Reketiranje u BiH

[homo_sapiens]

Ima li neko "iskustvo više" s ovom pojavom u BiH ?

KAKO SE REKETIRAJU PODUZETNICI U BIH

Poduzetnici spremni na rizik koji nosi pokretanje biznisa u Bosni i Hercegovini ponekad moraju da se naoružaju, ne samo strpljenjem, nego i municijom.

Kada je Ante Rajković 1998. godine osnovao trgovačko preduzeće Ecos u Vitezu, nije mogao pretpostaviti da će mu devet godina kasnije i pištolj postati osnovno sredstvo za rad. Da bi nastavio raditi svoj posao morao se zaštiti od reketasa, piše Start.

Sredinom septembra prošle godine, usred sastanka sa predstavnicima jedne banke, Rajković je dobio telefonski poziv. Anonimni muškarac s druge strane telefonske žice mu je saopćio da će život svog djeteta dovesti u opasnost ako ne plati 100.000 eura. Skamenio se od Šoka. Njegov sin Bojan, šef Ecosove transportne službe, bio je u to vrijeme na službenom putu u Banjoj Luci.

Kineskih trgovci su uspostavili monopol na trgovinu jeftinom robom u Bosni i Hercegovini. No, cijena koju za to plaćaju je visoka, fizičko i psihičko maltretiranje kriminalaca i česte posjete poreznika. Od kraja rata 1995. godine na stotine mladih kineskih doseljenika stiglo je u BiH gdje živeod trgovine jeftinom azijskom robom, uključujući obuću, aparate za domaćinstvo... Istočnjaci su na početku dolazili iz Srbije, u kojoj su uživali gostoprimstvo režima Slobodana Miloševića, u vrijeme kada je Kina bila jedna od rijetkih zemalja koja je sa njegovom vladom održavala diplomatske odnose. Drugi talas doseljenika stigao je u BiH početkom 2000. godine, avionima direktno iz domovine zahvaljujući pogodnostima ovdašnjeg viznog režima, ili kao ilegalni imigranti preko poroznih granica sa Srbijom i Crnom Gorom. Domaći trgovci su ispočetka bili neprijateljski raspoloženi prema došljacima, no i oni su ubrzo pokleknuli pred neodoljivom poslovnom ponudom i sami postali prodavci jeftine kineske robe. Trizamarkuje za kratko vrijeme postao dominantan poziv za trgovinu na ulicama svih bh. gradova. Kineske prodavnicesu se brzo širile,a najduži lanac u zemlji je uspostavljen duž glavne saobraćajnice koja prolazi kroz sarajevska naselja Rajlovac, Buča i Boljakov Potok. Prema podacima poreske uprave Kantona Sarajevo, na ovom području registrirano je 151 preduzeće čiji su vlasnici državljani Narodne Republike Kine. Poreske i carinske vlasti u BiH su stavile pod strogu kontrolu kineske prodavnicezbog sumnje da njihovi vlasnici švercuju robu i izbjegavaju plaćanje poreza. Poreske službe su u periodu od januara 2006. do januara 2007. godine obišle 76 prodavnica i privremeno zatvorile njih 34, Poređenja radi, u općini Stari Grad, koja pokriva prostor od velikog interesa za turiste, u istom periodu poreznici su posjetili samo 36 prodavnica i zanatskih radnji, a privremeno su zatvorili njih pet. No, poreske vlasti nisu najgora mora ovdašnje kineske zajednice. Kineski trgovci su postali žrtve lokalnih siledžlja koji iznuđuju novac. Jianxin Jeu, kineski trgovac koji je prije četiri godine otvorio dvije prodavnice, trpio je stalna šikaniranja reketaša koji su iz posjete u posjetu postajali sve agresivniji. Na koncu su bacili Molotovljev koktel na njegovo skladište u sarajevsivom naselju Dobrinja.

Novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva Jeuje rekao kako se 21. septembra prošle godine na vratima njegove prodavnice fiopođna Alipašinom Polju pojavio devetnaestogodišnji Eldin Bitki, zvani Tica, u pratnji petorice muškaraca. Na lošem bosanskom jeziku Jeu objašnjava da mu jeTica zaprijetio da će, ako ne dobije 500 KM demolirati njegovu radnju.

Jeu je siledžijama dao 100 KM, nadajući se da će ih to zadovoljiti. Nekoliko dana kasnije, Tica ga je ponovo posjetio i tražio još 200 KM. Kineski trgovacje imao samo 50 KM. Ovonije zadovoljilo siledžiju koji je, kako kaže Jeu, otišao prijeteći da će uništiti njegovu radnju.
zapaljeno je skladište. Dimje probudio Jeua i njegovu ženu Ju Jin koji su spavali u obližnjoj prostoriji. Na sreću požar su uspjeli ugasiti.Kantonalni tužitelj u Sarajevu je Istu večer naložio hapšenjeTice zbog sumnje daje pokušao zapaliti imovinu ovog trgovca. Mjesec dana kasnije protiv njega je podignuta optužnica za iznudu i izazivanje opće opasnosti. No, Jeu, njegova supruga i dvije bosanske radnice i dalježive u strahu.On tvrdi da su ga u više navrata pozivali telefonom i prijetili da će mu baciti bombu ukoliko ne povuče prijavu protiv Tiče. U novembru su u Rapod navratila dva muškarca koje su radnice prepoznale kaoTicine ljude. Ponovo su tražili da povuče prijavu.On kaže, oko pusti Tica, ponovo dođe radnja, sve baci robu, pokušava na bosanskom ispričati nervozni i zabrinuti Jeu. Usprkos proživljenim mukama, ne dozvoljava novinarima da ga slikaju. Nije pomoglo ni ubjeđivanje da njegov lik nije tajna za one koji mu prijete.
Policija navraća u prodavnicu s vremena na vrijeme, no to nije dovoljna. Umjesto da im obezbijedi stalni nadzor nad prodavnicom, policija je Jeua posavjetovala da radnju zatvara čim padne prvi mrak. Dok vlasnik prodavnice Rapod pokušava da se pomiri sa postjedicama onoga što mu se desilo, na drugom kraju vlada među trgovcima na kineskoj pijaci. Većina njih kaže da ih reketaši nisu posjećivali, lako se krađe rijetko dešavaju, Kinezi postavljaju alarme za zaštitarske agencije Biga.Tvrde da je to preventivo kako bi se zaštitili.

Grupa od šest muškaraca pred jednom radnjicom na kineskoj pijaci zabavljala se kineskom društvenom igrom Jun Qi (u prijevodu igra rata), svojevrsnom kombinacijom igre domina i čovječe ne ljuti se. Nisu bili raspoloženi za razgovor sa novinarima C!N-a o reketu. Igrači su, glava pognutih nad stolićem, međusobno pokušavali komunicirati prodornim pogledima. Činilo se da ih je pitanje novinara pogodilo. Jedanod njih je kratko prozborio da kriminalaca nema.

Njihove komšije, kineski trgovci iz Rajlovca su novinarima rekli da je kineska pijaca na meti reketaša, ali da njihovi sunarodnjaci ne žele otvoreno pričati o prijetnjama jer se plaše odmazde.Iz straha neće da govole. Boji se pošla opet da dođe, pokušava na bosanskom objasniti Ye Jianmin, vlasnik prodavnice Shangai u Rajlovcu. On govori iz iskustva.
Nasilnici su 2005. godine ušli u Jianminu u radnju zahtijevajući novac. Odbio je da plati, nakon čega su kriminalci pucali njegovom bratu u nogu. Prijetili su da će biti i gore.
Policija je saslušala 60 osumnjičenih ali niko nije osuđen za ovaj napad zbog čega je njegov brat Ye JianXiong napustio BiH.

Nedavno seJianmin ponovo našao na meti reketaša. U aprilu prošle godine je dvadesetogodišnji Arnes Krušo, zvani Ale, sročio ucjenjivačko pismo i ličnoga uručio njegovoj supruzi WeiXiaoli.U poruci kojujojje prevela radnica DženitaTurkušić stajalo je da mu mora platiti 1.000 eura. Zaprijetio je da će se lično obračunati sa Jianminom i njegovom ženom Wei Xi-aoli ako obavijeste policiju.

Ye Jianmin nije poslušao, već je otišao u policiju, a Krušo se ubrzo našao iza rešetaka, Pred sudom je krajem aprila priznao krivicu za iznudu. Međutim, čak ni kada pravda stigne nasilnika, to ne znači da kineski vlasnici radnji mogu odahnuti. Krušo je osuđen na uslovnu kaznu od šest mjeseci i pušten je na slobodu. Tužitelj je predložio ovu kaznu, kaže šefica Krivičnog odjela Općinskog suda u Sarajevu Amela HuskićRadnici kažu da Krušo nije posjećivao radnju nakon presude.

Međutim, početkom novembra prošle godine u prepunu prodavnicu Shangai navratila su dvojica naoružanih sumnjivaca. Gledali su u kasu i činilo se da nešto žele napraviti, ali su na koncu odustali jer je dućan bio pun mušterija, rekla je jedna od prodavačica. Jianmin vjeruje da su to iste one siledžije čiji je dolazak 2005. godine završio loše za njegovog brata.

Umjesto policiji, u koju nije imao povjerenja, Rajković se obratio poslovnim prijateljima, koji su mu pronašli sina. Nakon svega Rajković je pozvao policiju koja je jedno vrijeme nadzirala njegovo poduzeće. No, ambiciozni rekecaš nikad nije pronađen.

Rajković nije platio traženu sumu, ali je sebi i sinu kupio pištolje. Rajkovićev slučaj je šokantan po tome što su ga pokušali orobiti za ogromnu sumu nova. No, iznuđivanje novca od malih, srednjih, pa čak i velikih preduzeća je uobičajeno u BiH. Reket, kamatarenje, ucjene i druge vrste iznuda dodatni su teret za vlasnike malih i srednjih preduzeća koji se svakodnevno suočavaju sa mnoštvom administrativnih prepreka, raznim dadžbinama i nepovoljnim bankarskim kreditima. Ipak, zbog straha od odmazde, nepovjerenja u policiju i pravosudni sistem, samo neznatan broj žrtava prijavljuje slučajeve iznuđivanja. Pojedini poduzetnici sumnjaju da kriminalci rade sa policijom.Petar Coruka iz Gruda, vlasnik preduzeća za trgovinu papirnom konfekcijom Prodexy našao se na meti reke-taša za kojeg vjeruje da je imao vezu u policiji. Četrdesetogodišnji Senad Kobilić, Čovjek iza kojeg stoji pozamašan policijski dosje, osuđen je krajem 2006. godine na uvjetnu kaznu. Kobilićje priznao da je 2003. godine od Corluke pokušao na prevaru uzeti novac, tvrdeći da posjeduje povjerljive informacije o zahtjevu za provjeru poslovanja Prodexa, i obećavajući da će pomoći u stopiranju te istrage.

Na sudu nisu dokazani navodi da je zamjenik direktora Interpol BiH Asim Fazlić snabdijevao optuženog povjerljivim informacijama. No, neosporno je da je Kobilić na neki način saznao za zahtjev Evropske unije za provjeru Prodexa i još nekoliko bh. preduzeća koja su se ranije bavila trgovinom šećera. Edin Vranj, načelnik Sektora za organizirani kriminal Ministarstva unutrašnjih poslova Federacije BiH, upozorava da je iznuđivanje daleko prisutnije nego što građani misle i priznaje da mnogi kriminalci neometano rade zbog loše saradnje između policije i pravosuđa. Njegov kolega Šef kriminalističke policije Republike Srpske Gojko Vasić tvrdi da se reketiranjem bave čak i ljudi iz mreže za podršku osumnjičenima za ratne zločine. MUP RS istražuje slučajeve u kojima su iznuđivane sume i do 100,000 KM.
Pokušaj reketira-nja vlasnika Ecosa samo je jedan u nizu sličnih koji stižu poduzetnicima u Lašvanskoj dolini.U maju i aprilu prošle godine, grupa kriminalaca je pokušala iznuditi novac od dvadesetak privatnih poduzetnika i direktora državnih preduzeća iz Viteza i Busovaće. Prema policijskim izvještajima, žrtve reketaša su, između ostalih, bili Josip Rajić, Ivan Mišković, Perica Blaž, Dragan Stojak, Nikola Garić, Goran Silić, Mario Sakić, Ivica Šafradin, Franjo Livančić te Dragan Lekić. Policija Srednjobosanskog kantona sa sjedištem u Travniku tvrdi da je novac iznuđivan od gotovo svih vlasnika preduzeća u Vitezu, premda to neki od njih ne žele priznati. Primjera radi, policija vjeruje da je direktor javnog komunalnog preduzeća u Vitezu Dragan Stojak platio 1.500 KM reketa. On kaže da to nije tačno. Smatra da su njegovo ime koristili kako bi zaplašili druge da plaćaju novac
za zaštitu, uključujući i Peticu Blaža, srrica njegove žene, i direktora javnog preduzeća Vlašić.
Desetak njih je platilo.
Jedan od njih je i Josip Rajić, vlasnik trgovačkog preduzeća Citron iz Viteza, za kojee anonimni pozivi nisu nepoznanica.
Rajić je prije par godina platio da mu vrate ukradeni kamion. Lani su mu prijetili da će izgubiti automobil marke passat. Tražili su da im plati između 4.000 i 6.000 KM u eurima. No, Rajić nije pristao na rečenu su mu, i uz smijeh tvrdi da je sa iznuđivačima pregovarao i da su se dogovorili da cifra bude 2.000 KM.
Novac je ostavio u podnožju jedne bandere u blizini bolnice u Novoj Biloj. Na tom mjestu su novac ostavljali i drugi reketirani Vitežani. Plaćali su između 500 i 4.000 KM. Na ovaj način je prikupljeno oko 20.000 KM.
Kada su shvatili da je reketiranje uzelo maha, preduzetnici su pozvali policiju.
Uhapšena su trojica osumnjičenih, a krivicu je preuzeo sitni kriminalac iz Viteza Franjo Buha (24), koji je osuđen na dvije godine zatvora.
Vlasnici preduzeća iz Viteza nisu zadovoljni rezultatom istrage. Neki od njih smatraju da je Buha zapao u velike dugove i da je reketiranje privrednika zapravo bio način kojim je otplaćivao pozajmicu koju je uzeo od kamatara. Rajić kaže da glas iznudivaća nije Buhin, nego Ivana Franjića kojeg poznaje iz kafane, što je rekao i policiji. Franjić je prvo uhapšen, a potom pušten u nedostatku dokaza. Ipak, vlasnik Citrona ne vjeruje da Buha i Franjić stoje iza plana za iznuđivanja poduzetnika, cijeneći da nisu dovoljno inteligentni za takvo što.
Stojak smatra da je krug odgovornih za reketiranje širi i da su organizatori opasniji od imena koje policija otkriva javnosti. Vranj kaže da je kao treća osoba uhapšena u ovom slučaju bivši policajac Dano Buzuk, ali da njegova odgovornost nije dokazana. Vranj se slaže da policija nije uspjela otkriti glavnog organizatora ove grupe.
Jasno nam je da nismo završili posao u SBK, kaže Vranj. Ana, majka Franje Buhe, koja živi u viteškom naselju Dubravica, rekla je novinarima Centra za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva da nije znala da je njen sin iznuđivao novac niti sa kim se družio. Kaže da mu je često davala novac za cigarete. S druge strane, Josip Rajić kaže da se Buha razbacivao parama, zvao je ture pića u kafićima. Novinari CIN-a nisu uspjeli pronaći Buhu koji je čekao poziv za zatvor. Nije bio kod majke. Novinari CIN-a su ostavili svoj broj telefona njegovoj majci na koji se on javio. Nakon Što je pristao na razgovor, nikad se više nije javio kako bi dogovorili vrijeme i mjesto sastanka.

Udruga poslodavaca iz Viteza se 2003. godine obratila za pomoć domaćoj policiji i Policijskoj misiji EU-a. Niko nije uhapšen, niti se ko osvrnuo na njihovu zabrinutost, zbog čega su izgubili povjerenje u policiju.Antin brat, Franjo Rajković, predsjednik Udruge i direktor firme Eco-nomic koja se bavi proizvodnjom i trgovinom sanitarne opreme, kaže da su reketaši tada bili žešći i da policija i tužiteljstvo nisu obavili svoj posao.
Nasuprot ovome, Jugoslav Jovičić, bivši menadžer tri benzinske pumpe u Laktašima i Trebinju i kandidat SDP-a BiH za srpskog člana Predsjedništva BiH, kaže da je policija u njegovom slučaju posao obavila maksimalno profesionalno.
Početkom 2007. godine Jovičića su telefonom pozivali i zatražili da im mjesečno plaća reket od 7.000 KM. Upozoren je da vodi računa o porodici.
Uzaludno im je pokušavao objasniti da benzinske pumpe pripadaju kompaniji Auro čiji je vlasnik Milan Lučić, poznati tajkun iz Ljubuškog. Rekao im je da ne može davati tuđi novac. Iznuđivače to nije zanimalo.Jovičić nije želio trpiti pritiske i prijetnje i obratio se policiji. Deset dana kasnije policija je uhapsila osumnjičenog. On je kasnije pusten na slobodu, a slučaj je proslijeđen tužilaštvu. Ipak, nakon policijske intervencije prijeteći telefonski pozivi su prestali.Tek mali broj osumnjičenih biva izveden pred sudiju i uglavnom se ponovo vraćaju na ulicu da prijete i iznuđuju novac. Policija, tužioci i sudije krive jedni druge za takvu situaciju.Policija kritizira Općinski sud u Sarajevu, najveći u zemlji, zbog toga što ne odobtava njihove zahtjeve za hapšenjem. Predstavnici suda odgovaraju da policija mora obezbijediti više dokaza ukoliko žele smjestiti kriminalce iza rešetaka.

Vranj kaže da je policija proslijedila dosta prijava o iznudama Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu, ali da tek mali broj osumnjičenih završi u pritvoru. Kaže da je problem u Općinskom sudu čije sudije ne odgovaraju na zahtjeve za privođenjem osumnjičenih Što poražavajuće djeluje i na policiju i na svjedoke.
- Tek kada budu iza brave, građani će povratiti povjerenje u policijski i pravosudni aparat i smoći snage da kažu: i mi smo reketirani - objašnjava Vranj: Ovako imamo tužnu situaciju da jedan broj brutalnih, beskrupuloznih kriminalaca u ovom gradu, skoro pa neometano radi.
Sef krivičnog odjeljenja Općinski suda u Sarajevu Amela Huskić že da policija jednostavno ne dostavlja dovoljno dokaza da bi sud imale valjanog osnova za određivanje pritvora.
Cak i kada slučaj završi na sudu, policajci smatraju da je kaznena politika suviše blaga. Najveća zakonom pre viđena kazna za djela iznude je pet godina. Međutim, podaci iz 2006 i 2007. godine pokazuju da je Općinski sud u Sarajevu uglavnom izricao kazne zatvora u trajanju od šest do deset mjeseci. Najvišu kaznu za iznudu na ovo sudu u protekle dvije godine dobili su Eldin Kuka i Edin Smajić. No, ova dvojica ne samo da su iznudili novac od Edina Sabljice, vlasnika sarajevskog restorana Boston, nego su ga i brutalno pretukli. Kuka osuđen na dvije, a Smajić na godina i osam mjeseci zatvora. Sudija Huskić kaže da je opravdano izreći kaznu nižu od maksimalne, osim ako se radi o ponovljenom djelu. Sa sudovima i policijom koji nude slabu zaštitu i uz sve veći pritisak reketaša ne čudi što je Rajković nabavio pištolj kako bi se zaštitio.Ili kako policijski načelnik Vranj poručuje biznismenima: Neka im je Bog na pomoći.

http://www.startbih.info/

[DobroJutroKolumbo]

Tema je svima poznata pa i pticama na grani , samo sto nije na pravom mjestu...ovo ne spada na podforum ekonomija , vec razne diskusije ili bolje bi bilo da se otvori jos jedan podforum "crna hronika"...

[topcam]