Moje misljenje je da je jedan od konkretnih problema nasih proizvodjaca usitnjenost, tj. puno igraca na malom trzistu. Te firme zbog malog trzista i priliva love nisu u stanju odrzati kvalitet, a najvise trpe na marketinskom planu jer nisu prepoznatljivi na sirem trzistu.
Negativni primjeri su da mi imamo mljekare: Milkos Sarajevo, Vlasic, Megle Bihac, Livno, Tuzlanska Mljekara, Zenicka, Banjalucka, mislim da ima i u Gorazdu.
Mineralne vode: Sarajevski Kiseljak, Sarajevska Pivara, Ilidzanski Dijamant, Olimpija (ovo je samo sarajevska regija, da ne nabrajam dalje)
Primjer iz Hrvatske: "Dukat" drzi vjerovatno 80% trzista zemlje koja je veca od BiH. To je razlog sto imaju snage da se prosire i budu priznato ime, ne samo na domacem, vec i na trzistu susjednih zemalja. Slicno je i sa slovenackim "Alpskim Mlijekom".
Hrvatsko trziste zna samo za dvije mineralne vode, "Jamnica" i "Studena", u Sloveniji isti slucaj sa "Radenskom".
Moje laicko misljenje je, da se moraju iskristalisati glavni igraci a mnogi slabiji propasti, da bi preuzeli makar domace trziste.
Veliki broj KLAS-ovih i Sprindovih proizvoda
Ovo je mogao biti pozitivan primjer, ali i tu nam se desio apsurd da su firme koje dominiraju trzistem, a imaju isti ili slican program, u vecinskom vlasnistvu iste osobe
Ovo je u EU regulisano zakonom o konkurenciji i nije dozvoljeno, s razlogom.