Kratko i jebitačnoBlack swan wrote:tako biva kad svoj pregovarački položaj predaš bezosjećajnom dikatoru iz druge države a tvoji se politički moćnici i elita 4 godine rata slikala poret topova i tenkova koji upravo ispaljuju granate na civilne ciljeve u gradu
A, sjećam se i dvije (pre)tužne scene iz friško-"reintegrisanog" Ilijaša:
1. Mlađa žena sa muslimanskim imenom trpa najpotrebnije sitnice (jer one krupnije stvari nije imala u šta) u dječija kolica, dijete od 2 godine u naramku, plače i na naše pitanje odgovara: "A gdje ću? Muž (Srbin) mi poginuo u vojsci. Ja nikada nisam radila. Moja rodbina neće primiti ni mene ni ovo jadno siroče. Ni ja ni dijete nigdje nismo prispjeli. Idem s njima, pa šta mi bog da. Barem su mi obećali boračku penziju - crkavicu, da mi dijete preživi...
2. Mladi borac BPC-a u deltinoj maskirnoj uniformi, jurišnom prsluku, i fiksatorom na nozi, šepa i traži prevoz po Ilijašu da prebaci nepokretnu majku. Nudi nam H&K sa pet okvirova municije i "Makarov" utoku za 5 litara benzina. Kada smo ga legitimisali, ime: Robert, prezime: (tako i tako), ime oca: Stjepan, ime majke: Munevera. Kaže, pokušaće se prebaciti do Sokoca da ostavi majku, pa će dalje do Vinkovaca kod očeve rodbine.