Kur'anski ajeti i teme za razmišljanje

[Obskurni]

Znam ja dosta toga o kompleksnoscu nekog jezika ali se nijedan ne moze onako objektivno proglasiti perfektnim
Isto tako spominješ u dosta recenica arapski jezik = Kur' An pa ono, ispada da je on jedini konkretni izvor arapskog jezika. Što se tice metricnosti i melodicnosti tu se slazem da je izuzetno dobro urađeno. Mozda je pretjerivanje to sa savršenom muzickom kompozicijom jer je to previše širok pojam. Ako nađeš link na taj clanak rado bih ga procitao
Mislim da griješiš isto tako sa jedinstvenoscu arapskog jezika. On ima mnogo dijalekata i razlikuje se po podneblju. Narocito mi je za oko zapalo to što si rekao da je ostao isti od prije 1500 godina
Tadašnji arapski jezik je prolazio kroz iste probleme kao i svi jezici. Miješanje je bilo prisutno a i sam jezik bi se mogao razlikovati sa geografskom udaljenoscu. Baš sam gledao neki dan na NatGeo dokumentarac o tome. Kažu da ga je izuzetno teško prevesti na bilo koji drugi jezik zbog njegovog obima ali i da neki ajeti dobivaju preciznije znacenje zbog upoznavanja jezika tog perioda. Ne umanjujem njegovu leksicku niti morfološku vrijednost samo da se zna. Ono još uvijek ostaje izvanredno djelo bez obzira na jezik na kojem je pisan.
I što se tice kompleksnoscu mislim da ipak ne bi mogao da prismrdi mandarinskom.

[harač]

samo Bog zna zasto si tako uradio,mozda Bog i oprosti tvoj potez,nikad se ne zna

primjećujem već neko vrijeme da se često upuštaš u pokušaj apologetike islama, što bi i moglo biti pohvalno za nekoga ko se drži svojih uvjerenja. na žalost, još češće odaješ utisak nekoga ko nikada nije čuo ni jedan argument protiv svoje pozicije. to pokazuje i gornji odgovor u kojem ne razlučuješ ateističko uvjerenje i nevjerničku simulaciju. za moj argument je bilo dovoljno da pokažem da je barem za jednu od ove dvije pozicije posljedica vječna patnja, da bi pokazao da izbora, kojeg ispravno ističeš kao vrhovnu vrijednost, ovdje - nema.

[Teea]

Žene koje "posjeduju desnice njihove" označava 1) robinje 2) zarobljenice (ratni plijen) 3)oboje? Ako se odnosi na žene koje su zarobljene u ratu, da li ovo znači da muškarci mogu imati spolni odnos s njima (da ne upotrijebim onaj grubi glagol od kojeg svi zaziremo)?
Ima li neki alim da mi objasni da li je ovo legitimizacija spolnog odnosa sa zarobljenom ženom?

dozvola opcenja sa robinjama se spominje na vise mjesta u Kuranu a u sahih hadisima imas sve deteljano.

Ma znam to, ali ovdje se radi o posebnoj vrtsi ropstva-zarobljenicama, što pojačava upitnost islamske etike. Svi znamo kako se još može nazvati prisilni spolni odnos sa takvim ženama.

U moralnim vrijednostima danasnjce taj cin se naziva silovanje,i strogo je kaznjivo kako u ratu tako i u miru.Tada su bili drugi standardi.Ali sa obzirom da je Kuran vazeca knjiga do sudnjega dana,njeni zakoni i nacela opcenje sa zenama koje su zarobljene u ratu je dozvoljeno do sudnjega dana,bez obzira sto se ne uklapa u danasnje norme morala.NIje obavezno ali nije ni zabranjeno.Nema ajeta niti hadisa koji to zabranjuje,ima samo jedan ajet koji govori da je pohvalno da se rob oslobodi.

Ovdje imas mislim odgovor na tvoje pitanje, mada se pitanje vise odnosi na spolno opcenje sa zenama koje su zarobljene u ratu a vec su u bracnom odnosu

Pitanje robstva u Islamu je jedno od pitanja koje se danas, uglavnom, može izučavati samo sa teoretske strane iz razloga što je danas robstvo skoro iščezlo u svijetu.
Jedini način kako neko može postati rob u Islamu je zarobljavanje kjafira u ratu. Isto tako, musliman može da stekne roba kupovinom, svejedno bio taj rob musliman ili kjafir. Gospodar robinje, odnosno njen vlasnik, ima pravo da sa njom ima intimni odnos kad god poželi. Dužan je da je izdržava, tj. hrani je i odijeva i obezbijedi joj mjesto stanovanja shodno njegovim mogućnostima. Ne treba da je opterećuje poslovima koje ne može podnijeti. Ona je u njegovom posjedu i vlasništvu. Ako hoće može da je proda ili uda, s tim ako je imao sa njom odnos zabranjeno mu je da je proda ili uda sve dok ne prođe vrijeme istibra', tj. iddeta robinje. Ako je trudna njen iddet se završava porodom, a ako nije njen iddet je jedno mjesečno pranje.
Takođe, ako je žena postala robinja time što je zarobljena u ratu a bila je udata njen iddet je jedno mjesečno pranje. Kada vlasnik robinje uda svoju robinju zabranjeno mu je da ima sa njom polni odnos iako je i dalje njegova robinja. Jedan čovjek može imati neograničen broj robova i robinja a dozvoljeno mu je sa svim tim robinjama da ima intimne odnose...

mozes dalje procitati ovdje
naslov je "Bracni status robinje u islamu"

http://www.n-um.com/?q=node/4056

[arzuhal]

Jedini način kako neko može postati rob u Islamu je zarobljavanje kjafira u ratu.

Kako pročitah negdje, i ova mogućnost otpada i teoretski i praktično (kao i još mnoge druge i drukčije, iz istog razloga) jer ne postoji jedna i jedinstvena islamska država/hilafet, odnosno ne postoji halifa koji bi proglasio džihad, itd. Danas imamo tu rascjepkanost muslimanskog svijeta i neće biti jednom da muslimani između sebe ratuju, za svoje ili tuđe interese, pa ko onda može proglasiti džihad? I ako dvije muslimanske strane i proglase džihad, čiji je ''ispravan''? I tako dalje...

[numizmatic]

Pitanje robstva u Islamu je jedno od pitanja koje se danas, uglavnom, može izučavati samo sa teoretske strane iz razloga što je danas robstvo skoro iščezlo u svijetu.

Ropstvo je danas raširenije nego ikad prije. Jeste da nema veze sa temom ali morala sam se ubaciti, naime ilegalnost ga je samo gurnula pod površinu, a najgora je ne-educiranost običnih ljudi jer danas većina svijeta misli da ropstvo ne postoji ali nažalost stvarnost je bitno drugačija.
http://www.antislavery.org/english/slav ... fault.aspx

[fatamorgana]

Jedini način kako neko može postati rob u Islamu je zarobljavanje kjafira u ratu.

Kako pročitah negdje, i ova mogućnost otpada i teoretski i praktično (kao i još mnoge druge i drukčije, iz istog razloga) jer ne postoji jedna i jedinstvena islamska država/hilafet, odnosno ne postoji halifa koji bi proglasio džihad, itd. Danas imamo tu rascjepkanost muslimanskog svijeta i neće biti jednom da muslimani između sebe ratuju, za svoje ili tuđe interese, pa ko onda može proglasiti džihad? I ako dvije muslimanske strane i proglase džihad, čiji je ''ispravan''? I tako dalje...

Neko reče da je pravi džihad onaj koji vjernik vodi protiv samog sebe, tj. protiv vlastite niže prirode, ega ili nefsa ....

[arzuhal]

Onoliko koliko se obavjestih ovih dana o ovom pitanju (neke stvari su već spomenute od stranih drugih forumaša), sumirao bih taksativno...

- I najveći orijentalisti, koji su izučavali islam, potvrđuju dvije stvari:

1. Islam je humanizirao ropstvo i robovlasništvo na razne načine (generalno kroz odnos prema robu, hrana, odijevanje, zabrana vrijeđanja, itsl)
2. Islam podstiče, ima intenciju i stvara mogućnosti za oslobađanje robova ((kur'anski podsticaji da se oslobodi nekoga iz ropstva iz više razloga - za neku počinjenju nepravdu ili grijeh; oslobađanje robova bez posebnog razloga jer je to samo po sebi stvarno djelo dobročinstva; davanje mogućnosti robovima da na više načina sami sebe oslobode - da se radom i zaradom otkupe, itsl; da se oslobodi ropkinja koja vlasniku rodi dijete, itd..)

- Očito da ne postoji jasna i nedvosmislena zabrana robovlasništva (u Kur'anu i islamu generalno), ali pitanje robovlasništva je 'starije' od pojave islama, na njemu su izgrađeni socio-ekonomski koncepti, na njemu se razvijao čitav (novi) svijet doskora, i to je bilo prisutno u svim zakonima i zakonicima i prije i poslije pojave islama - i zato nije postojala ni jasna zabrana. Ne zato što je to loše, nego što je bilo, sa ljudske strane, neizvodljivo. Zabrana alkohola je također teška stvar (prohibicija u savremenojoj povijesti, u USA, je pokazala šta se sve može desiti), pa je zato u islamu, objavom ajeta, zabrana uvođena postepeno (iako i dan-danas ima muslimana koji su i vjernici i konzumiraju alkohol).
Dakle, jasne i nedvosmislene zabrane nema, ali ima ta intencija da se robovi oslobađaju. Ta intencija pronalazi svoje ispunjenje u današnjem vremenu kada je robovlasništvo skoro iščezlo u svijetu. Sa islamske (kur'anske) tačke - to je odlična stvar.
Isto kad je neko, karikirajući, pitao gdje su u Kur'anu i islamu saobraćajni znakovi i pravila saobraćaja, kako islam gleda na to? Pa islam na svaku međunarodnu (u današnje vrijeme gledano, ali i prije, za života Poslanika, alejhi-selam) konvenciju, sporazum, dogovor, povelju (općenito vrijednosti, ako hoćete) - koja ne krši islamske postulate nego je u skladu sa njima ili im ne proturiječi, itsl - podržava ukoliko poboljšava odnose među ljudima općenito, uređuje svijet a ne unosi smutnju, donosi nešto korisno, itd. a da se ne tiče tek muslimana. U to se mogu ubrajati i stvari globalne ekologije, itd.

Tačno je, Kur'an je Knjiga do Sudnjeg dana, ali Kur'an ne podstiče na stvaranje uslova za ropstvo, e da bi se primjenio neki ajet o njemu, nego obrnuto. Mada, priznajem, neko ko nije musliman ili ima nešto protiv islama, uvijek može tako posmatrati stvar, ako ima potrebu za tim...
Isto kao pitanje rata i borbe - u ajetima se jasno kaže kako vjernici ne smiju započinjat sukobe i ratove, jer sam Allah ne voli one koji započinju, one koji zapodijevaju kavgu. To je OSNOV. Svi ajeti koji govore o ubijanju i ratovanju govore o onome što dolazi nakon toga - kada već započne rat. Neko to uvijek može gledati obrnuto i smatrati kako Kur'an poziva na ubijanje i rat.

[arzuhal]

Jedini način kako neko može postati rob u Islamu je zarobljavanje kjafira u ratu.

Kako pročitah negdje, i ova mogućnost otpada i teoretski i praktično (kao i još mnoge druge i drukčije, iz istog razloga) jer ne postoji jedna i jedinstvena islamska država/hilafet, odnosno ne postoji halifa koji bi proglasio džihad, itd. Danas imamo tu rascjepkanost muslimanskog svijeta i neće biti jednom da muslimani između sebe ratuju, za svoje ili tuđe interese, pa ko onda može proglasiti džihad? I ako dvije muslimanske strane i proglase džihad, čiji je ''ispravan''? I tako dalje...

Neko reče da je pravi džihad onaj koji vjernik vodi protiv samog sebe, tj. protiv vlastite niže prirode, ega ili nefsa ....

Ne 'pravi', nego 'veliki'.

[harač]

nije potreban hilafet za vođenje odbrambenog rata, koji nije samo pravo, već i dužnost. utoliko, zarobljavanje neprijatelja i mijenjanje njegovog statusa iz subjekta u objekt prava je (teorijski) moguće i dozvoljeno

povodom ropstva, daješ kvalitetnu, mada standardnu kvalifikaciju. kao što je istaknuto u jednoj temi ranije, takav odnos islama prema ropstvu sasvim je objašnjiv ukoliko je isti rezultat ljudskih ruku, ali ne i ukoliko je posljedica naredbi najmilostivijeg stvoritelja univerzuma.

kada je muhamed/bog ukidao alkohol to je činjeno postepeno, ali sa ciljem koji je ispunjen. sa ropstvom to nije ni izbliza tako, budući da najmilostiviji bog najviše što čini jeste određeni stepen akomodacije zla (zanimljive historijske paralele jesu kompromisi sjevera i juga po pitanju akomodiranja ropstva u liberalni ustav SAD-a 1787). kao što istakoh, takav, za nas, neshvatljivo tolerantan odnos prema tom društvenom zlu sasvim je razumljiv iz historijske perspektive (isto je sa svim drugim religijama, te kur'an od njih ne odstupa - novi zavjet daje upute kako tući roba, te ističe, zaštitnički, da ga se ne smije ubiti itd.). problem nastaje na teološkoj, ili radije filozofskoj razini

[arzuhal]

Problem na teološkoj razini može nastupiti po bilo kojem pitanju, pogotovo gledano iz današnje perspektive...

[Teea]

Ropstvo je danas raširenije nego ikad prije.

ne osporavam da ima ropstva i danas ali da je rasirenije nego ikad prije nije istina.I ako neki danasnji poredak vide kao robovlasnistvo, prava covjeka su bar u zapadnom svjetu daleko iznad robovlasnickog.A ne osporavam da u npr. Saudijskoj Arabiji jos uvjek ima robova kao sto se radi sa indonezankama i somalijkama i to u skladu sa islamskim dozvolama.

[fatamorgana]

m"arzuhal"

Ne 'pravi', nego 'veliki'.

, hvala na ispravci, davno sam to negdje pročitao ...

[Teea]

Jedini način kako neko može postati rob u Islamu je zarobljavanje kjafira u ratu.

Kako pročitah negdje, i ova mogućnost otpada i teoretski i praktično (kao i još mnoge druge i drukčije, iz istog razloga) jer ne postoji jedna i jedinstvena islamska država/hilafet, odnosno ne postoji halifa koji bi proglasio džihad, itd. Danas imamo tu rascjepkanost muslimanskog svijeta i neće biti jednom da muslimani između sebe ratuju, za svoje ili tuđe interese, pa ko onda može proglasiti džihad? I ako dvije muslimanske strane i proglase džihad, čiji je ''ispravan''? I tako dalje...

Ovaj tekst koji sam prilozila je rezime Kuranskih ajeta i sahih hadisa jer je o njima i bilo rijeci.Ne pricamo o necijm misljenjima vec o tim vjerodostojnim izvorima Kurana i hadisa na cemu se i zasniva vjerovanje muslimana.A interpretacija ima milion.

[Teea]

nije potreban hilafet za vođenje odbrambenog rata, koji nije samo pravo, već i dužnost. utoliko, zarobljavanje neprijatelja i mijenjanje njegovog statusa iz subjekta u objekt prava je (teorijski) moguće i dozvoljeno

povodom ropstva, daješ kvalitetnu, mada standardnu kvalifikaciju. kao što je istaknuto u jednoj temi ranije, takav odnos islama prema ropstvu sasvim je objašnjiv ukoliko je isti rezultat ljudskih ruku, ali ne i ukoliko je posljedica naredbi najmilostivijeg stvoritelja univerzuma.

kada je muhamed/bog ukidao alkohol to je činjeno postepeno, ali sa ciljem koji je ispunjen. sa ropstvom to nije ni izbliza tako, budući da najmilostiviji bog najviše što čini jeste određeni stepen akomodacije zla (zanimljive historijske paralele jesu kompromisi sjevera i juga po pitanju akomodiranja ropstva u liberalni ustav SAD-a 1787). kao što istakoh, takav, za nas, neshvatljivo tolerantan odnos prema tom društvenom zlu sasvim je razumljiv iz historijske perspektive (isto je sa svim drugim religijama, te kur'an od njih ne odstupa - novi zavjet daje upute kako tući roba, te ističe, zaštitnički, da ga se ne smije ubiti itd.). problem nastaje na teološkoj, ili radije filozofskoj razini

upravo to

[harač]

Problem na teološkoj razini može nastupiti po bilo kojem pitanju, pogotovo gledano iz današnje perspektive...

pitanje je koliko daleko se može ići, riječima rahmetli j. rawlsa, u reflektivnom ekvilibrijumu

[moa]

Posto je naziv subforuma Kur'anski ajeti i teme za razmisljanje ima nekoliko stvari koje me malo zbunjuju i nadam se da ce mi neko ovdje dati odgovor. Trazio sam ga na par mjesta ali mi niko nije odgovorio adekvatno.Mene zanima odredjenje sudbine u Islamu, u jednom od ajeta, ne citiram se kaze: stradali su od svojih ruku, sto se moze dvostruko protumaciti, kao dan kada se bude polagao racun ili nesto sto covjek radi protiv sebe, recimo konstantno opijanje alkoholom i time steti svom statusu u drustvu kao i cjelom drustvu. Kada je resululah s.a.v.s putovao, kaze da je bio toliko blizu dzeneta da je mogao da ubere grozd i isto tako da je vidio ljude u dzehenemu.
Prema ovome sve se vec izdesavalo, sto znaci da Velicanstveni zna sta cemo mi uraditi tj da je vec sve unaprijed odredjeno, analogno tome vec je sudbina odredjena... Mozel mi neko ovo malo iztefsiriti ili sam ja promasen slucaj.

[vodoprovodčik]

Pa kako onda govoriti o univerzalnoj vrijednosti Kur'ana?

[Ali_G]

Ima dosta tekstova na temu odredjenja. Jedan od Bozijih atributa je sveznajuci. Iz tog atributa proizilazi da je on kao nas Stvoritelj znao sta cemo mi uraditi, koji cemo put odabrati i da je na osnovu tog zapisana sudbina. Dakle nije Bog rekao ti ces, lupam, krasti. On zna da ces ti to uraditi i iz toga je zapisano da ces to uraditi i da ne mozes umaknuti tome.

[fatamorgana]

Ima dosta tekstova na temu odredjenja. Jedan od Bozijih atributa je sveznajuci. Iz tog atributa proizilazi da je on kao nas Stvoritelj znao sta cemo mi uraditi, koji cemo put odabrati i da je na osnovu tog zapisana sudbina. Dakle nije Bog rekao ti ces, lupam, krasti. On zna da ces ti to uraditi i iz toga je zapisano da ces to uraditi i da ne mozes umaknuti tome.

Jedan od božijih atributa je i svemogući, par zar onda on tu predeterminaciju nebi mogao promijeniti?

[harač]

Ima dosta tekstova na temu odredjenja. Jedan od Bozijih atributa je sveznajuci. Iz tog atributa proizilazi da je on kao nas Stvoritelj znao sta cemo mi uraditi, koji cemo put odabrati i da je na osnovu tog zapisana sudbina. Dakle nije Bog rekao ti ces, lupam, krasti. On zna da ces ti to uraditi i iz toga je zapisano da ces to uraditi i da ne mozes umaknuti tome.

bog to jedino može znati ako se to mora dogoditi, jer ako se ne dogodi onda bog ne zna i samim tim nije sveznajući. problem: gdje je tu slobodna volja?

najzanimljiviji teološki model na koji sam naišao povodom ovog pitanja jeste kalvinistička predestinacija

[arzuhal]

Pa kako onda govoriti o univerzalnoj vrijednosti Kur'ana?

Kako misliš?

Ljudi razmišljaju, nije malo kazat.

Neko će tako reći: ''Zašto Kur'an nije odjednom objavljen, cjelovit, sa svim rješenjima i propisima koji se, posebno, tiču ljudskog među/djelovanja, odnosa, dozvoljenog i zabranjenog...?''
Ispade, jel, da nije Allah htio da 'prilagodi' Svoja stvorenja Svom zakonu i Volji, nego se, nekako, On prilagođavao ljudima i njihovim slabostima, njihovim običajima i tradiciji, uvažavao ih, pa se Objava prilagođavala situaciji na terenu, a ne obrnuto da bude.

Drugi će reći kako im je ok da u Kur'anu naiđu na ajete kao što je ajetu-l-kursijja ili ajet o nuru, recimo. To bi bilo ono što se očekuje od Boga i Njegovih riječi, ali ajeti u kojima se govori kako, nakon smrti čovjek, nekom njegovom potomku ide trećina imetka, nekome polovina, nekome šestina, itd. - pa zar se Bog bavi tim tako profanim, ovozemaljskim tričarijama?

Treći neće vidjeti ni neku posebnu književnu vrijednost Kur'ana, kao Željko Ivanković, spram kojeg je '1001 noć' puno bogatijeg i složenijeg književnog i umjetničkog izraza, a četvrti će Kur'an poimati kao veoma prosto i jednostavno štivo, nimalo zagonetno i sa snagom neke revolucionarne upute - kao da je Bog trebao, ako je htio Sebe da dokaže Objavom, trebao Objaviti tako zamršenu zakonetku, dati objavu kao neku neshvatljivu enigmu kojom bismo, odgonetavajći je, spoznavali Njega kao Gospodara.

Kur'an je, naprosto, Knjiga u koju nema sumnje, za vjernike. Tako On veli na početku El-Bekare. A ne postoji nijedan suštinsko novi prigovor Kur'anu kojeg sam Kur'an nije već istaknuo. @ellec to naziva nekako ''već ugrađenim samoodbrambenim mehanizmom Kur'ana''...

[fatamorgana]

Ispade, jel, da nije Allah htio da 'prilagodi' Svoja stvorenja Svom zakonu i Volji, nego se, nekako, On prilagođavao ljudima i njihovim slabostima, njihovim običajima i tradiciji, uvažavao ih, pa se Objava prilagođavala situaciji na terenu, a ne obrnuto da bude.

Pa zar upravo on kao mudar i samilostan nebi pritekao u pomoć ljudima koji žive u vrijeme određene objave na taj način da , približi donekle prilagodi učenje i objavu ograničenoj mogućnosti razumijevanja i shvatanja ljudi datog istorijskog kulturnog i društvenog trenutka i na taj način ih takoreći pripomogne?

Jer ako on "neće da prilagodi" učenje svojim stvorenjima ispada skoro pa ohol, krut i nesamilostan ....

[vodoprovodčik]

Mislim na to da ste već lijepo postavili onaj ajet u društveno-ekonomsko-politički kontekst, i prihvatili ha kao odraz širih društvenh stremljenja, a pošto se Kur'an ističe kao svevremena knjiga, ona koja transcendira određeni kontekst u kojem je nastala, kako je moguće da taj isti ajet danas ne funkcioniše jer čovjeka koji bi ga primjenio bi nazvali silovateljem, a bogme nije smio ni onomad funkcionisat ako je to savršena knjiga. Zar je Bog onaj koji dozvoljava silu jednog bića nad drugim nedužnim bićem? Kakav je to Bog?
Razumijem ja da je to dogma, da će vjernik to aprirono prihvatit, samo hoću reći da ja ne mogu vjerovati, a kamoli prihvatiti boga koji to dozvoljava. Taj bog nije savršen, pogotovo ako pogledamo ostale njegove osobine, vidjećemo koliko je on zapravo antropomorfan.

[fatamorgana]

Mislim na to da ste već lijepo postavili onaj ajet u društveno-ekonomsko-politički kontekst, i prihvatili ha kao odraz širih društvenh stremljenja, a pošto se Kur'an ističe kao svevremena knjiga, ona koja transcendira određeni kontekst u kojem je nastala, kako je moguće da taj isti ajet danas ne funkcioniše jer čovjeka koji bi ga primjenio bi nazvali silovateljem, a bogme nije smio ni onomad funkcionisat ako je to savršena knjiga. Zar je Bog onaj koji dozvoljava silu jednog bića nad drugim nedužnim bićem? Kakav je to Bog?
Razumijem ja da je to dogma, da će vjernik to aprirono prihvatit, samo hoću reći da ja ne mogu vjerovati, a kamoli prihvatiti boga koji to dozvoljava. Taj bog nije savršen, pogotovo ako pogledamo ostale njegove osobine, vidjećemo koliko je on zapravo antropomorfan.

Upravo tako, bog ima antropomorfna svojstva stvorena upravo u mašti ljudskih bića jer ograničeni ljudski um ne može zamisliti nešto izvan vlastitih umnih limita ....

[vodoprovodčik]

Da još dodam: Ako su tadašnji Arapi mogli prihvatiti jednu tako revolucionarnu religiju u jednog Boga, zar bi im bilo tako teško prihvatit zabranu iskorištavanja drugih ljudi za svoje tjelesne naslade. Pa majku mu, ako je bit dunjaluka da se spremiš za onaj svijet, zašto bi jedno ovozemaljsko zadovoljstvo imalo takav priroritet. Nisu valjda bili toliki seksualni manijaci, pa da Bog nije mogao da im pošalje poruku o jednakosti svih ljudi.