Naime, i Rumi tvrdi u svojoj poeziji da nije musliman, zatim pjeva "O ti, koji znas ko sam ja, kazi da ja sam Ti', Ibn Arebi u svojoj elaboraciji "sve istovremeno i nije i jeste Allah" navodi kako La ilahe illallah, doslovno "nema bozanstva osim Allaha", ustvari znaci da ne postoji bozanstvo, a da ono nije Allah, tj. prakticno je sve Allah. Govori da je i Nuh pogrijesio sto je kritikovao vjerovanje svog naroda u idole, jer oni u obozavanju idola obozavaju nikog drugog do Allaha.
Nisu to nikakvi citati van konteksta, nego sustina, da nazovemo-filozofije, Ibn Arebija i Rumija, mada se navodno radi o interpretaciji sa pozicije ultimaticnog spoznavaoca, cistom vidjenju stvari kakve jesu, a ne deduktivno-induktivnim naklapanjima uma.
Po sadrzaju je njihova filozofija najslicnija advaita vedanti, ne vidim nikakvu sustinsku razliku.
Po tekijama dosta sejhova muridima zabranjuju da samostalno citaju Rumija i Arebija, jer je "velika sansa da bi ih tada sejtan zaveo i odveo u kufr, jer ne mogu bez sejha razumjeti sta oni pisu". Naravno, Rumi i Arebi uopste nisu toliko zakukuljenih znacenja, ali ima i djeluje na labilne nezrele duse koje za ruku drze ocinsku figuru, taj trik da ako shvate ono o cemu se pise na nacin suprotan dogmi to automatski znaci da ih je sejtan zaveo.
Naravno, onoga ko shvati ili prozivi ta navodna otrkovenja iz cije pozicije Rumi i Arebi pisu, zivo boli briga za tudje opise iz daljine okusa vode koju on pije sa izvora. Ko pije sa izvora, ne treba mu casa, kaze fina sufijska izreka o formi i ritualima.
Dakle, jesu li ili ne oni prestali biti muslimani, jesu li nadisli islam?
već je utvrđeno da se radi o herezi, pa se slobodno možemo posvetiti njihovim filozofskim gledištima. Stoga i upitah što je pokretač teme pročitao Arebijevo, da probamo utvrditi na čemu su izgrađeni zaključci o herezi.
