Budizam, religija ili filozofija ?

[Great Cornholio]

Nema ljutnje - nema sukoba.

Nema ljutnje- nema sukoba, a onda nema promjena u nama ili drugima, stanje ostaje isto, znači "pilili smo piljevinu".
E sad, ko ne želi promjene, kome je lijepo s onim kako jest, onda je za njega budizam, a ko ne želi da bude ravnodušan onda mora izabrati neku "potentniju" religiju.

Promjena je neminovnost htjeli mi to ili ne. Promjena je jedina konstanta. Samo je mijena stalna iako u najvecem broju slucajeva mi u tome vrtlogu promjena zivimo vrteci se u krug vodjeni instiktima i navikama. Pretpostavljam da je promjena o kojoj ti govoris izlazak iz tog kruga, postajanje boljim nego sto jesmo, oplemenjivanje. Zasto mislis da se takva promjena u nama ne moze pokrenuti bez ljutnje i sukoba? Ja mislim upravo suprotno buduci da su ljutnja i sukobljavanje (unutrasnji i vanjski) osnovna polazista velikog broja ljudi koji ih upravo sprijecavaju da izadju iz kruga. Zamijeniti ljutnju razumijevanjem i blagim, pomirljivim djelovanjem je istinska promjena za vecinu unezvijerenih zivota koji iz dana u dan zive svoje unutrasnje i vanjske borbe

Osnova funkcionisanja nervnog sistema je refleksni luk .Promjene, one usmjerene na odstranjivanje onog što smatramo lošim dijelom naše ličnosti, se mogu izvršiti jedino "presijecanjem" već postojećih nervnih veza, jer možemo mi možda vježbom smanjiti intenzitet reakcija prouzokovanih vanjskim ili unutrašnjih stimulusima, ali za potpuno "pročičenje" potrebno je presjeći loše , pa uspostaviti nove veze između stimulusa i rakcije na taj stimulus.
Zato ja smatram da je za korjenitie promjene potrebna borba, da su tu "pregovori" jalovi.

[Great Cornholio]

Ma nije tajna da je Buda bio više puta na "rehabu", jednom čak u istoj klinici sa Amy Winehouse ....

Ma pravio ba rakiju od narandži, ko ovi naši u ratu

'ajd zdravo

Ma što pobježe maloprije kad dođe Nin, Isus je bio hrabar, a ti?

Ne bih ja da iskušavam "boga"

[Great Cornholio]

Nego kad smo već kod rakije, jel' još apstiniraš il' si posrn'o, nešto si mi opet "nabrijan" u zadnje vrijeme?

Nisam, valjda kad čovjek misli, govori i radi onako kako treba, onda logično da "snaga" mora rasti.

[Nurudin]

Nurudine, mozes li malo dodatno elaborirati ovo "tijelo boli", ne bilo ti "zapovidjeno" , kao i tehnike provociranja, suocavanja i nadilazenja istog. Cini mi se zanimljivo kao tematika. Naravno ako zelis i mislis da znas dovoljno. Je li ti poznat autor Michael Brown i sistem vjezbanja koji je predocio u svojoj knjizi Proces prisutnosti. Ako da, sta mislis o njegovom radu?

Poznat mi je autor tj čuo sam za njega ali nisam knjigu pročitao tako da ti ne mogu ni dati komentar ,osim da je to kao što @Gonzo kaže jedna te ista stvar i kod Tolleta i kod njega i kod de Mella ,da svi govore o istom ,svi ukazuju na isto samo na svoj način. Ja sam recimo Tolleta susreo u njegovom izlaganju o Rumiju i Hafizu koje ima na yt i onda me zainteresovao jer govori o istome samo na način lišen vjerskih upliva jer dosta ljudi zazire od svega što ima prefix vjerskoga .
Isto tako ortodoxni vjernici zaziru od hazreti Rumija i sufizma ,kao što je i ovaj zadnji papa de Mellovo učenje okarakterisao u nekom proglasu kao nekatoličko
Sve te spiritualne tehnike u sebi sadrže i tehnike opuštanja i disanja ,poniranja u sebe bez pokušaja da se nešto umom shvati ,nego buđenjem srčanog vida ili buđenjem svijesti ,kako se to kod Tolleta naziva.
Sve ukazuje dakle na isto i samo je do tebe jesi li zrela jabuka ili te treba još sunca žeći i mrazeva tući .

[Great Cornholio]

Nurudine, da te pitam nešto. Da li se kod tebe javi emocija ljutnje kad te ja npr. pitam sljedeće pitanje? Mogu li ti tvoji stvarno dići čovjeka, jesi li prisustvovao tom kršenju prirodnih zakona, i da li vjeruješ da ljudi mogu imati takve natprirodne sposobnosti?

[fatamorgana]

Nego kad smo već kod rakije, jel' još apstiniraš il' si posrn'o, nešto si mi opet "nabrijan" u zadnje vrijeme?

Nisam, valjda kad čovjek misli, govori i radi onako kako treba, onda logično da "snaga" mora rasti.

Onda nisi odavno radio "smiješne stvari",

[Great Cornholio]

Nego kad smo već kod rakije, jel' još apstiniraš il' si posrn'o, nešto si mi opet "nabrijan" u zadnje vrijeme?

Nisam, valjda kad čovjek misli, govori i radi onako kako treba, onda logično da "snaga" mora rasti.

Onda nisi odavno radio "smiješne stvari",

Kao što Niče reče " Svi se mi predstavljamo jednostavnijim nego što jesmo, tako se odmaramo od okoline" . Laku noć

[Nurudin]

Nurudine, da te pitam nešto. Da li se kod tebe javi emocija ljutnje kad te ja npr. pitam sljedeće pitanje? Mogu li ti tvoji stvarno dići čovjeka, jesi li prisustvovao tom kršenju prirodnih zakona, i da li vjeruješ da ljudi mogu imati takve natprirodne sposobnosti?

Ne ljutim se ali ne znam da je levitacija (ako na to misliš) nešto što se veže uz sufizam . Mada se vežu svakakva stvari ,recimo neki redovi znaju praktikovati kao neki dokaz stanja džezbe (neka vrsta transa) probadanje kojekakvim iglama a da im ne curi krv i slično ali to su većinom prvaci sufizma osudili kao nepotrebno razmetanje i slično. Derviški redovi su šaroliki ,postoje razne prakse ,od raznih učitelja ,imaju svoje specifičnosti ,razna neshvatljiva ponašanja za one koji ih posmatraju ,ali kažem opet ,sve to vodi ka istom ,a možda tako treba i da bude jer su ljudi različiti pa tako se mogu pronaći negdje u tome ali se na kraju svi što su bliže "cilju" stapaju u jedno.
Nisam prisustvovao nečemu takvom ,a inače ja i nisam u tarikatu tj nemam šejha-učitelja ne zato što neću nego jer nema tekija tu gdje sam ja . Jedino čemu sam prisustvovao je manje više poznati egzorcizam.
Ljudi ne mogu imati nadprirodne sposbnosti jer ako ćemo striktno sve što se može desiti u prirodi jeste prirodno
ali ako ćemo ono uobičajeno šta to pitanje znači ,onda vjerujem . Međutim nije mi to nešto posebno zanimljivo ako nema neku prkatičnu svrhu poput iscjelivanja i slično

[Sati]

743. Neodgovarajuća pažnja

Postoji ispravna sabranost i postoji pogrešna sabranost. Već znamo da je ispravna sabranost energija koja nas vraća u sadašnji trenutak, kako bismo prepoznali šta se događa. Sa druge strane je pogrešna sabranost, energija koja nas vuče ka boravku u bolnoj prošlosti, ka fokusiranju i vezivanju za bol, brigu, patnju, žudnju ,strah -- sve te otrovne stvari u skladištu svesti. Kad si u stanju da jasno vidiš da si zadobljen negativnom pričom iz prošlosti, ispravna sabranost je već počela da deluje. Ona ti govori šta se zapravo događa: zaveden si pričom iz prošlosti. Zato te svesnost istog trenutka oslobađa te opsene i vraća u stvarni svet.

U snovima, stvari koje vidiš, objekti tvoje svesti, jestu tek slike; nemaju bilo kakvu suštinu. Isto je kao kad napraviš fotografiju svog psa. Istog trenutka kad pritisneš dugme na digitalnom fotoaparatu, slika tvog psa je zabeležena u memorijskoj kartici, zamrznuta u vremenu, dok pravi pas nastavlja da skakuće, igra se i laje. Slika koju vidiš nije pas; to je tek zabeležena fotografija. U stvarnosti je tvoj pas možda ostario i već umro, ali slika ostaje zauvek fiksirana i nepromenljiva, u skladištu tvoje svesti, baš kao i u fotoaparatu.

Kada si u kontaktu sa stvarnim životom, ono što neposredno vidiš, čuješ i dodiruješ primaju tvoja čula, formiraju čulne utiske. Ti utisci su još uvek blizu stvarnosti, iako i oni mogu biti ponešto obojeni sadržajem pohranjenim u skladištu tvoje svesti. Ali ako sklopiš oči i u sećanje dozoveš te slike, na toj tački doživećeš ih samo kao ono što nazivamo "puke slike".

Tvoja podsvest prepuna je slika i možda se uvek iznova vraćaš na neke od njih kao neku vrstu zaštite ili zone sigurnosti, čak i ako se radi o bolnim sećanjima. To je ista ona vrsta morbidne žudnje koja navodi ljude da po ko zna koji put slušaju tragične pesme o žalosti nad gubitkom i nesrećom. To je jedna navika nimalo zdrava, niti korisna.

Thich Nhat Hanh: Peace is Every Breath

[bizet]

eto ispade samo ja problem imam...pa dobro...i nije to problem vezan za proslost, u proslosti je poceo, ali se zahvaljujuci ispravnim bozijim ljudima, nevinim i cistim, prosirio kao rak na vise generacija...i moja svijest, kao i moje srce, su na mjestu, ali je nemoguce ispraviti tudju gresku, jer to zahtijeva da svi upleteni u to, cak i oni ne svojom voljom poput mene, krenu razmisljati, sto je, priznajte, jako tesko da ce se desiti...ono sto ja naucih od svog "vrlog" dijela porodice jeste prepoznavanje obrasca...kako kazu iz svakog zla se nesto dobro rodi

nego jedna "prica" dva lica...prva, orginal, je vise duhovna, dok je druga posve svjetovna:

[youtube] http://m.youtube.com/watch?v=RyFhsG8Ip4E [/youtube]


[youtube] http://m.youtube.com/watch?v=ZkFoPGRM4t ... re=related [/youtube]

ja nisam mudrac, ali cijela polemika oko samopomoci pri prebolijevanju odredjenih "kocnica" iz proslosti se odnosi samo na filozofiju de sjedi i popricaj sam sa sobom,svako to moze i svi to radimo...cesto razmisljanjem dodjemo do zakljucka da se dzaba opterecujemo, pa nas takvo saznanje rastereti, ili nadjemo mjesta za oprost ili uvidimo nsse greske...bilo koji nacin sagledavanja sebe vjerujem uradja plodom,nekad bolje, nekad slabije, ali to nije neka nauka misa mu...to je nesto sto vjerujem svi radimo jako cesto, cemu mistifikacija onda, kad je razmisljanje nase prirodno stanje...doduse i razgovori sa iskusnijim od nas mnogo pomazu, mozda ne iskljucivo kao vodilja, nego vise da znas da slucne dileme imamo svi, da znas da nisi sam, neho si normalan

[ime_kojeg_nema]

Mislim da je mistifikacija bespotrebna, ali nije dobro ako se cijela prica oko samopomoci svede samo na razmisljanje. Ono je korisno kao i razgovor ili citanje, ali uvid bez prakticne primjene i ne daje neke rezultate osim mozda sto nas malo rastereti, ulije nadu, motivise i sl. To cak moze biti i stetno u smislu da se vezemo za to samoohrabrivanje u koje se uljuljkamo i koje neprimjetno postane samo sebi svrha. Treba djelovati (ili ne-djelovati, u smislu npr. (samo)posmatranja kao djelovanja). Evo jedan moj primjer iz svakodnevnice. Kada sam nabacio nekih desetak kilograma viska postalo mi je jasno da ih moram i izgubiti. Razmisljao sam koju dijetu da odaberem a onda sam batalio to i odlucio da tri dnevna obroka iskoristim za vjezbanje svjesnosti. Tako bih dnevnoj meditaciji dodao jos tri vjezbe i obogatio svoju praksu, izgubio kilograme viska i dugorocno rijesio problem. Svjesno jedenje sam uveo kao praksu. Nisam se toliko bazirao na istrazivanje okusa hrane, sto neki budisti i savjetuju kao oblik vjezbanja, nego sam se vise usmjerio na posmatranje osjecaja zudnje za hranom, usporio sam sam proces zvakanja, ogranicio unos hrane i posmatrao... Sada svaki put prije nego sjednem za stol podsjetim se da mi predstoji vjezba. Zakon karme djeluje i imam sest kilograma manje u odnosu na pocetak vjezbanja . Mislim da je ovakvo vjezbanje primjenjivo na mnoge stvari u zivotu, tretiranje emocija, medjuljudske odnose itd. Samo je bitno djelovati odmah i sada. Ne odlagati pocetak primjenjivanja donesene odluke "za ponedeljak" vec odluku primjeniti odmah i sada i uvijek iznova odlucivati u sadasnjem trenutku. Svjesno djelovanje je vaznije i od meditacije. ustvari ono je meditacija, njen nastavak. Ako nema svjesnog djelovanja nakon toga onda je i onih pola sata sjedenja i disanja skoro pa sasvim beskorisno.

[bizet]

ime_kojeg_nema, slazem se sa tobom...ali kako znas i sam mnogo je lakse rijesiti/preboljeti fizicke "rane" od psihickih...vjezbanje svjesnosti, pa ja bih rekla da tu vjezbanje moze i ne mora pomoci, ili se odlucis izvuci ili izgubis snagu negdje u putu
previse je varijacija na temu da bi generalizovali...ali u principu se slazem sa ovim tvojim rijecima

[ime_kojeg_nema]

U pravu si bizet. Puno lakse se nositi sa fizickim nego sa psihickim. Najteze je raditi sa emocijama, ustvari izgradjenom i utvrdjenom psihickom strukturom licnosti. Ja imam ovaj "problem". Jednom kada sam utvrdio vezu izmedju toga i raznih nedaca u svom zivotu shvatio sam da ne moze vise biti povratka nazad. Takodje, svaki put kada sam pao nisam ostao lezati. Ne zato sto ja nisam zelio nastaviti lezati vec sto me sila zivota podigla na noge. Tako da je moje gledanje na to da ustvari i nemam izbora. Moram ici dalje jer nema kraja. Opet cu pasti i opet cu ustati, htio - ne htio. Zato sam svoje padove poceo prihvatati zajedno sa krugom u kojem se vrtim i kroz sve to odrzavati namjeru, razvijati svjesnost paznje i vjezbati strpljenje. To je kao budisticka meditacija sabranosti. Sjedis i odrzavas svjesnost paznje na udah i izdah, strujanje vazduha kroz nozdrve. Pokusavas pratiti samo to, ali svako malo ti misli odlutaju na nesto drugo i ti ih uvijek strpljivo i bez negativnih emocija vracas na dah. Tako i u zivotu kada sam povrijedjen ili ljut, bez obzira jesam li uslijed takvih stanja pocinio neku stetu ili ne, pokusam se resetovati na sadasnji trenutak i osvjestiti ono sto se desava. Nema mi druge (nego u trecu) . Pa polako...

[Sati]

@ ime_kojeg_nema
Hvala za opis vežbanja sa hranom. Odlično!
Praksa je jedino što pomaže. Reči su tek šare po površini vode...

----------------------------

744. Majka Zemlja

Hodaj kao da svojim stopama ljubiš zemlju po kojoj ideš.

Thich Nhat Hanh

[bizet]

ime_kojeg_nema, sve si ispravno rekao, ne da se slazem sa tobom nego se istim i vodim
ne znam zasto osjecam da se trebam pravdati pred vama zbog svog stava prema nurudinovom opredjeljenju, ali ja to ne mogu uraditi...isti stav imam prema svakom kome je njegov Bog vazniji od covjeka, samo se potrefilo da Nurudin pripada redu kojem i covjek koji je meni pokusavao unistiti zivot i svojom mrznjom zatrovao mnoge...sam Nurudin kaze da zla ima svugdje i sa tim cu se sloziti, ono sto me odbija jeste bezgranicna ljubav prema Bogu na ustrb covjeka...ja bi to nazvala fanatizmom, problemom koji se takodje treba rijesiti...grijesim li procijenicete valjda vi, ali moj stav trenutno ostaje isti...dzaba sve meditacije svijeta, sav trans padanja u osjecaj ljubavi i blizine Bogu, dzaba sve rijeci svijeta, ma kako ispravno, mudro ili lijepo zvucale, ako jedan nije u stanju praktikovati ljubav prema drugom zivom bicu....mogu se i sama naci u ovoj recenici, ali ja sebe nikada nisam okarakterisala kao nekog ko je pronasao put, ja se trazim i sigurno da vjezbam/cesto i praktikujem sve sto govorim

[Nurudin]

U pravu si bizet. Puno lakse se nositi sa fizickim nego sa psihickim. Najteze je raditi sa emocijama, ustvari izgradjenom i utvrdjenom psihickom strukturom licnosti. Ja imam ovaj "problem". Jednom kada sam utvrdio vezu izmedju toga i raznih nedaca u svom zivotu shvatio sam da ne moze vise biti povratka nazad. Takodje, svaki put kada sam pao nisam ostao lezati. Ne zato sto ja nisam zelio nastaviti lezati vec sto me sila zivota podigla na noge. Tako da je moje gledanje na to da ustvari i nemam izbora. Moram ici dalje jer nema kraja. Opet cu pasti i opet cu ustati, htio - ne htio. Zato sam svoje padove poceo prihvatati zajedno sa krugom u kojem se vrtim i kroz sve to odrzavati namjeru, razvijati svjesnost paznje i vjezbati strpljenje. To je kao budisticka meditacija sabranosti. Sjedis i odrzavas svjesnost paznje na udah i izdah, strujanje vazduha kroz nozdrve. Pokusavas pratiti samo to, ali svako malo ti misli odlutaju na nesto drugo i ti ih uvijek strpljivo i bez negativnih emocija vracas na dah. Tako i u zivotu kada sam povrijedjen ili ljut, bez obzira jesam li uslijed takvih stanja pocinio neku stetu ili ne, pokusam se resetovati na sadasnji trenutak i osvjestiti ono sto se desava. Nema mi druge (nego u trecu) . Pa polako...

Postoji jedna "linija" u nama : nefs (ego, superego ,alterego ...sve na ego ) - Qalb (srce ,emocije ,emotivni zapis u nama u kojem se nalazi i tijelo boli ) - Ruh (Duh ,Posmatrač ,intuicija ,viša inteligencija u nama ).
Ukoliko ne riješiš pitanje nefsa ,ukoliko ga ne pokoriš ,nećeš uspjeti doći do faze čišćenja srca ,niti ćeš bilo šta uspjeti prihvatiti ,nikakvo znanje koje će te dovesti do Ruha jer će ti nefs stajati na putu ,a jednom kad osjetiš Ruh to će te motivisati da nastaviš
Ja osjećam da si ti uspio sa nefsom ali sad budi budan u fazi u kojoj se on pretvara da se pokorio

[fatamorgana]

Bilo bi lijepo da je tako ali nažalost još smo mi svi daleko, daleko od konačne pobjede nad ego/nefsom.
U budizmu se takva osoba zove arhat ili arahant: "dostojan poštovanja pobjednik unutrašnjeg protivnika" a u Islamu ako se ne varam evlija, to mi objasni jednom jedan musliman da je evlija onaj koji je definitivno pobijedio "šejtana",

[bizet]

pokazi mi covjeka koji je uspio pobijediti sebe, voljela bih vidjeti kako izgleda

koliko primjecujem svi se mi ovdje borimo sa sobom svakodnevno, da li je premalo ako si zadovoljan ovakvim malim pomacima?..bolje receno, trebamo li traziti vise?

[Nurudin]

Bilo bi lijepo da je tako ali nažalost još smo mi svi daleko, daleko od konačne pobjede nad ego/nefsom.
U budizmu se takva osoba zove arhat ili arahant: "dostojan poštovanja pobjednik unutrašnjeg protivnika" a u Islamu ako se ne varam evlija, to mi objasni jednom jedan musliman da je evlija onaj koji je definitivno pobijedio "šejtana",

Postoje stupnjevi (ima ih 7 u islamu ali i kod drugih mislim ) i postoje neke vanjske manifestacije u ponašanju po kojima se može prepoznati u kojoj si fazi te unutrašnje borbe . Dakako da smo svi daleko od toga ali drugi taj neki stupanj na tom putu je "nefs koji sam sebe kori -prekorijeva" ,to je znači jedna mogućnost da posmatraš svoj ego i uvidiš koliko je on destruktivan po tebe i praviš jedan prostor ,otvorenost ,kroz koju može da se provlači istinsko znanje ili srčani vid .
Recimo ljudi koji nikako ne mogu da apsorbiraju neke stvari ,ne mogu jer im ego ne dozvoljava ,govori im kako to nije razumno ,da su oni pametniji od toga itd ...odnosno ljudi su zarobljenici svoga uma ,ne mogu nikako da naprave taj iskorak "van" .
Po mojem mišljenju ,čisto iz vlastitog iskustva govoreći ,mislim da sam primjetio tu pukotinu u nefsu kod @imena ,a i kod tebe se pojavljuju nekakvi zračci . Moguće da te štopa uslovljenost okolinom ali i to su sve stanja koja treba svariti
Prava bitka za nas sviju očito treba tek početi i ona se odvija na bojnom polju Qalba

[Nurudin]

pokazi mi covjeka koji je uspio pobijediti sebe, voljela bih vidjeti kako izgleda

koliko primjecujem svi se mi ovdje borimo sa sobom svakodnevno, da li je premalo ako si zadovoljan ovakvim malim pomacima?..bolje receno, trebamo li traziti vise?

Kažu da evlija ni ne zna da je evlija ,odnosno nije mu to uopće bitno

[ime_kojeg_nema]

Ja osjećam da si ti uspio sa nefsom ali sad budi budan u fazi u kojoj se on pretvara da se pokorio

Ne bih bas rekao da sam uspio, "pere" jednako sa nekih suptilnijih pozicija, ali mislim da sam ublazio neke grublje i ocitije manifestacije.

Prava bitka za nas sviju očito treba tek početi i ona se odvija na bojnom polju Qalba

Vec je pocela. Ono sto nazivas "tijelo boli", emocije. Sto se mene tice to je najteza borba.

[ime_kojeg_nema]

pokazi mi covjeka koji je uspio pobijediti sebe, voljela bih vidjeti kako izgleda

koliko primjecujem svi se mi ovdje borimo sa sobom svakodnevno, da li je premalo ako si zadovoljan ovakvim malim pomacima?..bolje receno, trebamo li traziti vise?

Vjerujem da takvi ljudi postoje. Mislim da cak jednog takvog i poznajem, ali ni sam nisam sasvim siguran u to.

Ja mislim da trebamo traziti vise, teziti napretku. Mislim i da svako od nas ima vlastita iskusenja, "zadatke".
Nesto sto se meni cini tesko mozda je tebi lako i obratno. Mislim da nam zato svako ucenje moze dati samo generalne smjernice, ali svako za sebe mora znati na cemu treba poraditi da bi se kompletirao.

[bizet]

@ime_kojeg_nema, postoje ljudi za koje mi mozemo reci da su postigli vise od nas na polju samopobjedjivanja, da su bolji, ali to ne znaci da su uspjeli vise od drugih...posmatranje iz nase percepcije nije nuzno ispravno, sigurno ne za sve ljude

jos ranije sam htjela spomenuti da se borimo na vise frontova...nikada nemamo samo jedan problem za rijesiti jer svako od nas je kompleksan i more nas razlicite stvari...zato biramo rjesavati problem po problem, a kolika je lista to samo mi znamo
zbog toga sam spomenula biti zadovoljan sitnim pomacima

npr. iako sam vise agnostik nego ateist, negdje izmedju, uvece zamolim svemir (Boga mozda) da moju porodicu sacuva od zla i zlih ljudi, tudje ljubomore i uzdaha kojih nisu ni svjesni, a onda isto tako zamolim da druge sacuva od nas, nase ljubomore i slucajnih uzdaha...na ovaj nacin trazim od sebe da budem svjesno bolja i nadam se moja porodica takodje, jer nikad ne mozes moliti samo za sebe

ipak navedeno je samo mali djelic borbe, ali dovoljan da dadne potrebnu snagu za druge, vece borbe

@Nurudine, svaki covjek, pa i tzv. evlije ce preispitivati sebe do kraja zivota....nekome ce mozda biti uzor a drugome mozda i nece, zavisi sta ko od nas trazi od zivota i u drugima...ako ti trazis vjernika koji strogo prati upute vjerovatno ces se oduseviti takvim, jer ih ima, ali to ne znaci da ce takav biti evlija u drugim ocima...savrseni ljudi ne postoje...postoje samo oni koji teze savrsenstvu, pa sad kojem i kako, neka svako sebi bira sta mu pase

[fatamorgana]

pokazi mi covjeka koji je uspio pobijediti sebe, voljela bih vidjeti kako izgleda

koliko primjecujem svi se mi ovdje borimo sa sobom svakodnevno, da li je premalo ako si zadovoljan ovakvim malim pomacima?..bolje receno, trebamo li traziti vise?

Svaki put kad pobijedimo npr neku negativnu ili kompulsivnu, takoreći slijepu tendenciju koja izvire svojevoljno iz nas a da nas ništa ne pita mi smo pobjednici, makar i u malim stvarima za početak:

Primjer? Kad postoje svi uslovi da te neko naljuti radi nečega i možda je uspio dosad sto puta u tome a ti po prvi put posmatraš svjesno paletu reakcija u sebi i izabereš onu za koju ti smatraš da je ispravnija u tom trenutku, npr. da ne podlegneš slijepoj reakciji ljutnje, da se ne naljutiš već da npr. ostaneš nepomućen u staloženosti.
Mala pobjeda, zar ne,

[fatamorgana]

pokazi mi covjeka koji je uspio pobijediti sebe, voljela bih vidjeti kako izgleda

koliko primjecujem svi se mi ovdje borimo sa sobom svakodnevno, da li je premalo ako si zadovoljan ovakvim malim pomacima?..bolje receno, trebamo li traziti vise?

Kažu da evlija ni ne zna da je evlija ,odnosno nije mu to uopće bitno

Vjerujem da mu nije bitno ali vjerujem da je itekako svjestan,