Mevlana Dželaludin Rumi

Rasprave o vjerskim temama.
Post Reply
User avatar
Latina
Posts: 5492
Joined: 19/08/2006 01:47
Location: I'd ratha' be hated 4 who I am, than loved 4 who I'm not.

#26

Post by Latina »

... hehehe ... :)

" Ako imas razbora onda znaj da nema teze bolesti
nego misliti o sebi da si savrsen covjek.
Iz tvog oka treba da poteku krvave suze,
Dok izbacis iz svog oka begenisanje sebe.

Iblisova je bila bolest, sto je mislio da je bolji od Adema.
Ove bolesti ima kod svakog zivog covjeka.

Ko je zadovoljan sobom znaj da je on slomljen.
To je onda po vrhu voda, a ispod vode necist ( nedzaset )
Da se uvjeris da je gore voda, a dolje nedzaset,
Zamuti to dvoje, osjetices smrad.
U dubini nekih ljudi je nedzaset, a nama se pokazuju kao cisti,
Kao voda na vrhu.

Ljudima je potreban sejh-pir, koji zna put pun razboritosti.
Njemu se obrati, on poznaje individualitet u ljudi.

Pira cemo prepoznati po tome sto se on koristi znanjem koje dobija od Allaha. :)
Da je u covjeku ne znam kako jaka i snazna desnica,
On njome ne moze popraviti ulubljenja na sablji.

:) Idi ranaru ( sabljaru ) da ti popravi rane na sablji,
Neka ti On ponovo okuje sablju. :)
Po ranama covjeka kupe se muhe ipokriju je,
Da covjek ne vidi kako mu je pogana rana.

:) Muhe po rani su tvoje misli i tvoj imetak. :)
Rana je tvoja i na tebi je.
To je tvoje mracno shvatanje.

Ako ti berber stavi mehlem na ranu,
Ti ces se smiriti i rana ce ti zacijeliti.

Sad si ti ubijedjen da ti je mehlem pomogao, i da su ti rane prosle samo od mehlema.

Ti koristi mehlem i upotrijebi ga, ali znaj da te sam mehlem nije izlijecio."

:) :) :)
Haqqani
Posts: 1087
Joined: 06/12/2005 10:49

#27

Post by Haqqani »

:-D



Neki čovjek je napadao nekog šejha i obijedio ga,
svega lošeg je o njemu kazao, pa i to da nije muršid.

Rekao je da je prljav, dvoličnjak i da pije vino.
Od kakve pomoći nama može biti takav čovjek?

Jedan od šejhovih murida mu je rekao: Pazi na
uljudnost;
budi pametan, nije dobro ovakvim sumnjama se
bacati na dostojnika.

Od njega su daleko, a i on je udaljen, od tih po-
grda, a zar se njegova čistoća može zaprljati jednom
pljuskom?!

Ovakve potvore nemoj bacati na ljude od istine.
to su samo tvoje kombinacije, nego ti prevrni
list.

To se nije dogodilo, pa je potvora, a i da se do
godilo, hoće li svo Crveno more postati prljavo ako ne-
što krepano upadne u njega.

Nije more jedan bunarić ili testija vode.
pa da ga zagade dvije-tri kapi prljavštine.

Ibrahima pejgambera nije vatra pržila.
Ko bude Nemrud, njemu reci: Boj se vatre!

Nefs je Nemrud, a pamet i duša su Ibrahim.
Duša je na izvoru, a nefsu trebaju dokazi.

Vodiči i dokazi su potrebni onome ko griješi,
onome ko svakog časa može zaći na krivi put.

Vasilinima, koji su stigli do ciija, treba oko i svjetlo.
Vodič i dokaz njima nisu potrebni, oni su izvedeni.

Ako jedan vasil (muršid), koji je došao do visa-
la, upotrijebi
dokaze, on to čini radi ostalih, koji nisu stigli i
koji polemišu.

Otac se nisko spusti pa djetetu tetoši: Ti-ti-ti,
iako je otac pametan da bi mogao nebeske plano-
ve krojiti.

Ne umanjuje se učitelju vrijednost kada tumači
djeci,
da je elif iz tačke. On njima objašnjava što je za
njih.
Radi podučavanja djeteta, koje još ne otvara us-
ta
treba se približiti da bi i ono otvorilo svoja usta.

Djetetu treba govoriti njegovim jezikom, da bi
ono od tebe naučilo nauku i umjetnost.

Svi su Ijudi kao mala djeca za velike ljude,
a pirovi ih savjetuju, kad je za to vrijeme.

Derviš reče napadaču: Ne sijeci tako brzo sa-
bljom;
pazi, sa šahovima se tako ne stupa u borbu.

Kad se zadesi neki izvorčić biizu morske obale,
u slučaju plime i valova, njega će more svega
rastočiti.

Šejh nije more da iščupa murida kao izvorčić,
a neće se ni uprljati od vaših strijela i napada.

Kufr ima svoju granicu i mjeru,
a šejhovom nuru nema kraja.

Ono što je ograničeno, njega kao da nema pred
neograničenim;
na svijetu je sve prolazno osim Allahova lica.

Vjerovanje i kufr ovdje nemaju naročitu ulogu,
prolazni su, šejh se
izdigne iznad toga u bitnost i srž stvari, a oni su
koža i boja.

To nestajanje je kao kad svijeću i čirak zakloni-
mo iza zastora,
pa onda ne znamo ni da postoji čirak ni svijeća.

Ova tvoja glava je zastor jednoj drugoj glavi,
pored tvoje takve glave, ova druga glava ostaje
skrivena.

Ko je nevjernik, on nema pojma o šejhovom
imanu.
Ko je mrtav, ništa ne zna o šejhovoj duši.

Duša prima vijest za koje je stvorena.
Ko ima više vijesti, duša mu je viša.

Ljudska duša je viša od životinjskih,
jer je obavještenija od njihovih duša.

Od ljudske duše je viša duša meleka,
jer je melekanska i bez prohtjeva je.

Od duša meleka je viša duša božanskih robova.
To su ljudi od srca i ne treba ovo potcijeniti!

Zato je melekima naređeno da učine sedždučo-
vjeku,
jer Adem je bio taj čija duša bijaše viša od mele-
kanske

Da nije bilo tako, onda bi bolji
činio sedždu gorem!

A kakva bi bila pravda i dobrota
u tome da ruža čini sedždu trnu.

Duša koja postane tako velika. njoj nema kraja,
Ovakvoj duši postanu pokorne sve stvari.

Ovakav je iznad riba, ptica, ljudi.
a svi oni su pokorni čovjeku ovakve duše.


Image
Zulfikar BiH
Posts: 19
Joined: 20/05/2006 20:39

#28

Post by Zulfikar BiH »

Zlatar koji je gledao unaprijed (III, 1.624)

Došao neki čovjek kod zlatara, pa ga zamolio: «Daj mi vagu da izvagam nešto zlata». «Odlazi», reče mu zlatar, «nemam ti ja sito».
«Ma, daj mi vagu», opet de čovjek, «ne zbijaj šalu sa mnom!»

«Ali, u mom dućanu nema metle», zlatar će na to. «Sad je zaista dosta!», povika čovjek. «Ostavi se tih pošalica. Daj mi vagu koju sam te tražio! Nemoj se praviti gluhim i nasumice svašta blebetati.»

«Čuo sam što si rekao», odgovori mu zlatar. «Nisam gluh i nemoj slučajno i pomisliti da kazujem besmislice. Razumio sam šta tražiš. Samo, ti si jedan drhtavi starčić kojemu se ruke tresu i noge klecaju. A osim toga, ovo tvoje zlato sadrži sitnoga trunja i stugotina koje će se rasuti po zemlji iz tvojih drhtavih ruku.

E, onda ćeš mi reći: 'Majstore, donesi mi metlu da izmetem zlato iz ove prašine. Pa kad ometeš prašinu i sakupiš zlato na jedno mjesto, onda ćeš mi reći da ti treba sito da ga prosiješ od trunja. Ja sam već na početku naslutio kakav je kraj. Odlazi, idi drugdje i nek ti je sretno!»

Na početku pothvata sagledaj mu kraj da se ne bi pokajao na Sudnjem danu.
User avatar
vatrogasac
Posts: 10044
Joined: 24/04/2006 21:33

#29

Post by vatrogasac »

Tri savjeta


Jednom je neki lovac namjestio zamke da bi lovio životinje. Već sljedećeg dana je u jednoj od zamki pronašao malog vrapca. Kad ga je htio ubiti, vrabac nekim čudom progovori:

"Oj, lovče (skeptice)! Do sada si jeo samo ovce i još uvijek nisi sit. Ja težim samo nekoliko drahmi. Ako me pustiš udijelit ću ti tri savjeta.
Prvi još dok sam u tvojoj ruci,
drugi kad budem na krovu one kuće tamo
a treći savjet ćeš dobiti sa onog stabla pored.

"Slažem se", reče lovac i vrabac mu dade prvi savjet:

"Ako je nešto nemoguće, ne vjeruj nikom tko tvrdi suprotno."

Lovac pusti vrapca, ovaj odleti na krov kuće i izrekne drugi savjet:

"Ne živciraj se zbog stvari koje su prošle. Živi za ovaj trenutak."

Onda vrabac nastavi: "Progutao sam biser težak deset drahmi. Da si ga pronašao čak bi i tvoja unučad bila bogata."

Lovac se rastuži i bude mu žao što je pustio vrapca. Onda vrabac nastavi:

"Zar ti nisam rekao da se ne živciraš zbog prošlih stvari, pogotovu zbog nečeg što je nemoguće. Stvarno si glup. Kako ću ja progutati tako težak biser kad sâm težim tri drahme ?"

Lovac pomalo opet dođe k sebi i upita vrapca za treći savjet.

Vrabac će na to:

"Prva dva nisi koristio, što će ti onda treći ?"

...te odleti kud ga noge nose

***

Rumi za ovu priču kaže: Davati savjete glupom i nerazumnom sanjaru znači sijati sjeme u škrtu zemlju. Nema zakrpe koja će zakrpiti rupu gluposti i neznanja. Ti koji daješ savjete, ne sij sjeme svoje mudrosti na zemlju neplodnu !
Haqqani
Posts: 1087
Joined: 06/12/2005 10:49

#30

Post by Haqqani »

U kitabu Fihi-ma-fihi, hazreti Mevlana Dželaluddin Rumi, u osmom dersu nam kaže: “U ljudskoj prirodi su sve nauke zamiješane, u početku, tako da njegova duša pokazuje skrivene stvari. Kao bistra voda koja otkriva ono što je na njezinom dnu, kao i ono što se, odozgo, odražava na njenoj površini. U suštini vode, ta priroda nije stečena, ona je urođena. Ali kada je voda pomiješana sa zemljom ili drugim bojama, ona je lišena te osobine. Uzvišeni Allah je poslao poslanicima i evlijama takvu obilnu i čistu vodu koja bistri sve male nečiste vode koje se u nju slijevaju. Mala voda kada se razbistri, sjeća se sa postojanošću svoje prvobitne čistoće, koju su pomutile tamne boje koje su se nakupile. Ona se sjeća svog prvobitnog stanja i kaže: ‘To je nekad bila naša hrana’. Poslanici i evlije ne dodaju ništa čovjekovoj suštini, oni mu samo otkrivaju njegovo ranije stanje. I, svaka mutna voda koja se ulila u veliku čistu vodu, zna da se vraća svojoj prvobitnoj čistoći, onoj sa kojom se tako lahko miješa. Ali ona mala mutna voda koja u velikoj čistoj vodi nije prepoznala element koji je njen, skriva se u bojama i tminama, da se ne bi pomiješala s morem, ide prema ponorima i udaljava se od mora. Poslanik Muhammed alejhisselam je rekao: ‘One duše koje se prepoznaju, ujedinjuju se, a one koje se ne prepoznaju razilaze se’”.

Da bi se prvobitna čistoća duše što manje pomutila tamnim bojama tj. grijesima dužni smo djecu slati u mekteb, a omladinu pravilnim odgojem i obrazovanjem upućivati na sunnet, jer kada se kroz njihovo školovanje ili studiranje u njih počnu slijevati razne logike, tj. nauke i ideologije koje su, kao takve, magije, lakše će se sačuvati. Već odavno se u obrazovanju i naučavanju općenito preuzimaju modeli zapadnog, kršćanskog svijeta, a zajedno s njima i različite filozofije, psihologije, pedagogije itd. unutar kojih su utkane (naizgled) moralne vrijednosti potpuno oprečne islamskim propisima, te na taj način uveliko varaju našu djecu, omladinu i starije.

Hazreti Mevlana nas, u 39. dersu spomenutog kitaba ovako savjetuje: “Neke riječi su pune vrijednosti a druge su bezvrijedne priče, a one međusobno liče, samo vješt čovjek može razlikovati original od kopije. Razlika je u vjeri, a nevjerovanje je odsustvo sposobnosti razlikovanja. Zar nisi vidio kako je u vrijeme faraona, štap Musa alejhisselam postao zmija, kao i motke i užad faraonovih mađioničara. Onaj koji nije imao sposobnost da razlikuje, sve je vidio kao zmije, ne praveći razliku, ali onaj koji je znao razlikovati, znao je razlučiti magiju od istine, i postao je vjernikom zahvaljujući svojoj sposobnosti razlučivanja.”

Dakle, znamo da je vjerovanje sposobnost razlučivanja istine od neistine. Vjernik je pametan, zna razlikovati. Jedna od tih magija čije riječi sliče riječima koje su pune vrijednosti, jest filozofija koja je sebe proglasila “kraljicom” svih nauka. Njeno oruđe je tzv. logika koja za kriterij istinitosti uzima tzv. “teoriju adekvacije”, tj. podudarnost misli i stvari. Ova logika, aristotelovska logika, te sama po sebi i filozofija, ali filozofija privida, obmanjivanja i samouvjeravanja, utkana je u temelj svih nauka i kao takva gospodari mišljenjem, ali ne samo obrazovanih ljudi, nego i svakodnevnim mišljenjem većine. Mišljenje je sposobnost poimanja, tj. predočavanja pojmova, a oni se ne mogu izraziti drukčije nego riječima ili terminima. Termini, ili terminološki aparat svih nauka koje su u temelju zapravo logike i kao takve filozofije, za one koji nemaju vjerovanja, tj. sposobnost razlikovanja istine od neistine uzima se kao kriterij istinitosti, te se ostaje na nivou filozofije, odnosno obmane ili magije. Dakle, glavno oruđe filozofije, pa i svake nauke jest logika koja riječima - filozofskim ili naučnim uvjerava nas u podudarnost “misli i stvari” i to na način kako se to njima vanjskim svjetlom predočava, pričinjava, te u tom svom svjetlu i svijetu opisuju terminima.U 52. dersu hzr. Mevlana nas upozorava: “Svrha riječi jest da te potakne na traganje, a tražena stvar se ne može dosegnuti riječju. Kad bi bilo tako, ne bi ti bili potrebni napori. Riječ je kao nešto što vidiš u daljini da se miče. Ti žuriš da bi to vidio, ali ti to ne vidiš zbog njegovog kretanja. Takva je i ljudska riječ pod svojim skrivenim aspektom; ona te podstiče da tražiš smisao, jer suštinu, smisao kroz same riječi ne vidiš”.

Prvobitna čistoća duše i srca nužno se pomućuje tamnim bojama (terminima) različitih nauka tj. logika ili, bolje rečeno, jednostranim znanjima ovosvjetskih nauka. Hzr. Mevlana nas u 59. dersu ovako tješi: “Kad bi apsolutno znanje pripadalo čovjeku i kada ne bi bilo neznanja, čovjek bi sagorio, ne bi postojao; dakle, neznanje je dobro, jer je ono uzrok nastavka našeg postojanja, a i znanje je dobro jer je ono sredstvo za spoznaju Boga. Oni su povezani, ali i suprotstavljeni. Kao što je noć suprotstavljena danu, ona je i vezana s njim, i oboje izvršavaju zajednički zadatak.”

Ali, hazreti Mevlana ne ostavlja bez nade one koji žele iskoristiti nastavak svog postojanja u otkrivanju tzv. Velike nauke koja nije prisutna u ovom svijetu kao mnoge nama poznate, koje se spoznaju samo golim raciom, bez srca. Prolaz ka toj Velikoj nauci je srčani put tesavufa. To je tajna riječi: ...ala kalbike - na srce tvoje (Eš-Šuara, 194.)Tu Veliku nauku hazreti Mevlana u 56. dersu opisuje ovako: “Poznato nam je da postoji i drugo Sunce (Svjetlost) osim ovog vidljivog, i da od Njega potječe otkrivanje svih realnosti i istina; a ta djelomična nauka u kojoj stremiš i iz koje izvlačiš radost, samo je jedan dio i odraz Velike nauke. Taj odraz te vuče ka toj Velikoj nauci i tom Prvom Suncu (Prvoj Svjetlosti). Nemoguće je ostvariti nemoguće, ali ne i ostvariti ono što je teško. Dakle, mada je to teško, nastoj da dosegneš Veliku nauku; i ne očekuj da bi ona mogla biti sadržana ovdje u svijetu racia jer je to nemoguće.”

Allah džellešanuhu kaže: “A to su ajeti jasni, u srcima su onih kojima je znanje dato.” (El-Ankebut, 49) Znači hazreti Mevlana nas uvjerava da ipak ima onih koji su dosegli ovu nauku, koji su njeni posjednici. Postavlja se pitanje: Kako pronaći ovakve velikane? U prvom svesku Mesnevije hazreti Mevlana kao primjer nam navodi savjet Muhammeda alejhisselam hazeti Aliji: “Kad svako bude tražio da se približi Allahu sa nekim ibadetom, ti traži pametnog čovjeka za druga.” Hazreti Mevlana ističe da takav pametan čovjek je, zapravo, čovjek sa tri ajna, tri osobine, tri izvora čista na jednom mjestu, a to su: ‘adalet-pravednost, ‘ilm-znanje srca i ‘akl-pamet.



mr. Nezir Krčalo
Haqqani
Posts: 1087
Joined: 06/12/2005 10:49

#31

Post by Haqqani »

Ako bi se na putu iz “bezmjesta u bezmjesto” valjalo načas ušatoriti onda bi to bilo svakako “mjesto” Rumijevog, k.s., zova upućenog i pojedincu i zajednici. Na kapiju prosvjećivanja i svjetlosti poziva istodobno i obrazovanog i neukog, bogatog i siromašnog, vladara i podanika. Kao ljestve za izbavljanje svakom čovjeku nudi njegovo vlastito biće koje nalikuje nebrušenom dijamantu, jer iza njegove poročnosti koja je prolazne naravi krije se trajno postojanje dobra.

Metod koji koristi je “put srca kroz jezik i put jezika kroz srce”, sa ciljem da ukaže na čovjekovu suštinu, a to je misao ili svijest, kao i na njenu neprostornu narav. Sve ostalo je samo tkivo sačinjeno od biti mineralnih, biljnih i animalnih svjetova. Ako se sirova animalna duša (nefs) podvrgne iskušanim pravilima na putu “osvješćivanja”, ona dostiže savršenu svjesnost po čemu se “čovjek” razlikuje od ostalih stvorenja. “Sve se potčinjava svojim mislima”, veli Mevlana Rumi, k.s., tj. onoj svijesti koju ima, pa ako se ne stupi na rečeni put onda svijest biva okovana tradicionalnim i kulturnim obrascem, naobrazbom i vlastitim promišljanjima. Ovu vrstu svijesti savremena nauka s pravom označava kao iskrivljenu ili “ideološku” svijest. Po ovom biljegu prepoznatljiva je svaka animalna duša (nefs), a tako ukalupljena nalazi sigurnost za sebe i svoje djelovanje. Ovakvu nepotpunu svijest, svjedoci smo, oslovljavaju terminima, poput: “ego”, “jastvo”, “sebstvo”, “sopstvo”. U konačnici, ovo je stanje sirove animalne duše (nefs) sa nimalo pohvaljenom sviješću koju je nužno oplemeniti i dovesti do punine svijesti - razuma. Ukoliko čovjek ovo ne učini, veli Mevlana Rumi, k.s., onda on ostaje zatočenik svoje požudne duše, mašte i pomućujućeg razuma.

Poznata nam je predaja u kojoj Muhammed, a.s., kaže: “Svjesnost Allaha (takwa) je ovdje”, ukazujući tri puta desnom rukom na svoja mubarek prsa. A u drugoj predaji Muhammed, a.s., kaže: “Iman je go, odjeća mu je svjesnost Allaha (takwa) a plodovi su mu nauka (ilm).”Uzvišeni Allah svijest nam poklanja kao cjelinu putem ruha ili duha, a njeno djelovanje se manifestira putem razumne dimenzije ljudskog bića - glave. No, glava nije izvor svijesti, a znak za to je san ili spavanje kada nam se svijest “uzima” i ostajemo nesvjesni.

Svijest onakvu kakva jeste, cjelovitu svijest, najlakše je predočiti putem pojma RAZUM. Prvi dio riječi odnosi se na svijest i znanje koji su plod animalne duše a drugi dio riječi na svijest i znanje umne ili duhovne dimenzije na koju ukazuje Muhammed, a.s. Ali, ukoliko se duhovna dimenzija zapostavi, onda svijest biva zatočenik animalne duše (nefs) i kao takva ona je jednostrana, iskrivljena i nepotpuna. Da bi se postigla punina i čistoća svijesti - razuma, mora se u potpunosti razviti duhovna dimenzija. Ako čovjek to ne čini ona svijest ostaje zakržljala i gola te joj nedostaje odjeća - svjesnost Allaha (takwa) i plodovi - nauka (ilm). Jednom riječju, plod čistog srca je pročišćena svijest - zdrav razum.

No, duhovna dimenzija može dostići osebujnost i čistoću jedino ako se slijedi “duhovni” učitelj, a on se često oslovljava kao “muršid-i kjamil” ili jednostavno šejh. Čežnja (ševk) koju čovjek osjeća u srcu vodi ga do “duhovnog” vodiča kako bi i sam “slijedio trag” i pronašao “Isaa svoga bića” (ruhanijjet). Oni koji ne čeznu za tim utamničeni su svojom animalnom dušom i požudom (šehvet) koja ne želi izmijeniti svoju narav i prosvijetliti se.

Kur’anska sintagma za puninu ljudske svijesti ili razuma je: ulul-ilm ili još ulul-elbab tj. oni koji su razumom obdareni. To su ljudi prosvjetljene, nurom pročišćene pameti.

Ne sumnjaj da ima Sufija na Putu,

ne sumnjaj da ima savršenih ljudi koji se ne znaju,

i kao što tebi nisu povjerene Tajne

misliš da ni drugima nisu.


(Mevlana Rumi ‘Fihi-ma-fihi’)



mr. Nezir Krčalo
User avatar
Latina
Posts: 5492
Joined: 19/08/2006 01:47
Location: I'd ratha' be hated 4 who I am, than loved 4 who I'm not.

#32

Post by Latina »

:)

" Tajne kad ostanu skrivene u srcu, te zelje ce se brzo ostvariti."

:)
Gorcin
Posts: 95
Joined: 26/02/2006 12:28

#33

Post by Gorcin »

...ovo je predobro :)
ljudi, hvala vam, i dajte još... :)
Haqqani
Posts: 1087
Joined: 06/12/2005 10:49

#34

Post by Haqqani »

Dođi, dođi, tko god da jesi,

bilo nevjernik, bilo da se moliš vatri.

Naša karavana nije karavana očaja.

I ako si hiljadu puta prekršio svoja obećanja,

dođi, dođi, i jos jednom dođi.
User avatar
Latina
Posts: 5492
Joined: 19/08/2006 01:47
Location: I'd ratha' be hated 4 who I am, than loved 4 who I'm not.

#35

Post by Latina »

:)

Dusa je najljepse sto imamo i zato trebamo prema njoj biti samilosni i oprezni ( ovo kazem ja…da ne „krivimo“ milog Rumija ).

Kako je jedan covjek iz Kazvina vikao „ ah, ah „ kad su ga tetovirali

Cuj jednu pricu od jednog koji ce nam objasniti
kakav je bio obicaj u gradu Kazvinu. ( ili Los Andjelesu, ili Sarajevu ili Parizu ili Beogradu ili New York-u - opaska moja ...:))) )

Bio im je obicaj da tetoviraju ljude na raznim dijelovima tijela.
To se radilo iglom, zamocenom u razne tus boje.

Dosao jednom mesaru ( : jedan Kazvinac i rekao mu :
"Hocu sto ljepse i plavlje gravure da mi napravis."
Ovaj ga upita : "Sta zelis da ti istetoviram o vjesti covjece !?!"
"Hocu velikog i pomamnog lava", bio je odgovor.
"Jer ja sam rodjen u znaku "Lav" sazvijezda. Potrudi se i stavi mnogo plavila."

"Gdje zelis da ti ucrtam lava", upita majstor.
"Ucrtaj ga medju plecke, ali da bude dobar", rece mladic.

Kad je mesar zabio prvu iglu u kozu,
time je zapoceo njegov posao tetoviranja.

Odmah na taj prvi ubod,
snazni mladic je zapomagao:

"Hej ti Sunnijo, sta radis, hoces da me ubijes !?!"

:)
User avatar
Latina
Posts: 5492
Joined: 19/08/2006 01:47
Location: I'd ratha' be hated 4 who I am, than loved 4 who I'm not.

#36

Post by Latina »

...nastavak pricice... :)

"Jesi li rekao da ti utetoviram lava", rece majstor.

"Ali, koji dio lavova tijela sada izbocavas !?!"

"Ja sad tetoviram lavov rep", rece mu majstor.

"Prodji se repa, hej ti moja oba oka !", povika mladic.

" Tesko me zabolje lavov rep, pa vicem, uhvati me za usta, neka lav bude bez repa, ne mogu to da podnesem ! O slikaru lavova, naslikaj lava, ali nek' bude bez repa. Makaze i igla ubise mi srce !!! "

Poce majstor bocati, ali grubo, bez imalo milosti. Bode li, bode.

"Sta je sad na redu, sta sad slikas !?!", zapomaga mladic.

"Ucrtavam usi, o dobri covjece !"

"Neka lav bude bez usiju, ostavi usi, nemoj ih tetovirati", rece mladic iz Kazvina.

Majstor poce bosti sa trece strane, a Kazvinac ponovo zapomaga, :) i upita :
"Koji dio lava sada ucrtavas ?"

"Sada pravim trbuh, o dobri covjece !"
"Ostavi neka nema ni trbuh, ja vise ne mogu podnijeti bocanje !" :wink:

Na ove rijeci majstor se iznenadi, i od nervoze poce gristi prste. Baci iglu na zemlju, nervozno ustade i rece :

"Je li iko imao goru musteriju od mene !?! Lav bez repa, uha i trbuha, kako moze biti ? Pa kakav ce onda biti !?! Bog ga nije takvog stvorio !"


O braco ! Pretrpite bolove bocanja igle, da bi se spasili igle svoga nefsa ( strasti ) !
Ona grupa koja je utopila svoje postojanje i ubila Fena Fillah, Mjesec, Sunce i citav Svemir cni im sedzdu i iskazuje pocast.

Kada covjek u sebi ubije svoj nefs, Suncu i oblacima je naredjeno da mu se pokore. Kada Sunce pocne davati svoje dobiveno svjetlo, onda mu se sjaj sve vise povecava i ne moze ga ugasiti ni Sunce.

Ako u tvome srcu bude postojala ljubav prema Bogu, tvoje srce ce dobiti svjetlo koje ce iz tebe sjati i zraciti.

Svo trnje je nerazdvojno primljeno uz ruzu, zato sto dio ide uz cjelinu.

Kad Bog ( Milostivi, Svemilosni ) nekom ucini pocast, ne govori se o zemlji. Kad se covjek duhovno uzdigne, Bog mu ukazuje paznju.

Nauciti Tevhidi-Hoda-Jedinstvo Bozje, da je samo Jedan Bog, Jedan Jedini ( Elhamdulillah ) kako cemo to postici !?!

Ako zelis da svijetlis kao dan, ubij u sebi ono sto je noc. Tako ce uvijek u tebi biti dan - Zasjat ces ! :)

Tvoje postojanje neka je utopljeno u njegovo postojanje. Predji u zlato, kao sto alhemicari kazu da bakr prelazi u zlato.

Sto govorimo : "ja, ti, mi", na dunjaluku, kvarimo sebi na ahiretu. Dokle se tako govori, ono se sve rusi !"

heh...:)
Haqqani
Posts: 1087
Joined: 06/12/2005 10:49

#37

Post by Haqqani »

KAKO SU SUFIJE PRODALE MUSAFIROVO MAGARE DA BI JEDNU NOČ PROVELI U SEMAU

Jedan sufija je stigao u hanikah da tu prenoći,
svoje magare je uveo u štalu i svezao ga.

Donio mu je vode i dao žita svojom rukom,
a ne kao onaj sufija o kome smo ranije govorili.

Iz opreznosti, on je lično namirio magare,
ali kad dođe zao čas, ne vrijedi opreznost tad.

Sufije u hanikahu su oskudijevali svačim,
a siromaštvo je blizu nevjerstva, reklo se.

o ti bogati, pazi se, ti si sit,
nemoj se smijati siromahu koji u nevolji kreće
krivim putem.

Ove sufije su se dogovorili i sporazumjeli,
da zbog neimaštine prodaju magare.

U nuždi je dozvoljeno i uginulo pojesti;
u nuždi i nedozvoljeno postaje dozvoljeno.

Sufije su prodali musafirovo magare,
kupili hrane za večeru i svijeća da osvijetle tekiju.

Osjeti se veselje i pokretnost u hanikahu,
najest ćemo se, bit će dosta jela i semaa.

Dugo smo trpili glad i postili po tri dana,
dugo smo bili praznih zembilja i keškulja.

I mi smo stvorovi, i mi imamo dušu,
noćas nam se pružila prilika, a imamo i gosta.

Sufije su loše sjeme posijali i loš sud donijeli,
tamo gdje nije bilo duše, oni su računali na nju.

Gost, umoran od puta, iznenadi se gošćenju
kad je ugledao trpezu koju su sufije priredile.

Sufie, jedan po jedan, gostili su ga i usluživali.
Svi naizred su tako isto postupali.

Gost, kad je vidio kako su ga lijepo dočekali,
zažalio bi kad bi propustio ovakvu noć.


Jeli su sva jela po redu koja su pripremili,
onda su ustali na noge da sema čine.

Dopirao je miris iz kuhinje i prašina od semaa,
raspoloženje, zanesenost i veselje su vladali.

Sufije su klepetali rukama i udarali nogama,
padali od zanosa na sedždu po zemlji.

Ovako je proticala noću provodu. Pazi!
Teško je naći sufiju koji nema pohlepe za dunja-
lukom.

Izuzev sufije koji je svoju nutrinu prosvijetlio,
on je prazan od tih skrivenih pohlepa.

Od hiljade, jedan je ovakav sufija,
ostali žive na ime jednog ovakvog.

Kad je sema bio u najvećem jeku,
uzeli su kudume i udarali u njih.

Jedan je sufija zapjevao: „Ode magare, ode ma-
gare“,
za njim su i ostali to isto složno izgovarali.

ovom raspoloženju proveli su noć,
bili su zaneseni i dalje govorili: „Ode magare!“

Od zanesenosti, i gost je s njima zapjevao,
i u zanosu sa ostalima sema činio.

Kad je bila noć na izmaku, siti su bili i
gostu su reku u zoru: Rastanak, rastanak!

Hanikah se ispraznio, samo je sufija ostao u njemu,
i on poče svoje stvari iskupljati i stresati prašinu.

Iznese svoju i magareću opremu,
da osedla magarca i stigne svoje društvo.

Ušao je u hanikahsku štalu po magarca,
ali tamo ne zateče magarca.

Sufija pomisli da je sluga odveo magarca na
vodu,
jer svakako je magare sinoć malo vode pilo.

Došao je sluga i sufija ga upita za magare.
Sluga mu reče: »Vjdi brade«, hoće da se šali.
Sufija reče: Ja sam tebi magare u ruke predao
i ti si mi odgovoran za njega.

Prođi se šale i daj mi ono što sam ti dao,
daj mi ono što sam ti povjerio, reče sufija.

Razgovaraj kako je pravo, daj dokaze
i svakako mi vrati ono što sam ti dao.

Pejgamber je rekao: Ono što se uzme rukom
treba vratiti onom ko ti je dao.

Ako se ti izgovaraš na takav način,
ja odmah s tobom odoh kadijinoj kući.

Sluga veli: Ja sam bio nemoćan pred sufijama.
Iznenadili su me i napali, bilo me je strah.

Ti si bacio komadić mesa medu gladne pse
sada tražiš ko ga je pojeo, veli sluga.

Pred stotinu gladnih pasa bacio si slabašnu mačku,
šta hoćeš od mene, oni su je razderali.

Sufija veli: Dobro, prihvatam da su te prisilili i
uzeli magare.
Tebe su namučili, a mene oštetili, to im je bila
namjera.

Ali zašto ti ne dode sinoć i meni ne kaza:
Oni ti odnesoše magare, tebi, oštećenom.

Onda bih ja tražio onoga koji ga je uzeo,
ili bih od toga naplatio svoje magare.

Bilo je stotinu načina da naplatim magare,
ali sad je kasno, razišli su se svojim kućama.

Koga ja sad da uhvatim i predam kadiji.
Ovaj belaj je meni od tebe došao.

Zašto mi ne dođe i ne reče, O, garibu,
evo pojavila ti se jedna neprilika!

Sluga mu odgovara: Boga mi, dolazio sam nekoliko puta
da ti kažem šta se zbilo, samo da znaš.

Ali, i ti si skupa s njima izgovarao „Ode magare“,
i čini mi se da si ti više urlikao od svih.

Vratio sam se i zaključio da ti znaš za magare
Mislio sam da si zadovoljan i da znaš za sve.

Iniaš pravo, oni su vrlo zvučno i lijepo izgovarali
„Ode magare“. To mi je bilo prijatno i uživao sam.

Dvjesto prokletstava neka je na glupom opona
-šanju,
uistinu sam slijedio i oponašao njih.

A pogotovo na mukallide koji su neodgojeni,
koji su izgubili i pogazili stid zbog hljeba

Odraz uživanja sufija pao je i na moje srce,
na mene je to djelovalo, i davalo užitak.

Od odgojenih drugova treba dobiti odraz,
sve dok iz mora ne počneš crpiti vodu.

Ašk koji se pojavljuje na brzinu, to je taklid,
on treba da se ponavlja jedan za drugim.

Dok ne postigneš stvarnost, ne ostavljaj druga;
nemoj rano rastaviti biser od školjke.

Oči, razum, uho, hoće čistinu,
ovome trome jest zastor pohlepa.

Sufijinom razumu bio je zastor pohlepno oponašanje,
te mu nije svjetlost mogla prodrijeti u srce.

Pohlepa za semaom i za jelom bili su snažni,
i to bio je zaklon pohlepi.

Kad bi ogledalo bilo pohlepno,
ni ono više ne bi davalo pravu sliku.

Ako pohlepa dođe na tasove vage,
kako bi se ona mogla tačno mjeriti?

Svaki je pejgamber govorio svome narodu jasno:
Od vas nećemo nikakve plate.

Ja sam telal a Istiniti vaš je kupac.
On me je nagradio sa obje strane.

Što je meni plata? To je vidjeti Rabba.
Tako je Ebu Bekr dao četrdeset deva.


Njegovih četrdeset deva, nije ravno mojoj plaći,
jedan biser kad će biti kao Džennet Adn?

Ja ću ti kazati jednu priču, i srcem je slušaj,
pa ćeš vidjeti šta pohlepa čini od čovjeka.

Kod koga ima pohlepe srce mu je stegnuto.
Zar može oko i srce dobiti svjetlo dok ima poh
-lepe!?

Pred očima pohlepnika stalno su zlato i čast,
i to ga žulja kao dlaka u njegovu oku.

Čovjek koji je obuzet ljubavlju prema Allahu,
nikada neće postati rob riznicama blaga.

Ko god okusi mirisa ljubavi prema Allahu,
u njegovom oku je dunja kao lešina.

Ali, sufija bez tog mirisa,
iz pohlepe izgubi vid iz svoga oka i srca.

Na stotine priča čuje pohlepan čovjek,
ali pohlepa ne da da mu dođu do ušiju.
User avatar
Orhanowski
Posts: 1132
Joined: 29/08/2006 22:20

#38

Post by Orhanowski »

Bravo, svaka cast za temu!
Cak je i Papa prije desetak godina odrzao misu posvecenu (valjda se tako kaze) Rumiju. Veliki mislilac i reformator islama. Bio sam na njegovom grobu u Konya-i u Turskoj.
Haqqani
Posts: 1087
Joined: 06/12/2005 10:49

#39

Post by Haqqani »

If love were only spiritual,
the practices of fasting and prayer would not exist.
The gifts of lovers to one another are,
in respect to love, nothing but forms;
yet, they testify
to invisible love.


RUMI
User avatar
kolega
Posts: 15517
Joined: 06/07/2006 11:28
Location: kraj potoka bistre vode

#40 Re: Mevlana Dželaludin Rumi

Post by kolega »

Sretna su vremena kad sjedimo na divanu, ti i ja;
Dva lika i oblika dva, ali jedna duša, ti i ja.

Ljepota bašće, poj ptica, darivaju vodu života,
Kad se u tom vrtu pojavimo, ti i ja.

Zvijezde s neba spuštaju oči svoje prema nama,
Mjesecu mi duše pokazujemo, ti i ja.

Ja i ti, bez mene i bez tebe, sjedinjeni odvajkada,
Od zlih jezika sigurni, u ekstazi ti i ja.

Papagaji nebeski srca čupaju od zavisti,
Na nebesima na kojim se smiješimo ti i ja.

Ah, čudno je da u jednom kutu sjedimo ti i ja,
A ipak smo u Horasanu i Iraku, ti i ja.
mahfuz
Posts: 2
Joined: 11/06/2009 08:53

#41 Re: Mevlana Dželaludin Rumi

Post by mahfuz »

Poslije Plemenitog Kur'ana i hadisa(sunneta) Poslanika s.a.w.s. Rumijeva Mesnevija je najveći izvori vjere, najvjerodostojnije predaje slijeđenja Poslanika s.a.w.s.
andrija2007
Posts: 1717
Joined: 16/10/2008 13:13

#42 Re: Mevlana Dželaludin Rumi

Post by andrija2007 »

Haqqani, svaka cast za temu, jel' tvoj nick izveden od rijeci Haqq, Istinski, al Hallaj je bio osudjen na smrt
jer je u misticnoj ekstazi, kad se bio potpuno stopio s Istinskim rekao na glas: An'all haqq.
( neka oproste poznavaoci arapskog jezika ako sam pogrijesio u pisanju )
andrija2007
Posts: 1717
Joined: 16/10/2008 13:13

#43 Re: Mevlana Dželaludin Rumi

Post by andrija2007 »

Rumi: All day and night, silent and bright, sound of the reedsong. If it fades, we fade. ( po sjecanju )
User avatar
kolega
Posts: 15517
Joined: 06/07/2006 11:28
Location: kraj potoka bistre vode

#44 Re: Mevlana Dželaludin Rumi

Post by kolega »

Po uzdasima srca ljubav se poznaje,
No, to bolest nije k'o bolesti ostale.

Bolest ljubavi drugač'ja je od ostalih,
Ljubav je instrument tajni Allahovih!

Bila to ljubav vječna il' ljubav prolazna,
Na kraju nas ona vodi do Allaha.

Ma šta ja vama rekao o ljubavi,
Riječi se postidim kad se ona pojavi.

Mada riječi daju objašnjenja mnoga,
Ljubav bez riječi je jasnija od toga.

Mada pero, spretno, užurbano piše,
Kad do aška dođe ono rascjepi se ...


(Mesnevija)
HomeArt
Posts: 2076
Joined: 02/09/2004 13:33
Location: Hrasno Hill :)

#45 Re: Mevlana Dželaludin Rumi

Post by HomeArt »

Nevad Kahteran
RUMIJEVA FILOZOFIJA I BOSANSKA PARADIGMA


Situiranje bosanske paradigme u ovom radu je dijametralno oprečno sadašnjim prevalirajućim percepcijama o BiH. Naše je nastojanje da ponudimo ispravan odgovor na aktualnu situaciju i glavno pitanje: “Da li ćemo se fokusirati na naše razlikovnosti, ili pak na ono što nam je zajedničko u Bosni?” Moja je želja da pokažem da ovo nije istinsko lice tradicionalne Bosne, već da bosanska tradicija, ispravno shvaćena, može poslužiti kao model ne samo od, već također za inter-religijske odnose u Europi i svijetu. Otuda, ne samo da prihvatam, već snažno promoviram ideju Bosne kao mikrokozmosa – paradigme – globalnih odnosa tijekom stoljeća, ili kao razjašnjenje konteksta razvijajućeg kulturološkog pluralizma. U ovom smislu rat koji je vođen u periodu 1992-95. između natjecateljskih etno-religijskih partikularizama, imenovan kao “rat protiv Bosne”, a što je tek eufemizam za ono što se izdešavalo, tek je njezin frankensteinovski izgled. Stoga podrška bosanskom modelu i paradigmi nije tek pitanje izbora, već pitanje na kojemu se razlama ili spaja slika modernog svijeta, osnažujući ili slabeći povjerenje u jedinstvo tog svijeta.

Nažalost, u stanju jedne tunelske vizije svijeta i prevalirajuće filozofije čopora u posljednjih petnaestak godina na ovim prostorima, te odsustva istinskog kritičkog duha i jednog takovrsnog otvorenog i kritički nastrojenog modela mišljenja, kao i relevantne literature i časopisa s ovog područja, suočavamo se sa situacijom uspostavljenih nakaradnih kriterija koji su zapravo posve strani bosanskom biću i koji predstavljaju njegovu depravaciju, a ne nikako pravilo kakvim se danas nadaju. Međutim, vezivanje obrazovanja i filozofije ni na koji način nije ograničeno samo na zapadnjačke tradicije i u tom smislu Bosna i Hercegovina, kao višestoljetni, ili bolje kazano milenijski prirodni most između Istoka i Zapada, može igrati krucijalnu ulogu u tom pogledu, napose kada je u pitanju njegova islamska sastavnica i adekvatna interpretacija islama u EU.

Međutim, kako inače u svijetu preživljavamo krizu posvemašnje vrjednosne orijentacije (“crisis of value orientation”), pitanje je sada koje stajalište zauzeti prema društvenim kompleksnostima globaliziranog svijeta? Sukladno mojim najboljim saznanjima i uvidima u ovu problematiku, ovo je ipak povoljan trenutak u eri konfliktnih odnosa između različitih svjetonazora da se više dotaknemo upravo Rumijevog modela mišljenja, budući da on predstavlja to svima zajedničko tlo za vođenje dijaloga i zamašnije uzajamno razumijevanje, tj. stvaranje izgledne interkulturalne dimenzije i to ne samo u Bosni i Hercegovini, već globalno.

Iznova i iznova, riječi ovog muslimanskog genija šalju nadu za mračno doba u kojemu živimo. Kao prvo, potrebno je da Rumijev milozvučni naj (engl. reed – duhački instrument od trstike) odvrati pozornost od sve jačeg i čujnijeg bubnjanja o tzv. neizbježnom sukobu civilizacija, te da još jednom iznova osvijetli uzjamne odnose ljudskih bića u današnjem globalnom svijetu. Jer, svaka riječ koja je potekla iz njegovih usta prepuna je ljubavi i želje za mirom, budući da se on obraća izravno srcu, ujedno transcendirajući sve granice vremena i prostora. Dakle, Rumi i osam stoljeća po svojemu rođenju gradi mostove razumijevanja između islamskog svijeta i Zapada, a njegovo djelo predstavlja zajednički temelj za vođenje suvislog dijaloga i održivog mira.

Kao i onomad u Rumijevo vrijeme, osjećamo skoro iste meteže, nemire i konflikte posvuda i, umjesto jačanja svijesti o potrebi za uzajamnim razumijevanjem, religijska gorljivost se jednostavno zloupotrebljava u tzv. „sukobu civilizacija“ i otvara prostor za nastajanje tzv. zarotirane religije (U-turned religion). Da li smo doista u stanju i pripravni da poslušamo ovog jamačno jednog od najvećih učitelja univerzalne ljubavi i mira u našim obrazovnim curriculumima kao duhovnu inspiraciju za 21. stoljeće? Sam Mawlana Jalaladdin Muhammad Rumi, poznat jednako tako kao i Mevlevi, Hudavandigar, te Molla-i Rum, uz epitete kao što su Balkhi, Rumi i Konavi, anticipirao je ovu vrste današnje potrebe za njim kazavši sljedeće:

Tiho sam jecao tako da će stoljećima koja će doći,
svijet odjekivati zvukom mojeg hayhā
On će se okretati na osovini mojeg hayhāt.

Zapravo, za Rumija svako ljudsko biće je index za cjelokupni univerzum. On je vjerovao da je ljudsko biće mikrokozmos makrokozmosa. Važno je naglasiti da je ovo učenje kazivano u vrijeme kada je mongolski teror vladao svijetom i u takvom dobu pojavio se ovaj čovjek koji je čovječanstvu prišapnuo pjesmu života, svrhu vječnosti, te dokaz postojanja. Bio je to princip ljubavi kao komunikacije sa istinom, poziv na mir i jedinstvo koji je i slogan aktualnih globalizacijskih procesa. Uostalom, kao i Eva de Vitray Meyerovitch, danas sam duboko ubijeđen da se autentični islam može ponajbolje predočiti Zapadu upravo kroz Rumijeva učenja i filozofiju. Uostalom, kako drukčije razumjeti njegov poziv:

Dođi, dođi ma tkogod da si
Lutalica, obožavatelj, idolater, nije važno.
Naša nije karavana očaja
Dođi, čak ako si prekršio svoj zavjet tisuću puta
Dođi, iznova dođi, hodi.

U Europi, a napose posljednjih tridesetak godina u SAD-u univerzalna dimenzija Mawlanine poruke je uvijek naglašavana kroz njegovo učenje o univerzalnosti islama. Naime, on je zagovarao pluralizam i ukazivao na ljepotu različitosti bez narušavanja suštine religijske tradicije kojoj je pripadao, a što je važno potcrtavanje u eri zarotiranog islama. Štoviše, svaka religijska zajednica (a ne samo muslimanska umma) koja ne odobrava jedinstvo različitosti i različitost u jedinstvu zapada u fundamentalizam, dok istinski odgovor na ovaj kontrast zbilja leži u priznavanju jednakosti svih ljudi i shvatanju da smo svi jednako bespomoćni pred Bogom. Mawlana je, dakle, dokazivao da religijsko vjerovanje i demokracija mogu biti komplementarni jedno drugom i to je ta njegova kritička pedagogija za kojom smo danas, ne samo u Bosni i Hercegovini, u toliko silnoj potrebi u daljnjem unapređenju i razvitku demokratskih procesa. On ovim svojim učenjem dotiče svaku racionalnu dušu, međutim, posvema je očito da ovo učenje potiče iz dubljeg poimanja tawhīda, budući da Rumi nije izgradio svoju teologiju tolerancije i inkluzivne duhovnosti odalečivanjem od tradicionalnog islama, već kroz poniranje u njega.

Bosna i Hercegovina je uvijek baštinila tradiciju ovakovrsnog univerzalističkog i inkluzivističkog obrazovanja i odgoja na zasadama Rumijevske otvorenosti i filozofije Ljubavi, gdje Ljubav posjeduje svoj metafizički i ontološki status. Primjerice, prva tekija mevlevijskog tipa, koju je podigao Isa-beg Ishaković na Bentbaši u Sarajevu, utemeljena je sada već davne 1462. godine! Dakle, izvorna i autohtona islamska sastavnica je u sebi oduvijek nosila zapretene zasade učenja u pravcu globalne civilizacije ljubavi i mira, što je i naša današnja ideja o modernom i postmodernom obrazovanju – bez obzira na poteškoće s kojima se susrećemo na tom putu u aktualnom trenutku. Stvar je u tome da li ste više zagledani u sličnosti ili razlike. Dakako, ukoliko naglašavate i inzistirate na razlikama, koje postoje i koje niko razborit uopće ne negira, onda doista ne postoji mogućnost uzajamnog slušanja i konstruktivnog djelovanja, budući da su tad ljudi spremni da uzbiru odavno otpale i crvave voćke sa abrahamskog monoteističkog svjedočenja koje je zajedničko judaizmu, kršćanstvu u oba vida svojeg ispoljenja i islamu, te umjesto da uzbiru sočne plodove sa samog stabla, oni zapravo sjede na odavno napuklim grančicama te iste krošnje. Međutim, ukoliko ste više zagledani u same sličnosti, kojih, dakako, ima više i koje su uvelike brojnije, napose u Bosni i Hercegovini, tada presežete te razlikovnosti i izmičete ludilu postojećeg reciprociteta, jednoj nacionalnoj sluđenosti kultom etniciteta, nacionalnih parokijalizama i zbilja jedne tunelske slike svijeta kakva je uprisutnjena od Dejtona naovamo i čiji je najeklatantniji izraz danas getoizirana škola (ghetto-school), tj. dvije škole pod jednim krovom, a pod izlikom očuvanja nacionalnog identiteta učenika?! Istodopce, ti isti pobornici svoje etnije ne čine ništa, ili vrlo malo, da se ono istinski vrijedno u njihovoj tradiciji sačuva i valjano predstavi, čineći posvema jasnim i razvidnim da je na sceni puki ideološki diktat.

© 2008 Nevad Kahteran
andrija2007
Posts: 1717
Joined: 16/10/2008 13:13

#46 Re: Mevlana Dželaludin Rumi

Post by andrija2007 »

Citat iz knjige "Rumi, A spiritual treasury" - THE PROPHET reported that God said,

"I am not contained in the container of high and low.
I am not contained in the earth nor in all heavens.
But I am contained in the heart of My faithful servant.
How wonderful ! If you seek Me, seek me there."

Masnavi I: 2653-5
andrija2007
Posts: 1717
Joined: 16/10/2008 13:13

#47 Re: Mevlana Dželaludin Rumi

Post by andrija2007 »

Iz iste knjige, da malo potaknem temu:

"Refresh your faith, but not with talking.
You have secretly refreshed your desires.
As long as desires are fresh, faith is not,
for it is desire that locks that gate".

Pozdrav svima!
andrija2007
Posts: 1717
Joined: 16/10/2008 13:13

#48 Re: Mevlana Dželaludin Rumi

Post by andrija2007 »

Evo nesto i na nasem jeziku: O hadžije, gdje ste, gdje ste nestali?
Vaš Mašuk je ovdje, dođite, nemojte lutati.

Voljeni je tu kraj vas, zid do vašeg zida.
Ne lutajte pustinjama, On nije daleko od vašeg vida.

Kada biste skriveno lice ugledali,
i hadžija i kjaba i kuća biste postali.

Već sto puta na hadž vi odoste,
Bar jednom nek vam duše u nebesa polete.

Kjabu ste mnogo i mnogo hvalili,
No tajne nam njene još niste pokazali.

Pokažite buket ruža ako taj ružičnjak vidjeste.
Pokažite biser duše ako iz tog mora dođoste.

Muku ste golemu uložili da bi tu riznicu dobili,
Ipak na toj riznici vi ste zastor najveći.

U vama je riznica skrivena, crnom zemljom pokrivena,
Izađite iza tamnih oblaka, budite sjaj mjeseca.

Ponos Tabriza, sultan svijeta, lice je svoje otkrio,
To čudesno svjetlo svojim je nurom dušu svaku razotkrilo!

( Mašuk = Voljeni ), Gazel 9, preneseno iz knjige Divani - Šemsi Tabrizi
andrija2007
Posts: 1717
Joined: 16/10/2008 13:13

#49 Re: Mevlana Dželaludin Rumi

Post by andrija2007 »

Through love, the bitter becomes sweet;
Through love, copper becomes gold;
Through love, dregs become clear;
Through love, pains become healing;
Through love, the dead become living;
Through love, the king becomes a slave.

Masnavi II: 1529-31
andrija2007
Posts: 1717
Joined: 16/10/2008 13:13

#50 Re: Mevlana Dželaludin Rumi

Post by andrija2007 »

The pure heart is a spotless mirror in wich images of
infinite beauty are reflected. Moses, that perfect saint,
reflected in the mirror of his heart the infinite form of
the One who is formless, the image of the One who is unseen.
This form, this image, cannot be contained in heaven, nor in
the ocean, nor in the universe. All these have limits, but the
mirror of the heart has no limits.

MASNAVI I:3485-8
Post Reply