Sufizam

[dezurni_ucenik]

.

[nijavic]

Moze li neko da mi objasni tacno sta je to sufizam??Historijsku pozdainu znam,zanima da li se to moze smatrati sektom unutar Islama??Jesu li sufije dervisi??

Moze se kazati za nekoga ko nosi vunenu odjecu da je sufija jer je ''suf'' na arapskom vuna tako da bi sufijama odgovarala ova nasa klima A takodje se moze reci za nekoga ko sjedi ispred dzamije na sofi(prostor neposredno prije dzamijskih vrata osposobljen za obavljanje namaza) da je sufija. Eto malo jezicke pozadine posto istorijsku znas a ostalo je jos pozadina pa bujrum ko zna nek se nadoveze.

[Azamo]

Moze li neko da mi objasni tacno sta je to sufizam??Historijsku pozdainu znam,zanima da li se to moze smatrati sektom unutar Islama??Jesu li sufije dervisi??

Ima jedna Turska izreka (mislim da je to Mevlana reko,ali nisam siguran)koja kaže :

Gel bak Gör što bi značilo; Dođi i vidi ili dođi vidjeti

[nijavic]

Moze li neko da mi objasni tacno sta je to sufizam??Historijsku pozdainu znam,zanima da li se to moze smatrati sektom unutar Islama??Jesu li sufije dervisi??

Evo malo o akidetskoj(doktrina) pozadini suvija:

Za svaki od stavova je naveden izvor odakle su uzeti da nebi prosipali iz supljeg u prazno.

Vjeruju Sufije da su meleci stvoreni da bi služili tariku ili sljedbenike tarika, da ulaze kod njih kad su oni osamljeni ujutro i naveče, sjede sa njima i putuju sa njima, pokrivaju ih svojim krilima praveći im hladovinu, donose im hranu i rade im druge korisne poslove. Prenosi Ša'rani da bi šejh Tadžu-ddin, kada bi neko od njega nešto zatražio, odgovorio: "Sačekaj dok mi dođe Džibril" (Muatekad elfirek fi elmelaikel-mukarebin, str. 262.)

U prošlom broju smo spomenili definiciju sufizma i Sufija, razloge njihovog nazivanja tim imenom, njihov razvoj kao i periode kroz koje su prošli. U ovom broju ćemo, uz Allahovu pomoć, spomeniti akidetska iskrivljavanja koja postoje kod Sufija, a koja su dovela do toga da su oni u mnogim svojim učenjima izašli iz onoga na čemu je bio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i na čemu su bile prve odabrane generacije.

Izvori spoznaje kod Sufija

U ovom poglavlju ćemo spomenuti izvore odakle Sufije uzimaju akidu, tj. na čemu grade svoju vjeru u Allaha, poslanike, knjige, Sudnji dan, kao i sve ono što je vezano za šerijatske propise, te ćemo spomenuti kako se to odrazilo na njihovo vjerovanje na primjeru njihovog poimanja imanskih ruknova. Izvori na koje se oslanjaju u shvatanju vjere su mnogobrojni i raznovrsni, kao npr.:
Kešf (Otkrovenje) – Sufije se oslanjaju na svoja otkrovenja kao pouzdan izvor za vjerovanje i propisivanje. U ovo spadaju dvije vrste otkrovenja:
Prva: Od Poslanika, alejhi selam. Pod ovim se podrazumijava direktno uzimanje od njega šerijatskih propisa u budnom stanju ili preko snova. Tj. smatraju da njihove evlije kontaktiraju sa Poslanikom, alejhi selam, svejedno na javi ili u snu, i uzimaju od njega znanje i šerijatske propise.
Druga: Otkrovenja od Hidra, alejhi selam, gdje postoje brojne predaje kod Sufija o njihovim susretima sa njim i uzimanju šerijatskih propisa i vjerskog znanja od njega, kao i njihove trvdnje da ih on podučava virdovima, zikrovima i plemenitim djelima.
Ilham (Nadahnuće) – ovo je drugi izvor spoznaje kod Sufija. Smatraju da ono dolazi direktno od Allaha, subhaneh, bez posrednika, tako da su učinili mjesto Sufije (tj. onog od njih koji je dostigao stepen Allahovog evlije) iznad mjesta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer smatraju da evlija (Allahov odabranik – u njihovom slučaju smatraju da je to Sufija) uzima znanje direktno od Allaha, dok ga Poslanik uzima preko posrednika, tj. meleka koji je zadužen za objavu (Džibrila, alejhi selam).
Havatif (slušanje glasova) – tj. da čuje Allahov govor direktno, bez posrednika, ili da čuje govor meleka, ili govor dobrog džina, ili govor Allahovog evlije, ili čak od Hidra, alejhi selam. Ovo može da bude u budnom stanju ili u stanju sna.
Isra' vel mi'radž (uzdignuće na nebesa) – pod ovim ne podrazumijavaju isra' vel mi'radž Poslanika, sallallahu alejhi ve selam, nego je to isra' vel mi'radž sufijskih evlija, tako što izađe duša evlije i uzdigne se u viši svijet, te se kreće po nebeskom svijetu po želji evlije, tj. njenog vlasnika. Pa nakon tog duševnog putovanja po nebeskim sferama, evlija dođe sa novim saznanjima i otkrivenim tajnama.
Ruja (snovi) – ovo je izvor na koji se Sufije najviše oslanjaju u svojim učenjima, saznanjima i vjerovanjima. Smatraju da preko snova dolaze do novih šerijatskih propisa; direktno od Allaha, subhanehu ve teala, ili od Poslanika, alejhi selam, ili od šejhova tarikata nakon njihove smrti. (pogledaj: Sufije ve turukuha, Memduh Harbi)

Šerijat i suština – spoljašnost i unutrašnjost

Pod ovim se kod Sufija podrazumijeva podjela vjere na šerijat (zakonodavstvo, propisi) i na suštinu (poznavanje stvarnosti, tj suštine). Vjera, kod njih, ima spoljašnost i unutrašnjost. Ovo iskrivljavanje je posljedica spoljnih uticaja na Sufizam, posebno Šiija i Batinija (jedna od šiitskih sekti), kao i drugih vjera i pravaca. Ova podjela ih je odvela dotle da su i za Kur'an ustvrdili da ima spoljašnje i unutrašnje značenje, te su ga na toj osnovi počeli tefsiriti. Zbog ovoga smatraju da sa nekih ljudi (šejhova i evlija) spada obaveza pridržavanja šerijatskih propisa jer su prešli iz stepena spoljašnosti i zakonodavstva u stepen poznavanja suštine. Kao što je spomenuto, Sufije dijele vjeru na šeriat i hakiku (suštinu). Pod šerijatom se podrazumijeva skupina naredbi i propisa, tj ono što se naziva "islamsko pravo", dok je hakika (suština) ono što je iza tih propisa od znakova, tajni i išareta. Tako ih vidimo da se ne zanimaju za traženje znanja i podučavanje jer je to kod njih spoljašnje znanje koje ne dovodi do cilja kao što je slučaj sa unutrašnjim, stvarnim znanjem preko kojeg čovjek, po njima, može da se uzdigne iz materijalnog i da spozna suštinu postojanja. Prenosi se od Džunejda da je rekao: "Iskren murid (murid je učenik koji je na prvom stepenu duhovnog napredovanja) je neovisan od znanja učenjaka. Kada Allah želi dobro muridu poduči ga sufizmu a zabrani mu druženje sa učačima". (Tabekat Ša'rani,1-84) Sufije smatraju da fukaha (pravnici) podučavaju ljude ruknovima namaza i njegovim sunetima, dok oni – Sufije uče ljude djelima srca kao što je; ljubav i strah. Po njima su propisi, naredbe i zabrane za obične muslimanske mase zbog skučenosti njihovog razmišljanja i razumijevanja, i zbog njihove nemogućnosti da spoznaju više vrijednosti i značenja. Isto tako Sufije ne proučavaju hadis Poslanika, alejhi selam, nego ismijavaju način na koji je ulema sačuvala hadise pa kažu: "Uzeli ste svoje znanje od mrtvih, a mi smo svoje znanje uzeli od Živog koji ne umire", tj. vi ste uzeli znanje preko prenosioca hadisa (ravija) koji su ljudi i umrli su, a mi svoje znanje uzimamo direktno od Allaha koji je živ i ne umire. (pogledaj: Zehair Ealak- ibn Arebi, str 153.)

Spoljašnost i unutrašnjost

Sufije smatraju da Kur'an ima svoje unutrašnje i spoljašnje značenje; spoljašnje je ono koje se uzima iz njegovih riječi shodno njihovom značenju u arapskom jeziku, i time se bave učenjaci -
- pravnici, dok je unutrašnje značenje skriveno iza tih izraza i ono je njihovo stvarno značenje. I ovo skriveno značenje ne mogu dokučiti osim posebni ljudi, koji su na posebnim višim stepenima – deredžama koje nazivaju "Išarat". Ova podjela na spoljašnje i unutrašnje značenje se pojavila u sufizmu pod uticajem šiizma jer sve njihove skupine a posebno Ismailije imaju ovaj stav po pitanju Kur'ana. Kažu da je poznavanje unutrašnjeg privilegija Alije, radiajallahu anhu, njegovih potomaka i nepogrešivih imama. Podijelili su poznavanje spoljašnjeg i unutrašnjeg između Poslanika, alejhi selam i vesija (pod njim smatraju Aliju, radijallahu anhu), tako što Poslanik poznaje spoljašnost, tj. šerijat, dok Alija poznaje suštinu tj. unutrašnjost. (pogledaj: Bideul-iatikad, str. 215-220.)

Imanski ruknovi kod Sufija

Poznato je da Ehlu sunet vjeruju u šest imanskih ruknova, i ne priznaju iman čovjeka dok ne prizna i povjeruje u svih tih šest ruknova, a to su; vjerovanje u Allaha, njegove poslanike, knjige, meleke, Sudnji dan i Allahovu odredbu dobra i zla. Takođe i Sufije vjeruju u šest imanskih šartova iako neki od njih dodaju još jedan a to ja da vjeruješ u šejtana. Međutim imanski ruknovi (šartovi) kod Sufija se razlikuju od onoga što je kod Ehlussune:
● Iman u Allaha kod Sufija. Vjeruju Sufije da na svijetu ne postoji ništa osim Allaha, subhanehu ve teala, i sve što postoji i što vidimo to je ustvari Allah. Ovo je poznato kao "Vahdetul vudžud", tj. jednoća postojanja. (pogledaj: Ara' Sufije fi imani billah, Sad Šisri) Napominjemo da nisu sve sufije na ovom mišljenju, nego oni od njih koji su prihvatili teoriju (Vahdetul vudžud). Od onog u što vjeruju Sufije je da neke evlije poznaju gajb i da im nije skriveno ništa čak da znaju šta se nalazi u Levhi mahfuz. Kaže Abdulkerim Džili: „Vidio sam sve svjetove nakon što mi je Allah otkrio hidžab i vidio sam sve meleke, razmijenio govor sa njima i sa poslanicima.“ (Insan kamil – Abdulkerim Džili, 1/122.) Takođe sufije upućuju ibadete, kao što je dova, istigase (traženje pomoći) drugima mimo Allaha, pa tako neki od njih traže zaštitu od Poslanika ili od sufijskih šejhova i sl. Kao što mnogi od njih pretjeruju u hvali Poslanika, alejhi selam.
● Iman u meleke kod Sufija. Vjeruju Sufije da su meleci stvoreni da bi služili tariku ili sljedbenike tarika, da ulaze kod njih kad su oni osamljeni ujutro i naveče, sjede sa njima i putuju sa njima, pokrivaju ih svojim krilima praveći im hladovinu, donose im hranu i rade im druge korisne poslove. Prenosi Ša'rani da bi šejh Tadžu-ddin, kada bi neko od njega nešto zatražio, odgovorio: "Sačekaj dok mi dođe Džibril" (Muatekad elfirek fi elmelaikel-mukarebin, str. 262.)
● Iman u knjige kod Sufija. Kao što smo spomenuli vjeruju Sufije da Kur'an ima spoljašnost i unutrašnjost i da je njegovo stvarno značenje poznato samo odabranim ljudima tj. evlijama. Tako tumače Kur'an suprotno onome na što njegov tekst upućuje shodno arapskom jeziku, iako se u samom Kur'anu spominje na više mjesta da je on objavljen na jasnom arapskom jeziku te ga tako treba i razumijevati. Vjeruju da njihovi šejhovi mogu da dođu sa knjigom koja je ista ili bolja od Kur'ana, pa kaže Džili: "Napisao sam knjigu (pod njom misli na svoju knjigu "Insan kamil") po ispravnom otkrovenju". (Insanu kamil, str.8.)
● Iman u poslanike kod Sufija. Sufije vjeruju da je Poslanik, alejhi selam, stvoren od svjetlosti, i da je njegova svjetlost osnova svega stvorenog. Kaže Tidžani: "Kad je stvorena Muhamedova svjetlost u nju su skupljene duše svih vjerovjesnika koji su bili jedno prije nego su se njihovi likovi razdvojili". (Mezahir inhirafat akadije sufije, 1/385.)
● Iman u Sudnji dan. Smatraju Sufije da rob ne treba da čini ibadete tražeći Džennet ili bojeći se Vatre, nego iz ljubavi prema Allahu i želeći susret sa njim. Onaj ko traži Džennet, kod njih, on je od običnih masa, što je dovelo do obezvređivanje Dženneta. Prenosi se od jednog od njih da je rekao: "Već trideset godina mi se nudi Džennet al mu se nisam ni okrenuo." (Mezahir inhirafat akadije, 4/519.)
● Iman u Allahovu odredbu i određenje. Dozvoljavaju Sufije sve stvari koje je čovjek u mogućnosti da uradi pravdajući to Allahovim kaderom, pa kažu da sve što je Allah odredio On je time i zadovoljan. Sve što se događa na ovom svijetu to je Njegova odredba, tako da ne postoji munker (ono što je negativno i treba ga negirati), nego je sve u okviru onoga što Allah voli i čime je zadovoljan. Tako Ibn Arebi dokazuje kaderom dozvolu robovanja teletu, jer je to Allahova odredba i ne treba je negirati. (Fususul-hikem, str.291.) Spominje Ibn Tejmije da je jedan od sufijskih šejhova rekao: "Kad bi ubio hiljadu vjerovjesnika ne bi uradio ništa pogrešno jer ne postoji u Allahovoj vlasti ništa što On voli i čime je zadovoljan a da se to i ne desi.", tj. da Allah to nije volio ne bi se to ni desilo. (Medžmua resail vel mesail, ibn Tejmije, 2/136.)
Nastavićese

[oko za oko]

upravo tako,to su uglavnom derviši oni izmeđuse dijele titule i statuse po njima poznatim kriteriju bez kakve škole i diplome dovoljno je da im se svidi tvoja faca