Kao musliman, vjerujem da je Kur'an riječ Božija, uputa Apsoluta, Stvoritelja, Ravnatelja i Suca na Očekivanom danu.
Kur'an je posljednja Objava. Sama riječ Kur'an u prevodu znači Ono Što Se Čita, Uči, jer dolazi od glagolskog trilitera Ka-Re-'E, što znači čitati.
Dakle, vjerujem da se Bog očitovao Čovječanstvu i objavom Svoje Riječi, a ne samo stalnim Stvaranjem, Održavanjem i Rastvaranjem cjelokupnog Mogućeg Bitka – Prirode, čemu su svi ljudi svjedoci. Priroda se često imenuje i kao Živi Kur'an, Živa Knjiga.
Oni koji vjeruju u posljednju Objavu, Kur'an, također vjeruju u sve prethodne objave. Tako vjeruju da je Bog, skladno civilizacijskom i kulturološkom razvoju i progresu Čovječanstva, slao i potrebno Uputstvo. Uvijek je to bio isti Bog. Samo čovječanstvo nije bilo na istom levelu. Razvijalo se.
Tačno je, kako vele mnogi forumaši/ateisti, da je učenje/doktrina, zasnovana/crpljena na/iz Objave, dogma i da to učenje nudi završene odgovore. To mora biti tako za onoga koji vjeruje da je Riječ samog Boga.
Također je tačno da filozofija nije puko mudroljublje već zahtjev za pravom na postavljanje pitanja i kritičko promišljanje. I tamam tako.
Sada, kada pogledamo rasprave koje se vode na relaciji religija-znanost, čini se da religija koči, zaustavlja napredak znanosti. Tako bar vele oni koji odbacuju Objavu.
Ustvari, upravo je to pravi dogmatski, nedomišljeni stav.
Kur'an podstiče na znanost, svom snagom. Samo joj daje neke smjernice. Etičke, prije svega.
Neka neko pronađe u Kur'anu ijedan stavak koji negira znanost i odvraća čovjeka od nje. Napominjem da se objava Kur'ana desila prije 1400. godina. Naprotiv, prva riječ, objavljena Posljednjem Božijem glasonoši, neka je mir na njega, u pećini Hira, bila je upravo: Ikre'!/Uči!. Riječ ikre je imperativ koji dolazi iz istog glagola kao i riječ Kur'an. Ali iza te prve riječi slijedi:
Uči, u ime Gospodara svoga, koji stvara!
Da malo zastanem ovdje.
Ima forumaša koji postavljaju nelogična pitanja i na njih mogu dobiti samo nelogičan odgovor. Naime, za jednog vjernika, shema Bitka je sljedeća:
1.Nužni Bitak
2.Mogući Bitak
3.Nemogući Bitak
Prema Kur'anu, Bog jest po Sebi Samom. Sve drugo jest po Njemu. On je Nužni Bitak, dok čovjek (ili bilo što drugo) pripada sferi Mogućeg Bitka. Svako od nas, pojedinačno, mogao je i ne biti, ali eto jesmo. Nije nas bilo jučer i neće nas biti sutra. Kako da taj, tek mogući bitak, uopće izrazi Nužnog? Kako čovjek može postavljati pitanje: a gdje je taj Bog? Ko je Njega stvorio?-i očekivati odgovor? Ali, odgovor je već dat u Kur'anu:
On ničemu nije sličan/Lejse kemislihi šej'in.
Dakle, o samom Bogu, možemo govoriti i kroz negativnu teologiju: možemo kazati šta On nije, a ne šta jest. On nije nama poznata inteligencija, On je Nadinteligencija. On nije nama poznata ljepota, On je Nadljepota. Šta god mi pomislili i najdubljim maštarijama pokušali da izrazimo – On to nije. I onda, kada neki bezumnik (ne generaliziram), među ateistima, počne pričati o nekakvom starcu duge brade koji čuči nad stratosferom i upravlja, sve postaje jadno i degutantno.
Da se vratim ajetu o učenju.
Bog nas upravo podstiče na znanost, na bavljenje i izučavanje onog POJAVNOG.
Također nas podstiče na vjerovanje u ono SKRIVENO.
Vjernik koji je shvatio stvar, nema nikakvih problema sa znanošću.
Onaj koji odbacuje Objavu, traži neki smisao i svrhu postojanja i upravo znanošću nastoji na nadomjesti Objavu. Zato se stalno i iznova mora kritikovati Objava: zbog same prirode znanosti, zbog njene vječite mijene i prilagodbe, zbog strukture naučnih revolucija, paradigmi, metoda i metodologije.
Nastaviću sa svojim dumanjem kasnije
Odlicno poslozena problematika, masAllah.
