Zasto je tesko biti fin?

[hocunecu]

auuuu,sto ste na kraj srca!
salila sam se,doduse malo u sali pa privali ,jer imam malo averzije na ovu pricu nasih ljudi vani,kao:´kod nas tamo....ovo je ovako a ono onako,kako u Bosni nista ne funkcionise.....´
Slazem se ja da je haos u svim segmentima zivota,nekako mislim da ljudi sebe preozbiljno dozivljavaju,da nema profesionalizma........i mogla bih nabrajat do podne.Ali ima i drugacijih primjera,evo ja sam nedavno bila na operaciji i apsolutno sam zadovoljna uslugom koju sam imala.Nisam imala stelu niti sam kome dala koliko cokoladu.Mozda to zavisi i od toga koliko ocekujes,nije ma niko mazio kao kod kuce ali nije niko bio ni neljubazan,sve u svemu osjecala sam se po tom pitanju ok.
Jos jedan primjer,djevojka mi je na parkingu ogrebala auto i uredno ostavila cedulju sa svojim brojem tel.,cule smo se i platila je stetu.Ima toga jos,djete mi se upisalo u skolu bez stele(II gim.)........
Da se svasta nesto mijenjat mora to je cinjenica,da nece samo nista i to je cinjenica,ali da ima ljudi u pravom smislu rijeci i to je cinjenica,i ja cu je uvijek naglasavati

[ultima_palabra]

Čovjek smanji prohtjeve, od života očekuje doista malo. Recimo: da sjedne u automobil i odveze se do mjesta gdje imaju dosta viskija i leda. Ali ma kako malo željeli, dobićemo još manje. Stojim u koloni, stotinama metara dugačkoj. Ljudima je vruće, ljudi su nervozni. Pritišću sirene, neki prijete i psuju, neki su mirni jer su ih sveštenici naučili da se prepuste sudbini, koja je drugo ime za haos. Nakon minut - dva, koji se čine kao sat ili dva, kolona se sporo pokrene, kao džinovska zmija. Iskustvo me uči: kada je u Ulcinju zastoj, uzrok je uvijek nesojluk. Neko je stao i priča sa čovjekom iz drugog automobila. Neko je parkirao na sred puta i otišao do kladionice da uplati tiket. Prolazimo kraj uzročnika zastoja: mladi čovjek kockaste glave i pratećeg joj glupavog izraza lica stao je pred buregdžinicu i blokirao traku koja vodi ka Maloj plaži. Iz kola je naručio burek i sačekao dok mu ga naprave i donesu. Onda nije imao sitno, pa je sačekao, pa smo sačekali, da ugostitelj novčanicu od 20 eura rasitni i vrati mu kusur. Sve je to obavio bez žurbe, u najvećem filozofskom miru, ne obazirući se na druge ljude, vozila, vrućinu, sirene... Kao krava u zenu: samo kod krava na putu srećemo tu ravnodušnost prema okruženju, taj spokoj u riješenosti da učini prvo što joj padne na pamet: obično da balege istrese na licu mjesta.
Količinu primitivizma kod čovjeka u gradu precizno možemo izmjeriti njegovom nebrigom za druge ljude, njihov mir i potrebe; čvrstinom njegovog uvjerenja da je sam na svijetu, čvrstinom njegovog uvjerenja da ono što namjerava da učini ima pravo da učini odmah i tu, bez obzira na nedaće koje će to izazvati drugim ljudima. Njegovo je mjesto u prirodi; tamo je on naučio da postojati znači zlostavljati; on nema iluzije gradskog čovjeka - za njega priroda nije delikatna ravnoteža, osjetljivi i složeni organizam; priroda je njega i njegove kroz istoriju samo zlostavljala, svojim sušama, olujama, poplavama, mrazevima; oni su od prirode jedva pobjegli, ali sa sobom ništa osim prirode nisu ponijeli, jer oni su priroda. Količini primitivizma, kažem, tačno možemo izmjeriti smetnjom koju on predstavlja za druge ljude. Jer primitivan čovjek ne umije postojati u tišini i diskreciji: on uvijek proizvodi buku, ružnoću i smrad. I čini sve da bude primijećen - on svoje postojanje neprekidno emituje. Njegova egzistencija je udar na sva čula i um. On nas zlostavlja samim svojim postojanjem. Ako se on veseli, obziran čovjek od ukusa koji ima nesreću da živi do njega neizostavno će patiti. Ono u čemu primitivan čovjek uživa, u civilizovanom čovjeku izaziva bol.

Zato je ovdje neizdrživo: jer primitivizam ovdje nije eksces, nego suština ovdašnje kulture, koja otud, i nije kultura. Ako niste primitivni, vi ste ovdje strano tijelo, i to ćete na svojoj koži svakodnevno osjetiti. Na neko vrijeme možete zatvoriti svoj svijet: podići visoke zidine, iskopati duboke kanale, dići mostove. Ali oni će naći načina da se probiju: kao u Poeovoj Maski Crvene smrti, njihova priroda će se probiti do vas i zbrisati vaš svijet sa lica svoje zemlje.

Ovdje ljudi otpad bacaju uz put i pejzaž pretvaraju u deponiju. Njihova stoka, bez koje ne mogu preživjeti u svojim predgrađima, hoda asfaltom i hrani se u negdašnjim parkovima pretvorenim u ispašu. Njihova djeca izigravaju kič - fontane i pred očima prolaznika mokre u žardinjere sa cvijećem. Oni svoj izmet ostavljaju po plažama, u napuštenim zgradama centara za kulturu. Od svih formi umjetnosti, najviše vole muziku, jer ona ne obavezuje na interpretaciju, na razmišljanje. Do kasno u noć, kao solju koja će zatrti na sve što padne, posipaju svijet bukom, svojom odvratnom muzikom, koja im je nužna kako bi se veselili. Na zidove i bilborde postavljaju slike svojih sisatih ženki sa zastrašujućim licima i grimasama koje, možemo pretpostaviti, trebaju sugerisati pohotu, ali koje svjedoče jedino glupost i prazninu. U tu prazninu oni guraju svoja uvijek tvrda spolovila i ravno iz te praznine rađaju se njihova djeca, koja će njihovom svijetu, naciji, familiji, kulturi, njihovoj vrsti obezbijediti kontinuitet.

Genijalno Pomaže da makar malo shvatimo šta se dešava u mozgu spodoba sa kojima dijelimo ulicu, grad, državu. Ukoliko mi dijete ikada usvoji od njihovog uticaja, čitaću mu ovo svaki dan ne bi li shvatilo besmisao toga

[baustelac]

auuuu,sto ste na kraj srca!
salila sam se,doduse malo u sali pa privali ,jer imam malo averzije na ovu pricu nasih ljudi vani,kao:´kod nas tamo....ovo je ovako a ono onako,kako u Bosni nista ne funkcionise.....´
Slazem se ja da je haos u svim segmentima zivota,nekako mislim da ljudi sebe preozbiljno dozivljavaju,da nema profesionalizma........i mogla bih nabrajat do podne.Ali ima i drugacijih primjera,evo ja sam nedavno bila na operaciji i apsolutno sam zadovoljna uslugom koju sam imala.Nisam imala stelu niti sam kome dala koliko cokoladu.Mozda to zavisi i od toga koliko ocekujes,nije ma niko mazio kao kod kuce ali nije niko bio ni neljubazan,sve u svemu osjecala sam se po tom pitanju ok.
Jos jedan primjer,djevojka mi je na parkingu ogrebala auto i uredno ostavila cedulju sa svojim brojem tel.,cule smo se i platila je stetu.Ima toga jos,djete mi se upisalo u skolu bez stele(II gim.)....
Da se svasta nesto mijenjat mora to je cinjenica,da nece samo nista i to je cinjenica,ali da ima ljudi u pravom smislu rijeci i to je cinjenica,i ja cu je uvijek naglasavati

Ono sto sam napisao u uvodnom postu ponoviti cu opet. Ovo pitanje je postavljeno sa gledista jednog dijasporca bez namjere da se razvije diskusija na temu dijaspora-domaci. To sto smo u dijaspori ne znaci da bi mi sada mrzimo Bosnu i Hercegovinu i sve u njoj. Barem ja je volim vise nego cijelu Europu! Nije ni na zapadu sve med i mlijeko, ali ono sto je normalno na zapadu, normalna komunikacija, normalno ponasanje, zelio bi da je tako i u mojoj dragoj Bosni i Hercegovini. Uostalom, primjeri sto ti navodis treba da je nesto sto je sasvim normalno, sto treba da se podrazumijeva, a ne izuzetak.

[hocunecu]

Ja se slazem,govorimo o istoj stvari na razlicite nacine.Dakle,svugdje ima svega samo u drugom omjeru

[baustelac]

Čovjek smanji prohtjeve, od života očekuje doista malo. Recimo: da sjedne u automobil i odveze se do mjesta gdje imaju dosta viskija i leda. Ali ma kako malo željeli, dobićemo još manje. Stojim u koloni, stotinama metara dugačkoj. Ljudima je vruće, ljudi su nervozni. Pritišću sirene, neki prijete i psuju, neki su mirni jer su ih sveštenici naučili da se prepuste sudbini, koja je drugo ime za haos. Nakon minut - dva, koji se čine kao sat ili dva, kolona se sporo pokrene, kao džinovska zmija. Iskustvo me uči: kada je u Ulcinju zastoj, uzrok je uvijek nesojluk. Neko je stao i priča sa čovjekom iz drugog automobila. Neko je parkirao na sred puta i otišao do kladionice da uplati tiket. Prolazimo kraj uzročnika zastoja: mladi čovjek kockaste glave i pratećeg joj glupavog izraza lica stao je pred buregdžinicu i blokirao traku koja vodi ka Maloj plaži. Iz kola je naručio burek i sačekao dok mu ga naprave i donesu. Onda nije imao sitno, pa je sačekao, pa smo sačekali, da ugostitelj novčanicu od 20 eura rasitni i vrati mu kusur. Sve je to obavio bez žurbe, u najvećem filozofskom miru, ne obazirući se na druge ljude, vozila, vrućinu, sirene... Kao krava u zenu: samo kod krava na putu srećemo tu ravnodušnost prema okruženju, taj spokoj u riješenosti da učini prvo što joj padne na pamet: obično da balege istrese na licu mjesta.
Količinu primitivizma kod čovjeka u gradu precizno možemo izmjeriti njegovom nebrigom za druge ljude, njihov mir i potrebe; čvrstinom njegovog uvjerenja da je sam na svijetu, čvrstinom njegovog uvjerenja da ono što namjerava da učini ima pravo da učini odmah i tu, bez obzira na nedaće koje će to izazvati drugim ljudima. Njegovo je mjesto u prirodi; tamo je on naučio da postojati znači zlostavljati; on nema iluzije gradskog čovjeka - za njega priroda nije delikatna ravnoteža, osjetljivi i složeni organizam; priroda je njega i njegove kroz istoriju samo zlostavljala, svojim sušama, olujama, poplavama, mrazevima; oni su od prirode jedva pobjegli, ali sa sobom ništa osim prirode nisu ponijeli, jer oni su priroda. Količini primitivizma, kažem, tačno možemo izmjeriti smetnjom koju on predstavlja za druge ljude. Jer primitivan čovjek ne umije postojati u tišini i diskreciji: on uvijek proizvodi buku, ružnoću i smrad. I čini sve da bude primijećen - on svoje postojanje neprekidno emituje. Njegova egzistencija je udar na sva čula i um. On nas zlostavlja samim svojim postojanjem. Ako se on veseli, obziran čovjek od ukusa koji ima nesreću da živi do njega neizostavno će patiti. Ono u čemu primitivan čovjek uživa, u civilizovanom čovjeku izaziva bol.

Zato je ovdje neizdrživo: jer primitivizam ovdje nije eksces, nego suština ovdašnje kulture, koja otud, i nije kultura. Ako niste primitivni, vi ste ovdje strano tijelo, i to ćete na svojoj koži svakodnevno osjetiti. Na neko vrijeme možete zatvoriti svoj svijet: podići visoke zidine, iskopati duboke kanale, dići mostove. Ali oni će naći načina da se probiju: kao u Poeovoj Maski Crvene smrti, njihova priroda će se probiti do vas i zbrisati vaš svijet sa lica svoje zemlje.

Ovdje ljudi otpad bacaju uz put i pejzaž pretvaraju u deponiju. Njihova stoka, bez koje ne mogu preživjeti u svojim predgrađima, hoda asfaltom i hrani se u negdašnjim parkovima pretvorenim u ispašu. Njihova djeca izigravaju kič - fontane i pred očima prolaznika mokre u žardinjere sa cvijećem. Oni svoj izmet ostavljaju po plažama, u napuštenim zgradama centara za kulturu. Od svih formi umjetnosti, najviše vole muziku, jer ona ne obavezuje na interpretaciju, na razmišljanje. Do kasno u noć, kao solju koja će zatrti na sve što padne, posipaju svijet bukom, svojom odvratnom muzikom, koja im je nužna kako bi se veselili. Na zidove i bilborde postavljaju slike svojih sisatih ženki sa zastrašujućim licima i grimasama koje, možemo pretpostaviti, trebaju sugerisati pohotu, ali koje svjedoče jedino glupost i prazninu. U tu prazninu oni guraju svoja uvijek tvrda spolovila i ravno iz te praznine rađaju se njihova djeca, koja će njihovom svijetu, naciji, familiji, kulturi, njihovoj vrsti obezbijediti kontinuitet.

Fin tekst samo sto po meni opis doticne osobe od strane autora, samog ne iskljucuje iz konstatacije o primitivizmu. Generalno se i na forumu provlaci opis kockaste glave koji ja nikako ne mogu da fizicki zamislim. I to je jos jedna nasa odlika, diskriminacija u svakom mogucem obliku onoga koji nije kao ja.

[TheMule]

auuuu,sto ste na kraj srca!
salila sam se,doduse malo u sali pa privali ,jer imam malo averzije na ovu pricu nasih ljudi vani,kao:´kod nas tamo....ovo je ovako a ono onako,kako u Bosni nista ne funkcionise.....´
Slazem se ja da je haos u svim segmentima zivota,nekako mislim da ljudi sebe preozbiljno dozivljavaju,da nema profesionalizma........i mogla bih nabrajat do podne.Ali ima i drugacijih primjera,evo ja sam nedavno bila na operaciji i apsolutno sam zadovoljna uslugom koju sam imala.Nisam imala stelu niti sam kome dala koliko cokoladu.Mozda to zavisi i od toga koliko ocekujes,nije ma niko mazio kao kod kuce ali nije niko bio ni neljubazan,sve u svemu osjecala sam se po tom pitanju ok.
Jos jedan primjer,djevojka mi je na parkingu ogrebala auto i uredno ostavila cedulju sa svojim brojem tel.,cule smo se i platila je stetu.Ima toga jos,djete mi se upisalo u skolu bez stele(II gim.)........
Da se svasta nesto mijenjat mora to je cinjenica,da nece samo nista i to je cinjenica,ali da ima ljudi u pravom smislu rijeci i to je cinjenica,i ja cu je uvijek naglasavati

Od dijaspore se moze dosta nauciti.


Inace, primjetio sam i kad nekog persiras, to tu osobu jos vise ohrabri da se ponasa primitivno. Sto si bolji, sve su gori.

[hocunecu]

od pojedinaca se moze stosta nauciti,kao i od pojedinaca ovdje

[patrius]

Sve je to o.k.,ali ko su "oni" Uvijek su u pitanju "oni",tamo neki drugi,odnekud nama nepoznato.Nije bas vjerovatno da u takvoj isprepletenosti egzistiraju vrhunska otmjenost i profinjenost i kulturna produhovljenost,"ruku pod ruku" s originalnim,iskonskim primitivizmom i divljastvom.Zapravo,jeste ne samo vjerovatno nego i nuzno u drustvima u kojima tako "blisko i prijateljski" koegzistiraju raskosno obilje i krajnja bijeda!Nije se cuditi,to je sasvim konsenkventan izvod drustveno-politickih (materijalnih) odnosa.S jedne strane osjecaj "svemoci" umno zatupjelih bogatuna i s druge strane,(kao protuteza) osjecaj krajnje neizvjesnosti i potpune bezvrijednosti siromaha,neizostavno dovode do postojeceg stupnja mentalnog stanja i jednih i drugih,samo sa razlicitih "referentnih tacaka".Jedni su takvi iz obijesti,drugi iz ocaja(nja).
Btw,muzika je,bar za mene,jedna od najplemenitijih umjetnosti,koja itekako potice na promisljanje i na interpretaciju. Naravno da postoji i sund,kao i usvakoj drugoj umjetnosti...

[teAMICA]

...sami smo krivi (kao i za sve drugo)
Sami smo naučili konobare da su "glavne face" , kad nas zakinu ili su bezobrazni mi se žalimo po forumu a njima niti njihovim gazdama ništa ne kažemo...
Sami smo naučili (neljubazne) doktore i (neljubazno) osoblje u bolnicama da su "hodajući Bogovi" donoseći im raznorazne poklone i novac puni strahopoštovanja prema njima...
Sami smo krivi što su nam šalteruše i prodavačice takve kakve jesu jer SKORO NIKAD ne čujem da se neko pobunio ili šta rekao, tek kad izađe i sjedne s konama na kafu...

[Erzsebet]

Sve je to o.k.,ali ko su "oni" Uvijek su u pitanju "oni",tamo neki drugi,odnekud nama nepoznato.Nije bas vjerovatno da u takvoj isprepletenosti egzistiraju vrhunska otmjenost i profinjenost i kulturna produhovljenost,"ruku pod ruku" s originalnim,iskonskim primitivizmom i divljastvom.Zapravo,jeste ne samo vjerovatno nego i nuzno u drustvima u kojima tako "blisko i prijateljski" koegzistiraju raskosno obilje i krajnja bijeda!Nije se cuditi,to je sasvim konsenkventan izvod drustveno-politickih (materijalnih) odnosa.S jedne strane osjecaj "svemoci" umno zatupjelih bogatuna i s druge strane,(kao protuteza) osjecaj krajnje neizvjesnosti i potpune bezvrijednosti siromaha,neizostavno dovode do postojeceg stupnja mentalnog stanja i jednih i drugih,samo sa razlicitih "referentnih tacaka".Jedni su takvi iz obijesti,drugi iz ocaja(nja).
Btw,muzika je,bar za mene,jedna od najplemenitijih umjetnosti,koja itekako potice na promisljanje i na interpretaciju. Naravno da postoji i sund,kao i usvakoj drugoj umjetnosti...

Slažem se da smo to ipak "mi", a ne "oni". Ipak, nismo ni svi "mi" isti, pa se desi da nam zasmeta ovo o čemu Andrej priča. Muzika, u tvom svijetu, jeste plemenita forma umjetnosti, ali u svijetu ceca, karleuša, džejeva i sl., sigurno nije, jer se tu apsolutno ni o čemu nema razmišljati.

Fin tekst samo sto po meni opis doticne osobe od strane autora, samog ne iskljucuje iz konstatacije o primitivizmu. Generalno se i na forumu provlaci opis kockaste glave koji ja nikako ne mogu da fizicki zamislim. I to je jos jedna nasa odlika, diskriminacija u svakom mogucem obliku onoga koji nije kao ja.

Ti fakat kao da nisi iz Bosne, to je tako tipično kod nas, čovjek se nabilda, ima veći vrat nego glavu, ošišan na keca, ruka je napolju dok vozi itd. Ne kontam zašto je autor takođe primitivan, ako jednostavno kaže nešto što je očigledno. U tekstu taj isti lik napravi kolonu radi njegovog bureka.

[sarayewo]

Jednim dijelom mi, a jednim dijelom njihovi nadredjeni koji ne samo da apsolutno ignorisu njihov bezobrazluk i bahatost vec i otvoreno staju uz njih ako se pokusas zaliti... U ranijem postu na ovoj temi sam opisao situaciju gdje sam trazio sefa koji se ipostavio jos gori od doticne "gospodje".

Da stvar bude gora ta "gospodja" je dijelila kancelariju sa momcicem od 20-ak godina koji se ponasao identicno kao i ona - na ti, drsko, bez trunke postovanja, ne trudeci se cak ni da na trenutak prestane chatati s nekim na MSNu dok sa mnom "razgovara".

I ovo nema nikakve veze sa tim jel' neko dijaspora ili nije, vec cisto sa cinjenicom da ljudi iz dijaspore ovo znatno vise primjecuju jer nisu oguglali na takvo ponasanje i ne smatraju ga normalnim. Fino rece @TheMule, od dijaspore se moze stosta nauciti... Kad bi vise ljudi pocelo reagovati onako kako dijaspora reaguje, mozda bi se nesto promijenilo i te reakcije dijaspore bi se vidjele kao nesto pozitivno a ne docekale komentarima "ne dolazite ako vam ne odgovara".

Ja nisam dugo u dijaspori i nisam izgubio spone sa domovinom tako da si uzimam za pravo da kazem da znam obje strane medalje... Nazalost, kod nas se pojam dijaspore poistovjecuje sa baustelcima koji ljeti hodaju gradom u potkosuljama i ponasaju se kao da su oslobodili grad jer su uspjeli konacno u zivotu zaraditi negdje par hiljada maraka... Puno je vise nase dijaspore koja vani studira, radi na normalnim poslovima i od koje se moze mnogo stvari nauciti koje bi zivot kod nas ucinile mnogo zdravijim i boljim... Ali ne, lakse je reagovati u skladu sa popularnim nacinima razmisljanja i mangupisanja...

[hocunecu]

jah,eto sad dijaspora nisu samo baustelici u potkosuljama,a ovdje su svi neljubazne,neodgojene,primitivne˝salteruse˝

[pustopoljina]

[Erzsebet]

jah,eto sad dijaspora nisu samo baustelici u potkosuljama,a ovdje su svi neljubazne,neodgojene,primitivne˝salteruse˝

Pa iako se stvari ne daju generalizovati, uglavnom je zaista tako. Ti to govoriš s ironijom, ali otiđi negdje bar na pola godine, pa ćeš vidjeti. Ja sam izbivao iz BiH ukupno oko dvije godine, sad sam opet ovdje, do prve prilike. Bio za to vrijeme najprije u Budimpešti, pa u Varaždinu, zatim u Amsterdamu (gdje sam ostao najdruže), pa opet u Budimpešti. U međuvremenu iz poslovnih razloga posjetio Temišvar, Sofiju, Dizeldorf, Beč, Maribor, Ljubljanu, Koper, Kranj, Padovu, Marsej, Besanson, Ulm, Drezden, Minhen, Zagreb, Split... Vjerovatno još nešto što sam zaboravio sada. Ovakvu dozu primitivizma (kad kažem dozu, mislim na količinu ljudi koji se tako ponašaju) sam vidio jedino u Splitu, te u Bugarskoj i Rumuniji, s tim da se Rumunija strahovito mijenja. Svugdje sam ostao po nekoliko dana i mogao uvidjeti stanje. Vjeruj mi da je ovdje odgoj misaona imenica. Recimo, Budimpešta je prljava, puna beskućnika, zapišana, zasrana, ponekad i odvratna, ali kad ženski revizor ulazi u autobus, i oni najsitniji kriminalci imaju karte ili plaćaju kaznu. Treće ne postoji, svi su kulturni i koliko - toliko ljubazni. Niko ti ne je.. sve po spisku u saobraćaju, na šalteru se ljudi polome da te usluže (pa jebiga, ne znaju ništa osim mađarskog, ali će ti crtati da razumiješ), svi su ti jednostavno na usluzi za pare koje primaju, a nisu Bog zna šta bogati, žive od malih nadnica, kao i naši ljudi.

Ove druge gradove da i ne spominjem. Tu se sve zna, sve je kako treba i nemaš potrebu nijednom da se u toku dana iznerviraš. Jedino su Francuzi nacionalistički nastrojeni i neljubazni (naravno, ne svi), ali po cijeloj Evropi je drugačije nego ovdje.

[Željezničar]

MIslim da u našem društvu postoji problem odgovornosti. Ko je odgovoran što nešto ne funkcionira, ukidanja viza itd...Mislim kad se nešto desi svi u krivi, zavjera itd..., samo nije kriv onaj što je to trebao uraditi. Sad je npr. kriva EU za ovaj cirkus oko viza, a ljudi su dali jasne zadatke koje VLAST nije ispunila. Gdje su biometrijski pasoši? Šta je (ne)radio ministar sigurnosti? Šta je za to kriva EU? Ko je ikada podnio ostavku? Drugi problem je što svi očekuju mnogo više nego što je realno. Radnici i službenici svoje probleme donose na posao, apliciraju na jedno radno mjesto sa pričom cijeli život čekam to da radim, a sutra traži unaprijeđenje. Ljudi su ovdje i jako lijeni. Dijaspora ovdje dolazi da troši, ali i oni ponekad očekuju previše za svoj novac,da ne spominjem kabadahijsko ponašanje nekih od njih koje zasigurno ne provode tamo gdje žive. Naši ljudi u inostranstvu su manji od makovog zrna, a kad dođu kući istjerivali bi krive drine. Za kraj, nerviranje ne pomaže,nego traženje poznanika.