asurbanipal wrote:Bilo je tih zajedničkih poduhvata četnika i partizana u okolini Gacka, npr. u mjestu Borač. U Enciklopediji Jugoslavije pod slovom "B" je stajalo sljedeće: „Borač, planinski predio u gornjem toku rijeke Neretve, zloglasno ustaško leglo koje su partizani zauzeli u proljeće 1942. godine.” U pismu koje je napisao Petar Ilić Drapšin, poslijeratni narodni heroj, koji iz Mjedenika (Borač) piše Dušanu Dukiću Grahovcu, četničkom vojvodi. Drapšin je u pismu napisao sljedeće: „... Bilo je lijepo viđeti kako Borač gori... Turci se uzmuvali i ne znaju kuda će... Ponesi bogati gusle da malo zaguslamo... tvoj prijatelj Petar Ilić Drapšin...” Tito, koji je u to vrijeme boravio u Foči, napisao je Šegrtu ovo: „Borač se mora pod hitno zauzeti !”
Zbog čega ? Da li je zbog nekoliko pojedinaca trebalo pobiti skoro 400 duša, mahom žena, djece i starijih iz ovog kraja ? I zašto je sve i što se pisalo skoro do 1992. godine bilo prekriveno velom tajne, straha, reklo bi se. Iako je u to vrijeme i ovaj prostor Borča pripadao zloglasnoj NDH, nisu valjda zbog evidentnih nedjela krivi samo muslimani ovog kraja – pošteni, siromašni, nepismeni i slično. Ti koji su se morali braniti kao da nikad nisu ni postojali, a oni koji su „četnikovali” bili su poslijeratni narodni heroji i „spomeničari”.
Nije sve bilo kako su nas učili u školi u drugoj polovini 20. vijeka. Isto kao što nam djecu danas uče da 1992., 1993., 1994. i 1995. godina nisu ni postojale i da je tih godina bila neka „greška”. Tako su nam i prije servirali dosta nekih „istina” i „poluistina”.
Neko je spomenuo da su partizani koknuli Dražu. Jedan je Draža, ali je iza njega ostalo na hiljade Draža, koje "Stari" amnestirao, halalio im, i postavio na visoke položaje. U stvari nahranio je čudovište, koje se kasnije otrglo s lanca...
Pa sto onda, kada tako "glatko klizis" po istoriji, birajuci gdje ces poceti, a gdje stati, sto ne nastavis pricu dalje, dalje od cetrdeset prve i cetrsedes druge, kada su se stvari iskristalisale, kada su srca prevagnula na ovu ili onu stranu, pa ne navedes ko je te iste cetnike na kraju porazio, ko je krvario u borbama protiv istih po Bosni, a s kim su se na kraju ti isti rukovali i s kim su potpisivali potjernice za partizanima, proglase i naredbe?
Niko nije napisao da su Tito i partizani bezgresni, niti da se pocetkom rata na mnogim podrucjima znalo ko pije, a ko placa, ali, na kraju, da ne bi tih istih partizana i tog Titovog antifasizma kojeg danas svi mrzite iz dna duse i po kojem bez stida pljujete, ko bi i tog jednog Drazu koknuo, pa makar bio i jedini kojeg su koknuli?
Ostali su bili bas onako organizovani i poletni za borbu s cetnicima, i puni muda... Nisu znali cetnici kuda bi im prije bjezali...
Velikosrpski element, nikada unisten i nikada protjeran iz glava mnogih, pa i toboznjih komunista, istina je i istorijska cinjenica, te je cinio je i ucinio svoje, kako u nastupajucim vremenima, tako i na samom pocetku, nakon svrsetka rata, ali samo nepoznavanje te iste istorije ili zadojenost koje danas ne fali, moze dovesti do toga da se antifasiticka borba u kojoj su ucestvovali i brojni Bosnjaci, a i u zadnjem ratu to jos jednom podvukli, izjednaci sa srpskim fasizmom.
Velikosrpska kuga, koji je tinjala medju mnogim srpskim "komunistima", nikada nije ni negirana, pa su o istom pisali
i protiv istog dizali glas mnogi, a OPET rijetko oni koji se danas na njega ovdje zale... i tada su, kao i te 41. smatrali da su to neciji tudji ratovi, a na isti nacin su usli i u ovaj zadnji, "mirno spavajuci".
I na primjeru oba svjetska rata, te same geneze i propasti jedne ideje koja se zvala Jugoslavija moze se pratiti taj zli usud "nepripadanja", indiferentnosti i pogresne procjene koja iz istih proizilazi.
Sto se tice "halala" koji se spocitava Titu (koji mu i ja spocitavam... ali treba shvatiti da je tih godina rata, skoro do pred sam kraj, Jugoslavijom krstarila sacica partizana, dok su ostali bili ili otvoreno na strani fasizma ili ih je bolio kurac za rat, pa su klimali glavom kako im ko uleti u grad ili selo, pokusavajuci da spasu zivu glavu bez borbe, pa nije ni cudno sto nije uspio kazniti ili pobiti 80% zemlje koju je osobodio, koja ga takvog kakav je bio nicim nije zasluzila, sto je devedesetih i dokazala), halal su dobili i mnogi koji su setali ustaske i domobranske uniforme, pa na kraju rekli da su "morali", a halal su dobili i oni koji nisu ni kurcem mrdnuli, dok su drugi za njih ginuli, pa su se iz misijih rupa obreli u zemlji koja im je DALA i skolu, i zdravstvo i POSAO koji ranije nisu mogli ni sanjati.