HAVANA wrote:
E jebi ga,sta...Moze svasta ako nadjes put, ali u proizvodnju treba i investirati.Moze i mrtvacki sanduk ako ti je kalkulacija dobra.I znanje.Frajer radi pravo dobra kolica za trku pasa.Trci cuko i vuce naka kolica,ja umro od sege kad sam vidio.A radi super,to nesta trce pravo po engleskoj te cuke...

Problem i jeste što nemam vizije, još kad na to dodam svu zajebanciju koja me redovno poklopi u životu, popizdim sad pa sad. Ne odustajem ja tek tako, nisam ja takav. Ali dođe period kad bi jednostavno digao ruke od sve zajebancije i zatvorio se u šumu.
Bilo je meni dobro predprošle i prošle godine sa ovim poslovima koje radim; tek ove godine ide lošije posao i zarađujem gotovo upola manje para, a isto sati radim kao i prije.
Evo, ja za sebe kažem da sam neki prosječan čovjek (po znanju, vještinama itd.) - i kao takav ovdje sam, izgleda, opasno najebao. Imam dosta familije po inostranstvu (Italija, Austrija, Njemačka), i većina se je tamo usjpela skućiti. Neko je kupio stan, neko kuću, neko sagradio kuću, uglavnom snašla je se većina. Naravno radili su njih dvoje po dva posla. Ali radim i ja evo ovdje dva posla, pa tamam kad krenem u plus, nešto me baci nazad. Kad odeš u banku i pitaš za stambeni kredit, namiju se onako lagano, nosaš one papire, i dobiješ karinu.
I sad sva ova rasprava "
gdje je bolje". Naravno da je vani bolje za prosječnog čovjeka, koji hoće da radi, ali nije dovoljno sposoban da ima samostalni posao. Već će raditi i po više poslova, i raditi kako treba, i svi zadovoljni na kraju, i gazda i oni. Mi nemamo sistem za takvog čovjeka, zaraditi sebi za kuću ili stan, pri tome radeći za nekoga, i radeći dodatno. Nije to sada generalizacija stvari, realnost je da ogroman broj ljudi i dalje radi za 400-600 KM. Jednostavno je većinu i vrijeme progutalo u takvim okolnostima, pogotovo za one koji imaju i djecu.
Pred kraj prošle godine i početkom ove imam novih članova familije koji su se odselili, borili se i ovdje, ali jednstavno nisu znali kako da se izbore sa svim preprekama. A niko nije neradnik, ljenčuga, kockar, alkoholičar; radili svi, trudili se, ali neće da krene i neće. Ni ja isto ne pušim, ne pijem, nikad u životu marke nisam u kladionici ostavio. Rođak je otišao kao medicinar, već je počeo da ganja da uči školu, sve ima za njega, jer hoće da uči, dobija i nove ponude. I ovi ostali isto tako.
I sva ova priča se svodi, da je običan, marljiv čovjek najebao u ovoj državi, jer mu treba pun kurac drugih sposobnosti da bi se izborio sa svime. Ti si druže Havana izborio sa svime, i čestitam ti na tome. Ali moraš biti iskren pa reći, da nisu svi toliko sposobni da prođu sve to, i ako bi želili da postignu uspjeh, i žele da rade. Ali splet okolnosti u životu je takav, jebat mu mater i životu; nekog ide, drugog ne ide koliko se god trudio. A koliko vidim is svojih primjera imaju zemlje koje trud ipak cijene.