Ustajalo vrijeme tiho danak uzima: Sta je to sa ljudima?

[BSn]

Primjetio sam jednu stvar i pratim je vec godinama, a to su ljudi koji na prvu izgledaju sasvim normalno, no vode opasne polemike sami sa sobom. Na takve cete ljude naici u samoposluzi, na cesti, sjesti ce kraj vas u tramvaju... Dakle, izgledaju sasvim normalno, ponasaju se sasvim normalno, ali pricaju sa sobom. Sto se tice ponasanja, zna se desiti da sjede i sute k'o i svi ostali i onda, odjednom, pocnu da nesto komentarisu i ratgovaraju sa sobom. Ima i drugih koji ne sute nikako, tj. vode zucnu raspravu sa sobom. Nisu to zapusteni ljudi, pa da kazes ne znaju za sebe, pukli i sl. Obicno je rijec o urednim ljudima.

Da li je to PTSP, posljedica rata kojeg, po mom misljenju, osjecaju i oni koji su bili tek u planu u ratu, stanje u drzavi...

Pitanje je samo sto se niko ne bavi tim problemom, jer nisu to vise izolirani slucajevi. Obratite li paznju, vidjeti cete da gradom marsira armija takvih ljudi. Strucnjake to ne interesuje, poltiku jos manje.

Je li to krajnji, ili tek pocetni stadij?

[uvjek dobar gost]

http://www.6yka.com/popupvideo.php?id=4 ... qxkr6k72mu

To je tek početak... opasno je kad čovijek "nema" sa kim da diskutuje do sa samim sobom.. opasno je to što zanemaruje se struka, to što psiholozi imaju pune ruke posla samo što te ljude niko ne želi da kontaktira... Mnogo sve ovo skupa traje skoro dvedeset godina agonije, generacije se vaspitavaju i stasavaju u ovakvim društvenim okolnostima koje su u stvari sve same devijacije... velika nesigurnost je neizvijesnost, golem je pritisa na pojedinca... pod svakodnevnim smo pritiskom jer valja platiti račune a saživili smo se sa nepravdom, sa izdajom, sve manje je ljudi u nama... a najbolji su među nama odavno pod zemljom il negdje daleko jer nisu mogli da se sažive sa izdajom, sa nepravdom i sa lažima.... Iz dana u dan sve smo manje ljudi.. sve smo tanji i pucamo po šavovima jer nismo u stanju sebi objasniti mnoge stvari... koje vidimo oko sebe svakodnevno... sve manje u nama hrabrosti je, čojstva, dobrote... ljudskosti ako baš hoćemo da budemo iskreni ako ne prema drugima, onda prema sebi samima...
Koliko je samoubistava, koliko je depresije, koliko je tragedija oko nas... kad ste zadnji put čuli dvije dobre vijesti za redom ?

Ustajalo vrijeme, ustajali ljudi... ,a znamo i kad voda ustaje... da se ubajati... usmrdi i da je nasele bakterije koje ne dozvoljavaju zdrav život !


Trznimo se... ustanimo, uspravimo se i postanimo ljudi.... ponovo !

[antimobbing]

Primjetio sam jednu stvar i pratim je vec godinama, a to su ljudi koji na prvu izgledaju sasvim normalno, no vode opasne polemike sami sa sobom. Na takve cete ljude naici u samoposluzi, na cesti, sjesti ce kraj vas u tramvaju... Dakle, izgledaju sasvim normalno, ponasaju se sasvim normalno, ali pricaju sa sobom. Sto se tice ponasanja, zna se desiti da sjede i sute k'o i svi ostali i onda, odjednom, pocnu da nesto komentarisu i ratgovaraju sa sobom. Ima i drugih koji ne sute nikako, tj. vode zucnu raspravu sa sobom. Nisu to zapusteni ljudi, pa da kazes ne znaju za sebe, pukli i sl. Obicno je rijec o urednim ljudima.

Da li je to PTSP, posljedica rata kojeg, po mom misljenju, osjecaju i oni koji su bili tek u planu u ratu, stanje u drzavi...

Pitanje je samo sto se niko ne bavi tim problemom, jer nisu to vise izolirani slucajevi. Obratite li paznju, vidjeti cete da gradom marsira armija takvih ljudi. Strucnjake to ne interesuje, poltiku jos manje.

Je li to krajnji, ili tek pocetni stadij?

Niko ne vodi brigu o ljudima, to sam davno primijetio zato sam i otvorio ovu temu: http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtop ... g#p3896136

Sistem ''homo homini lupus – čovjek je čovjeku vuk'', koji je svima nama odmah poslije rata nametnut doveo je do toga da ljudi nemaju kome da se obrate.

Danas, nema institucije koja bi se brinula o onim ljudima koji se ne mogu snaći u životu, ljudi su prepušteni sami sebi da se snalaze u životu.

[BSn]

Slazem se ja da je nastupila totalna dehumanizacija (ne samo kod nas, nego je citava civilizacija krenula tim putem). Ipak, nesto mi je jos interesantno u cijelom tom fenomenu - ti ljudi koji puknu totalno pod svim tim pritiskom izvjestacenog drustva, ruku dignu na sebe, il' na nevine oko sebe. Jasno je meni da neko ko vise ne moze ostati pribran ni malo od pritiska kojeg stvara drustvo pukne, al' mi nije jasno sto postaje autodestruktivan, ili destruktivan po onaj dio okoline koji nema uticaja na to sto se njemu dogadja.
Nije mi jasan fenomen samoubojstva zavaljenog ziranta, ili samospaljivanja obesrpavljenog borca sa PTSP-om (slucaj iz Hrvtske od prije nekoliko godina).
Mobbing, sikaniranje od strane drzave, medicinske usluge koje ti ne zele pruziti za tvoj novac, nerad policije, hitna pomoc koja kasni, javno pranje para, kriminalci na svakom cosku... Koja sklopka u mozgu pukne, pa covjek skonta da je jedini izlaz da ucini uslugu takvom drustvu i ubije se - realno, jedino si zad'o udarac sebi i svojoj obitelji? Ako ima kakav psihic na forumu, il' neko k'o konta fazon...


Uglavnom - drustvo samo sebi stvara ljude koji su destruktivni po to drustvo. Sudeci po onim zapadnjackim emisijama, oni mnogo vremena posvecuju stresu i sl. stvarim. Kod nas je stanje vjerovatno i gore (rat i postratno drustvo), ali niko se ne obazire na to. Meni posebno u toj prici nisu jasni strucnjaci - psihici i sociolozi. Tih ljudi je sve vise, a niko ni ne govori o tom problemu. Kada puknu, ako je to naredna faza, onda ce nam svima biti kasno, jer kad je mrak pred ocima, a bijes u zilama, onda, kao sto vec napisah, stradaju prvi koji nalete. Kod nas se to jos uvijek vecinom zavrsava na samoubistvima, ali sta kada pocnu masovna ubistva... "Pranje poda" sa covjekom i njegovim egom je kod nas postala normalna pojava, ali mozemo li makar sanirati posljedice, ako ne mozemo dohakati uzroku?! Mozemo li pokusati rijesiti problem, a ne snimati "Slucajeve x" (ne govorim ni o kojem posebnom slucaju) i iscudjivati se ponasanju? Mogu li makar mediji pokrenuti stvari s mrtve tacke, ili je njima dovoljno da popune 30 minuta vijesti?


Mozemo li skrenuti paznju na ljude u svojoj okolini koji, umjesto da se lijece, tumaraju ulicama (bila je slika onog sto se igr'o s lesom cuke na Otoci)?
Hocemo li vec jednom poceti traziti da glavesine rijese nase probleme, a ne probeleme Ustava, troclanog predsjednistva nogometnog saveza i sl. budalastine kojima bjezimo od realnosti?
Ne bih zelio da neko pomisli da pisem o politici (godina je izbora, pa ljudi sve povezuju sa tim).

Hocemo li konacno, sto bi rekao gost, postati ljudi? - Cini mi se da smo od Dejtona zaboravili sta je to!

[PipiDugaDevetka]

Vratimo se tradiciji komšiluka!
Komšiluk, to je ono pravo!

[uozo]

Surovost stvarnosti tjera ljude da sazidaju neki svoj unutrasnji imaginarni svijet u kome se raspravljaju sa onima, koji ih jedini u ovom otudjenom svijetu i mogu razumijeti, a to su oni sami. Nije to slucaj samo u BiH. Optimizacija resursa, vremena i zivota uzima danak i stvara sve vise onih koji ovaj svijet ne razumiju i zive u njemu samo da bi platili racune.

[BSn]

Surovost stvarnosti tjera ljude da sazidaju neki svoj unutrasnji imaginarni svijet u kome se raspravljaju sa onima, koji ih jedini u ovom otudjenom svijetu i mogu razumijeti, a to su oni sami. Nije to slucaj samo u BiH. Optimizacija resursa, vremena i zivota uzima danak i stvara sve vise onih koji ovaj svijet ne razumiju i zive u njemu samo da bi platili racune.

Mozda sam i ja malo tendeciozno zakljucio da nisu bas pri sebi. Mozda fakat nisu uspjeli da se priviknu na dehumanizaciju drustva. Ipak, neko ko je sam sebi najbolji oponent u raspravama i ima vlastito vidjenje koje je toliko jako da ne moze ostati samo u njemu, nije neko koga se moze tek tako posmatrati. Ipak, tu ima nesto neobicno i svakim danom je sve vise tih neobicnosti. Nekada se zna desiti da udjes u trolu i u toku voznje skontas da 3,4,5 prica samo sa sobom...

Vratimo se tradiciji komšiluka!
Komšiluk, to je ono pravo!

Da, slazem se. Samo kako kad je citava planeta otisla u skroz desetom smjeru? Ocito je da se globalno krecemo u pogrsenom smjeru i da treba promijeniti smjer, al' kako?

[hamzibeg]

Ma ne vidite vi dobro ,svi oni imaju one male slusalice boje kozhe koje stavljaju u ushi pa kad pricaju na mobitel vama se cini da oni pricaju sami sa sobom...ha jaaa.....!!!

[detroit-mercy]

Sto ti je reci zaosto narod, ti koristis najnoviju tehnologiju a oni te ludim proglasise. E dje ce ovaj narod.............

[Kristijana]

Odlična tema, baš kao i ona o mobbingu.
Ima onih sa slušalicama, ali ima i onih koji pričaju sami sa sobom.

Pitaš gdje su psiholozi? I oni su dio problema. Naše visoko obrazovanje proizvodi mediokritete, psiholozi nisu izuzetak. Pitanje je koliko oni zaista znaju svoj posao. Ali čak i kad ga odrade valjano, izliječili su posljedice, a ne uzrok problema.
Glavni problem je naravno užasno društvo koje melje i satire pojedinca, a nježniji ljudi jednostavno ''puknu''. Došlo je vrijeme kad su ljudi prepušteni sami sebi i kad je život težak ne povremeno nego trajno. Ne mogu se svi snaći u nehumanom divljem kapitalizmu. Još bi se i snašli, ali ljudi naprosto ne mogu do posla. Mnogi dižu kredite, pokrenu neki privatni posao, pa i to propadne, jer sistem je takav da uspijevaju samo velike ribe i administracija. Ovakav sistem je jedino i moguć ako jedni imaju a drugi nemaju. Nekim ljudima je suđeno da budu kolateralna šteta.
Pitanje je zašto se žirant ubije. Naši ljudi se boje neplaćanja više nego smrti. Reci: Nemam!, nek te hapse, šta ti mogu? Nije sramota nemati ili ne željeti plaćati tuđe dugove.

Ali, ljudi osjećaju da nema izlaza. Oni koji se ubiju uvijek misle da više nemaju izlaza ili nemaju snage da ga traže. Činjenica je da se ljudi boje države a ne shvaćaju da je država apstrakcija - oni su se rodili na planeti Zemlji, a ne u državi ( tehnički, u ovoj državi svi mi punoljetni se i nismo rodili ). Svi znamo da je idiotski rodni list koji traje 6 mjeseci. Ali ipak poslušno saginjemo glavu i dajemo pare da nekome dokažemo da postojimo. Ljudi treba da koriste državu a ne država njih. Administatrivni radnik ima platu 1500, 2000 KM, i kad mu dodje stranka ima da mu se klanja, jer on je tu zbog stranke. Naši ljudi treba da dižu dreku kad ih šaltaju od šaltera do šaltera, kad im traže nepotrebne takse, kad su drski. Kad bi svi do jednog dizali dreku, birokrati bi mijenjali sistem, ovako svi ćute iz nekakvog nejasnog straha. Čega se naši ljudi zapravo boje, to je pravo pitanje? Ubice šetaju slobodno, a oni se boje zatvora, policije, šta li ?

Treba staviti sebe na prvo mjesto, eto to je rješenje. Ali bez gaženja po drugima. Zauzimati se za sebe, jer niko drugi to neće učiniti.
Mediji ne mogu pokrenuti stvar s mrtve tačke jer sjetimo se da mnogi u BiH žive odlično, a takvima nije u interesu promjena. Samo ljudi kojima je loše mogu nešto učiniti, početi se zauzimati za sebe. Nažalost, sad ću reći šta je u toj priči najstrašnije. Vrijeme. Vrijeme ne žuri, ali mi smo ograničeni. Mladost prolazi, a kad promjene dođu mi ćemo vjerovatno biti jako stari. Mi smo ti koji gubimo najbolje godine čekajući da se nešto desi. Pametni ljudi su davno otišli iz ove zemlje, a ostali su oni naivni. I oni danas shvataju, lampice se konačno pale, da im je život u prolazu, a da to i nije neki život, nego životarenje.

Za neke je kasno ( ne zbog godina, nego su već prolupali ) ali postoji rješenje za one koji su na ivici, ali još se nekako drže. Rješenje je preventiva. Psihičko zdravlje se mora njegovati i čuvati baš kao i fizičko. Štitimo tijelo od toksina i loše hrane, ali zaboravljamo zaštititi dušu i psihu. Najprije treba naučiti filtrirati informacije kojima nas bombarduju. Medijske poruke su pune direktnih i prikrivenih poruka svakom pojedincu koji je u ''donjoj'' kategoriji bh društva. Dakle, ne samo da stvaraju atmosferu straha i nelagode u ljudima crnim vijestima nego nam poručuju i da ''nismo dovoljno dobri'' ako ne jedemo to, ne kupujemo tu, ne trošimo novac, nemamo novca ( koja drskost ) i sijaset drugih stvari. Ogroman pritisak na pojedinca povezan sa kategorijom ''uspjeha''.

Mediji nam serviraju svoju sliku uspješnosti. Ljudi su zbunjeni. Vide u vijestima da se nema, da ljudi ostaju bez posla, da borci štrajkuju, a onda okrenu kanal i vide glamur u raznim talk show-ovima, našminkane voditeljice, goste koji kao da su pali s Marsa, priča se gdje je gost putovao po svijetu, o Gucciju i Pradi, o uspjehu gosta ''menadžera'' isl., i šta čovjek da zaključi nego da u BiH egzistiraju paralelni svjetovi - Neimaština i Glamur. Ili si gore ili si dolje. Stvori se taj osjećaj neadekvatnosti, neprilagođenosti u ljudima i upravo on razara psihu, ne sama neimaština. Ljudi mogu biti sretni i sa manje novca, ali ako ih drugi gledaju s visine jer ne mogu sebi priuštiti put u Pariz, ljetovanje, Nike tene ili skupi gadget, tada se osjećaju loše, dižu kredite, uvaljuju i sebe i druge da bi si priuštili taj neki glamur. Najtragičnije je da ih s visine gleda i ona ista sirotinja kao i oni sami. Tragično je da je u ekstremno siromašnom društvu sramota biti siromah, pa se i siromašni prave da to nisu (situacija: časti lik turu na turu u kafani a djeca kući jedu suh hljeb ).

Važna je samo slika prema vani, kako te drugi vide, da li si faca ili nisi. Čak i kad znaš da ne ispunjavaš uslove za Facu, opet pokušavaš barem izgledati kao neki faktor u ovoj zemlji ( otud poplava foliranštine svih oblika ). Pokušavaju ljudi živjeti bolje, ali griješe jer to bolje nije materijalno, nego duhovno. Trebaju se okrenuti sebi, porodici, životu u malom. Osjećati se dobro u svojoj koži, jer oni nisu ništa loše učinili. Trebamo sami sebi određivati parametre uspješnosti, pa reći ''Bogat sam, imam porodicu, zdravlje, novca za život'' a ne se skoncentrisati na ono ''Nemam skupi mobitel ili auto''. Svakako treba raditi i na poboljšanju standarda, ali ne nauštrb zdravlja i živaca. Čovjek ne smije dozvoliti da ga samelje društvo ( iako niko nije posve imun ), treba raditi detoksikaciju u svojoj glavi, razviti svjesnost o pravim vrijednostima u životu i za njima trčati.

Veliki problem je i usamljenost, otuđenost. Problem je i što ljudi nisu svjesni koliko psihičkih bolesti postoji, i da nije isto neuroza i psihoza. Ako čovjek ima depresiju ili tjeskobu nije lud. Depresija je najobičnije - sniženo raspoloženje. Naravno, s ogromnim posljedicama. Svaka druga osoba u BiH ima neku psihičku smetnju.
Ono što ja vidim na ljudima po Sarajevu je najčešće psihičko rasulo manifestovano putem nepotrebne drskosti u ophođenju, podsmješljivih pogleda upućenih prema svima čija odjeća ili faca nisu u skladu sa posmatračevim aršinima. Toliko smo površno društvo postali. Ljudi se osjećaju bolje ako vide da su ''bolji'' od nekog drugog. Stvara se takmičarsko okružje tipično za divlji kapitalizam. Ljudi jure vlastiti rep. Pokušavaju postići neke ciljeve koji su isključivo materijalni i naravno strada psiha. Kapitalizam je shvaćen kao gaženje po ljudima, teror nad podređenima. Svi pokušavaju uništiti tuđi ego, to je istina. Nekima je to odbrambeni mehanizam, jer ako si prevelika dobrica obije ti se o glavu, pa bolje glumit da si tough guy. I tako dalje, i tako crnje.

[Zlata M.]

Mediji nam serviraju svoju sliku uspješnosti. Ljudi su zbunjeni. Vide u vijestima da se nema, da ljudi ostaju bez posla, da borci štrajkuju, a onda okrenu kanal i vide glamur u raznim talk show-ovima, našminkane voditeljice, goste koji kao da su pali s Marsa, priča se gdje je gost putovao po svijetu, o Gucciju i Pradi, o uspjehu gosta ''menadžera'' isl., i šta čovjek da zaključi nego da u BiH egzistiraju paralelni svjetovi - Neimaština i Glamur. Ili si gore ili si dolje. Stvori se taj osjećaj neadekvatnosti, neprilagođenosti u ljudima i upravo on razara psihu, ne sama neimaština. Ljudi mogu biti sretni i sa manje novca, ali ako ih drugi gledaju s visine jer ne mogu sebi priuštiti put u Pariz, ljetovanje, Nike tene ili skupi gadget, tada se osjećaju loše, dižu kredite, uvaljuju i sebe i druge da bi si priuštili taj neki glamur. Najtragičnije je da ih s visine gleda i ona ista sirotinja kao i oni sami. Tragično je da je u ekstremno siromašnom društvu sramota biti siromah, pa se i siromašni prave da to nisu (situacija: časti lik turu na turu u kafani a djeca kući jedu suh hljeb ).

[HAVANA]

!979 godina...



Oni što dolaze za nama,
Imat će samo
Betonirane pejzaže,
Nosit će na glavi
Zelene kape i šešire,
A iz očiju
Cvjetovi će da im vire.

Oni što dolaze za nama,
Slušat će samo
Cvrkut plastičnih ptica,
Imat će u osmijeh,
U osmijeh, namještena lica.
Oni što dolaze za nama,
Imat će sterilizirane osjećaje
Bez klica.

Oni što dolaze za nama,
Imat će i u WC-u,
I u WC-u, televiziju.
Sklapat će prijateljstva
Putem kućnog kompjutera.
Oni što dolaze za nama,
Umjesto šljivovice
Ispijat će čaše etera.

[Truba]

za sve su krive reklame

otvorene i skrivene

[USAblues]

Atomci jos davne 1980 predocise nam buducnost.... (upoznavanje putem kompjutera ..a i ptic aje sve manje... :)Svaka cast havana...ova stvar se pravo uklapa sa temom...dobri stari atomci..

[zijancer]

jednom je jedan zohar rekao da je sr*nje interesantno.. jer iz toga rastu raaaazzne stvari
ali sada je problem sto ovo vise nije bilo kakvo sr*nje
ovo je cisti pvc
bljutav, sterilan i iz njega ne raste nista

[pustopoljina]

ovo je meni redovna slika u austriji...idem ulicom i neko ide prema meni i ja kontam meni se obraca...kako se priblizavam...vidim lik/zena vode neku svoju pricu...sjedim u busu ili tramvaju- u blizini neko pocne iz cista mira pricati-ali ne sa nekim,nego onakou prazno...kontam ima onaj handsfree hepek...onda uocim da nema...jednom se jedan sam sebi smijao...isto da je sam sebi ispricao vic...a jos onako- lijep lik. u supermarketu stare zene ili ljudi stoje pored nekog regala i pricaju li pricaju.
kad sam radila u jednoj maloj prodavnici,gdje su uglavnom neke bakice dolazile...cega sam se sve naslusala...nemaju ljudi s kim pricati...zalosno...ispricaju ti o sinu,operaciji koljena,ulici kako je izgledala prije 40 godina,daju recept za neko jelo...otracaju neku prijateljicu...daju neke savjete iz svog zivota...nekad je to bas simpaticno, ali bila je jedna zena...uvijek je isto pricala...kako je ostala zadnja od svih svojih rodica i prijateljica...uzas...
bio je neki lik (znam da zivimo u istoj ulici) znao je stajati na raskrsnici i drzati govor,nekad polugol...
samo-nekako su to mahom stariji ljudi...ne znam ima li veze sto ovi uglavnom dugo zive...ali nekad pomislim (jer stalno imam neki svoj unutrasnji govor) da cu i ja tako kad ostarim,pa popuste kocnice.

[pustopoljina]

sta covjek moze uraditi za svoje psihicko zdravlje -osim da se opire konzumenstkom drustvu i jako filtrira vijesti koje prima?
i ljudi u okruzenju nekad uticu lose na necije zdravlje- ne mozes s njima,a ne mozes bez ljudi.

[Priorat]

ovo je meni redovna slika u austriji...idem ulicom i neko ide prema meni i ja kontam meni se obraca...kako se priblizavam...vidim lik/zena vode neku svoju pricu...sjedim u busu ili tramvaju- u blizini neko pocne iz cista mira pricati-ali ne sa nekim,nego onakou prazno...kontam ima onaj handsfree hepek...onda uocim da nema...jednom se jedan sam sebi smijao...isto da je sam sebi ispricao vic...a jos onako- lijep lik. u supermarketu stare zene ili ljudi stoje pored nekog regala i pricaju li pricaju.
kad sam radila u jednoj maloj prodavnici,gdje su uglavnom neke bakice dolazile...cega sam se sve naslusala...nemaju ljudi s kim pricati...zalosno...ispricaju ti o sinu,operaciji koljena,ulici kako je izgledala prije 40 godina,daju recept za neko jelo...otracaju neku prijateljicu...daju neke savjete iz svog zivota...nekad je to bas simpaticno, ali bila je jedna zena...uvijek je isto pricala...kako je ostala zadnja od svih svojih rodica i prijateljica...uzas...
bio je neki lik (znam da zivimo u istoj ulici) znao je stajati na raskrsnici i drzati govor,nekad polugol...
samo-nekako su to mahom stariji ljudi...ne znam ima li veze sto ovi uglavnom dugo zive...ali nekad pomislim (jer stalno imam neki svoj unutrasnji govor) da cu i ja tako kad ostarim,pa popuste kocnice.

identicno.

[BSn]

ovo je meni redovna slika u austriji...idem ulicom i neko ide prema meni i ja kontam meni se obraca...kako se priblizavam...vidim lik/zena vode neku svoju pricu...sjedim u busu ili tramvaju- u blizini neko pocne iz cista mira pricati-ali ne sa nekim,nego onakou prazno...kontam ima onaj handsfree hepek...onda uocim da nema...jednom se jedan sam sebi smijao...isto da je sam sebi ispricao vic...a jos onako- lijep lik. u supermarketu stare zene ili ljudi stoje pored nekog regala i pricaju li pricaju.
kad sam radila u jednoj maloj prodavnici,gdje su uglavnom neke bakice dolazile...cega sam se sve naslusala...nemaju ljudi s kim pricati...zalosno...ispricaju ti o sinu,operaciji koljena,ulici kako je izgledala prije 40 godina,daju recept za neko jelo...otracaju neku prijateljicu...daju neke savjete iz svog zivota...nekad je to bas simpaticno, ali bila je jedna zena...uvijek je isto pricala...kako je ostala zadnja od svih svojih rodica i prijateljica...uzas...
bio je neki lik (znam da zivimo u istoj ulici) znao je stajati na raskrsnici i drzati govor,nekad polugol...
samo-nekako su to mahom stariji ljudi...ne znam ima li veze sto ovi uglavnom dugo zive...ali nekad pomislim (jer stalno imam neki svoj unutrasnji govor) da cu i ja tako kad ostarim,pa popuste kocnice.

Samo sto kod nas vise nije rijec o starijim, nego o ljudima srednjih godina i omladini 20-30.

Al' eto, ako je u Austriji tako, u New Yorku vec odavno, znaci samo da smo upratili globalni trend unistavanja covjekove psihe (Orwelle, jesi li sada sretan - jesi li mor'o sve pogodit? ). Ljude gaze po mozgu (sve po redu).

Neko kome je 20+ ili 30+ i parla sam sa sobom - nerijetko ponasajuci se i agrseivno (ni prema kome, nego u toj zbrci svojih misli i rijeci izleti i gnjevan pokret) je ipak pokazatelj bitnog problema. Unistili su ljude psihicki, sto Kristijana opisa, ali ne zaboravimo da ti od 20 pa nadalje imaju i traume iz rata. Te traume, pomijesane sa vec neizbjeznim sve masovnijim pucanjem po savovima, prenose na slijedece generacije itd.

Ako bi iko trebao obratiti paznju na takve stvari, onda je to ovakvo drustvu, ali prc Milojka - nama to postaje svakodnevnica i sve je ocitiji trend rasta takvih slucajeva.


Nije problem ako je to zavrsna faza - ali je belaj ako ima nesto poslije toga, tj. nesto sto ce izrasti iz takvog ponasanja. Mozemo se mi praviti da to ne vidimo oko sebe, ali sta kad to sutra proizvede nesto sto ne ocekujemo (nije da ne ocekujemo, nego ne zelimo misliti o tome)? Zato mi nije jasno zasto zajednica toliko bjezi od suocavanja sa tim problemom. Ja sam promatrajuci ovaj fenomen diskutovao s drugima na ovu temu i svima je rekacija kao "ma znas ti sta ima toga, al' hajd ba, nije to nista neocekivano nakon svega". Hajd, al' gdje cemo stici ignorirajuci to?!

[Topla voda]

to ti je jugovina buraz,otoplilo ,svi pobudalili...

[BSn]

to ti je jugovina buraz,otoplilo ,svi pobudalili...

Kazu sutra kisa... Znaci, nadati se boljem.

[PipiDugaDevetka]

Pola Bosanaca i Hercegovaca uključujući i RS imaju psihičke probleme.
http://www.danas.org/content/bih_ptsp/1869375.html
Ratne traume se transferiraju i na naredne generacije.
Ne može psihički problematičan čovjek/žena odgojiti 100% psihički zdravo dijete.

[pshhh]

Ovo sto danas svakodnevno vidjamo je jedan oblik barbarizma a zalosno je što je vecina naseg dobrog naroda isto prihvatila kao nesto normalno a ustvari to uopce nije.

[iz dna duše]

!979 godina...



Oni što dolaze za nama,
Imat će samo
Betonirane pejzaže,
Nosit će na glavi
Zelene kape i šešire,
A iz očiju
Cvjetovi će da im vire.

Oni što dolaze za nama,
Slušat će samo
Cvrkut plastičnih ptica,
Imat će u osmijeh,
U osmijeh, namještena lica.
Oni što dolaze za nama,
Imat će sterilizirane osjećaje
Bez klica.

Oni što dolaze za nama,
Imat će i u WC-u,
I u WC-u, televiziju.
Sklapat će prijateljstva
Putem kućnog kompjutera.
Oni što dolaze za nama,
Umjesto šljivovice
Ispijat će čaše etera.

[Zlata M.]

sta covjek moze uraditi za svoje psihicko zdravlje -osim da se opire konzumenstkom drustvu i jako filtrira vijesti koje prima? i ljudi u okruzenju nekad uticu lose na necije zdravlje- ne mozes s njima,a ne mozes bez ljudi.

...kao ovi





jedini, kojima iskreno zavidim...