Dolazak tarikata na Balkan i u Bosnu i Hercegovinu
"Tarikat je kao lađa koja plovi morem tesawufa kojom kormilari šejh..."
Prisustvo islama na podneblju Balkana, preciznije jugoistočne Evrope traje oko šest stotina (600) godina, čak još i prije dolaska sultan Mehmed Fatiha (1463.) od kojeg se zvanično smatra period osmanskog prisustva na ovim prostorima. Prihvatanje i održivost islama i islamske doktrine, posebice njenog duhovnog aspekta,
tesavvufa kroz
tarikat našlo je plodno tlo na širem dijelu Balkana a samim tim i u Bosni i Hercegovini, zahvaljujući mentalitetu ovog naroda.
Tarikat je zbog svoje širine i fleksibilnosti u granicama islamskog učenja, na ovim terenima ostao i dan danas u jednom kontinuitetu. S obzirom na različite historijske događaje i prilike koji su za sobom nosile određene posljedice i mijenjale stanje na ovim područjima, tako je kontinuitet
tarikata slabio ili jačao, što je kao posljedicu polučilo nestajanje ili utapanje jednih
tarikata u druge ili pojavu drugih koji do tada nisu bili zastupljeni na ovim prostorima. Prisustvo
tarikata je imalo jakog uticaja u svim sferama čovjekovog djelovanja od umjetnosti preko
esnafa do tradicionalnih znanosti.
Gazi Husrev-begov hanikah
Značaj
tarikata u Bosni i Hercegovini kao i drugim balkanskim zemljama imao je značajnu ulogu u kulturno-socijalnom, obrazovnom i moralnom kodeksu ovih naroda. Kroz
tarikate i tekije kao odgojne institucije sa šejhovima, predvodnicima istih, imali su i još uvijek imaju značajan faktor za život i suživot ljudi na ovim prostorima.
Tarikatske institucije najvećim dijelom zaslužne su za širenje i učvršćivanje islama.
U vrijeme osmanske vlasti
sufizmu u Bosni i Hercegovini pomagale su i neke naizgled sporedne činjenice, ali koje su mu dale znakovit i istinski kvalitet. Gotovo svi
šejhovi tarikata pripadali su najvišoj ulemi a mnogi od njih, koji su "donijeli"
tarikate u Bosnu bili su obrazovani na utjecajnim medresama najprije Istanbula, a potom i Bagdada, Kaira, Damaska, Medine i drugim islamskim centrima. Ova činjenica nekim od
tarikata dala je ekskluzivne mogućnosti, pa su tako brojni sljedbenici
tarikata, naročito
Mevlevijja i
Bektašijja, bili izvanredni prozni pisci i autori teoloških djela koji su pisali ne samo na arapskom, perzijskom i osmanskom turskom, nego isto tako i govornim jezicima zemalja i krajeva u kojima su živjeli. Mnoge bosanske
sufije bili su među najobrazovanijim i najučenijim ljudima ne samo Bosne, Balkana ili Osmanskog sultanata, nego i cijelog islamskog svijeta, koji u to vrijeme nije bio mali.
Tekija Piruša, Potok, Sarajevo
Što se tiče običnog Bosanca-muslimana, socijalno okruženje u kojem je živio određivalo je i
tarikat koji će imati najveći utjecaj. Uvjeti življenja u ruralnim područjima, često daleko od obrazovnih institucija i establišmenta, uzrokovali su raznolike sklonosti.
Tarikati koji su se ovdje pokazali nadmoćnijim, posjedovali su određene osobine
heterodoksije. U cilju umekšavanja procesa prihvatanja islama, stanovništvo je privremeno zadržavalo izvjesne elemente "starog puta". Na primjer,
Hamzevijje, koje su imale izuzetno snažan utjecaj duž doline rijeke Drine u XVI.-om vijeku, ustoličili su se u ovom regionu nedugo nakon što je stanovništvo prihvatilo islam, pa iako su Osmanlije presjekli svaku aktivnost reda, mnoge od ideja koje su bile temelj njihovoga vjerovanja, preživjele su u doktrinama
tarikata koji su ostali aktivni i nakon njihovog iščeznuća sa javne scene ali i u svakodnevnom životu u vidu nepisanih pravila.
Džamija na Kušlatu
Kraj osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini, 1878., nije, međutim, razultirao i krajem prisustva
tarikata na ovom području. Iako uzdrmani masovnom migracijom muslimanskog stanovništva,
šejhovi su uspjeli održati neka stara i uspostaviti nova utjecajna središta u Bosni. Austro-Ugarska okupacija ne prekida kontakt i vezu
tarikata u Bosni sa braćom širom islamskog svijeta.
Krajem II.- og svjetskog rata i uspostavom komunističke vlasti u Jugoslaviji, počinje period opšteg pritiska čiji je uticaj osjetila islamska zajednica a s njom zajedno i
tarikati. Tako 1952., aktivnosti derviša u Bosni i Hercegovini u potpunosti su zabranjene, ne, kako bi se moglo pomisliti u prvi mah od komunističke vlasti, nego od modernistički nastrojene uleme koja je, pod snažnim uticajem vladajućih struktura, rukovodila Islamskom zajednicom, koji su bratstva i šejhove smatrali zaostatkom arhaičnog praznovjerja i unošenjem novotarija (
bidah) u vjeru. Sve tekije u Bosni i hercegovini su zatvorene, a mnoge od njih porušene ili pretvorene u neke druge djelatnosti, kao što su kafane i sl... U ruralnim područjima tekije su održale svoje aktivnosti, ali njihovo djelovanje je bilo više pasivno zbog vladajućeg sistema.
Ova zabrana održala se do sedamdesetih godina prošlog vijeka, kada dolazi do zanavljanja
sufizma u Jugoslaviji, zahvaljujući nastojanjima bosanskih
šejhova Fejzullaha Hadžibajrića (preselio na ahiret 1990.),
šejha Behauddina Hadžimejlića (kao i drugih šejhova iz porodice Hadžimejlić) i
šejha iz Prizrena,
Džemali Šehua (
Xhemali Shehu), ali i doprinosi ostalih šejhova. Godine 1974., osnovana je
Zajednica islamskih derviških redova SFRJ (
ZIDRA) po ugledu na
tarikatsku instituciju u osmanlijskoj državi, kao glavni
tarikatski centar u cilju unaprijeđenja proučavanja i prakticiranja
tesawufa, kao i biltena
"Hu". Uspostavom ove zajednice, zabrane koje su ranije ograničavale rad i djelovanje derviških redova u Bosni i Hercegovini i drugim dijelovima Jugoslavije, ukinute su i stavljene van snage, tako da do osamdesetih godina, tarikat i njegova uloga u bosanskoj kulturi ponovo stječe zasluženi značaj.
Obnova Opijačeve tekije u mostarskom naselju Šehovina. Tekija je stradala prilikom ulaska Austro-Ugarske monarhije u Mostar. Njena obnova je bila zabranjena tako da je sve do sada bila prepuštena zubu vremena.
Mjesto pored turbeta Sedam braće gdje je nekada bila tekija Jedileri
Tarikat kroz derviške redove u Bosni i Hercegovini
Među najistaknutijim
tarikatima - derviškim redovima, kao prvi koji su se pojavili na ovom prostoru su
Bektašijje, koji su više bili putujući derviši (
dajije - pozivači). U velikim gradskim središtima Bosne i Hercegovine tarikat
Bektašijja imao je pristalica, te su njihove aktivnosti u ovim područjima u najvećoj mjeri završavale sa ogradama janjičarskih kasarni. Za ovaj tarikat se vezuje ime svetog čovjeka
Sari SaltIk, koji je bio jedan od prvih putujućih sufija iz XIV.- og vijeka koji je stigao u Bosnu. Jedan od mezara koji se i danas nalazi uz tekiju na Buni u Blagaju smatra se da je njegov. Bektašijska tekija postojala je i u Banjoj Luci i drugim mjestima Bosne i Hercegovine sve do kraja XX. vijeka dok danas više ne postoji živi
bektašijski tarikat u našoj zemlji.
Halvetijski tarikatski red kao institucionalni
tarikat imao je najviše uticaja u Bosni i šire, a naročito je bio raširen halvetijjsko-šabanijski
tarikat. Do 1930.-ih
Halvetijja red je doslovno iščeznuo iz Bosne i Hercegovine, a do kraja Drugog svjetskog rata, ovaj red nije imao nijednu aktivnu tekiju. U svim centralnim urbanim mjestima ovaj
tarikat je bio zastupljen, sa mnoštvom objekata koji su osnovani u različitim periodima. Do danas je ostalo sačuvano nekoliko
halvetijskih tekija i hanikaha koji su pretvoreni u kafane i druge svrhe, dok su druge porušene. Ovaj tarikat je bio jako mnogo popularan kod
uleme. Danas
halvetijskih tekija sa aktivnim djelovanjem nema, ali halvetijjski šejhovi djeluju uz neke druge tarikate.
Potom se pojavljuju
Nakšibendijje koji su gradili
zavije, a koje su služile i kao putnička konačišta. Sa dolaskom Sultan Fatih Mehmed-hana i njegovom vojskom u Bosnu su došla dva velika šejha
Šemsi-dede i
Ajni-dede. U kasnom XVIII.-om vijeku, nakon što su (gotovo stotinu godina) živjeli u sjeni
Halvetijja,
nakšibendijski tarikat u Bosni podmlađen je izuzetnim radom
Hadži Mejli-babe i
Abdurahmana Sirri-babe Sikirića, koji pod vodstvom svojevrsnog
mudžedida tarikata u Bosni
Husejin-babe Zukića središnju Bosnu pretvara u nakšibendijsku utvrdu - u Vukeljićima kod Fojnice.
Šejh Husejin-baba Zukić imao je samo jednog učenika,
šejh Sirri-babu Sikirića, koji postaje glavni učitelj
nakšibendijskog reda u Bosni, a on za šejha Vukeljićke tekije postavlja
Muhameda Mejliju (
Hadži Mejli-babu), od kojeg potiče familija Hadžimejlića, koji su i danas aktivni. Doprinos ovih šejhova kao i
nakšibendijskog šejha i muftije Husnije Numanagića (preselio 1931.), koji je bio učenik od
šejh Hasan-babe Hadžimejlića, dali su najveći doprinos širenju i učvršćenju
nakšibendijskog tarikata.
Ovaj red se do danas održao kao najrašireniji
tarikatski red u Bosni i Hercegovini. Razlog za ovakvu raširenosti održivost ovog reda je zbog podeš
enosti usula nakšibendijskog tarikata prema mentalitetu naroda, koji je uspostavio šejh Husein-baba Zukić.
Tekija u Živčićima - Vukeljićima kod Fojnice
Uz ove tarikate postoje i drugi derviški redovi kao Kaderije koji su se pojavili u XVII.-om vijeku, a jedna od najstarijih kaderijskih tekija koja se održala do danas je Hadži Sinanova tekija u Sarajevu. Kadirijja red duboko se ukorijenio u Bosni zahvaljujući djelovanju šejh Hasana Ka'imi Babe (p. 1691.), pisca i čovjeka izrazite duhovnosti i intelektualnosti, pročelnika najmanje dvije kadirijjske tekije u Sarajevu, prije nego je prognan zbog otvorenog uplitanja u pitanja lokalne politike. Potom je osnovao i tekiju u Zvorniku gdje mu se nalazi turbe. Jedna tekija Kadiri - Bedevi ogranka i danas je aktivna u Sarajevu.
Nakšibendijski i Kadirijski red nastavili su sa svojim aktivnostima, ali ipak svedeni na čvrsto bošnjačko, muslimansko područje.
Turbe Hasan Ka'imi-babe na Kuli kod Zvornika
Hadži Sinanova tekija, Sarajevo
Zatim, tu su Rufaijje koje su i u periodu Austro-Ugarske okupacije uspjele formirati jednu manju Rifa'i zajednicu u Sarajevu, ali i Mevlevije koji su u svoje vrijeme imali jakog djelovanja i uticaja na ljude koji su živjeli na ovim prostorima. U mnogim pokrajinama ovog prostora Mevlevije su ili potpuno iščezle ili su se održali u manjem broju, dok su na nekim uspjeli održati kontinuitet do današnjih dana, djelujući i u najtežim momentima i različitim periodima političkih i državnih promjena. Jedna od poznatih mevlevijskih tekija bila je u Sarajevu koja danas više ne postoji. Svojim karakterističnim i donekle umjetničkim manifestacijama mevlevijski tarikat je imao mnogo pristalica iz gradskih i kulturnih sfera, a od poznatih ličnosti svog doba koji su bili pripadnici Mevlevija možemo izdvojiti Fevzi Mostarca (p. 1707.), Fadil-pašu Šerifovića (p. 1882.) i dr..
Mevlevijska tekija na Bentbaši koja je srušena
Mevlevijska tekija, nedavno otvorena, Sarajevo
Bajramijjski red u Bosni i Hercegovini utemeljio je bosanski šejh Hamza Bali (p. 1573.), koji je našao plodno tlo na cijelom području istočne Bosne duž doline rijeke Drine. Ovaj red tzv. Hamzevijja postao je omražen kod vjerskih autoriteta i uleme, a sam Hamza Bali je - sa svojim stavovima i učenjem proglašen heretikom, što je za posljedicu imalo njegovo hapšenje i vjerovatno pogubljenje jer njegova smrt nikada do kraja nije razriješena. Tako je hamzevijski red protjeran, dok su preostale hamzevijske pristalice pogubljene ili prognane. Međutim, ovaj ogranak Bajramijskog tarikata pojavljuje se iz sjene desetinama godina kasnije.
Ipak, kako vidimo, Nakšibendije su se najviše održali i proširili što se da zaključiti po današnjem broju djelovanju tekija i šejhova. Pored nabrojanih tarikatskih redova trebamo spomenuti da je bilo prisustva i drugih tarikata na Balkanu a samim tim i u Bosni, ali sa nešto slabijim uticajem u odnosu na prethodne, a to su Bajramijje, Melamijje, Sa'dijje, Džalvetijje, Šazilijje i Bedevijje.
Tokom rata u bivšoj Jugoslaviji, 1991. - 1995., tarikati su igrali aktivnu ulogu u odbrani Bosne i Hercegovine i Bošnjaka muslimana od srpskih i hrvatskih napada. Šejhovi Nakšibendijja i Kadirijja tarikata uključili su mnoge derviše u jedinice koje su aktivno učestvovale u odbrani (posebno u srednjoj Bosni u duž brčanskog koridora).
Trenutno stanje sufizma u BiH izgleda optimistično. Bosanski tarikat sa tarikatskim centrom pri Islamskoj zajednici u potpunosti je priznat, kako od vjerskog establišmenta, pri čemu su mnogi od njih otvoreno naklonjeni ili su čak pripadnici tarikata, kako i od zvanične vlasti, tako i od laika. Porodica Hadžimejlić sa najstarijom tradicijom tarikata u Bosni i Hercegovini, vjerovatno i na Balkanu, dala je i još uvijek "proizvodi" šejhove Nakšibendijja, ali i ne samo toga reda. Po nakšibendijjskom usulu zikir se obavlja glasno (zikr-i džehri), kako je podešeno po šejh Husejin-babi Zukiću koji je najprilagodljiviji mentalitetu naroda ovaoga područja.
Danas, od tekija u Sarajevu, tekija na Mlinima služi kao sjedište Tarikatskog centra, u kojoj se svojevremeno Mesnevija predavala,a od tekija sa aktivnim djelovanjem su: nakšibendijjska tekija Potok - nekadašnja džamija u kojoj je bio ** No links **, a danas je pretvorena u tekiju (po ulici u kojoj se nalazi zove se Potočka), tekija na Mejtašu (danas obnovljena na istom mjestu gdje se nekad nalazila uz Sarač Ismailovu džamiju), tekija na Čeljigovićima, Hadži-Sinanova tekija i dr.. Osim tekija u samom gradu Sarajevu postoje i tekije u njegovoj okolini. Na području Fojnice aktivna je tekija u Vukeljićima - Živčićima, zatim tekija u Kaćunima, tekija u Moštrima kod Visokog, Zenice, Tuzle i njene okolice, ali i u ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine.
Sarač Hadži-Ismailova džamija
Tekija na Mejtašu, kod Sarač Hadži-Ismailove džamije.
Tradicija zikrova je da se zikir obavlja poslije jacije namaza, uoči petka i ponedjeljka, kao i obilježavanje mubarek noći. Na pojedinim mjestima zikiri se obavlja petkom poslije jacije namaza zbog asitane - centralne tekije. Pored ovog ustaljenog rasporeda i obilježavanja svih mubarek noći obilježava se Sultan Nevruz u tekiji "Mesudiji"
Tekija 'Mesudija' u Kaćunima
U Bosni i Hercegovini pored tekija, zikir - kelime-i tevhid se obavlja na niz mjesta, u džamijama i mektebima, po nakšibendijskom usulu šejh Husejin-babe Zukića, što vidimo da je tesawuf sa tarikatom u Bosni i Hercegovini prilagodljiv mentalitetu naroda i njegovog života i suživota uklapajući se u sve životne kolotečine, kako vjerske tako i svjetovne.
Prof.dr. Ćazim Hadžimejlić
,zato sam je otvorio jer mi ovo izgledalo nekako konfuzno ali nisam zato ni da ono bude neka strašno ozbiljna tema 
