Prelasci na Islam

[oko_za_oko]

kazu da je vrhunac svake vjere skromnost a ne opsesija megalomanijom.

srecom nisam vezan za takav megalomanski islam ni na kakav nacin.

[Haqqani]

kazu da je vrhunac svake vjere skromnost a ne opsesija megalomanijom.

srecom nisam vezan za takav megalomanski islam ni na kakav nacin.

Kazu da je vrhunac vjere da zelis drugome, vise i bolje nego sebi

[mr__bosnjak]

Odlicna tema Haqqani!

@_Bosanac

Po tvojoj logici nikome od nas se ne moze vjerovat jer smo svi nekada(nasi preci) prihvatili neku vjeru. Jesmo li to svi neka sorta "izdajnika". Ruzno je sto to svodis na "mjenjanje dresova". Je li promjenit dres kada neko npr. postane ateista i napusti vjeru ili bas moras bit isto sto i roditelji?

[Haqqani]

FRANK RIBERI


"Islam mi daje snagu unutar mejdana i van njega. Moj život je bio veoma težak i trebalo mi je nešto što bi simboliziralo moj dolazak na sigurno mjesto nakon teškog života... i pronašao sam islam." riječi su jednog od najboljih pojedinaca na utakmici Francuska: Švicarska koja je odigrana na svjetskom prvenstvu Franka Riberija.




Većinu francuske javnosti je iznenadio prizor kamere kada je Frank Riberi prije početka utakmice digao ruke i skrušeno proučio Fatihu.

Riberi ne želi da razgovara sa novinarima o svojoj vjeri, ali ga većina posjetilaca džamije u Marseju počesto viđa na namazima u tom gradu.

Osoba koja je zadužena da prati i brine o novim muslimanima u Francuskoj Stiv Brador kaže: "Nije nas uopšte iznenadilo Riberijevo učenje Fatihe. Velika većina navijača Marseja zna da je prihvatio islam, ali on o tome ne želi govoriti novinarima." Zatim je rekao: "Mi se ponosni njime. On je jedan od simbola francuske nogometne reprezentacije i omiljeno lice francuske publike."

Riberi je u svojoj trećoj godini imao saobraćajnu nezgodu u kojoj je, Božijom voljom, nekako na čudan način preživio. Na licu mu je i dan danas ožiljak kojeg nije želio odstraniti. Oženjen je sa ženom marokanskog porijekla i ima samo 23 godine. Većina sportskih kritičara već najavljuje: "Riberi je nasljednik Zidana." Član je Olimpika iz Marseja.

[Haqqani]

My coming to Islam
Suleyman Ahmad Stephen Schwartz






Selamaleykum dear brothers and sisters.

I am always grateful for an opportunity to speak of Sufism to a Bosnian Muslim. First, because Bosnia is a major force in the education of Europe and the world as to the reality of Islam as a faith and as a civilization. Second, because the history of Sufism in the Balkans -- especially in Bosnia -- is very distinguished and inspiring.

I am a new Muslim, and cannot comment on matters of doctrine. But I can speak about my own life. My road to Sufism, as represented by the Naqshbandi-Haqqani tariqat to which I belong, comes from three streams in my own personal experience.

To begin with, I spent almost 20 years, starting in 1979, studying kabbalah -- the mysticism of my Jewish heritage -- according to the interpretation of Spanish Jews and their heirs, who had lived in Muslim countries and who saw in kabbalah something very close to Sufism. Indeed, anybody who studies kabbalah historically, and who understands its origins in Spain and its continuity in the Ottoman domains -- including in Bosnia -- sees that there is in kabbalah what I call "Islamic directness'' in the relationship between man and God. Then there is what I call "Islamic ecstasy," that is, the attainment of a beautiful merging with the presence of Allah in the universe, which leads in turn to eloquent speech in praise of Allah, through poetry and song. Both these factors reach their ultimate point in Sufism.

Then, while studying kabbalah and its origins in Arab Spain at great length, and reading Torah, the Jewish scripture, I began traveling to Bosnia as a reporter. I made three trips to Bosnia, one to Croatia, and one to Romania during the 1990s. For the first time, in Bosnia, I found myself in a Muslim country, and began to share ideas with Islamic intellectuals. For the first time, I walked into a mosque, namely the Careva dzamija in Sarajevo.

A third experience that strengthened the other "tendencies" in me involved my encounter with an Albanian Catholic holy man, Gjon Sinishta. Beginning in 1990, I worked with this man, an exiled leader of Albanian Catholics, in producing a bulletin. I assisted him in documenting, translating, and editing, all with the hope of assisting Albanian believers in rebuilding their religious life after nearly 50 years under the most severe and god-hating of the Communist regimes. The Albanian dictator, Enver Hoxha, had ordered the closing and destruction of hundreds of mosques, churches, and the tekkes of the Bektashi dervish order.

Gjon Sinishta, a true Albanian, taught me that for him, a Catholic, Muslim Albanian believers were no less dear to his heart. He taught me that Balkan Catholics and Muslims are equally threatened by Christian Orthodox imperialism -- "Yugoslav," Macedonian, Greek. He instructed me in the tradition of mutual respect and friendship between believers of the two faiths, with Albanian Catholics joining their neighbors in celebrating Bajram, and Muslims honoring Christmas.

I also learned something really significant from Gjon: he showed me that Catholicism in the Balkans has a spiritual intensity generally missing elsewhere (except, notably, in Spain!), and he ascribed this great quality to Muslim influence, especially to Sufism. Gjon taught me that in regions like the Balkans, ruled by the Ottomans for centuries, the praise of God and fear of God of Muslims had saturated the social life of all believers, greatly influencing Christians. I came to understand, as well, the influence of Balkan Islam on Jewish spirituality in the region. I thus closed the circle that had begun in my encounter with kabbalah.

Finally, thanks to Gjon, I encountered and examined the Bektashi dervishes, through the work of the Albanian Baba Rexhebi of Detroit, who died recently.

All of this came together for me last September. I went to Bosnia for a month, as a representative of the International Federation of Journalists, and this time I took my Quran with me. I read Quran in Bosnia -- visiting Tuzla among other places -- and when I came back I was ready to go back into a masjid with a different attitude. I went to masjid and felt, more than any other time in my life, that I was in the presence of God. I saw that Islam is the closest way to God's love. Then I met Shaykh Hisham of the Naqshbandi order, and, within weeks, had made shehadeh, hamdilullah. I was immensely inspired by the role of the Naqshbandi tariqat in the freedom struggles of the Chechens.

Regarding my Jewish background: I read in our generous Quran the beautiful, beautiful surah 28, about the life of Musa. I cry when I read the Quran's description of Musa's life, because although the account in Torah, in Jewish scripture, is very beautiful and moving -- it also makes me cry -- Quran has something extra: that when Musa had killed the Egyptian oppressor, and was then forgiven by Allah swt, that he said to Allah swt."Oh my Lord! For that thou hast bestowed Thy Grace on me, never shall I be a help to those who sin!" That is, as Muslims, we must never aid oppressors; we are, as Muslims, the children of freedom.

This is why I am so glad to have become Muslim, and am especially glad to have encountered this distinguished Naqshbandi tariqat.

So if you ask me, what is Sufism to me? I can only say: it is utter love of God, and it is the defense of God's freedom.

Of course I am only beginning in my path with the tariqat. Perhaps if you have some special questions I can pass them on to my shaykh.

I hope to hear from you again. Allahuakbar!

[medulla]

najbolje bi bilo kad bi se islam ukino i onda da se prelazi na nesto drugo!

[Haqqani]

DANIEL MOORE
(anglo-american poet)


I became a Muslim when it seemed I had already accepted Islam in my
bones, as if beyond choice, and I only had to make a leap to embrace it formally... I considered myself a Zen Buddhist. But I was other things as well. My normal routine was to get up, sit zazen, smoke a joint, do half an hour of yoga, then read the "Mathnawi" of Rumi, the long mystical poem of that great Persian Sufi of the thirteenth century. Then I met the man who was to be my guide to our teacher in Morocco, Shaykh Muhammad ibn al-Habib... [His further introduction to Islam is described in detail] Finally the moment came, as a surprise, when he confronted me with my life. "Well," he said one morning after three full days of rapturous agreement that what he was bringing to us was the best thing we'd ever heard, "What do you think? Do you want to become a Muslim?" I hedged. "It's the most beautiful thing I've heard about so far. After all my Zen Buddhism, all my yoga, Tibetan Buddhism and Hindu gurus, this is certainly it!..." [He chose Islam]

[Haqqani]

By REBECCA SIMMONS

Scripps Howard News Service

She used to be a Southern Baptist, a radical feminist and a broadcast journalist. Now Aminah Assilmi is an ambassador of Islam.

The director of the International Union of Muslim Women, Assilmi calls Fairfield, Ohio, home. She travels the country speaking on college campuses, increasing public awareness and understanding of the faith.

She wears the traditional Islamic hijab, which includes a head scarf, covering her hair and neck and modest clothing with long sleeves.

Last week at the University of Tennessee, Assilmi spoke to a near-full audience on the status of women in Islam in her lecture, "A Muslim woman speaks from behind the veil."

Assilmi cautions critics who say that women are oppressed in some predominately Muslim countries. She says their practices are cultural, not Islamic.

"People who are held down, are held down by ignorance," she said. "They follow cultural practices. Do not judge Islam by these individuals who have only practiced like the people in their family."

But, Assilmi told audiences, she hasn't always been a Muslim and a proponent of Islam.

Meeting her first "real life Muslims" when she took a college theater class some years ago, Assilmi said she almost dropped the class when she walked into the room and saw some Arab students in traditional hijab.

In the handbook she authored, "Choosing Islam," Assilmi writes, "There was no way I was going to sit in a room with dirty heathens. .. I shut the door and went home."

After her husband encouraged her to go back to the theater class, Assilmi said she felt it her duty to "convert the poor, ignorant Muslims."

Hoping to convert the students to Christianity, Assilmi began to study the Koran, the holy book of Islam, in a quest to prove that Mohammed was a false prophet and that Islam was not a valid religion.

But the more she read, the more she became interested in Islam. She was particularly interested in what the Koran had to say about men and women.

Islamic women, she thought, "were freely beaten by their husbands and tossed aside."

Assilmi says she had based her opinion on stereotypes; and soon found out those ideas were not in keeping with the Koran.

Through intense study, she said she learned that Islamic women are equal to men and are paid according to the job they do regardless of their gender. Both men and women have equal rights to education. Islamic women have had the right to own property for more than 1,400 years. And when a woman marries, she does not change her last name, but keeps her father's last name.

Thus, Assilmi told her college audience, "We remain our own distinct individual."

"For two years I studied in order to convert Muslims to Christianity," she said.

But during that time Assilmi said she started to change. Her husband began to notice that she no longer had an interest in going to bars or parties. She was content to stay home and study the Koran.

"I was quiet and more distant," Assilmi writes in her handbook.

Her husband attributed the changes in her to another man and the couple separated.

After she moved out with their three children, Assilmi was visited by a Muslim holy leader who answered her questions about the faith. He asked her if she believed in only one God and Assilmi said yes. He asked her if she believed Mohammed was His messenger. Again she said yes.

"He told me I was already a Muslim. I argued that I was a Christian, I was just trying to understand Islam. I couldn't be a Muslim! I was an American and white!

"We continued talking. Later he explained that attaining knowledge and understanding of spirituality was a little like climbing a ladder."

The first rung on the ladder was the Shahadah, a statement of belief that there is no God but the one God and Mohammed was his messenger. The Shahadah, done before witnesses, is in the Islamic faith, the Christian equivalent of a statement of belief in Jesus Christ as Lord and Savior.

For Assilmi, taking Shahadah in 1977 was the first step toward a a deeper understanding of Islam.

But she still had a few hang-ups -- like hijab. Hijab is the modest dress worn by both Muslim men and women; however its most recognizable feature is the head scarf worn by women.

"I agreed with modesty, but I was vain about my hair," Assilmi said. "The Koran tells us to cover ourselves to be identified as Muslims. I am a Muslim and I know what my God-given rights are. Hijab is not a requirement or restriction, but a right and a privilege. I would fight to the death to wear it."

"I gave up being a women's liberationist -- it wasn't fulfilling -- I became a Muslim ... Liberation, yeah, that's Islam," said Assilmi who adopted her name during the Iranian hostage crisis in 1980.

She adopted the new name "to protect my family from ignorance." She no longer uses her given name.

Assilmi said Islamic women are not limited in professional fields by their religion. However, "The most powerful profession is being a mother. Because we form the mind of the next generation."

Muslim women, she said, are often discriminated against because of the hijab.

"In this country it's extremely difficult for Muslim women."

That is why some Muslim women wear varying degrees of hijab. For example, some women might wear loose-fitting modest clothing, others may wear the head scarf, covering the hair and neck, and still others may have the courage to wear the face veil where only the eyes are visible.

An award-winning broadcaster in the Denver market, Assilmi lost her job when she began wearing Islamic dress.

She says the persecution is intense.

"I've been forced off the road before -- beaten up -- and I've never lifted a hand against anyone," Assilmi said.

She even tried to wear the face veil, but said, "I could not handle the experience."

The defining moment came when she tried to cash a check at her bank wearing the face veil. A bank security guard drew his gun preparing to shoot if she made any questionable moves.

For Assilmi, her job as a broadcaster was not the only thing she lost when she first chose Islam.

Her marriage over, she also lost custody of her children because the court decided that the "unorthodox religion" would be detrimental to them.

But since then, Assilmi says her children have converted to Islam and so have her parents and her ex-husband.

"Relatives of mine are still becoming Muslim right and left," she said.

Now at "well over half a century" and having survived bone cancer, Assilmi has made two pilgrimages to Mecca, a holy trip that Muslims are instructed to take in their lifetime. The cancer weakened her bones and now she uses a wheelchair as a "mobility enhancement."

"God decided that I would continue to live," she said.

And, "I ceased to be afraid of anything. It became very important that I would speak the truth everywhere. I would have to answer to God for everything I do and say.

"I love sharing Islam."

(Rebecca Simmons writes for The Knoxville News-Sentinel in Tennessee.)

[Latina]

Prevescu nekoliko bitnih pasusa iz gorenavedenog teksta, zbog Bosanki koje eventualno nisu upoznate sa slijedecim :

Assilmi cautions critics who say that women are oppressed in some predominately Muslim countries. She says their practices are cultural, not Islamic.

"People who are held down, are held down by ignorance," she said. "They follow cultural practices. Do not judge Islam by these individuals who have only practiced like the people in their family."

Assilmi upozorava kriticare koji kazu da su Muslimanke pod opresijom u nekim predominantno muslimanskim zemljama.

Ona kaze da je njihova praksa u vezi sa kulturom ( tog podrucja ), a ne Islamom.

"Osobe koje su potlacene, potlacene su zbog neznanja", kaze ona. "Oni prate kulturne obicaje. Ne procjenjujte Islam kroz one osobe koji ga prakticiraju na nacin na koji to cine clanovi familije ( porodicne tradicije )".

Islamic women, she thought, "were freely beaten by their husbands and tossed aside."

Assilmi says she had based her opinion on stereotypes; and soon found out those ideas were not in keeping with the Koran.

Through intense study, she said she learned that Islamic women are equal to men and are paid according to the job they do regardless of their gender. Both men and women have equal rights to education. Islamic women have had the right to own property for more than 1,400 years. And when a woman marries, she does not change her last name, but keeps her father's last name.

Thus, Assilmi told her college audience, "We remain our own distinct individual."

Zene Muslimanke, mislila je ona, su bile "slobodno tucene od njihovih muzeva i gurnute u stranu".Assilmi kaze da je svoje misljenje zasnivala na stereotipima; uskoro je shvatila da takve ideje nisu u skladu sa - Kuranskim ucenjem. ( ! )

Kroz intenzivno proucavanje, kaze da je naucila da su zene Muslimanke ravnopravne s muskarcima, i osobe koje rade su placene u skladu sa poslom koji obavljaju, bez obzira na spol. I muskarci i zene imaju isto pravo na obrazovanje

Zene Muslimanke imaju pravo na svoj materijalni posjed vec vise od 1400 godina. ( ! )

I, kada se zena uda, ona ne mijenja svoje prezime, vec zadrzava ocevo.

Prema tome, nastavila je Assilmi, svojoj publici u koledzu : " Mi ostajemo nase zasebne individue."

( Ne dozvolite da vas iko, ikada, pokusa ubijediti u suprotno ).

Liberation, yeah, that's Islam

"Sloboda, to je Islam."

[vatrogasac]

Jeffrey Lang is currently a professor in the Department of Mathematics at the University of Kansas. His MS and PhD are from Purdue University. He converted to Islam in the early 1980s. In addition to numerous articles, he has written three books that are widely read among American Muslims.

Lang was born in a Roman Catholic family in Bridgeport, Connecticut on Jan 30, 1954. Although he went to a catholic school, by the time Jeffrey was 18, he was an atheist. He later converted to Islam and admits that he finds much spiritual satisfaction being a Muslim.

Lang married a Saudi Muslim woman, Raika. He has written several books on Islam, which are best sellers among the Muslim community in the US. In his book “Even Angels ask; A journey to Islam in America” he shares with his readers the many insights that have unfolded for him through his self discovery and progress within the religion of Islam.

[mudiza]

Joakim (Bilal) 25 godina

Ja sam dosao u Norrköping (gradu Svedskoj) prije otprilike 5 godina, da studiram za civilnog inzinjera na univerzitetu u ovom gradu. Pored skole, ja sam se bavio i atletikom, pa sam na taj nacin upoznao jednog momka iz Maroka, koji ce s vremenom postati moj trener. Mi smo se druzili dosta i u slobodno vrijeme, pa mi je on poceo pomalo pricati o Islamu. Ja nisam imao najljepsu sliku o Islamu, jer sam tu vjeru smatrao cudnom, tako da mi je njegov govor o vjeri bio dosadan, ali mu to nisam rekao.

Ja inace nisam bio vjernik, jer mi je, jos dok sam bio malen, bilo cudno da ljudi smatraju da je Isus Boziji sin, a ja to nisam mogao da shvatim i nisam vjerovao u to, pa sam se zbog toga odlucio da vjerujem da nema Boga. Medjutim s vremenom slusajuci mog prijatelja marokanca, dok bi on pricao o Islamu, o predavanjima koje je slusao, o naucnim dokazima i otkricima koji se spominju u Kur'anu, poceo mi se Islam ciniti razumnim i poceo me je privlaciti.

Narucio sam Kur'an preko interneta (i za njega sam dao zadnje pare koje sam tad imao kod sebe) poceo sam ga citati, pa sam zatim poceo slusati predavanja o Islamu, koja sam nasao na internetu. To me je navelo da pocnem da razmisljam ozbiljnije, jer sam uvidjeo da ima logike u Islamu, ali su mi na drugoj strani dolazile misli kako ce moja okolina, kako ce moji roditelji reagovati ako prihvatim Islam.

Ja sam bio odlucio da procitam cjeli Kur'an, pa da onda odlucim dali cu prihvatiti Islam za moju vjeru i za moj put, ali sam uspio procitati samo nekoliko suri, sto mi je bilo dovoljno da se odlucim. Jednu noc sam slusao jedno predavanje, pa sam poslije toga, a bilo je kasno na vece, nazvao moga prijatelja marokanca i rekao mu da sam odlucio da postanem musliman. Elhamdulillah. Osjetio sam veliko zadovoljstvo kada sam izgovorio sehadet, a to je bilo prosle godine, prije pocetka ljeta.

Nedugo poslije toga sam se vratio u grad gdje su mi roditelji zivjeli, i tamo sam poceo citati i uciti kako se obavlja namaz, a uzelo mi je 6 mjeseci dok sam to poceo provoditi u praksu. U gradu gdje zive moji roditelji, nema puno muslimana, pa sam osjetio da mi iman opada, jer se nisam druzio sa nekim s kim bi mogao pricati o Islamu. Kada sam primjetio da mi biva sve gore i gore, tada sam odlucio da se preselim u Norrköping i kada sam ponovo sreo svoje prijatelje muslimane, osjetio sam ponovo slast islama.

Svojim roditeljima, nisam jos rekao da sam presao u Islam, jer se ne osjecam spreman za to, pogotovo kada sam vidio reakciju moga brata, koji je saznao za ovo, od jednog mog prijatelja. Brat mi je bio zestoko ljut zbog moje odluke i mislio je da mi je neko isprao mozak, kada sam mogao tako nesto uraditi. Kada sam mu ja objasnio principe Islama i ono na cemu se Islam zasniva, on je se smirio, i sada imamo dobre odnose.

Poslije mog prelaska u islam, ja sam ostavio mnoge harame, koje sam do tada cinio i sada se osjecam sigurnije kao osoba. Puno mi je lakse da podnesem probleme koje zivot nosi sa sobom, jer sam svjestan da je ovaj svijet prolazan, a da pravi zivot pocinje tek na Ahiretu.

Ljeto 2006

[\/\/\/]

Contra Costa Times 11.03.2006 - Zadnjih godina ih je hiljade prešlo na islam, često privučeni sličnostima među dva načina života

Piše: Elizabeth Llorente
Do prošle godine Gaby Gonzalez je imala crne lakirane nokte i crnu šminku oko očiju. Njezina soba je bila nesređena, sa majkom je imala česte svađe i s vremena na vrijeme alkoholne ekscese.
Danas je ova 20-godišnjakinja, koja je rođena u Hondurasu, poznata kao 'sestra Gaby'. S ponosom nosi svoj zelenkasti hidžab, koji obuhvata njezine krhke obrise i velike smeđe oči. Ona se moli nekoliko puta na dan i ne nosi šminku, ne jede svinjsko meso niti čak upotrebljava izraz "happy hour" – to je sve haram, kako ona kaže, odnosno 'zabranjeno' na arapskom.

"U mojoj prošlosti, bila sam samo sebi važna. Nisam mislila na druge ljude, niti na roditelje; samo na sebe i na moj krug prijatelja. Danas se svaki dan trudim da budem bolja, da radim dobre stvari, da pomažem drugima. Prestala sam biti sebična i arogantna."

Gonzalez, koja studira antropologiju na Montclair State University, je jedna od hiljada Latinosa koji su prešli na islam. Njihov broj je toliko veliki da su mnoge džamije, uključujući i neke New Jersey-ju, počele da nude okupljanja posebno za "latino muslimane". A mnoge džamije, u sklopu svojih vjerskih usluga, nude simultane prevode na španski jezik. Nakon terorističkih napada 11.09.2001. godine, odgovorni ljudi u džamijama su primjetili rastući strah i gnjev na muslimane, te su odlučili da stupe u kontakt sa nemuslimanskim udruženjima da bi im približili učenja islama i da se ograde od terorizma.

"Kada smo krenuli sa ovim, nismo ni razmišljali o Latinosima; o njima nismo mnogo ni znali," kaže Muhammed Hayek, imam u Islamic Educational Center of North Hudson, u Union City-ju, New Jersey. "Ali, oni su bili ti koji su nam se odazvali. Tada smo shvatili da se trebamo skoncentrisati na njih."
Hayek je zamolio jednog imama iz Ekvadora da ode među enklave doseljenika u Hudson County-ju, da im priča o islamu. Četiri mjeseca je Ekvadorijanac išao prepunim ulicama Union City-ja i okolnih mjesta, i ohrabrivao ljude da postavljaju pitanja o islamu i muslimanima. Posjećivao ih je u njihovim kućama i razgovarao sa mjesnim udruženjima.

"On je bio Latino, neko prema kome su pripadnici hispanjolske zajednice imali dodirnih tačaka. Govorio im je na njihovom maternjem jeziku o islamu," kaže Hayek, mršavi čovjek sa prijatnim licem i širokim osmjehom. "Nisu Arapi pričali sa njima, i posebno na početku, to je bila velika razlika."

Napori džamije su se isplatili. Odkako je Hayek krenuo sa programom, prije pet godina, nekih 500 Latinosa su posjetili džamije, posmatrali muslimane prilikom molitve i uzeli učešća u seminarima o islamu. Mnogi od njih, koji su bili katolici, su prešli na islam. Kako Hayek navodi, danas od 1.000 ljudi koji redovno dolaze u džamiju, njih 200 su Latinosi. Latinosi i muslimani naglašavaju da imaju mnogo toga zajedničkog – uske porodične veze, poštovanje starijih, i izrazita ljubav prema djeci. Napominju da je islam sržni dio španske historije, gdje su muslimani vlada oko 800 godina. I mnoge španske rječi su uzete iz arapskog.
"Oni se vraćaju svojim korjenima," kaže Hayek.

Zvuk španskog jezika danas ispunjava mnoge džamije. Srijedom navečer, u džamiji u Union City-ju, skupina Latino konvertita između sebe priča na španskom, dok jedan iskusniji od njih podučava nove muslimanke kako da ispravno stave hidžab. "Ne razumjem ništa šta oni pričaju," kaže Mariam Abbassi, čije oči se naprežu dok pokušava da razumije njihov razgovor. "Pokušavam da shvatim. Ali drago mi je da su ovdje. Oni su veoma entuzijastični, veoma prijatni; nama muslimanima je drago imati pripadnike drugih naroda u našoj vjeri, na koje gledamo kao muslimane, a ne kao Egipćane, Kolumbijance, Puerto Rikance, ili Saudijce."

Kao i mnogi Latinosi koji su prešli na islam, Gonzalez potiče iz duboko katoličke porodice. U Hondurasu njezina baka je inzistirala da se ona strogo pridržava vjere. "Moja baka bi me i udarila, ako ne bih otišla u crkvu, ili ako nisam čitala Bibliju," kaže ona. "Kod mene se osjećaj za vjerom nije razvio na uobičajenom putu." U Americi, ona je otkrila punk muziku i takav način života i za zaštićenu Honduraškinju u njezinim adolescentnim godinama, to je bilo zavodljivo i oslobađajuće. "Punk djevojke nose uske hlače, stvari koje ocrtavaju njezino tjelo. Kosu nisam češljala."

Bila je "u svom filmu", ali je uprkos tome bila nezadovoljna. "Uvjek sam bila pod stresom, radeći stvari koje ne bih trebala da radim," kaže ona. "Molila sam da budem upućena na pravi put."
Za vrijeme jednog školskog časa, koji je tematizovao druge vjere, islam ju je zainteresovao. "Sve sam više i više čitala o islamu. Htjela sam da saznam šta ljude vodi ka tome da se predaju ovoj vjeri. Kada sam čitala Kur'an, našla sam istinu. U njemu je bilo govora o brizi o drugima, stavljajući ih na prvo mjesto."
Islam joj je dao osjećaj da tu pripada.
U međuvremenu njezina porodica je prihvatila njezinu odluku da je prešla na islam, i drago im je zbog pozitivnih promjena koje su se desile u njoj.
"Islam znači podređivanje božjoj volji, a ne da si izabran da okolo bacaš bombe– to je određena skupina ljudi koji ne upražnjavaju islam kako je zamišljeno. Mi ne pijemo alkohol, ne jedemo svinjetinu, molimo se pet puta na dan, a onda to ljudi vide i nazivaju nas fanaticima."

Izvor: contracostatimes.com

[\/\/\/]

Latino žene nalaze smiraj u islamu


MSNBC - Piše: Carmen Sesin 30.9. 2005

Union City, New Jersey – Jednog toplog ljetnog dana, Stefani Perada za trenutak uzima odmor od svoga posla u New Yorku i izlazi na ulicu u svome džilbabu, dugoj haljini koju nose muslimanke.
U međuvremenu, u djelu grada gdje živi mnogo Latinosa, žene uživaju u toplom danu šetajući se u kratkoj ljetnoj odjeći.

19-godišnja Perada, koja je prije godinu dana prešla na islam, još uvjek se prilagođava određenim normama islama, kao što su džilbab i hidžab, koji pokrivaju njezinu kosu.

"Najnezgodnije je kada tvoji prijatelji i porodica u tebe zure," kaže ona. "Gledaju u tebe i ne razumiju da ja nosim ovu odjeću uprkos vrućini." Ali, kaže ona, "ja ovo radim zbog Allaha, i jednog dana ću imati nagradu za ovo šta radim." Pored ovoga ona ima i trenutnu dobrobit od ovoga: muškarci joj ne dobacuju kada izađe na ulicu.

"Vi sigurno znate kako muškarci to rade, govoreći: 'hej, mala dođi ovamo'. Uvjek sam to mrzila. Prelazila bih ulicu samo da bih ovo izbjegla. Danas me muškarci također posmatraju ali to je iz radoznalosti i to je mnogo manje nego ranije. Ljudi me posmatraju kao osobu, a ne definišu me kroz moje tjelo"

Rastući broj preobraćenika

Stefani je jedna od mnogobrojnih latino-žena koje su prešle na islam. Teško je utvrditi njihov tačan broj jer američki zavod za statistiku ne prikuplja informacije o pripadnosti vjeri. Ali po podacima islamskih organizacija kao što je "Council for American Islamic Relations" (CAIR) i "Islamic Society of North America" (ISNA) u SAD-u živi 40.000 Latino muslimana.

Zbog nepostojećih zvaničnih brojki, teško je odrediti procenat muškaraca i žena među njima. Ali anketa sprovedena od strane Latino American Dawah Organization (LADO), koji upoznavaju latinose sa islamom, odmjer je 60:40 – za žene.
Juan Galvan, odgovorni LADO u Teksasu i co-autor studije "Latino Muslims: The Changing Face of Islam in America," dodaje da je ova metoda dolaska do podataka neznanstvena, jer se zasniva na dobrovoljnom ispitivanju na njihovoj web stranici.
"Moje lično iskustvo i posmatranje situacije mi kažu da su ove brojke tačne. Veći je broj latino-žena koje prihvataju islam nego muškaraca." Galvan navodi da je na različitim skupovima latino muslimana uvjek više žena nego muškaraca.

U islamskom obrazovnom centru u Sjevernom Hudsonu, 300 ljudi su preobraćenici u islam, od kojih je 80% latino porijekla. Od njih je 60% žena, po informacijama Nylke Vargas koja radi u džamiji i podučava ljude islamu.
Peter Awn, profesor islamskih studija na Columbia University kaže da nema sumnje da broj muslimana među latino populacijom raste. Louis Cristillo, antropolog, sa istog univerziteta kaže da postoje nekoliko pokazatelja koji odslikavaju rastući trend prelaska latinosa na islam. Tako postoje, na primjer, brojne regionalne i državne organizacije koji se brinu o latino muslimanima, a postoje i posebne online stranice kao što su Hispanicmuslims.com, kao i stranica LADO organizacije latinodawah.org. Prošlog vikenda, američki latino muslimani su obilježavali treći godišnji “Hispanic Muslim Day” nudeći raznovrstan program.

Prelazak na islam može da djeluje šokantno na familije koje su u velikoj mjeri katoličke i koje gaje predrasude prema muslimanima, a posebno o ulozi žene u islamu.
Stefani kaže da je njezina majka, koja je Kolumbijanka, prihvatila njezin prelazak na islam, jer je ranije nije odgajala kao katolkinju. Ali njezinom ocu, koji je italijanskog porijekla, odluka kćerke nije lahko pala. “Ponekad bi mi prigovarao zbog načina odjevanja,” kaže Stefani. “Onda bi govorio ‘Zbog čega se moraš tako oblačiti? Ja sam kršćanin, pa opet ne hodam okolo sa križom.’ Mojoj majci se žalio zbog ovoga, ali sada svoje komentare zadržava za sebe. Ali znam da mu je teško zbog toga.”

30-godišnja Nylke Vargas, ima ekvadorske i peruanske korjene. Kaže da se njezina porodica navikla da je ona muslimanka jer je na islam prešla prije 10 godina. Ali prisjeća se dana u kojima je porodica šokantno reagovala zbog njezine nove vjere.
“Kada sam odlučila da se oblačim islamski, dolazilo je do konflikata. Moje sestre nisu mogle da razumiju zbog čega sam se pokrila. Mislile su da mi je izapran mozak ili što me neko sili na to.”
Priznaje da je za nju u početku bilo teško da se prilagodi određenim normama ponašanja, kao što su nošnja hidžaba ili molitva pet puta na dan. “U početku je to bio čudan osjećaj biti pokrivena, ali nakon nekog vremena, taj hidžab je postao kao moja kosa. Danas na njega tako gledam.”

Mnogobrojni su razlozi zbog kojih latinosi prelaze na islam.

Kako navodi Cristillo, neki od njih su odrasli su problematičnim djelovima grada gdje su siromaštvo, droge i prostitucija veliki problem. Bili su zadivljeni time da muslimanske zajednice učestvuju u borbi protiv ovih zala.
Nylke kaže da joj mnoge stvari u katoličanstvu nisu bile logične i da u kršćanstvu u kojemu je odrasla osjeća prazninu.
Juan Galvan iz LADO-a, navodi da su mnogi prihvatili islam putem radnih kolega, prijatelja, školskih drugova ili muževa.
Profesor Awn kaže da mnogim latino ženama odgovara ekonomski i socijalni smisao u islamu te da zbog toga islam predstavlja „povratak tradicionalnim vrijednostima.“
Zbog toga Awn ne smatra da je islam više ili manje patrijarhski nego druge vjere, ali priznaje da „mlađi naraštaji su zainteresovaniji su progresivne forme islama.“

Stefani ne smatra da njezino sljeđenje islama skraćuje njezine slobode kao žene.
„Kada se udam, znam da ću nastaviti sa radom, ali i da ću se brinuti i o svojoj djeci,“ kaže Stefani odbacujući tvrdnje da je islam sprječava da živi kao i svaka druga savremena žena.

Izvor: msnbc.com

[\/\/\/]

Porast broja muslimana u Australiji

Povratnici

The Daily Telegraph-
Piše: Anita Quigley
U vremenu kada se muslimani Australije suočavaju sa velikom nevjericom prema njima, na stotine muškaraca i žena, okreću leđa kršćanstvu i postaju muslimani.
Istraga Saturday Daily Telegraph, koja je trajala sedam hefti, pokazala je da je u samo jednoj džamiji u grad Lakemba ( predgrađe Sydney-a ) u prošlih 3 godine 500 ljudi prihvatilo islam. Dvije trećine su žene koje zbog Allaha se odlučuju da pokriju kosu.

I oni pomažu da se broj muslimana u Australiji poveća. Od 200.885 koliko ih je bilo 1996 godine na 281.578 koliko ih ima danas. Ovo povećanje od 40% je u dobroj mjeri zbog imigranata koji su došli u Australiju, ali i zahvaljujući ljudima kao što je Mashallah Fogg samohrana majka troje djece.

Njezina duga potraga za srećom je došla kraju kada je sa svoje troje djece prešla na islam.
Mashaallah, medicinska sestra blagog glasa se prije dvije godine doselila u Lakembu. Ona danas nosi mahramu koja joj pokriva kosu i široku haljinu – abaju. Smješka se kada priča o tome kako je u islamu našla zadovoljstvo, zajedno sa svojom djecom koja su se nekada zvali Blade, Kayla i Jessica a danas su im imena Bilal, Amatullah i Jasmin.

"Moja majka je pripadala 'Church of England', otac mi je katolik. Odrasla sam upoznavajuči se sa obadvije vjere. Ali islam je jedina vjera koja mi je dala odgovore na pitanja koje sam odavno tražila," kaže ova 31-godišnjakinja.

"Islam, za razliku od kršćanstva, ima smisla," kaže ona.

Desetogodišnja Jasmine je počela da nosi hidžab heftu dana prije svoje majke I kaže da je bila 'autsajder' u školi kada ga ne bi nosila.

Većina novih muslimana ima kršćansku pozadinu. Njihove porodice ih odbacuju, a mnogi se boje da javno ispolje svoju novu vjeru iz straha da ne bi bili proglašeni teroristima. Said Kanawati, član "Australian New Muslim Association", koji podučava muslimane njihovoj novoj vjeri, kaže da su im islam približili prijatelji iz škole, radne kolege, komšije. Said, koji radi kao inžinjer pri australijskog avio-kompaniji Qantas, kaže da prosječni Australijanac nema razumjevanja za islam. On vjeruje da se muslimani neće nikad potpuno moći uklopiti u društvo.

"Mi muslimani možemo gledati rugby utakmicu, ali ne u kafani okruženi alkoholom"

Islam je snajbrže rastuća vjera sa oko 1.8 milijarde pripadnika.

Izvor: The Daily Telegraph

[\/\/\/]

Povratnici: Sabiha, Njemačka

Povratnici Već od malih nogu islam me je privlačio. Dobro se sjećam da sam sa pet godina preko glave stavljala šalove i pokrivače. Pri tome bi svojoj majci govorila da ću samo pokrivene glave kasnije izlaziti van. Sa 12, 13 godina ozbiljnije sam shvatala Islam. Često sam bila u biblioteci gdje sam pročitala sve knjige o islamu koje su nudili. Tada sam čitala i nevjerovatno dosadne knjige, samo da bih naučila nešto novo o ovoj vjeri koja je na mene djelovala veoma privlačno. Vremenom sam postala veoma načitana i sjećam se da sam sa 13 godina u predmetu ‚katolička vjera’ u školi držala referat o islamu. Taj referat sam završila riječima: „i ja ću uskoro postati muslimanka.“ Nikada neću zaboraviti izraz na licu moje nastavnice katoličke vjere.

Sa 14 godina sam onda otišla u jednu tursku džamiju gdje sam zabezeknutom hodži rekla da hoću da pređem na Islam. Njemu se ideja nije sviđala jer je to smatrao mojim trenutnim mladalačkim hirom, ali ja nisam popuštala i na kraju mi je pomogao da postanem muslimanka, elhamdulillah. Poklonio mi je jednu mahramu i knjigu na turskom gdje je objašnjeno kako se klanja i onda sam izgovorila šehadet. Nakon toga sam osjećala jednu nevjerovatnu lahkoću. Istog dana sam napisala u svoj dnevnik da je ovo moj novi rođendan, dan kada sam ponovo rođena.

Od tada sam svaki dan nakon škole išla u džamiju da naučim arapsko pismo. Ovo je elhamdulillah išlo veoma brzo i kratko nakon toga je došao ramazan, kojeg sam, bez poteškoća ispostila. Bila sam veoma sretna zbog ovoga.

Sa 17 godina sam upoznala svoga sadašnjeg muža. On je bio Alžirac. Nakon mjesec dana vjenčali smo se u džamiji. Ubrzo nakon toga saznala sam nešto što su moji roditelji od mene sakrivali; ja uopšte nisam bila njihovo rođeno djete nego su me oni usvojili. Moja prava majka je bila Alžirka koja me je zanjela u zinaluku i dala na usvajanje.

Ovo je bilo veliko iznenađenje i često razmišljam o tome da li ovo objašnjava moju ljubav prema Islamu. Iako sam odrasla kao Njemica, i nisam imala nikakvog kontakta sa muslimanima, Allah me je uputio u Njegovu vjeru. Nadam se da će moja priča doprinjeti da se shvati Allahova svemoć, da koga hoće On upućuje na pravi put, pa makar odrasli daleko od Islama.

Esselamu alejkum

Sabiha

[\/\/\/]

Budi se istok i zapad...



Ni Rusiju nije zaobišao talas prelaznika na islam. Ono što je slučaj sa skoro svim zemljama zapadne hemisfere dešava se i u ovoj bivšoj komunističkoj zemlji. A to je činjenica da broj muslimana bukvalno eksplodira čineći islam najbrže rastućom vjerom u industrijskim zemljama. Porast nije toliko uslovljen nataliteteom, nego sve većim brojem bivših kršćana koji prelaze na islam. Paradoksna je činjenica da najveći broj njih su mlade ženske osobe između 17. i 21. godine.

Broj prelaznika na islam u Moskvi je u stalnom porastu. Prema zvaničnim podacima udruženja ruskih muftija, samo u ruskoj prijestolnici je u prvih 10 mjeseci prošle godine na islam prešlo blizu 20.000 osoba. Brojka kontinuirano raste što govore i poređenja sa prošlim godinama Tako je u poređenju sa istim periodom 2003. godine, broj prelaznika na Islam porastao za 23,5% ( 15.300 osoba ), odnosno za 38% ( 12.450 osoba ) u odnosu na 2002. godinu. 60% novih muslimana su etnički Rusi, a čak 75% su mlade žene između sedamnaeste i dvadestprve godine.

Izvor: washingtontimes.com

[\/\/\/]

“Svećenik po imenu Muhammed”

Putevi ljudi ka islamu su različiti i neobični. Neobična je i njihova prošlost. Filipinac Muhammed ( Estanislao ) Soria, spada sigurno među njih. On je bivši katolički svećenik i uposlenik na katoličkom univerzitetu u Manili, gdje je asisitirao na seminaru gdje su se podučavali budući katolički ‘dušebrižnici’. Od 02. septembra 2002 on je musliman. Filipinski internet portal “inq7.net” je juče donio priču o njemu pod naslovom: “Svećenik po imenu Muhammed”.

Na islam je prešao sa 62 godine. Početak zanimanja za Islam bila je izjava upravnika Mindanaoa, Nur Misuarija da su svi stanovnici tog ostrva nekada bili muslimani. Estanislao, koji je u to vrijeme radio na univerzitetu, je htio da sa historijskim i sociološkim argumentima pobije ovu izjavu. I za vrijeme svojih istraživanja uočio je još nešto: “Sve te stvari koje su se vezale za muslimane, nisu bile tačne. U stvari, kolonijalisti su ugnjetavali muslimane.” “Muslimane sam smatrao glupima i neobavještenim i htio sam da ih preobratim u kršćanstvo. Ali na kraju je ispalo obrnuto.”

Za vrijeme tog istraživanja u ruke mu je došlo evanđelje po Barnabi, koje je crkva proglasila apokrifnim. U njemu se spominje da Isus a.s. nije umro na križu nego da je živ uzdignut na nebo, a da je mjesto njega razapet neko drugi – učenje koje je blisko islamskom. Također to evanđelje najavljuje dolazak i Muhammeda s.a.w.s.

Soria kaže da su se sumnje u katoličanstvo javile prije nego je i postao katolički svećenik. Ali uprkos tome zaredio se kao svećenik 1988 godine. Sumnje u trojstvo su posebno rasle kada je radio u crkvama gdje je predvodio liturgije.

Prelazak na katolički univerzitet mu je olakšao da sprovede svoju odluku u djelo: da postane musliman. Spominje da ga niko nije mogao odvratiti od odluke da pređe na islam: „pa čak ni sam đavo,” kaže on. Nije bilo jednostavno obznaniti svoju namjeru, i to u jednoj zemlji, koja se smatra nosiocem katoličanstva u jugoistočnoj Aziji. “Moja porodica je bila uzdrmana mojim prelaskom na islam, da nisu htjeli pričati sa mnom. Moj stariji brat me u teoriji poštuje, ali u stvari on me samo toleriše.”
Zanimljivo da ga je u njegovoj odluci podržao Robert Freyes, jedan drugi katolički teolog, kod kojeg je Estanislao-Muhammed bio asistent na fakultetu.

Danas je Muhammed član filipinskog da’wa pokreta. Već je obavio hadž i prošle godine se oženio. Do tada je kao svećenik živio “iskrenim celibatskim životom”, ali prelaskom na islam zamjenio je ovaj asketizam kojeg su ljudi izmislili, kur’anskim učenjem da je seksualnost Allahov dar.

Muhammed ulaže napore da smanji tenzije između katolika i muslimana koji su izbili nakon ubistva vođe ebu Sajjafa, grupe koja se bori za samostalnost Mindanaoa, prošle hefte. “Gledano historijski, terorizam su uvjek vršili oni koji su imali vlast. Ovo je bio slučaj i sa španskim kolonizatorima Filipina. Oni su domaće stanovništvo nazivali ‘teroristima’. Za Špance, Jose Rizal i Andres Bonifacio su bili teroristi. Danas su oni filipinski nacionalni junaci.” kaže on.

Iako je promjenio svoje ime u Muhammed, ljudi ga još uvjek zovu “otac Stan”, pa čak i neki muslimani. “Moji arapski prijatelji su mi rekli da ne bih trebao da mjenjam ime, da ljudi znaju da sam katolički svećenik koji je prešao na Islam.”

inq7.net

[\/\/\/]

Amir B.


Moj put ka Islamu

Moji prvi dodiri sa islamom bili su u Sarajevu. Rano ujutro i naveče prilikom zalaska sunca čuo se je mujezin kako iz doline Miljacke zove vjernike na namaz. Na jednom brdašcu, koje se proteže do u čaršiju, sjedimo u bašči i gledamo na grad. Minareti i crkve se isprepliću. Nakon što mujezin završi, počinju zvoniti zvona sa katedrale i sve se stapa u zalasku sunca preko mnogih brda koje okružuju grad.

Moja majka je katolkinja, moj otac je musliman koji je odrastao u komunizmu i sa vjerom nije imao ništa. Moji roditelji se nisu mogli dogovoriti da li da me pokrste ili da me obrežu, te su meni ostavili odluku za dan kada budem dovoljno zreo za to.

Vjera je u mome životu igrala malu ulogu. Ali, ja sam uvjek vjerovao u Boga i kroz mnoge doživljaje sam svoje vjerovanje učvrstio. Bio sam u crkvama ali nikada nisam ušao ni u jednu džamiju. Za mene je to bio jedan strani svijet kojeg sam posmatrao sa odstojanjem. Na žalost, od samog moga djetinjstva sam imao mnogo predrasuda prema muslimanima. U komšiluku, u Njemačkoj gdje sam odrastao, su živjeli mnogi Turci, čiji je porodični život bio nesređen. Muslimanke su morale ići nekoliko koraka iza svojih muževa. Očevi su redovno tukli svoju djecu, a i majke su bile žrtve izljeva gnjeva muževa. Naše turske komšije su na mene ostavile veoma negativan dojam. Danas znam da takvo ponašanje nema veze sa Islamom.

Upoznao sam jednu djevojku, oženio se, dobili smo sina i život je krenuo svojim tokom. Pare su tada za mene bile ključ ka osobnoj slobodi i sreći. Kod mojih prijatelja je važilo da si bez para niko i ništa. Samo ako si uspješan u svome poslu i ako imaš materijalnih sredstava, uspio si u društvu. Za kratko vrijeme, materijalno sam daleko dogurao – dok jednog dana se sve nije srušilo kao kula od karata.

Moja žena se htjela od mene razvesti i zadržati sina za sebe. Nisam odmah shvatio šta bi to za mene značilo. Nekoliko mjeseci prije toga sam ona nije htjela da se preselimo u južnu Njemačku, gdje sam dobio novi posao, te sam isti izgubio. Na ovaj način sam izgubio svoga sina, jer mi je bilo dozvoljeno da ga posjetim samo jednom u mjesecu. Pred sudom sam se osjećao krajnje poniženim jer nisam bio u stanju ništa da uradim. Alimentacija je bila toliko velika da je nisam mogao mjesečno plaćati. Dio moje plate bi direktno išao mojoj ženi. Odjednom sam imao velike dugove i ostao sam bez para, bez porodice i bez posla. Sve je bilo izgubljeno.

Prije dvije godine sam bio opet u Sarajevu. Još od moga djetinjstva me je taj grad opčaravao. Iako sam nakon rata neredovno posjećivao grad u njemu sam se osjećao kao kod kuće. Nisam tačno znao šta me očekuje; Sarajevo je za mene bilo zadnja slamka. Nešto sam tražio, ali nisam znao šta. U Sarajevu sam upoznao jednu muslimanku. Ona mi je objasnila šta znači biti musliman, šta znači klanjati pet puta na dan i živjeti po islamskim propisima. Imao sam puno pitanja, na koje nisam mogao dobiti podrobnije odgovore. Jednog dana, za vrijeme ramazana 2003. godine, usudio sam se po prvi put ući u džamiju. Moram priznati da se nisam baš osjećao lagodno u svojoj koži. Već u dvorištu Begove džamije osjećao sam da su sve oči ka meni uperene. Kroz glavu su mi strijelile misli – smijem li ja uopšte ući unutra? Šta će se desiti kada ljudi primjete da ne znam klanjati i da nisam musliman? Osjećaj je bio jači kada sam izuo cipele i oklijevajući ušao u džamiju.

Bio sam iznenađen svijetlim i bijelim zidovima i visinom unutrašnjosti džamije. Sjedoh odmah desno na jednu klupu. Pored mene su bili neki stariji djedovi koji su me posmatrali od glave do pete. Džamija se je brzo punila. Ali šta je ovo? Svako je za sebe klanjao i izgledalo je haotično. Bez nekog reda, ljudi su izgovarali molitve, jedan bi ustao, drugi bi sjeo, treći je čelom dodirivao tepih. Ovo je išlo neko vrijeme dok nije došao imam. Onda je sve iznenada zanijemilo. Ljudi su napravili redove iza imama. Popunili su se redovi. Još i danas se sjećam nekih ljudi, koji su se pred sam namaz okrenuli i gledali u mom pravcu. Stariji muslimani su klanjali, sjedeći pored mene. Ova skupina muslimana je na mene djelovala veoma homogeno, svi su bili jednaki pred Allahom, bez obzira gdje se u džamiji nalazili. Tako se je moglo desiti da jedan profesor klanja pored policajca, jedan prodavač pored bankara. Pošto su safovi bili popunjeni, nikada ne bi znao ko je osoba koja pored tebe klanja. Svi su bili okrenuti Mekki i zbijeni jedni pored drugih, tako da su im se ramena dodirivala. Atmosfera zajedničkog je lebdila iznad naših glava. Sve je bilo u harmoniji, sve je bilo čisto – svi su bili jednaki pred Allahom. Kada su zajednički izgovorili 'Amin' uhvatila me je neka jeza. Bio sam iznenađen u kojoj mjeri je Islam sličan kršćanstvu – da li je ovo bilo isto kao i 'amen' kršćana u crkvi? Od svoje katoličke bake sam ovu riječ često puta čuo, a sada ovaj doživljaj u džamiji. Kroz brojne kasnije razgovore sam shvatio da Islam ima dodirnih tačaka sa kršćanstvom i da je Islam prirodni nastavak jevjrejstva i kršćanstva. Jedan drugi pokret klanjača je za mene imao simbolni karakter – na završetku namaza svi su istovremeno pomjerili glave na desnu i lijevu stranu, kao da su htjeli da otjeraju zlo od sebe.

Molitva je kao i u svakoj vjeri čin čišćenja od grijeha, koje radimo svjesno ili nesvjesno. Ovo se da osjetiti posebno u namazu kod muslimana. Čak i sam abdest – pranje pred namaz – oslobađa čovjeka. I u istinu svaki put nakon abdesta osjećam se opuštenim i u stanju sam da uredim svoje misli.

Ovo je bila moja prva posjeta džamiji. Nastala su mnoga pitanja. Htio sam nekoga upoznati, ko se sa Islamom svakodnevno druži i ko živi tu vjeru. U proljeće 2004. godine sam krenuo ka Bjeloj džamiji u Sarajevu. Nakon prvog razgovora sa imamom osjećao sam duboku vezu sa njim. "Islam ti hoće pomoći a ne kazniti. Islam te približava Bogu." I to je sva tajna. Jednu čitavu heftu smo svaki dan pričali i diskutovali o svim temama, koje su mi ležale na srcu. Nakon tog vremena bilo mi je jasno – to je moj put.

Moj truhli materijalistički fundament, na kojem sam gradio svoj dosadašnji život, sam ostavio po strani. Jedino što mi je sada bilo važno jeste moja vjera u Allaha. Prvog aprila 2004 godine sam izgovorio šehadet i od tada sam dio ummeta Muhammeda s.a.w.s.

Amir B.

[\/\/\/]

Islam iza rešetaka


Malcolm X, pored Muhammed Alija, najpoznatiji američki preobraćenik u Islam jednom prilikom je rekao da je zatvor najbolji fakultet za Amerikanca crne kože. Za vrijeme svog boravka u zatvoru, Malcolm je prepisao čitav riječnik stranih riječi i pridružio se je rasističkoj grupi: "Nation of Islam". Danas se u američkim zatvorima nalazi oko 200.000 muslimana; većina njih je u zatvoru prešla na Islam. Kanadska TV kuća CBC u jednosatnoj emisiji "Islam behind bars" ( Islam iza rešetaka ) pokušava da se približi ovom fenomenu. Prema njihovim podacima Islam je najbrže rastuća vjera u američkim i britanskim zatvorima. Do riječi dolaze nekoliko njih koji su u zatvoru primili Islam i taj korak im je otvorio vrata nade ka boljem životu.

Jedan od njih je Abdullah Rašid, koji izdržava kaznu zbog ubsitva u "New York State maximum security prison". Za CBC on kaže: "Pošlo mi je za rukom da okrenem čitavu svoju situaciju iz negativnog u pozitivno. Onda počinješ da shvataš da ništa nije tako crno kako ga ti vidiš. U džamiju dolazim svaki dan. Tu se nalaze moja braća i mi se međusobno pomažemo. "

Abdullah Rašid je jedan od onih koji su prelaskom na Islam odbacili vjeru svojih bijelih robovlasnika: "Među muslimanima se ojećam sigurnim. U zatvoru se nalaze mnoge bande, ovdje imate mnogih incidenata nasrtaja nožem. Vuk samotnjak ovdje biva brzo pojeden."

Kevin Culmer je također u zatvoru prešao na Islam, nakon što je bio osuđen na 18 godina robije zbog obijanja banaka. Iako je pljačkao bez oružja, uspio je da obije banke, pokazivanjem komadića papira radnici na šalteru: ' daj mi pare'. Tim parama je finansirao svoj konzum kokaina: "Moj dernek bi počinjao već srijedom. Imao sam lokacije u koje sam zalazio samo posebnim danom. Mnogo žena, mnogo vina, droge. Nakon što sam dobio 18 godina rekao sam sebi da moram promjeniti svoj način života."

Bio je zadivljen način međusobnog ophođenja nekoicine muslimana. To mu je promjenilo život, prihvatio je njihovu vjeru i postao bolji čovjek: "Vidio sam kako se međusobno ponašaju. Nije bilo tuče, bili su ljubazni i ponizni jedni prema drugima. Sa njima sam se osjećao potpunom osobom. Osjećao sam se kao da sam kod kuće."

Nisu svi oduševljeni ovim demografskim razvojom. U emisiji do riječi dolazi Stephan Schwartz, autor knjige " The Two Faces of Islam". On upozorava: "ovi ljudi su od zatvrora napravili male Saudijske Arabije u kojima su uspostavili ideološku kontrolu. Po njemu, zatvori su rasadnik islamskog terorizma.

Ali Mustafa je sljedeći musliman, koji dolazi do riječi. Na Islam prešao također u New York state prison, gdje se je nalazio zbog dvostrukog ubistva. Osuđen je na 14 godina zatvora. Na početku svoje kazne pravio je probleme, tukao se je sa stražarima i proveo je dosta vremena u samici. Nakon toga je prešao na Islam i kako kaže to mu je pomoglo da prihvati svoju sudbinu. Nakon što je smirio svoj temperament razočarao se je u svoju zemlju. "Amerika hoda svijetom govoreći drugima šta treba da rade. Zar je teško razumjeti da kada stalno nekoga udarate da će on eventualno uzvratiti udarce?. Mi živimo u jednoj od najbogatijih zemalja svijeta. I pored toga imamo beskućnike, ljude bez osnovnog obrazovanja, bez posla."

Nakon što je odležao zatvorsku kaznu, Mustafa je uspostavio kontakt sa svojim sinom, koga je uspio preobratiti u Islam. Ali nedugo nakon toga njegov sin je ubijen u jednoj pucnjavi. Uprkos teškoj sudbini Mustafa je smiren: "Ne vjerujem da bi bez Islama ovo sve izdržao. Islam je najbolja stvar koja mi se je desila u mom životu."

CBC Newsworld: "Islam behind bars" Petak 09. Juli 20:00h

Izvor: CBC

[\/\/\/]

Majko, odlučila sam slijediti Allaha


Žene na zapadu prelaze na Islam u sve vecem broju. KAY JARDINE otkriva zbog cega one hoce da budu muslimanke.

Problemi sa težinom, depresije i besanica bili su sastavni dijelovi pubertetskog doba Kimberley McCrindle. Zadirkivanja zbog njezine kilaže i zbog njezinog izgleda davali su joj do znanja da ona ne pripada njima. Uvijek je tražila nešto što bi je ucinilo sretnom, što bi joj dalo osjećaj pripadnosti.

McCrindle, čiji su roditelji ateisti, nije se plaho zanimala za vjeru dok nije počela da studira. Onda je počela posjećivati crkvu nedjeljom. Ali mir i sreću nije našla sve dok se nije sprijateljila sa muslimanima i dok joj muslimanski studenti nisu počeli obašnjavati islam.

"Ja sam tražila smiraj", kaže ona. "Imala sam tešku prošlost. Moja mladost nije bila lahka: u školi su me zadirkivali zbog moje težine, ljudi su me zvali debelom i ružnom, i tražila sam nešto što će me usrećiti. Pokušala sam ići u crkvu jendom u hefti, ali se nisam osjecala kao kršćanin; išla sam iz radoznalosti. Ali to nije bilo za mene, tamo nisam našla mir. Kada udeš u džamiju osjećaš smiraj. Pet dnevnih namaza daje ti orijentir. Daje ti smisao života. Kur’an je kao vodič koji ti pomaže: kada ga čitaš osjećaš se bolje."

McCrindle je prešla na Islam prije tri godine i sada nosi arapsko ime, Tesnim. Ona je jedna od mnogobrojnih engleskinja koja je prešla na Islam i njihov broj raste. Islam je najbrže rastuća vjera na svijetu. Iako nema zvaničnih podataka nema sumnje da su prelasci na Islam cesti, kako navodi Nicole Bourque, stručnjak za ova pitanja na Glasgow University.

"Ljudi prelaze na Islam cijelo vrijeme", kaže ona. "Procjenjujem da ima oko 200 novih muslimana samo u gradu Glazgowu, ali to je gruba procjena. Do pravih podataka je teško doći". Druge procjene govore o 500 koji su zamijenili kršćanstvo za Islam.

Podatak da Islam djeluje oslobadajuće na zapadnjačku ženu je teško razumljiv za mnoge, jer je rašireno mišljenje da Islam ugnjetava žene. Jedan dokumentarni film "Majko ja sam muslimanka" (Mum I,m Muslim) ima kao temu ovu složenu situaciju. U filmu govore konvertiti iz Sheffielda o njihovim iskustvima. Na premijeri filma pitala sam skupinu konvertita iz Glasgowa i Edinburgha šta ih je ponukalo da predu na Islam i time promijene dotadašnji nacin života ukljucujuci i imena.

Za 27-godišnju Behiju Malik, ili Lucy Norris kako je roditelji zovu, je teško objasniti. Behija koja živi u Edinburghu zajedno je sa svojom sestrom blizankom Viktoriom, bratom Matthew i majkom redovno posjecivala crkvu. Ali kako su odrastali, prestali su ići u crkvu i prije 7 godina, kada joj je bilo 20 godina Behija je prešla na Islam, zajedno sa svojom sestrom blizankom. Brat je prije njih na 6 mjeseci poduzeo isti korak.

"Možda kroz našu mladost nismo bili sretni. Ne mogu reći šta je. Ne znam je li nam nešto nedostajalo ili se nismo mogli uklopiti. Mi smo bili stidljivi i nismo bili od onih koji su izlazili vani," navodi ona. U to vrijeme Behija je radila za jednu medija firmu na televiziji, ali to je nije ispunjavalo. Nakon što je 6 mjeseci učila o Islamu, odlučila je da podredi svoj život njemu i nakon jedne posjete londonskoj džamiji prešla je na Islam. "Ima jedan osjećaj u srcu, koji te vuče," kaže ona. "To ne možeš izraziti riječima. To je kao da tvoje srce govori, nešto što osjećaš unutra i znaš da pripada tebi. To je nešto što je Allah izabrao za tebe, nešto što stoji van tvoga dometa."

Žene koje prelaze na Islam svjesne su zapadnjačkih predrasuda o tome da su one ugnjetavane i diskriminirane, ali to je pogrešna slika o Islamu. Za njih je to put ka slobodi, koji im daje novi društveni položaj i daje im nova prava.

"Muslimani ti poklanjaju više pažnje," kaže Tesnim. "Muslimani te poštuju kao muslimanku; oni bi učinili sve za tebe. O tebi se vodi računa i ti si zaštićena," kaže Behija. "Ja to osjećam, jer kada pokriješ kosu ne gledaju na tebe kao sex-simbol, i ne sudi se o tebi prema tvojoj vanjštini. Ljudi te tek onda gledaju kao insana. Ovo je oslobadajući osjećaj."

Kao cin skromnosti, muslimanke se ne šminkaju kada izlaze vani. Ali ovo im daje slobode, jer se na njih konačno gleda bez da ih se sudi po onome kako izgledaju. One odbijaju da se pokažu u javnosti onako kakve su bile prije prelaska na Islam.

Hafsa, koja živi u Glasgowu, prešla je na Islam prije 24 godine. Za život u Islamu ona kaže: "Smisao života nije u ovom životu nego u sljedećem. Za mnoge ljude to zvuči užasno: oni ne mogu misliti na smrt, ali u Islamu ubjedenje u život poslije smrti je jedan od glavnih temelja vjere, i zato ako činiš prava djela imaš nadu da ćeš imati bolji život. Zbog cega onda težiti za materijalnim stvarima?"

Prelazak na Islam znači potpunu promjenu dotadašnjeg načina života, uključujući stvari, kao novo arapsko ime i klanjanje pet vakata namaza. Na radnom mjestu neki su se pogodili sa svojim poslodavcima da mogu klanjati na poslu. Bilo gdje na svijetu muslimani se prilikom klanjanja okreću prema Ka’bi, svetoj kući u Mekki u Saudijskoj Arabiji.

Kada žene prelaze na Islam, to se odmah vidi na njihovom načinu odijevanja. Islam zahtjeva da se žene oblače skromno i neupadljivo. Hidžab ili marama ponekad može vući za sobom neugodne posljedice od strane okoline. Dr. Bourque ovo navodi, jer je hidžab vidljiv dio nove vjere. Tesnim je počela nositi hidžab od prvog dana, iako nije bilo lahko, jer su ljudi zurili u nju.

"Ljudi su se derali na mene, 'vrati se u zemlju iz koje si došla'. Kada sam jednom čekala na autobus jedan me je čak i pljunuo."

Ona nije skidala hidžab, i danas ga nosi cijelo vrijeme. "Danas ljudi više ništa ne dobacuju i ja se osjećam jačom sa hidžabom".

Behija je bila sretna da je odmah obukla hidžab iako su njezini roditelji imali poteškoća sa tim. Ona, njezina sestra i brat, nisu imali velikih problema sa njima. Ali mnogi drugi nisu našli razumijevanje od svojih porodica, često iz razloga, jer ne poznaju Islam i što ne mogu da shvate zbog čega neko samovoljno hoće da slijedi tu vjeru. Saopštavanje prelaska na Islam svojim ateističkim roditeljima bilo je bolno za Tesnim. "Prvo su mislili da je to samo jedna faza, ali kada su me vidjeli sa hidžabom shvatili su da je to ozbiljno. Nije im bilo pravo kada sam im rekla da ću da se udam za jednog muslimana, koji je bio stariji od mene i koji je bio druge nacionalnosti."

Tesnim i njezina majka danas su bliske, možda i iz razloga, jer ne pričaju o njezinoj novoj vjeri. Njezin otac je prekinuo kontakt sa njom.

Za Hafsu je bilo još teže saopštiti svojim roditeljima da je prešla na Islam. Prije 24 godine to je bilo sve drugo nego uobičajeno. Reakcije njezinih roditelja su bile razlicite. "Mislim da je moja majka mislila da sam prešla na Islam zbog osobe za koju sam se kasnije udala. Ali to nije bilo tako, jer sam učila o Islamu već 4 godine prije nego ću se udati, iako sam tek nakon udaje postala muslimanka. Moja majka nije nikad prebolila to što sam prešla na Islam. Kada sam se udala ona je rekla, 'ako si ti sretna i ja sam', ali očigledno ona to nije bila. Moj otac mi je rekao otvoreno šta misli o tome i tu je razlika medu njima dvoma.

Tesnim je vec dvije godina udata za Sabira, koji je Sudanac, i kaže da nikad nije bila sretnija." Srela sam ga na fakultetu, ja sam njega učila engleski, a on mene Islam", kaže ona.
<
Behijin muž je prešao na Islam, sada se zove Sarafudin, prije mu je ime bilo Cameron. Oni imaju dvoje djece.

Za Tesnim, Behiju i Hafsu život se vrti oko 5 dnevnih namaza, one ne jedu odredjenu hranu niti piju alkohol. Ali one navode da ne tuguju za vremenom kada nisu bile muslimanke. "Islam mi je dovoljan," kaže Behija." Pored Islama ti ne treba ništa."

Prelaskom na Islam Tesnim je našla smiraj za kojim je težila." To je bila potpuna promjena načina života, načina ponašanja, načina razmišljanja", kaže ona. "Sada sam više sigurna u sebe i zadovoljnija sam. Našla sam ispunjenje za kojim sam tragala."

Preveo: Sejfuddin
Izvor: The Herald

[\/\/\/]

Sadzida (Natasa)


Rodjena sam 1977. godine u pobožnoj katoličkoj obitelji u Tuzli. U djetinjstvu sam pohadjala redovnu katoličku vjeronauku i proučavala Bibliju i mnoge stvari u Starom Zavjetu, tj. 5 knjiga Mojsijevih. Naravno kao Kršćani i Katolici morali smo naučiti 10 zapovijedi i prva od tih zapovijedi je da je Gospod Bog jedan i da mu se klanja (licem na tlo pada i služi). Druga stvar ili zapovijed je: "Ne gradi sebi lika rezana onog sto je na nebu ni na zemlji nit mu se klanjaj nit mu sluzi", itd., itd...

Čovjek kad se nalazi u crkvi i pogleda oko sebe, šta vidi? Vidi ikone likova Isusova i Marijina i križeve i njima se molitve obavljaju. Zapitala sam se gdje je tu logika? Druga stvar koja je spomenuta je ta o padanju licem na zemlju, a mi smo obavljali molitvu stojeći; opet pitanje zašto ne padamo licem na tlo prilikom molitve?

Zatim doktrina trojstva koja uopće nema logike, zatim predskazanje u knjizi proroka Izaije koja govori o viziji u kojoj vidi dva jahača, jahača na magarcu, a iza njega jahača na DEVI!!! Ta vizija se odnosila na Isusa Krista, tj. na Isaa a.s. jer je on u Jerusalemu ili Qudsu ujahao na magarcu, međutim iza njega se pojavljuje jahač na devi i pitanje je tko je taj poslanik iza Krista? Ja kao Kršćanka sam tada učila da je Isus ili Isaa a.s. pečat poslanika, da iza njega nema poslanika, medjutim proročanstvo kaže da ima -jahač na devi.

Razmišljala sam o tome i postavila pitanje svećeniku na šta mi je bilo odgovoreno -sveta tajna. Nakon toga, naravno čitajući Bibliju detaljno, uvidjela sam proturiječnosti u Novom Zavjetu (Matej, Marko, Luka, Ivan) i kad bi se nabrajalo mozda bi se knjiga o tome mogla napisati. Željela sam se ispravno moliti Bogu, a u svojoj religiji to nisam našla, jer sam vidjela da nešto nije u redu. Čovjek ako malo razmisli, postavlja sebi mnoga pitanja na koja tu ne nalazi odgovora...

A Allah uputi onoga koga On hoće.
Allahu akbar!

Bio je mjesec Ramazan, i otišla sam kod prijateljice koja je bila muslimanka. Sjedili smo u dnevnom boravku i na polici sam ugledala knjigu na čijim koricama je bila slika dva čovjeka (jahača na devi) u Sahari, a iznad njih je velikom slovima pisalo: MUHAMMED A.S. Pogled mi se zadržao na toj knjizi, u glavi mi je bila misao: JAHAČ NA DEVI!

Zamolila sam prijateljicu da mi pozajmi knjigu, a ona je bila jako iznenađena. Tad sam se zvala Nataša. Rekla mi je: "Nataša, to je knjiga o Islamu, ne znam jesi li sigurna da želiš da je čitaš?" Odgovorila sam: "Da, molim te da mi je pozajmiš." Uzela sam knjigu i krenula k doma i tu noć sam je pročitala. Knjiga je govorila o životu našeg časnog Poslanika s.a.w.s.

SubhanAllah!

Odgovori na moja pitanja! Našla sam odgovor na pitanje ko je iza jahača na magarcu (Isaa a.s.) jahač na devi: Muhammed s.a.w.s. Zatim, molitva Allahu dž.š. padanjem licem na tlo (sedžda), zabrana ikona i slika... Da, da, da, to je to što tražim, to je prava vjera.

Nakon toga je počelo moje proučavanje Islama. Učila sam namaz, posjećivala mesdžid, srce mi se svakim danom sve više otvaralo ka Islamu. Napustila sam crkvu i roditeljima navela neki izmišljeni razlog. Učila sam Islam tajno. Bilo mi je oko 17 godina i plašila sam se njihove reakcije. Pomagao mi je jedan imam i učio me islamskim šartovima. 1995. sam zvanično primila Islam i stavila hidžab.

Nakon toga roditelji su me naprosto izbacili iz kuće zato što sam stavila hidžab i napustila vjeru svojih predaka. Sjetila sam se iskušenja kroz koja je prosao naš Poslanik s.a.w.s, koji je bio odbačen od najbližih zato sto je svjedočio o Islamu. Da, muslimani su imali jaka iskušenja i bili odbačeni od najbližih.

A hidžab je farz, ja volim Allaha i kako da izlazim bez hidžaba i da ne udovoljim Allahovim propisima? Nisam mogla podnijeti da zanemarim taj farz i stavila sam hidžab i bila izbacena iz doma. A Allah ne ostavlja njemu predane robove!

Nakon toga sam prešla u Sarajevo. Pomogla mi je jedna muslimanska obitelj, bila sam kod njih k doma. Nakon toga Allah mi je dao da nađem posao i mognem da iznajmim sobu. Učila sam o Islamu sve više i naravno imala sam i dalje teška iskušenja nakon kojih mi se iman sve vise povećavao.

Pokušala sam stupiti u kontakt sa roditeljima jer mi Allah dž. š. propisuje da poštujem roditelje iako nisu muslimani. A Islam je i to da musliman svojim ponašanjem pokaže ljudima Islam. Rekla sam sebi: ako im se ne javim reći će da me tako moja vjera uči, a ako im se javim i pokušam možda, možda da počnu razmišljati o Islamu. Uglavnom, bilo je problema, ali sam uspjela stupit sa njima u kontakt.

Danas se alhamdulillah nalazim u Jordanu. Allah mi je dao blagodat koju sam uvijek željela, a to je ta da naučim jezik Kur'ana kako bi više naučila o Islamu. Hvala Allahu koji ne zaboravlja niti ostavlja svoje robove, a nas džihad je u tome da se borimo za Islam pa makar morali ostavit svoje zemlje i roditelje na tom putu.

Allah mi je alhamdulillah dao i familiju koja me pomaže i kod kojih sam trenutno i koji me školuju, da ih Allah nagradi nagradom koju najviše žele. Molim Allaha dž. š. da uputi sve one koji su zalutali i da očvrsti iman onih koji su se vratili Islamu i da ojača i sačuva sve muslimane u svijetu i uputi one koji su zalutali. Promijenila sam ime Nataša u Sadžida (Ona koja na sedždu pada) i tim imenom sam označila svoju pripadnost Islamu.

Sadžida Mohammad Yahya

Prilozio: Sejfuddin
Obrada: Amra

[\/\/\/]

Bivši svjetski prvak u bilijaru prešao na Islam

Povratnici

Bivši svjetski prvak u bilijaru, Ronnie O'Sullivan je prešao na Islam. Ovo je obznanila njegova majka ovog vikenda. U zadnje vrijeme O'Sullivan je imao problema sa alkoholom, drogama i depresijama koji su uništili njegovu karijeru. Na Islam je prešao još prošlog mjeseca u glavnoj londonskoj džamiji u Regent's Parku. Sa Islamom ga je upoznao njegov prijatelj bokser Prince Nasim Hamed. On mu je dao kasetu sa predavanjem od da'ije Halida Jasina, čime je O'Sullivan bio duboko zadivljen.

Njegova majka, Maria, je izjavila da Ronnie ne želi da diskutuje o svom prelasku na Islam, nego on želi da se usredsredi na svoju karijeru. "Ronnie je mnogo bolje od kako je primio Islam.Nadam se da će ustrajati u tome."

Ovaj 27-godišnjak ( nadimak 'The Rocket' ) je prije dvije godine postao svjetski prvak u bilijaru. Prvi veći korak u svojoj karijeri je napravio kad mu je bilo 9 godina kada je napravio tzv. 'break 100' i sa 15 godina je postao najmlađi igrač bilijara koji je napravio 'break 147'.

Odrastao je kao katolik u radničkoj mahali Londona, East End i imao je teško djetinjstvo. Kada mu je bilo 15 godina, njegov otac je osuđen na doživotnu robiju zbog ubistva. Dvije godine kasnije i majka mu je završila iza rešetaka zbog poreskih prekršaja, ostavljajući njega da se brine o svojoj mlađoj sestri. Uprkos depresijama, Ronnie je pobjedio svjetsko prvenstvo u bilijaru 2001 godine.


Izvor: The mirror

[danas]

Kako je hot ovaj Seik

ma ne znam bas... a da nije malo mator?

[Teufik iz Los Angelesa]

nije ba, hoce da me zena ostavi zena kad je vidjela ovu sliku pogledaj te zavodnicke oci

[Haqqani]

Bivši svjetski prvak u bilijaru prešao na Islam

Povratnici

Bivši svjetski prvak u bilijaru, Ronnie O'Sullivan je prešao na Islam. Ovo je obznanila njegova majka ovog vikenda. U zadnje vrijeme O'Sullivan je imao problema sa alkoholom, drogama i depresijama koji su uništili njegovu karijeru. Na Islam je prešao još prošlog mjeseca u glavnoj londonskoj džamiji u Regent's Parku. Sa Islamom ga je upoznao njegov prijatelj bokser Prince Nasim Hamed. On mu je dao kasetu sa predavanjem od da'ije Halida Jasina, čime je O'Sullivan bio duboko zadivljen.

Njegova majka, Maria, je izjavila da Ronnie ne želi da diskutuje o svom prelasku na Islam, nego on želi da se usredsredi na svoju karijeru. "Ronnie je mnogo bolje od kako je primio Islam.Nadam se da će ustrajati u tome."

Ovaj 27-godišnjak ( nadimak 'The Rocket' ) je prije dvije godine postao svjetski prvak u bilijaru. Prvi veći korak u svojoj karijeri je napravio kad mu je bilo 9 godina kada je napravio tzv. 'break 100' i sa 15 godina je postao najmlađi igrač bilijara koji je napravio 'break 147'.

Odrastao je kao katolik u radničkoj mahali Londona, East End i imao je teško djetinjstvo. Kada mu je bilo 15 godina, njegov otac je osuđen na doživotnu robiju zbog ubistva. Dvije godine kasnije i majka mu je završila iza rešetaka zbog poreskih prekršaja, ostavljajući njega da se brine o svojoj mlađoj sestri. Uprkos depresijama, Ronnie je pobjedio svjetsko prvenstvo u bilijaru 2001 godine.


Izvor: The mirror

Mislim da je Ronnie ovo demantovao , ustvari ubijedjen sam.