BHF_Manijak wrote:Ja sad hajvan ispadoh sto sam pokusavao objasnit,al eto....
gori ja sto sam ista pisao!!
no svak u svemu nadje dlaku,onako protumaci kako njemu odgovara i stavi stembilj ili ti ga pecat,nametne svoje misljenje i fura da je on/ona upravu,izvodi zakljucke neke nidje veze i izvlaci iz konteksta kako njemu/njoj odogovara!!!
ovim mislim na loulou il kako vec,da ne bi opet doslo do zabune...
Arzuhal je sve rekao i svaka je na mjestu,ja slijedim od kako znam za sebe semi`ana we eta`na,i ne zna kojeg vraga sam ista poksuavao da objasnim ljudiam koje to ionako ne zanima i koji us vemu traze razlog i imaju 1000zasto pitanja i nikad nisu zadovoljni odgovorom,a takvih je na rpetek na ovom forumu!!
gori ja idiot sto sam se ikako i upustao u ovu raspravu!!
Dobri moj brate, BHF_Manijače

, selamun alejkum!
Mislio sam sam da ti pišem na PP, ali bolje je ovako.
Jednom je Ebu Hurejre, radijjAllahu 'anhu, izašao iz kuće, a bio je džunup. U putu ugleda Poslanika, sallaAllahu 'alejhi ve selem, i bude ga stid da se sretne sa njim, a džunup je, pa se skloni u neki sokak. Poslanik, alejhi-selam, je to primjetio. Kada ga je sljedeći put vidio, upitao je Ebu Hurejru o njegovom postupku.
-Allahov poslaniče, bio sam nečist i nisam htio da se u takvom stanju sretnem sa tobom, pa sam pobjegao.
-El mu'minu la jendžes! (Vjernik nije nečist, Ebu Hurejre!), reče mu Resulullah, alejhi-salatu ve selam.
Dakle, može biti džunup, ali nikad nije nečist, pa i kad je džunup
Ovo mi naumpade kad vidjeh gdje za sebe govoriš kako si idiot. Jok
Možeš pogrešiti kako hoćeš, ali nikad nisi idiot, Allah te nagradio najljepšom nagradom i zaštitio tvoj nijjet, inša-Allah.
Da malo proširim ono što sam rekao u prethodnom postu
Ovaj dunjaluk ima svoja pravila i svoju logiku. Također, i ahiret ima svoja pravila i logiku. Vjernici znaju da mogu slijediti samo jedne principe i samo jednu logiku: dunjaluka ili ahireta.
Uzmimo samo neke osobine, recimo iskrenost i poštenje. Da li su ove osobine osobine ahireta ili dunjaluka? Ukoliko čovjek želi da uspije na dunjaluku, iskrenost i poštenje mu neće pomoći u tome. Vidimo da ovaj svijet fukcionira na sasma različitim osobinama od iskrenosti i poštenja. Ako je neko iskren i pošten, govori se da je budala, da
nije shvatio kako stoje stvari i koja su pravila igre. Ja ovdje ne govorim o krađi i prevari koju sankcioniše krivični zakon svake države. Govorim o osobinama sa kojima čovjek uspjeva ili ne. Igrati prljavo je osobina dunjaluka u svakom segmentu. Pošteni stradavaju jer ih dunjaluk ne prepoznaje kao svoje.
Ja, također, ovdje ne govorim o onima koji vjeruju (jer ima licemjera koji tvrde da vjeruju a lažu na tone ne bi li uzeli dio prolaznog kolača) niti onima koji ne vjeruju (jer ima onih koji ne vjeruju u Boga, ali nastoje da što poštenije žive i trpe belaje zbog toga). Govorim o samom dunjaluku i ahiretu.
Iskrenost i poštenje pripadaju ahiretu, to su njegovi principi. Čovjek se odlučuje hoće li da uspije na ovom, prolaznom svijetu ili onom, vječnom.
Mnogi propisi koji su nam došli putem Objave stoje nasuprot ovog svijeta. U tome leži glavni razlog bespotrebnosti objašnjavanja i tumačenja. Kako da objasnimo korisnost nekog propisa kada on nije, primarno, namjenjen za korisnost u ovom svijetu, u ovom životu, nego je za ahiret, za vječni život?
Možemo mi, kao vjernici, govoriti o korisnosti ramazanskog posta po naše zdravlje i u potvrdu toga navoditi razne naučne studije. Post, međutim, nije primarno zbog našeg zdravlja nego
le'allekum tettekun/da biste bili bogobojazni/svjesni Boga. Mi ne postimo jer ćemo biti zdraviji, to je samo usputna korist. Mi postimo jer nam je TAKO NAREĐENO.
Ne smijemo mjeriti i objašnjavati ahiretske propise dunjalučkim aršinima i dunjalučkom logikom, jer se bespotrebno umaramo i zapetljavamo.
Recimo, hidžab. Neko ko ne vjeruje u božansko porijeklo propisa o hidžabu će poturiti hiljadu dunjalučkih/ovosvjetskih razloga o suvišnosti hidžaba: pokriva ljepotu žene koju ona treba da istakne, otežava joj život u svakom pogledu, pogotovo ljeti, na vrućinama i habla-dabla. I to bi bilo tačno, da vjernica nosi svoj hidžab zbog dunjaluka. Ali ona to čini zbog ahireta i tu smo već na sasvim drugom polju. Ona želi bolji svijet a ne ovaj. Ona, možda, malo gubi od ovog svijeta, ali zato zadobija vječni svijet, sa čijom ljepotom se dunjaluk ne može mjeriti.
Ili namaz. Zar naše tijelo, često, ne bi radije ostalo u krpama da spava a ne da ustaje u 4-5 da klanja sabah? Bi, sigurno. Ali mi žrtvujemo neka sitna zadovoljstva ovog svijeta, jer vjerujemo u u drugi svijet. Kako da ja dunjalučkom logikom, logikom koja samo mjeri vrijednostima ovog svijeta, nekome objasnim da je bolje ustati na sabah nego se naspavati? Ne ide.
Ili još drastičniji primjer - Allah Uzvišeni kaže u Kur'anu:
Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! - Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. - Allah zna, a vi ne znate.(sura Bekara, 216.)
Uzeti pušku i braniti se nije, mnogima, ništa lijepo i radije bi to izbjegli, jer se boje za svoj život, boje se za gubitak. Gledajući aršinima ovog svijeta, potpuno su u pravu: bježi i sačuvaj glavu, nek' se budale bore. Međutim, bez borbe, kada je nužna, nema opstanka. I ovo je ahiretski propis.
Ali treba obratiti pažnju na dio ajeta u kojem Allah govori da mi često griješimo u procjeni šta je dobro a šta loše po nas.
Mnogi propisi islama su, dunjalučki gledano, loši po nas jer nas onemogućavaju da uspijemo koliko bismo mogli i htjeli. Neka pokrivena djevojka ili žena bi lakše dobila posao da ne poštuje propis hidžaba i oblačenja. Možda bi neko mogao više posla uraditi da ne mora prekinuti taj posao zbog obavljanja namaza. Možda bi neko vozio bolje auto da ne želi da izdvoji 3-4 hiljade eura da ode na hadždž.
Ali mi ne mjerimo te vrijednosti dunjalukom, već ahiretom. Jer vjerujemo u ahiret i zato to radimo.
Mnoge uvrede, šikaniranja, omalovažavanja i ponižavanja bismo izbjegli od strane rodbine, komšija, sugrađana, kada ne bismo poštovali propise islama. Ali mi to ne činimo zbog njih niti od njih očekujemo išta. Mi, svojom slobodom voljom koja nam je data, biramo da radimo protiv dunjaluka a za ahiret, jer je
dunjaluk njiva ahiretska. Svako zadovoljstvo i ugođaj, kojeg se odreknemo na dunjaluku i posijemo ga, sakrijemo ga u dunjalučku zemlju, proklijat će, izrasti i dati vječne plodove na ahiretu. Eto zato mi radimo stvari koje dunjalučarima/litosferičarima/ljudima samo ovog svijeta djeluju nelogične, iracionalne, blesave. Radimo jer tako VJERUJEMO.
Ima ljudi koje istinski zanimaju islamski propisi, a nisu vjernici. Takve je lahko prepoznati: pitaju i bivaju zadovoljni objašnjenjem, iako ga ne podržavaju. Ali žele da razumiju.
Ali većina je onih koji samo propituju da bi se izigravali sa ahiretskom logikom jednog vjernika, samo da bi pokazali kako poštivanje nekog propisa
nema logike. Zato ne treba propise koji donose vječno zadovoljstvo objašnjavati ovosvjetskim, kratkoročnim zadovoljstvom i logikom.
Iz Kur'ana i sunneta znamo:
ona osoba koja ne vjeruje u Allaha i Dan sudnji, ali ne dira vjeru i vjernike, ne izigrava se sa njima i njihovom vjerom, propisima njihove vjere - ta je osoba nevjernik i živi svoj život kako misli da treba. Ukoliko takva osoba meni učini jednu dobru stvar, ja ću joj uzvratiti dvostrukim dobrom, jer to tako treba. Ukoliko ona prema meni pokaže razumijevanje, ja ću biti dvostruko više uviđavan.
Ali, ukoliko osoba koja ne vjeruje nastoji da omalovaži vjeru i vjerovanje i odvraća ljude od Puta, onda to nije nevjernik nego šejtan, jer znamo da ima šejtana u džinskom i u ljudskom obličju. A sa šejtanima se ne pregovara
Tolišno od mene
We-selamu 'ala meni-t-teb'al-Huda!