilo kakvih promjena ka nabolje, u svom životu. Ha vidi da se neko malo trznuo, on se odmah navali na kosti dok čovjek ne odustane. I redovno mu uspijeva ova fora, ne'uzubillah...

A, ustvari, treba postupiti suprotno, bismillah

Kada neki vjernik ili vjernica odluče da čine neki ibadet, kada povećaju svoj ibadet i svoja dobra djela, pa ih onda šejtan pokuša odvratiti od toga tako što će ih navesti da, na neki način, padnu - kao u slučaju propuštanja sabah-namaza ili propuštanja više namaza, ili nešto slično što bi ih poremetilo - oni bi trebali da udare u takvu kuknjavu, ali kojom će tražiti oprost od Gospodara i hiljadu puta tokom tog dana i obavezujući se Allahu da im se to više neće desiti, makar se odmah ponovilo isto! Pa ako su sebi odredili da uče svaki dan 100 salavata, da onda taj dan kada su pali prouče 1000 salavata (ili bilo šta drugo)! A ne da se vraćaju u prijašnje stanje.
Treba da razvuku pamet Allahovom neprijatelju sa reakcijom koju ne očekuje, a ne da ih on povalja k'o mlado žito.
Treba, bismillahi, tako skočiti nakon pada, da šejtan drugi put dobro razmisli šta mu je činiti!

Molim Gospodara da sačuva sve vjernike i vjernice od napada svih dušmana koji bi voljeli da ih nema, da ih unište - amin!

ja moram da kažem da je ovaj post baš ostavio utisak na mene. u smislu da ga se sjetim s vremena na vrijeme i da me jednostavno motiviše iznova. zaista je divan i posebno ovi zadnji pasusi su meni lično pomogli i trebali su mi. hvala.

[bijela]

i na mene, iskreno

[svojnasvom]

Ima jedno kazivanje iz Mesnevije koje sam davno pročitao, kao neki izvadak u nekom tekstu ili knjizi, ali ću pouku tek puno kasnije početi da razumijevam. Bar mislim tako - da sam počeo razumjevati. A to kazivanje hazreti Dželaludina Rumija mi naumpade neki dan...

U toj priči se veli kako je šejtan budio Muaviju, radijallahu 'anhu, na sabah-namaz. Naime, Muavija je u neko doba osjetio nečije prisustvo u sobi, to ga je probudilo, pa se dohvatio sablje i tražio da se taj uljez otkrije. Iza zastora je izašao šejtan.
Hazreti Muavija je htio odmah da ga sasječe, ali je ovaj molio za razgovor i objašnjenje svog prisustva. Prvo je počeo sa uobičajenim pristupom, dakle lažima: rekao je kako on (šejtan) i nije tako loš kako se misli o njemu ( ), jer je, eto, došao maksuz da probudi Muaviju na sabah, inače bi ga Muavija prespavao.
I zaista bi.
Ali mu Muavija, naravno, ništa nije vjerovao. Tražio je istinu od njega i sve ga je više pritiskao.
Nakon duga dijaloga i svih pokušaja izvrdavanja - šejtan je priznao: razlog zbog kojeg je došao probuditi Muaviju na sabah-namaz je u činjenici da je šejtanu i njegovima drugovima lakše podnijeti Muavijino klanjanje sabah-namaza navakat, nego ono što bi se desilo da je Muavija promašio i prespavao taj namaz.
Da je prespavao namaz, to bi njega toliko pogodilo (Muaviju) da bi on cijeli dan proveo u skrušenom traženju oprosta od Allaha, u suznim dovama, u dijeljenju sadake kojom bi se tražila Allahova milost, itd. da bi hiljade šejtana zbog toga bili cijelo vrijeme na ogromnim mukama i to bi ih uništilo!
Zato je prokletnik izračunao da mu se više isplati i probudit Muaviju na namaz, pa eto...da ga klanja, možda, i bez neke posebne budnosti srca, nego da prespava pa, od straha i stida prema Allahu, napravi njima rusvaj.

Šta hoću da kažem...Dešava se da neki vjernik ili vjernica, u neko doba, budu potaknuti Allahovom milošću i Njegovom pažnjom, pa požele da malo sebe dovedu u red. Recimo, neko živi vjerskim životom, ali je, kako sam već spominjao u ranijim postovima i razmišljanjima, vremenom zapao u neku letargiju, u neku rutinu, i ne osjeća posebno neki učinak svog ibadeta. Tu su, uglavnom, obavezni namazi i to se poštuje i čuva, elhamdulillah. Preko toga - nema ničeg. I tako se čovjek nekako bori, kako zna i umije, opstaje...

A onda, u neko doba, Svemilosni potakne srce tog insana i on osjeti neku lahkoću, neku radost i želju da ponovo nastavi da uživa u namazu, u zikru, u svemu što ga vodi Allahovom zadovoljstvu i još većoj pokornosti Njemu! I odluči da sebi napravi neki program po kojem će raditi, po kojem će djelovati
Recimo da taj vjernik ili vjernica odluči da, nakon duga vakta, počne da uči nekoliko stranica Kur'ana iza sabah-namaza i da se redovito toga drži. Pa da pročita i prevod tih ajeta koje prouči i da razmišlja o njima tokom tog dana, do novog sabaha.
Ili da sebi uvede, kao obavezu, neki vid zikra iza sabahskog i akšamskog namaza. Stotinu puta la ilahe illellahu vahdehu la šerike lehu, lehu-l-mulku we lehu-l-hamdu, we huwe 'ala kulli šej-in kadir!
Ili, želeći sebe da navikne na hajr, da uči estagfirullah, poslije sabaha, dok sunce ne izađe.
Ili da sebi uvede klanjanje 2 (ili 4, ili 6) rekata duha-namaza.
Ili kombinaciju nekih gorespomenutih djela, ili nešto drugo što ne spomenuh...

I taj vjernik ili vjernica počne sa tim svojim programom i u tim danima osjeti neku posebnu ljepotu činjenja toga. To što čini daje neki osjećaj nade da će se ta dobra djela još i više povećati, da će se biti još iskreniji rob, još pokorniji i odaniji

Međutim...

Odjednom se desi nešto što ih počne izbacivati iz cipela! Recimo, prespava sabah-namaz.
Jednom.
Pa opet, sutradan.

I onda se desi nešto sasvim očekivano: taj vjernik ili ta vjernica počnu sa samoptuživanjem koje neće dati ploda, nego obrnuto.
Taj insan će reći sebi: Jadniče, i ti bi da učiš Kur'an toliko i toliko, ili da zikr činiš Allaha, ili da klanjaš duha-namaz, A DOPUSTIŠ SEBI DA PROPUSTIŠ JEDAN OD NAJVAŽNIJIH FARZOVA U TOKU DANA!? Okani se ti ćorava posla, srami se!
Zanimljivo je kako taj insan shvati težinu svog propusta, ali šejtan iskoristi njegov stid protiv njega samog! Samim tim što je neko odlučio da poveća svoj ibadet ili pokornost Gospodaru na bilo koji način (davanjem sadake, obilaskom bolesnog, pomaganjem nevoljniku, itd. jer ne mora biti samo namaz u pitanju ili učenje Kur'ana), on je postao posebna šejtanska meta, njegov prioritet kojeg valja odradit!
I onda se anamoon potrudi da se taj čovjek, na bilo koji način, spotakne i padne. Eto, recimo, fulanjem sabahskog namaza. A može biti i nešto drugo (neko neprilično reagovanje zbog kojeg ćemo se kasnije postidit, itsl).
I kada uspije, za tren, oboriti čovjeka tako nečim, odmah mu dolazi sa novom vesvesom:
''Stidi se, slabiću! Ti bi, kao nešta, da svaki dan proučiš stotinu salavata i ne-znam-ti-ja-šta, a 'vamo nisi u stanju osnovni farz da ispuniš! Okani se toga i gledaj kako da namaze ne fulaš, nije to još za tebe...''
Tako čovjek, od stida što je propustio farz (sabah-namaz), nema snage i volje da taj dan išta prouči, išta učini...

Pošto ova priča djeluje sasvim očito i argumentovano, čovjek se, fakat, odluči da prestane sa onim sa čime je počeo i opet se vrati u pređašnje stanje, ali mu bude još i gore. A bude mu gore jer ne zna ko ga je, ustvari, porazio.

To je jedan od načina sa kojim šejtan uspije odvratiti mnoge od bilo kakvih promjena ka nabolje, u svom životu. Ha vidi da se neko malo trznuo, on se odmah navali na kosti dok čovjek ne odustane. I redovno mu uspijeva ova fora, ne'uzubillah...

A, ustvari, treba postupiti suprotno, bismillah

Kada neki vjernik ili vjernica odluče da čine neki ibadet, kada povećaju svoj ibadet i svoja dobra djela, pa ih onda šejtan pokuša odvratiti od toga tako što će ih navesti da, na neki način, padnu - kao u slučaju propuštanja sabah-namaza ili propuštanja više namaza, ili nešto slično što bi ih poremetilo - oni bi trebali da udare u takvu kuknjavu, ali kojom će tražiti oprost od Gospodara i hiljadu puta tokom tog dana i obavezujući se Allahu da im se to više neće desiti, makar se odmah ponovilo isto! Pa ako su sebi odredili da uče svaki dan 100 salavata, da onda taj dan kada su pali prouče 1000 salavata (ili bilo šta drugo)! A ne da se vraćaju u prijašnje stanje.
Treba da razvuku pamet Allahovom neprijatelju sa reakcijom koju ne očekuje, a ne da ih on povalja k'o mlado žito.
Treba, bismillahi, tako skočiti nakon pada, da šejtan drugi put dobro razmisli šta mu je činiti!

Molim Gospodara da sačuva sve vjernike i vjernice od napada svih dušmana koji bi voljeli da ih nema, da ih unište - amin!

ja moram da kažem da je ovaj post baš ostavio utisak na mene. u smislu da ga se sjetim s vremena na vrijeme i da me jednostavno motiviše iznova. zaista je divan i posebno ovi zadnji pasusi su meni lično pomogli i trebali su mi. hvala.

Cista desetka Arzuhal. S tim da nije šejtan uvijek taj koji insana sputaje zbog nekog posrtaja. Tu su i šejtani u ljudskoj formi. Kako to samo Kur'an lijepo kaže u kontekstu anam njih i njihovog odnosa sa Šuajbom: Wa la taq'udu bi kulli siratin tu'adune ve tesuddune " "I ne zasjedajte ( ne presrecite kao drumski razbojnici ) na svakom putu prijeteci i od Božjeg puta odvracajuci. " Al A'araf 86.

Veli Ismail Haqqai el Bursevi u svom ( sufijskom ) komentaru Kur'ana Ruhul Bejan: ...- spominje jednu jezicku finesu zbog koje ovo presretanje ima sveobuhvatan znacaj, a onda veli - : Znacenje je: Ne presrecite na svakom vjerskom putu prijeteci/obecavajuci/ucijenjujuci baš kao i sami šejtan kada je kazao: La qaudenne lehum sirateke mustekim/ I ja ću ih presretati na putu Tebi. Božji put iako je jedan, on se grana u znanja i spoznaje i sudove. tako je Šuajbov narod kada bi vidio nekog da hrli nećemu dobrom gledao da ga presretne. Kaže se da su sjedili na nekoj "sacekuši" i govorili: Šuajb je lažov, nemoj da vas on obmane... itd
A u ovom kontekstu ima i jedna lijepa sufijska koja kaže da Allah dž.š. insanu nekada pošalje bihuzura kako bi mu deredžu poveco. Iskreno ja ih ne priželjkujem.
Minel džinneti ve nnas

[bijela]

jedan kur'anski dijalog između Uzvišenog Allaha i Musaa, alejhi-selam;
on i njegov narod su išli na brdo Tūr:

‎- "A zašto si prije naroda svog požurio, o Musa?"
- "Evo, idu za mnom. A požurio sam k Tebi, Gospodaru moj, da budeš zadovoljan..."

(XX:83-84)

[svojnasvom]

jedan kur'anski dijalog između Uzvišenog Allaha i Musaa, alejhi-selam;
on i njegov narod su išli na brdo Tūr:

‎- "A zašto si prije naroda svog požurio, o Musa?"
- "Evo, idu za mnom. A požurio sam k Tebi, Gospodaru moj, da budeš zadovoljan..."

(XX:83-84)

Evo i od mene.
Veli Tahir ibn Ašur u svome tefsiru At tahrir wa tanwir ( najboljem savremenom komentaru Kur'ana po mnogima iz više perspektiva gledano ):

Ova rečennica se nadovezuje na onu prethodnu kao pojašnjenje riječi: I Musa'ovu majku nadahnusmo. Riječi: „"A šta te požuri prije naroda svoga, o Musa?" – spadaju u dio objavljenog Musa'u a.s. A podrazumijeva se: "A zašto si prije naroda svog požurio, o Musa?"
.“ U tome je zapravo išaret na događaj koji se dogodio u danima kada je Musa'a išao na mundžat/razgovor u trećem mjesecu po izlasku iz Egipta.
Ovo je dio priče koji nije spomenut u suri al A'raf. A i'džal je postavljanje neke stvari prije vremena. ; )

Dok forma pitanja ima za cilj kuđenje/pokuditi. Ono što se da razumjeti iz govora mufessira jeste da je Musa požurio sa rastankom sa svojim narodom prije vremena koje mu je Allah odredio kako bi što prije sa Allahom prisustvovao Munadžatu. Na svoju vlastitu procjenu i u želji da što prije dobije od Allaha šerijat kako mu je Allah obećao prije nego Israelćani stignu na brdo Tur.
Nije imao drugog cilja osim dobra za sebe i svoj narod. Stoga ga je Allah pokudio kako bi skrenuo pažnju na činjenicu šta se može izroditi iz njegove ne pažnje nad narodom, te prije nego im On oporući da ćuvaju Bogu dato obećanje i da će one na kojima se naziru znaci smutnje stići zasluženo... itd

[bijela]

aham, čitala sam slično u tefsiru Ibn Džuzejja.

na stranu pozadinski događaj i uzrok razgovora - pažnju mi je privukao sam način Musaovog, a.s., razgovaranja sa Uzvišenim Allahom i njegova slatkorječivost..
uz to kad se poveže onaj njegov poznati odgovor na jednostavno pitanje:

- šta ti je to u ruci, o Musa?
- ovo je moj štap kojim se poštapam i kojim lišće ovcama svojim skidam, a služi mi i za druge potrebe.

a i tumačenje zašto takav dug i opštiran odgovor na prosto pitanje (da je želio malo duže razgovarati, "ukrasti" još malo vremena),
bude jasnije zašto mu je drugo ime Kelimullah

ili njegova dova:

- Gospodaru moj, učini prostranim prsa moja
i olakšaj zadatak moj:
odriješi uzao sa jezika mog
da bi razumjeli govor moj
i podaj mi za pomoćnika iz porodice moje
Haruna, brata mog;
osnaži me njime
i učini drugom u zadatku mome,
da bismo Te mnogo hvalili
i da bismo Te mnogo spominjali,
Ti, uisitnu, znaš za nas.
- Udovoljeno je molbi tvojoj, o Musa!