The best of Sa iks :) - prijedlozi

[Colonel]

Hendrix

[madner]

Malo preblago, ali u biti to je to to. Glas za Jimija.

[Mr. Brightside]

Hendrix

[amrica]

đžimi

[ljubav_aha]

hurmasica

Pocetkom rata bilo mi je 9 godina
Ono sto mi je najupecatljivije ostalo u pamcenju:
-naučila igrati TAČA sa kartama i po cijele dane se kartali u podrumu
- procitala mnogo knjiga, najvrijednije sto sam stekla u ratu su dva kompleta LASTAVICE koju mi je ostavila komsinica u amanet nakon sto je napustila sarajevo 93.
-pokusavala napisati knjigu svaki dan vodila dnevnik
-išla sa mamom po srušenim objektima i skupljali drva i daske
-išla sa tatom i sestrom po vodu, nosila jedan kanister od 5 l i dobila temperaturu 40,jedva ziva ostala

-S obzirom da smo zivjeli u prizemlju zgrade , pocetkom rata sve komsiluka sto je bilo u zgradi a sto je ostalo u ratu zivjeli su kod nas. Znalo nas je u mom dvosobnom stanu spavati preko trideset ljudi, plus papagaj, cuko i mačak. Medjutim uskoro su pocele padati granate u nasu zgradu pa smo svi tako preselili u podrum susjedne zgrade. To je medjutim trajalo do kraja 93. g kada smo se svi lijepo vratili svojim kucama i unatoc svakodnevnoj pucnjavi pokusavali normalno da zivimo, cak i oni koji su zivjeli na zadnjem spratu zgrade.

-Vec krajem ljeta 92. osnovana je ratna skola. Imali smo "punktove" na "sigurnim" mjestima, tj. po komsijskim podrumima. Znam da sam imala jedne lijepe cizmice, kozne, futrovane, kupila mi mama pred rat. Toliko sam ih voljela da sam ih nosila i ako su mi vec odavno postale male, pa su me boljeli prsti na nogama kada dodjem kuci. Nisam htjela da nosim nekakve stare gvojzderice koje mi je dala kmisinica . U skoli smo svi imali petice, svaki dan smo zavrsavali nastavu sa pjesmom kemala montena:zajedno smo rasli grade ja i ti.

-93-94 su pocele dolaziti humanitarne organizacije. Pa smo u skoli organizirali razne priredbe i doceke, a za uzvrat dobivali nestle cokolade i lion cokoladice. Jedna luda nastavnica je uporno pokusavala nagovoriti jednu ucenicu da ponese klavir na priredbu hahahaha. Kao ono stavi je u ruksak i donesi sutra da zasviramo francuzima.
-dopisivala sam se sa rodbinom preko crvenog kriza koja je bila izvan sarajeva.
-dobivala ekstra humanitarnu pomoc jer sam bila neuhranjeno dijete, sa 10 god 23 kg. DObivali vocnu salatu u konzervi, mljac i dan danas bih je jela
- sijali ispred zgrade blitvu koju sam voljela jesti u kombinaciji sa rizom, sijali buraniju koja se osusila pa moji roditelji isjeckali listove i pusili je umjesto cigara,sijali paradajz koji nismo mogli docekati da pocrveni nego ga jeli zelenog itd
- nisam voljela ikar, najvise sam voljela margarin u zutoj konzervi sa nacrtanim djecakom ili pak curicom.
-tata zamjenio svoj zlatni vjencani prsten kod nekog svercera da kupi meni i sestri patike.
- moj najsretniji dan je bio kada sam za jedan rodjendan pukom srecom dobila od MZ ljubicastu vrecu za spavanje. Joj moje srece )))) imam je i dan danas.
-igrali se rata u kanalima koji su prokopani da bi se uveo plin ) naucila konacno praviti fišeke i dobih dobru cjevku od komsije.
-potukla se sa najboljom jaranicom iz razreda jer je pred razredom htjela obznaniti da sam zaljubljena u jednog deckica
- ma bilo je svega...u sustini uvijek se nekako vise prisjecam samo lijepih i pozitivnih stvari. A ono sto je bilo najbolje u svom tom zlu je to sto smo svi bili bliski, pomagali smo jedni drugima, provodili mnogo vremena skupa, smijali se, zabavljalji...
Sad se nekako sav svijet otudjio. Znam prvog komsiju da nesretnem mjesecima na ulici...

[muha_sa]

ko drugi neg Ridjobrki vrijedi procitat



Ridjobrki


Heineken na Međureligijskom vijeću



Uistinu/vaistinu/fakat je to bio jedan od najčudnijih sastanaka u povijesti/istoriji/historiji Skupštine Međureligijskog vijeća/savjeta u BiH. Četvorica članova su se sa upitnicima iznad glava najprije zgledali međusobno a onda neupadljivo upućivali tu i tamo poneki pogled ka gospodinu Van der Brouweru, regionalnom predstavniku kompanije Heineken International. Koliko god oni bili začuđeni ovom posjetom toliko je i holandski gospodin besprijekorno potkresane bradice koji je mirisao na Million od Paco Rabannea morao sebi priznati da u svom cijelom profesionalnom životu iz centrale kompanije nije dobio čudniji zadatak.

''Dobar dan, esselamu alejkum, pomaže Bog, hvaljen Isus i šalom, cijenjena gospodo i hvala Vam što ste me odlučili primiti.'', pozdravio je članove Vijeća gospodin Van der Brouwer nakon čega mu je svaki od članova otpozdravio već kako se u kojem pozdravu pronašao. Znatiželja se osjetila u zraku i škakljala je umove naših vjerskih visokodostojanstvenika jer kakve, zaboga miloga, veze imaju oni sa gospodinom Edwinom sa prezimenom od tri riječi iz Holandije, njegovom pivarom i hrpom nekakvih izvještaja UN-a i još nekih organizacija koje su dobili kao materijale za današnji sastanak. Kakve veze imaju UN i ti papiri sa Islamskom zajednicom u BiH, dvjema Crkvama i jednom Jevrejskom zajednicom, otkud baš Bosna u toj priči i kakve to sad opet veze ima sa kompanijom Heineken International?

Balkanski pragmatični i neposredni kakvim ih je već Bog dao teško su podnosili dugački kurtoazni uvod holandskog gospodina koji je, navikao na poslovnu etiku zapadnog svijeta, sa puno kurtoazije i bespotrebnog okolišanja u superlativima govorio najprije o njima i značaju uloge njihovog Vijeća pa o svojoj kompaniji, njenoj veličini i poslovnim rezultatima, pa o Bosni i njenim ljepotama... Ukratko, o svemu osim o svrsi sastanka samog. Pola sata je gospodin Van der Brouwer pričao svoju dosadnu priču i da nije bilo iritantnog zujanja klima-uređaja u pozadini i da njegove cipele nisu proizvodile tako rezak ton dok je hodao prostorijom izvodeći svoju prezentaciju lako bi se dogodilo da bi neka od glava pod ahmedijom/pileolusom/jarmulkom ili onom kako-se-već-zove crnom kapom zadrijema.

Cijela ta polusatna uvodna priča holandskog gospodina iz velike pivarske multinacionalke svodila se na prepričavanja istraživanja UN-a i WHO-a kojima njegova firma raspolaže a po kojima Bosna i Hercegovina s jedne strane ima najveći broj bogomolja po glavi stanovnika u Europi a s druge najveću količinu popijenog alkohola po glavi stanovnika koji taj alkohol konzumira. Ne ulazeći uopće u to da li se ova dva podatka nalaze i u kakvoj međusobnoj korelaciji gospodina Van der Brouwera je fasciniralo to da prosječni Bosanac koji konzumira alkohol u svoj organizam ubaci godišnje oko 56 litara spoja hemijske formule C2H5OH, što je gotovo tačno četiri puta više od njegovih zemljaka u rodnoj mu Holandiji, duplo više od komšija u susjednoj Hrvatskoj ili drugim zemljama regiona a koji su opet u rangu nacija koje se tradicionalno dovode u vezu sa alkoholizmom kao što su Rusija ili Irska. Prema tih bosanskih 56 l/god. nacije poput Šveđana sa smiješnih 12,5 l, Engleza sa jadnih nepunih 16 l ili Norvežana sa tričavih jednocifrenih nepunih 9 l se doimaju neozbiljno i smiješno i jednostavno se podrugljivo mogu svrstati u kategoriju ''nacija koje ne mogu popit' ''.

Ono što je s druge strane fasciniralo gospodina iz Heineken Internationala je podatak prema kojem u BiH sa manje od nepopisanih a pretpostavljenih između tri i po i četiri miliona stanovnika ima toliko vjerskih objekata da bi mogli zadovoljiti potrebe zemlje od preko dvadeset (slovima: preko dvadeset) miliona stanovnika, sa tendencijom daljeg rasta. Toliko prostora u vjerskim objektima u kombinaciji sa tolikim nivoom konzumacije alkohola po vjerujućoj glavi njegovim šefovima je značilo samo troje: marketing, marketing i marketing!

Prvi se nakon početnog šoka pribrao sarajevski muftija Husejin ef. Smajkić dok su kardinalu Puljiću, episkopu Vasiliju i predsjedniku jevrejske zajednice Finciju još bile razrogačene oči a mandibule im bile u slobodnom padu:
''Ukoliko sam vas dobro shvatio, vi predlažete da iskoristimo prostor u crkvama, džamijama i sinagogama kao reklamni prostor za vašu kompaniju?!?'', upita vidno šokirani muftija. ''Upravo tako.'', izravan je bio gospodin Van der Brouwer, pomalo se čudeći reakciji svoja četiri sagovornika. ''Naša je procjena'', nastavio je onim just-doing-business glasom, ''kako govorimo o marketinškom potencijalu vrijednom naših 38 miliona € u idućih deset godina. Naravno, ta cifra bi bila adekvatno raspoređena u skladu sa brojem objekata i vjernika svake od vaših vjerskih organizacija. Dakle, mi vidimo vaše vjerske objekte ukrašene Heinekenovim logom i za to smo spremni... Oprostite, na ovo se moram javiti bez obzira gdje se nalazim i šta radim, riječ je o pozivu iz sjedišta kompanije, ne zamjerite mi, molim Vas...'' izvinjavao se Holanđanin dok je izlazio iz salona držeći u ruci mobilni telefon koji je vibrirao i svirao onu poznatu melodiju nogometne Lige prvaka kojoj je njegova firma bila ponosni sponzor.

Neočekivana pauza je dobro došla članovima Vijeća da se malo priberu od šokantnog prijedloga i dok su se u nevjerici zgledali bez riječi su tonuli svaki u svoje misli. Gospodin Finci je tako naprimjer nabrzinu zaključio kako sve i da ostala trojica u nekoj ludoj varijanti pristanu na razmatranje prijedloga holandske kompanije on tu baš i nema neku računicu jer jednostavno nije dorastao drugima marketinškim potencijalom svoje zajednice čiji bi svi članovi mogli stati u četiri kombija. OK, pet ako računamo i onu porodicu iz Puračića kod Lukavca. Mada, 38 miliona € je solidna cifra, ako bi se bar jedan njen mali dio dijelio linearno po zajednicama bilo bi tu finih parica...

Vladika Vasilije se onako neobavezno, čisto u fazonu šbbkbb zaračunao koliki bi bio tal SPC u pomenutoj cifri i da li bi ona bila vrijedna toga da se enterijeri pravoslavnih crkava zazelene onom oku neugodnom zelenom bojom koju koristi Heineken. Stvarno, riječ je o iritirajućoj nijansi osmanskozelene koja se naročito nikako ne bi slagala sa vizantijskim dizajnom velikog broja crkava... Majkumu, možda bi Heineken pristao da se u pravoslavnim crkvama reklamira neka od lokalnih pivara u njegovom vlasništvu... Jel' ono Jelen Heinekenov... Ili je Lav... Jelen bi se dobro slagao, ona njegova zlatna boja... A tu je bar 19 miliona evrića za SPC u pitanju... Dvor u Bijeljini nije odavno preuređivan...

Kardinal Puljić je tih dana još bio pod dojmom prepirke sa izvjesnim krugovima unutar svoje Crkve koji su se bavili mišlju da Agrokoru i Jani ponude ekskluzivan ugovor za dobavljača svete vodice. Tu su bile još i unosne varijante sa novim tehnologijama ispovijedi preko iPhonea koja su propale jer se vražja stvar još nije primila u ovoj siromašnoj zemlji ali pivo... OK, vino, krv Isusova i sve to ali nigdje Biblija nema ništa protiv piva... A ovo nije slučaj kao kad je ona pekara nudila grdnu lovušu da se njeno ime ubaci u Očenaš pa da to izgleda ''...kruh naš svagdanji pekare te-i-te daj nam danas...'', ti su bili stvarno otišli predaleko ali ovo sa ovim pivarima... Na koncu, trapisti su donijeli pivo u ove krajeve i to bi im bilo priznanje... Ipak toliki milijuni nisu za odbaciti u današnje doba nejednakopravnosti...

U najvećoj moralnoj dvojbi bio je, pak, muftija Smajkić. Hem je ovo bilo u suprotnosti sa svim što Islam nalaže hem nije mogao ništa reći bez konsultacija sa svojim šefom, reis-efendijom Cerićem. Da je ne znam ti kakva para u pitanju – đe ćeš, bolan, pivu u džamiju?!?!? Jest' to 20-25 miliona eura ali... Piva, bolan! Još neka hem vlaška hem komunjarska sa crvenom zvijezdom!!! Nakon toga još samo nek Željka Komšića izaberu za reisa i da zvanično počne kijamet... Golema je to para, možeš reisu po jedan dvor napravit' da ima i u Tuzli, Mostaru i Bihaću da ima đe prenoćit' kad je musafir ali... Piva!!! Al' opet, možda ima kakav taj bezalkoholni Heineken pa bi se to možda i moglo... Ili onako kao što se reklamiraju kad je utakmica negdje gdje se ne smiju reklamirati pa metnu ono Star Expirience na reklamu... Milioni su tu u pitanju, bolan...


''Oprostite još jednom, molim Vas, znate kako je sa šefovima...'', najiskrenije se ispričavao gospodin Van der Brouwer ulazeći u prostoriju i spremajući mobilni telefon u džep sakoa, ''Nego, dopustite da završim... Naravno, mi iznad svega poštujemo vaše osjećaje i principe i svjesni smo moguće osjetljivosti situacije i niti na kraj nam pameti nije da Vas vrijeđamo i kompromitiramo nudeći vam novac izravno. Naime, kao društveno odgovorna kompanija koja cijeni vrijednosti zajednice a i u skladu sa svim za što se Vi zalažete mi smo kanili tih 38 miliona € utrošiti na sadržaje koji osjetno nedostaju ovoj zajednici i za koje UN kaže da ih je potrebno unaprijediti kao što su vrtići, porodilišta, dječja igrališta, sportski tereni, škole, bolnice, kulturne ustanove... Znam da ne mogu računati na vaš trenutan odgovor ali kako Vam se sada, u svjetlu ovih saznanja čini cijela stvar?'' ljubopitljivo je podigao obrve i nasmiješio se gospodin Edwin Van der Brouwer, predstavnik kompanije Heineken.

Članovi Međureligijskog vijeća su se tek ovlaš zgledali i sa prijezirom ga pogledali:
''Gospodine Edwine, ponuda o kojoj govorite je neprihvatljiva i ne vjerujemo da bi ijedan od nas o njoj razmislio ama ni sekunde jedne. To što ste upravo predložili jednostavno ne dolazi u obzir.''

[prilagodjena]

+1 za brku

[madtv]

RB +1

[quasar]

ajlajkit

[ljubav_aha]

Amen Amin bas je bilo Mazel Tov procitati BRAVissimO RidjoBrki

kopirati tekst obavezno

[Not My Idea]

jos jedan za Brku.
em sam se nasmijala em sokirala...

[JThomas]

ovaj put neću psovati.

Svaki grad, bez obzira koliki je, ima ekipu koja odzivi i isfura taj grad do daske, ne stedeci se... i nebitno ko gdje izlazi i sta ga propaljuje, ipak se svi mi , prije ili kasnije, pa makar i samo jednom - sretnemo, a da se i taj jedan-jedini put nikada ne zaboravi.

A sa druge su strane oni koji su nas posmatrali iz kakvog coska, oni kraj kojih prodjes, a ne vidis ih. Nemam nista protiv njih... ali ih ne znam.

Ja sam u ovaj grad zaljubljen od rodjenja, a kako mu drugacije pokazati tu ljubav nego - znajuci njegove ulice, njegove price, tajne, hiljade lica koja osjecaju isto.

Sarajevo se mora zivjeti. Zato se, valjda, ovako lako i nadjemo.

znam da nije po ukusu svim svjetonazorima, nije sladunjav i ušminkan, ali...nije ni život.

[smile24]

Hendrix

[HAVANA]

ovaj put neću psovati.

Svaki grad, bez obzira koliki je, ima ekipu koja odzivi i isfura taj grad do daske, ne stedeci se... i nebitno ko gdje izlazi i sta ga propaljuje, ipak se svi mi , prije ili kasnije, pa makar i samo jednom - sretnemo, a da se i taj jedan-jedini put nikada ne zaboravi.

A sa druge su strane oni koji su nas posmatrali iz kakvog coska, oni kraj kojih prodjes, a ne vidis ih. Nemam nista protiv njih... ali ih ne znam.

Ja sam u ovaj grad zaljubljen od rodjenja, a kako mu drugacije pokazati tu ljubav nego - znajuci njegove ulice, njegove price, tajne, hiljade lica koja osjecaju isto.

Sarajevo se mora zivjeti. Zato se, valjda, ovako lako i nadjemo.

znam da nije po ukusu svim svjetonazorima, nije sladunjav i ušminkan, ali...nije ni život.

Sedam pluseva za chisuma.

[HAVANA]

I brki jedan

[prilagodjena]

opet brko,pdf religija...tema kler

genijalac si

Čisto onako, a ko odlučuje da li imamo mnogo ili malo porodilišta? Inače, financiranje porodilišta iz budžeta je europska praksa jučer, danas pa evo i sutra.

Davno sam se deklarirao kao vjernik-amater, dakle neko ko vjeruje srcem i poštuje principe na kojima se duh vjere zasniva ali se nešto ne satire praktikujući religiju i smarajući i prozivajući nevjernike (čak za razliku od naših pravih vjernika na prvoj liniji odbrane dina na internetu ne uzimam sebi za pravo da ja procjenjujem ko je vjernik a ko nije), ne traži nikakvu imovinsko-materijalnu korist preko svoje vjere niti je koristi za bilo kakav društveni probitak ili bar stvaranje javnog imagea.

Kao takav se teško mirim sa pretjeranom klerikalizacijom ovog društva i licemjerja na kojem je zasnovano.

Da li ima previše ili premalo džamija i crkava - ne možemo reći. Ono što možemo, s druge strane, razmotriti jeste koliki je stepen zadovoljenosti potreba za objektima određenog tipa.

Pogledajmo primjer džamije.

Prvo, džamija per se - koliko god nam draga, meni prvom, bila - nije uopće neophodna za artikulaciju vjerskih osjećanja. Islam je vjera koja ne traži (koliko se god IZ u taj odnos utrpavala i nametala) posrednika između čovjeka i Boga. Zato nam je tako draga, između ostalog - barem onima koji shvataju suštinu vjere i principa Islama.

Drugo, džamija ima toliko da pokriju potrebe stanovništva bez problema i to je odlično i drago svakom vjerniku. Malo je i sela bez džamije i to ide dotle da imamo veliki broj džamija koje stoje zaključane kao i onih koje su izgrađene da bi se kasnije ispostavilo da služe jednocifrenom broju vjernika. I hodži, naravno, ali to treba gledati pozitivno u smislu otvaranja radnih mjesta.

Dakle, potrebe stanovništva za džamijama su zadovoljene na više nivoa. Prvi nivo je taj na kojem se u nepostojanju čvrstog objekta vjera može i na ledini praktikovati, drugi nivo bi bio taj na kojem se u nepostojanju džamije može klanjati u bilo kojem objektu prenamijenjenom za tu svrhu a treći nivo je, je li, taj na kojem stvarno postoji toliko džamija da je teško naći neku u kojoj je gužva.

Pogledajmo sada primjer zadovoljenja potreba stanovništva za nekim objektom nedžamijskog tipa na primjeru porodilišta.

Porodilište je što bi narod rekao facility u kojem se na svijet Allahovim dž.š. određenjem donose djeca. U prvoj aproksimaciji zanemarimo vlaščad i pretpostavimo da je to ustanova gdje se rađaju nove generacije bosanskohercegovačkih muslimana što je u direktnoj korelaciji sa najvitalnijim interesima Islama kao vjere i Bošnjaka kao nacije.

Natalitet je jako važan za opstanak i širenje vjere i nacije i to je nešto na šta vjerske i nacionalne zajednice često ukazuju pozivajući nas da se nekontrolirano razmnožavamo bez obzira na sve (primjer katoličke Crkve i zabrane kondoma u AIDS-om pogođenim područjima).

Porodilišta su dakle usko vezana sa natalitetom i to je sve usko vezano sa suštinom vjere. Tačno je da se može rađati i na ledini i u prostoru prenamijenjenom u tu svrhu ali neki civilizacijski dosezi i humanistički principi nas obavezuju da pružimo našim ženama i sestrama u vjeri što bolje uslove u kojima bi, je li, donosili na dunjaluk male muslimane

To ovdje nije slučaj jer Bosna i Hercegovina nema niti jedno porodilište koje bi zadovoljilo današnje civilizacijske standarde Zapadnog svijeta. Zadnji put kad sam provjerio sarajevsko porodilište čak nije imalo ni lift do rađaone. U banjalučkom rađaju po tri žene istovremeno (ok to je njihovo i to nas ne zanima, naša djeca su tu incident...). Bihaćko nema grijanja. Žene koje čekaju na porod nemaju ni minimum komfora, dijele sobe sa po šest drugih žena, nemaju privatnost, nemaju mogućnost da ih članovi obitelji obilaze i da dijele s njima najsretnije dane, nemaju u sobama ništa da im pomaže prekratiti vrijeme iščekivanja - ma nemaju ni uslove za održavanje higijene napose!

Nek me neko ispravi ako griješim ali - nije li to licemjerje?

Ja bih, kao musliman, recimo volio da se moje dijete rodi u najboljim mogućim uslovima jer - koliko se ja razumijem - Islam prava djeteta definira preko obaveza roditelja. Ne mogu se oduprijeti dojmu da bih podržavanjem dalje izgradnje džamija a ne spominjući stanja u kojima su nam porodilišta i bolnice bio neodgovoran i loš roditelj. Mene vjera obavezuje da brinem o djeci, nas kao društvo vjera obavezuje da brinemo o djeci a gdje smo se najgorima pokazali - u brizi prema djeci.

Ja nikad nisam čuo reisa da nešto konkretno govori o djeci osim o našoj obavezi da ih, oprostite na izrazu, štancamo. Ah, da - bilo je ono onomad kad je jednom pokazao da i nije neki problem ako nam slučajno koji hodža, opet halalite izraz (nazovimo stvari pravim imenima) pojebe koje.

Mislim da kužite šta pričam, odoh sada, valja mi kruh zaraditi - neće mi ga reis dati sigurno.

Za kraj, da vas upoznam sa nekim:



Zovem se Ali i imam desetak dana. Moj je dajo nekidan ovu sliku postavio na forum da se pohvali kako je dobio divnog nećaka i svi su rekli kako sam sladak i slatko virim ispod ove dekice. Ono što raja ne zna je da sam u tu dekicu umotan jer mi je u porodilištu nepodnošljivo hladno dok moj gradonačelnik donira pola miliona maraka za reisovu rezidenciju. Dok drhtim od hladnoće zbog toga bih vas odrasle najradije poslao u pičku materinu a mi bebe bismo se tamo rado vratili. Bar je toplo.

[Ridjobrki]

Hajde, hajde, dosta sa tim Brkom.


Nego gdje je ona tema sa Peppom i BBI centrom, ako je išta za best of SaX ono je!!!

[prilagodjena]

Hajde, hajde, dosta sa tim Brkom.


Nego gdje je ona tema sa Peppom i BBI centrom, ako je išta za best of SaX ono je!!!

kaže se hvala na komplEmentu

[Ridjobrki]

Hajde, hajde, dosta sa tim Brkom.


Nego gdje je ona tema sa Peppom i BBI centrom, ako je išta za best of SaX ono je!!!

kaže se hvala na komplEmentu

Ma ja sve u životu znam primiti osim komplimenta. Uvijek mi neprijatno. Kada me kritikuju, ruže, napadaju - to znam eskivirati. Kad me hvale i upućuju komplimente spetljam se.

Nego dajte ovu Peppu da vidimo - to je bilo grandiozno!

[van Basten]

opet ja sa prijedlogom... ali post je genijalan... kratak a pogodio u srž... duhovit a žalostan, istovremeno:

tema o gras-u je u pitanju

jos malo pa ce uz vremensku prognozu ici i prognoza o GRAS-u

gras bi u jutarnjim staim mogao saobracati umjereno do pretezno dok se popodne ocekuje prestanak voznje tramvaja i trolejbusa u nizm predjelima dok je na padniskim djelovima moguca manja aktivnost kombija

znaci tuga

[amrica]

ovaj put neću psovati.

Svaki grad, bez obzira koliki je, ima ekipu koja odzivi i isfura taj grad do daske, ne stedeci se... i nebitno ko gdje izlazi i sta ga propaljuje, ipak se svi mi , prije ili kasnije, pa makar i samo jednom - sretnemo, a da se i taj jedan-jedini put nikada ne zaboravi.

A sa druge su strane oni koji su nas posmatrali iz kakvog coska, oni kraj kojih prodjes, a ne vidis ih. Nemam nista protiv njih... ali ih ne znam.

Ja sam u ovaj grad zaljubljen od rodjenja, a kako mu drugacije pokazati tu ljubav nego - znajuci njegove ulice, njegove price, tajne, hiljade lica koja osjecaju isto.

Sarajevo se mora zivjeti. Zato se, valjda, ovako lako i nadjemo.

znam da nije po ukusu svim svjetonazorima, nije sladunjav i ušminkan, ali...nije ni život.

Sedam pluseva za chisuma.

molim da se broj chisumovih glasova pomnozi sa brojem odlazaka u banovice plus 1

[ljubav_aha]

opet ja sa prijedlogom... ali post je genijalan... kratak a pogodio u srž... duhovit a žalostan, istovremeno:

tema o gras-u je u pitanju

jos malo pa ce uz vremensku prognozu ici i prognoza o GRAS-u

gras bi u jutarnjim staim mogao saobracati umjereno do pretezno dok se popodne ocekuje prestanak voznje tramvaja i trolejbusa u nizm predjelima dok je na padniskim djelovima moguca manja aktivnost kombija

znaci tuga

uhhh!! dobar, glas za atka

atko

[medaaa]

atko & gras prognoza

[Not My Idea]

djenana, tesko ce brko doc na listu najbolje od sax-a...
pise predugacke postove ...valja to procitat

inace +1 i za ovaj gore post.
Bebach je mashala kucam u drvo.
da bude ziv i zdrav. i da raste u nekoj boljoj sredini nego mu dajo.

[prilagodjena]

djenana, tesko ce brko doc na listu najbolje od sax-a...
pise predugacke postove ...valja to procitat

inace +1 i za ovaj gore post.
Bebach je mashala kucam u drvo.
da bude ziv i zdrav. i da raste u nekoj boljoj sredini nego mu dajo.

imaš pravo,polijeni su naši forumaši...čim vide dug post odustanu

ovaj brkin zaista vrijedi pročitati....a on nek se nosi sa pohvalama kako zna i umije,vrijeme mu je da navikne