Kako teshko umiru gradjanski ratovi! U Americi su
tek sad sahranjene poslednje udovice iz tog rata.
Naime, 12. juna sahranjena je, pod zastavom
juzhnjatchke konfederacije (!) i uz kompletno
odglumljene juzhnjatchke vojne potchasti (uniforme,
pushke, sablje, prevoz na topovskom lafetu . . . evo
slike), izvesna Alberta Martin, koja se kao zhena od
21 godine (a vech udovica, sa detetom), udala za
jednog dedu, nekog Dzaspera Martina, koji je tad imao
81 godinu, a koji je u mladosti sluzhio u Tchetvrtoj
peshadijskoj regimenti Alabame. E, pa, ona je sad
umrla u 97. godini zhivota, a priblizhno 139 godina
nakon zavrshetka tog rata (1861-65). Slitchan je bio
slutchaj najstarije severnjatchke ratne udovice,
Gertrude Dzejnvej (engl. Janeway — a gle, bash tako se
preziva kapetanica broda "Voidzer" u jednoj,
najslabijoj grani, onoj sa mnogo pegavih faca,
"Zvezdanih staza") koja je umrla proshle godine u
Tenesiju u svojoj 93. godini. Tako gledano, poslednje
udovice eks-jugoslovenskih ratova 1991-95 mogle bi
zhiveti sve do 2134. godine – a to nije nautchna
fantastika iako tako zvutchi. Medjutim, ako bude
napredovala medicina, i ako se neki mushkarac,
utchesnik u tim jugo-ratovima, ozheni tek u svojoj,
recimo, 110. godini po tom istom sistemu "udaj mlado
za staro", i ako onda njegova zhena izgura svojih 110
godina zhivota, na ovaj natchin bi poslednja udovica
dobacila preko sredine 22. veka. ( – A tek ovaj sad
rat u Iraku . . . )
