Vječna kazna - etički poraz ideje Boga milosrđa

[apsidejzi]

Svaka čast drug na smirenom i jasnom viđenju, a lola se zadao vrijeđati, kao pišeš gluposti, ja sam samo u pravu drugi griješe........ Religija sem što služi za kontrolu mnogim ljudima dođe kao utjeha, zbog straha od smrti. A šta veli, 30 godina studiozno se bavi islamom, i on može da drugima "ispire" mozak, e što ste ispirali, ispirali ste sreća pa sve više ljudi ne pada na te gluposti i počinje da misli svojom glavom. Elem, svaka čast upsydaisy na smirenim komentarima koji udaraju u srž ovog ubleharenja i ovih ublehaša "samo sam ja ispravan".

hvala. mnogima je tesko prihvatiti da smo svi jednako nebitni u ovom kosmosu. Kao sto ti kazes, vjerovatno pronalase svrhu i vrijednost u tome. Jedan prosjecan covjek, sa prosjecnom inteligencijom, prosjecnim prihodima, prosjecnim zivotom pronadje nesto gdje je on nadprosjecan. Naravno da ce to bii tesko ostaviti. Ipak je mene bog odabrao da se rodim u pravoj vjeri u pravo vrijeme. Bas ja Ako nije religija onda je obicno nacionalizam. Ja sam prosjecan ali moja nacija je nadprosjecna i mi smo bolji od njih. Zato ja vise vrijedim. Sve je to dopaminska hijerarhija evoluirala jos od rakova...

Lijepo, aferim. U suštini svega je strah, ništa više osim dominantnog ljudskog svojstva zvanog strah. Strah od smrti, strah od nebitnosti, strah od "nemanja svrhe", strah od samoće: sve te boljke religija i nacionalizam solidno krpe. Naravno, samo na nivou načela. Niko nije ISTINSKI VJERNIK, niko svoje navike i život neće podrediti Islamu, niti je iko istinski nacionalista - sve ostaje na nivou teorije i prosjećnosti krda. Jer ljudska priroda najbolje odaje čovjeka. A u prirodi smo svi isti - učini me sigurnim, učini me mirnim, ako može, učini me povlaštenim.

Da. Od vjere, meni je jedino prihvatljiv duhovni aspekat iste. To mogu razumjeti. Mogu razumjeti jednog dervisa koji zikri jer osjeca kosmicku ljubav. Mogu razumjeti ljude koji pronalaze energiju u planinama, koji smatraju da su dio nekog veceg sistema, da su tu da svjedoce "stvaranju". Jer te stvari su vece od pojedinca a mi svakako nemamo konacni odgovor tako da ja shvatam potrebu da se ta energija negdje kanalise. Kad ja kazem za sebe da sam ateista, ne smatram to u ovom duhovnom smislu, nego u onome sta dolazi nakon toga. Ateista sam u ljude koji pocinju praviti pravila ponasanja. KOji tu energiju stavljaju u formu i kazu da svaka druga forma je kriva forma. Ako neko nadje svoj mir, sigurnost pa cak i povlastenost kroz unutrasnju meditaciju, to je sasvim OK. Nazovi to bogom, prirodom, svemirom, energijom. Sasvim je nebitno. No kad to postane orudje za kontrolu narodnih masa, to vec nije to. To je cista zloupotreba.

[toska]

hvala. mnogima je tesko prihvatiti da smo svi jednako nebitni u ovom kosmosu. Kao sto ti kazes, vjerovatno pronalase svrhu i vrijednost u tome. Jedan prosjecan covjek, sa prosjecnom inteligencijom, prosjecnim prihodima, prosjecnim zivotom pronadje nesto gdje je on nadprosjecan. Naravno da ce to bii tesko ostaviti. Ipak je mene bog odabrao da se rodim u pravoj vjeri u pravo vrijeme. Bas ja Ako nije religija onda je obicno nacionalizam. Ja sam prosjecan ali moja nacija je nadprosjecna i mi smo bolji od njih. Zato ja vise vrijedim. Sve je to dopaminska hijerarhija evoluirala jos od rakova...

Lijepo, aferim. U suštini svega je strah, ništa više osim dominantnog ljudskog svojstva zvanog strah. Strah od smrti, strah od nebitnosti, strah od "nemanja svrhe", strah od samoće: sve te boljke religija i nacionalizam solidno krpe. Naravno, samo na nivou načela. Niko nije ISTINSKI VJERNIK, niko svoje navike i život neće podrediti Islamu, niti je iko istinski nacionalista - sve ostaje na nivou teorije i prosjećnosti krda. Jer ljudska priroda najbolje odaje čovjeka. A u prirodi smo svi isti - učini me sigurnim, učini me mirnim, ako može, učini me povlaštenim.

Vrtite i vi ko pokvaren gramofon, strah pa strah, svi su kukavice sem ateista, logično.

Osjećaj posebnosti? Ima i toga, ali sporadično, u osnovi svako brine samo o sebi i nikakve "posebnosti" tu nema, odnosno, ima u mjeri u kojoj se svako osjeća posebnim.

Ateisti se osjećaju posebnim jer su prevazišli te bajke, previše su pametni i ne može im se prodavati ta priča.

[teodati]

hvala. mnogima je tesko prihvatiti da smo svi jednako nebitni u ovom kosmosu. Kao sto ti kazes, vjerovatno pronalase svrhu i vrijednost u tome. Jedan prosjecan covjek, sa prosjecnom inteligencijom, prosjecnim prihodima, prosjecnim zivotom pronadje nesto gdje je on nadprosjecan. Naravno da ce to bii tesko ostaviti. Ipak je mene bog odabrao da se rodim u pravoj vjeri u pravo vrijeme. Bas ja Ako nije religija onda je obicno nacionalizam. Ja sam prosjecan ali moja nacija je nadprosjecna i mi smo bolji od njih. Zato ja vise vrijedim. Sve je to dopaminska hijerarhija evoluirala jos od rakova...

Lijepo, aferim. U suštini svega je strah, ništa više osim dominantnog ljudskog svojstva zvanog strah. Strah od smrti, strah od nebitnosti, strah od "nemanja svrhe", strah od samoće: sve te boljke religija i nacionalizam solidno krpe. Naravno, samo na nivou načela. Niko nije ISTINSKI VJERNIK, niko svoje navike i život neće podrediti Islamu, niti je iko istinski nacionalista - sve ostaje na nivou teorije i prosjećnosti krda. Jer ljudska priroda najbolje odaje čovjeka. A u prirodi smo svi isti - učini me sigurnim, učini me mirnim, ako može, učini me povlaštenim.

Vrtite i vi ko pokvaren gramofon, strah pa strah, svi su kukavice sem ateista, logično.

Osjećaj posebnosti? Ima i toga, ali sporadično, u osnovi svako brine samo o sebi i nikakve "posebnosti" tu nema, odnosno, ima u mjeri u kojoj se svako osjeća posebnim.

Ateisti se osjećaju posebnim jer su prevazišli te bajke, previše su pametni i ne može im se prodavati ta priča.

Kako se ateistima ne može prodati bajka, a što je ono da je sve slučajno, samo od sebe nastalo, e to je tek prava bajka, veća od bilo koje religijske.

[Paul Gascoigne]

hvala. mnogima je tesko prihvatiti da smo svi jednako nebitni u ovom kosmosu. Kao sto ti kazes, vjerovatno pronalase svrhu i vrijednost u tome. Jedan prosjecan covjek, sa prosjecnom inteligencijom, prosjecnim prihodima, prosjecnim zivotom pronadje nesto gdje je on nadprosjecan. Naravno da ce to bii tesko ostaviti. Ipak je mene bog odabrao da se rodim u pravoj vjeri u pravo vrijeme. Bas ja Ako nije religija onda je obicno nacionalizam. Ja sam prosjecan ali moja nacija je nadprosjecna i mi smo bolji od njih. Zato ja vise vrijedim. Sve je to dopaminska hijerarhija evoluirala jos od rakova...

Lijepo, aferim. U suštini svega je strah, ništa više osim dominantnog ljudskog svojstva zvanog strah. Strah od smrti, strah od nebitnosti, strah od "nemanja svrhe", strah od samoće: sve te boljke religija i nacionalizam solidno krpe. Naravno, samo na nivou načela. Niko nije ISTINSKI VJERNIK, niko svoje navike i život neće podrediti Islamu, niti je iko istinski nacionalista - sve ostaje na nivou teorije i prosjećnosti krda. Jer ljudska priroda najbolje odaje čovjeka. A u prirodi smo svi isti - učini me sigurnim, učini me mirnim, ako može, učini me povlaštenim.

Vrtite i vi ko pokvaren gramofon, strah pa strah, svi su kukavice sem ateista, logično.

Osjećaj posebnosti? Ima i toga, ali sporadično, u osnovi svako brine samo o sebi i nikakve "posebnosti" tu nema, odnosno, ima u mjeri u kojoj se svako osjeća posebnim.

Ateisti se osjećaju posebnim jer su prevazišli te bajke, previše su pametni i ne može im se prodavati ta priča.

I ateisti su kukavice, svi ljudi su u osnovi kukavice, to je prirodna datost. Ateisti su se otarasili iluzije samo po tom jednom pitanju, u mnoštvu ostalih, mnogi od njih, i dalje vjeruje u neke druge bajke.

[Paul Gascoigne]

Lijepo, aferim. U suštini svega je strah, ništa više osim dominantnog ljudskog svojstva zvanog strah. Strah od smrti, strah od nebitnosti, strah od "nemanja svrhe", strah od samoće: sve te boljke religija i nacionalizam solidno krpe. Naravno, samo na nivou načela. Niko nije ISTINSKI VJERNIK, niko svoje navike i život neće podrediti Islamu, niti je iko istinski nacionalista - sve ostaje na nivou teorije i prosjećnosti krda. Jer ljudska priroda najbolje odaje čovjeka. A u prirodi smo svi isti - učini me sigurnim, učini me mirnim, ako može, učini me povlaštenim.

Vrtite i vi ko pokvaren gramofon, strah pa strah, svi su kukavice sem ateista, logično.

Osjećaj posebnosti? Ima i toga, ali sporadično, u osnovi svako brine samo o sebi i nikakve "posebnosti" tu nema, odnosno, ima u mjeri u kojoj se svako osjeća posebnim.

Ateisti se osjećaju posebnim jer su prevazišli te bajke, previše su pametni i ne može im se prodavati ta priča.

Kako se ateistima ne može prodati bajka, a što je ono da je sve slučajno, samo od sebe nastalo, e to je tek prava bajka, veća od bilo koje religijske.

Da, sve je, što imamo do sada, nastalo na principu slučajnosti. Suština je u tome da razumijemo kako je u DOVOLJNO dugom roku, dakle u miljardama godina sve moguće. Uporedi to sa dječakom koji pokušava ubaciti kamencic u jednu malu i podaleku rupu na fasadi. Trebaće mu 20,50,100, možda i hiljadu pokušaja, mozda ce pokušavati cijeli dan, mozda tri dana, ali ce eventualno ubaciti, iako se to na prvi pogled činilo teško mogućim. Sve što vidiš i što postoji, ljudi, zivotinje, biljke, materijali, minerali, cestice, sve ima jednaku suštinu - tj. plod je slučajnosti. To što niz slučajnosti u extremno! dugom roku mogu djelovati kao čudo - i djeluju, ne znači da i dalje nisu slučajnosti.

Čovjek je onaj koji proizvoljno i subjektivno prisilno prišiva koncept smisla u svom zivotu. Taj koncept ne postoji u prirodi, niti u siroj slici postoji i sama priroda. Naravno, ovo je za vecinu ljudi jako surovo, i tesko je prihvatiti ovakav pogled, ali je nazalost jedini istinit. Ni meni se ne svidja, ali je tako.

[teodati]

Vrtite i vi ko pokvaren gramofon, strah pa strah, svi su kukavice sem ateista, logično.

Osjećaj posebnosti? Ima i toga, ali sporadično, u osnovi svako brine samo o sebi i nikakve "posebnosti" tu nema, odnosno, ima u mjeri u kojoj se svako osjeća posebnim.

Ateisti se osjećaju posebnim jer su prevazišli te bajke, previše su pametni i ne može im se prodavati ta priča.

Kako se ateistima ne može prodati bajka, a što je ono da je sve slučajno, samo od sebe nastalo, e to je tek prava bajka, veća od bilo koje religijske.

Da, sve je, što imamo do sada, nastalo na principu slučajnosti. Suština je u tome da razumijemo kako je u DOVOLJNO dugom roku, dakle u miljardama godina sve moguće. Uporedi to sa dječakom koji pokušava ubaciti kamencic u jednu malu i podaleku rupu na fasadi. Trebaće mu 20,50,100, možda i hiljadu pokušaja, mozda ce pokušavati cijeli dan, mozda tri dana, ali ce eventualno ubaciti, iako se to na prvi pogled činilo teško mogućim. Sve što vidiš i što postoji, ljudi, zivotinje, biljke, materijali, minerali, cestice, sve ima jednaku suštinu - tj. plod je slučajnosti. To što niz slučajnosti u extremno! dugom roku mogu djelovati kao čudo - i djeluju, ne znači da i dalje nisu slučajnosti.

Čovjek je onaj koji proizvoljno i subjektivno prisilno prišiva koncept smisla u svom zivotu. Taj koncept ne postoji u prirodi, niti u siroj slici postoji i sama priroda. Naravno, ovo je za vecinu ljudi jako surovo, i tesko je prihvatiti ovakav pogled, ali je nazalost jedini istinit. Ni meni se ne svidja, ali je tako.

Ne slažem se, možemo mi čekati koliko god vremena hoćemo, ali da se nešto zbilja dogodi, mora postojati uzrok za to, bez uzroka nema ni posljedice.

[broj dva]

Sama ideja boga milosrđa je apsurdna. Drakonske kazne, pokolji djece (djeca su zivila i u Sodomi i Gomori, egipatska prvorodjencad,Amalekiti, Kananiti...), unistavanje cjelih civilazija, biblijski potop, vjecita kazna pakla,upute za robovlanistvo i jos hiljadu primjera...odakle ikome ideja da je bog milosrdan ? Zaista me interesuje, odakle ? Pa ne mozemo ignorisati bozanska zvjerstva is starog testamtenta, ne mozemo ignoristati da je jedini neoprostivi grijeh nevjera, ne mozemo ignoristati istorju crkve (bilo koje, katolicka protestanska ortodoksna nije bitno sve imaju krvave ruke i ukaljan obraz) Mislim da je porjeklo ideje o milosrdnom bogu rezultat ispiranja mozga i straha od boga, jer je tako imbecilo i pogresno kada vidis istoriju boga i karakter boga (narcisoidni sadista i psihopata) da nemam drugo objasnjenje.

[Paul Gascoigne]

Kako se ateistima ne može prodati bajka, a što je ono da je sve slučajno, samo od sebe nastalo, e to je tek prava bajka, veća od bilo koje religijske.

Da, sve je, što imamo do sada, nastalo na principu slučajnosti. Suština je u tome da razumijemo kako je u DOVOLJNO dugom roku, dakle u miljardama godina sve moguće. Uporedi to sa dječakom koji pokušava ubaciti kamencic u jednu malu i podaleku rupu na fasadi. Trebaće mu 20,50,100, možda i hiljadu pokušaja, mozda ce pokušavati cijeli dan, mozda tri dana, ali ce eventualno ubaciti, iako se to na prvi pogled činilo teško mogućim. Sve što vidiš i što postoji, ljudi, zivotinje, biljke, materijali, minerali, cestice, sve ima jednaku suštinu - tj. plod je slučajnosti. To što niz slučajnosti u extremno! dugom roku mogu djelovati kao čudo - i djeluju, ne znači da i dalje nisu slučajnosti.

Čovjek je onaj koji proizvoljno i subjektivno prisilno prišiva koncept smisla u svom zivotu. Taj koncept ne postoji u prirodi, niti u siroj slici postoji i sama priroda. Naravno, ovo je za vecinu ljudi jako surovo, i tesko je prihvatiti ovakav pogled, ali je nazalost jedini istinit. Ni meni se ne svidja, ali je tako.

Ne slažem se, možemo mi čekati koliko god vremena hoćemo, ali da se nešto zbilja dogodi, mora postojati uzrok za to, bez uzroka nema ni posljedice.

Nemaš se ti šta slagati ili ne - uzrok ne mora postajati uvijek i u svemu, ovaj svijet je uspostavljen i u svojoj osnovi funkcioniše na principu slučajnosti, ili modernije rečeno - sinhroniciteta.

[teodati]

Da, sve je, što imamo do sada, nastalo na principu slučajnosti. Suština je u tome da razumijemo kako je u DOVOLJNO dugom roku, dakle u miljardama godina sve moguće. Uporedi to sa dječakom koji pokušava ubaciti kamencic u jednu malu i podaleku rupu na fasadi. Trebaće mu 20,50,100, možda i hiljadu pokušaja, mozda ce pokušavati cijeli dan, mozda tri dana, ali ce eventualno ubaciti, iako se to na prvi pogled činilo teško mogućim. Sve što vidiš i što postoji, ljudi, zivotinje, biljke, materijali, minerali, cestice, sve ima jednaku suštinu - tj. plod je slučajnosti. To što niz slučajnosti u extremno! dugom roku mogu djelovati kao čudo - i djeluju, ne znači da i dalje nisu slučajnosti.

Čovjek je onaj koji proizvoljno i subjektivno prisilno prišiva koncept smisla u svom zivotu. Taj koncept ne postoji u prirodi, niti u siroj slici postoji i sama priroda. Naravno, ovo je za vecinu ljudi jako surovo, i tesko je prihvatiti ovakav pogled, ali je nazalost jedini istinit. Ni meni se ne svidja, ali je tako.

Ne slažem se, možemo mi čekati koliko god vremena hoćemo, ali da se nešto zbilja dogodi, mora postojati uzrok za to, bez uzroka nema ni posljedice.

Nemaš se ti šta slagati ili ne - uzrok ne mora postajati uvijek i u svemu, ovaj svijet je uspostavljen i u svojoj osnovi funkcioniše na principu slučajnosti, ili modernije rečeno - sinhroniciteta.

A da ti počneš učiti logiku, onda bi znao i logično razmišljati, ništa ne može slučajno nastati, osim u mašti ili u nečijoj glavi, u stvarnosti sigurno ne, ako postoji takvo nešto slobodno ovdje iznesi.

[Paul Gascoigne]

Ne slažem se, možemo mi čekati koliko god vremena hoćemo, ali da se nešto zbilja dogodi, mora postojati uzrok za to, bez uzroka nema ni posljedice.

Nemaš se ti šta slagati ili ne - uzrok ne mora postajati uvijek i u svemu, ovaj svijet je uspostavljen i u svojoj osnovi funkcioniše na principu slučajnosti, ili modernije rečeno - sinhroniciteta.

A da ti počneš učiti logiku, onda bi znao i logično razmišljati, ništa ne može slučajno nastati, osim u mašti ili u nečijoj glavi, u stvarnosti sigurno ne, ako postoji takvo nešto slobodno ovdje iznesi.

Ok, evo iznosim: "ništa ne može slučajno nastati, osim u mašti i nečijoj glavi" - je li tako? Kako je onda nastao bog?

[Paul Gascoigne]

Osim UPRAVO u toj mašti.

[teodati]

Nemaš se ti šta slagati ili ne - uzrok ne mora postajati uvijek i u svemu, ovaj svijet je uspostavljen i u svojoj osnovi funkcioniše na principu slučajnosti, ili modernije rečeno - sinhroniciteta.

A da ti počneš učiti logiku, onda bi znao i logično razmišljati, ništa ne može slučajno nastati, osim u mašti ili u nečijoj glavi, u stvarnosti sigurno ne, ako postoji takvo nešto slobodno ovdje iznesi.

Ok, evo iznosim: "ništa ne može slučajno nastati, osim u mašti i nečijoj glavi" - je li tako? Kako je onda nastao bog?

Bog je uzrok svega, dakle oduvijek postoji, niti tu nema nikakve slučajnosti, dapače.

[Paul Gascoigne]

A da ti počneš učiti logiku, onda bi znao i logično razmišljati, ništa ne može slučajno nastati, osim u mašti ili u nečijoj glavi, u stvarnosti sigurno ne, ako postoji takvo nešto slobodno ovdje iznesi.

Ok, evo iznosim: "ništa ne može slučajno nastati, osim u mašti i nečijoj glavi" - je li tako? Kako je onda nastao bog?

Bog je uzrok svega, dakle oduvijek postoji, niti tu nema nikakve slučajnosti, dapače.

Ok, umjesto boga, ja jednačinu postavljam ovako: princip slučajnosti je uzrok svega, dakle oduvijek postoji.

Kako se razlikuju naše tvrdnje?