fatamorgana wrote:ABH017 wrote:Oni koji zaobilaze propis, tj. prilagođavaju ga sebi i svojim potrebama, ne omalovažavaju sam propis, niti ga obezvrijeđuju. Možda, eventualno, omalovažavaju sebe, ali propis ostaje isti, inače nas dvojica ne bismo sad polemisali o tome, inače bi se propis, vremenom, prilagodio i izmijenio.
Ne slažem se da je roditelj odgovoran u svakom slučaju, ako dijete krene pogrešnim putem. Ni škola nije odgovorna, ako učenik okrene naopako nauk, koji je učio kroz školu.
Primjera imaš bezbroj. Ja ću navesti jedan.
Sarajevo je, kroz svoje škole, odgojilo dvojicu od najmlađih doktora nauka na području exYu. Jedan je Nijaz Duraković, koji je bio i ostao dosljedan sistemu, koji ga je odgojio. Uprkos svim napadima klerofašista, do smrti je ostao vjeran sebi i društvu u kojem je živio.
Sa druge strane imaš Vojislava Šešelja, koji je od velikog komuniste, došao do četničkog vojvode, da ne nabrajam druge atribute, koji se s pravom vezuju uz njegovo ime.
Jedan je branio i ostao vjeran svom gradu, dok se drugi okrenuo protiv njega.
Kako, opravdano, društvu u kom su obojica ponikli, prišiti devijantnost drugog slučaja?
Ne, oni koji zaobilaze jasan propis i prilagođavaju ga vlastitim potrebama u skladu sa duhom modernog vremena doktrinarno ga i omalovažavaju a i obezvrjeđuju jer ga naizgled, formalno poštuju no sušinski ne, to si i sam potvrdio u prethodnom odgovoru, šta bi, promijenio si preko noći mišljenje?
U Islamu koliko ja znam nije dozvoljeno mijenjanje temeljnih propisa, tu je Islam kao religija vrlo krut, dogme se ne diraju.
Ovo opet o Šešelju je ekstreman primjer, nije njega škola odgajala da bude zlikovac a nije ni Hitlera pa su to opet postali no tu je riječ o izuzetcima a ne o većini.
Roditelji, škola imaju nepobitnu odgojnu ulogu za većinu a isto tako i odgovornost za formiranje djece i osoba općenito.
Taj odgoj sebi pripisuje i religija pa se onda ne može osloboditi svake odgovornosti za formiranje sljedbenika i vjernika i baš po njima se i vidi razlika između religijske teorije uljepšavanja stvarnosti i stvarnog života i osoba.
Nisam ja promijenio mišljenje uopšte, a ne preko noći. Ne može niko omalovažiti propis, ako ga iskrivljuje u svoju korist. Tim činom samo govori o sebi i predstavlja sebe, a ne propis.
S druge strane, naveo sam primjere, kako škola i društvo mogu odgojiti nekog na ispravan način, ali ne mogu promijeniti njegovu srž. Tako je i sa vjerom. To nisu extremni primjeri, takvih primjera imamo i u svom komšiluku, porodici, kompletnom društvu. Čovjek, kao biće je načinjen takav. Na to ukazuje i Biblijska i Kur'anska priča o prvom čovjeku Ademu a.s. Oni koji razmišljaju, mogu izvući pouku iz te priče da je čovjek stvoren takav. Naime, prema priči, Ademu a.s. je bilo sve dozvoljeno, baš sve, izuzev jedne voćke. Uprkos tome što je bio direktno stvoren od Boga i što je, bez sumnje, znao za Boga, usudio se da učini jedino što mu je bilo zabranjeno. Šta onda očekivati od današnjeg čovjeka, koji, niti ima sigurnu potvrdu za postojanje Apsoluta, a ima daleko više zabrana od jedne? Jedino samoodgoj i samokontrola sopstvenog karaktera i ega, mogu dovesti čovjeka do savršenstva njegove duše, do sklada njega, kao jedinke, sa svime što ga okružuje. Vjera, kroz različite rituale i pravila, samo olakšava put do tog sklada. Ljudsko nepoštivanje i zaobilaženje tih propisa, ne mora, nužno, značiti i stranputicu, ali niti ne omalovažava njihov značaj, za one koji ih poštuju.
I sam kažeš da je Islam krut i da se dogme ne diraju, a onda bi svaku ljudsku devijaciju (kod njegovih sljedbenika) pripisao njemu?!
Ljudska licemjernost je nešto s čim vjera nema dodirne tačke, osim da je pokušava izliječiti i ukazuje na nju, kao na ljudsku bolest i slabost. Daje rješenja, kako je se osloboditi, pa je ne možemo kriviti za djela onih, koji iskrivljuju ili ne poštuju ta rješenja.