Jedno je prisluškivanje, a nešto sasvim drugo neovlašteno snimanje - oba djela su inkriminirana.hrle1976 wrote: Tonski zapis u kojem sam ucestvujes nije prisluskivanje da budemo nacisto. Prisluskivanje je kada snimas razgovor izmedju dvije osobe u kojem sam nisi dio. Razgovor u kojem sam ucestvijes i istovremeno snimas bez ili sa znajem druge ili drugih strana aktivnih u razgovoru nije prisluskivanje niti ce te druga / druge strane moci teretiti prisluskivanja niti ce na sudu sta dobiti i da te tuze.
U sudskoj praksi, neovlašteno snimanje je svako snimanje nastalo bez ovlaštenja onoga koji se snima. Dakle, tonski snimiš razgovor u kojem lično učestvuješ, bez znanja, odobrenja, saglasnosti druge strane.
Tuzilastvo pibavlja dokaze da, ali sud kao sud nebi mogao ignorisati kao neutralni debele dokaze koji cirkulisu u javnosti. Isto kao sto ziri javnosti (mislim da je tacna rijec na bosnakom) u nekim sudovima ne moze zabovariti sto je receno i ako sudija naredi da isto pitanje i odgovor se izbace i kao da nisu ih niada culi. Oni su to culi to je samo umjetnicki potez. Tako isto vazi za sud sam, koji ne moze igrnorisati nesto sto kruzi u medijima. Koliko god sud htjeo to. Pogotovo ne tako nesto veliko gdje ili ako postoji dokaz da je rijec o ubistvu.
Sud je prema svim vanjskim organima, institucijama nezavisan i nepristrasan. Njemu je strogo zabranjeno da prima bilo kakve instrukcije od spoljnih "autoriteta", gdje spadaju i mediji. Dakle, neće mediji nalagati sudu kako i na koji način da vrši svoju funkciju, jer u tom slučaju, složićeš se, imamo izrazito nepristrasan sud, koji je zavisan od špekulacija koje plasira javnost u vidu sredstava informiranja.
Sud u pogledu dokaza, vrši slobodnu ocjenu istih, tj. onih koje predlažu stranke, pa stoga odlučuje koji su dokazi relevantni, koji ne - tj. koji će se izvoditi u dokaznom postupku. Dakle, i uz prethodno navedeno, da je sud nezavisan, treba uzeti u obzir i dio u kojem sud cijeni određene dokaze. Ne može on, mimo dokaznog postupka i načela slobodne ocjene, cijeniti neki dokaz, koji kruži u javnosti; pravosudna funkcija se ne zasniva na tom principu.
I šta sud cijeni u tom slučaju? Cijeni relevantnost dokaza za krivična djela koja su navedena u optužnici. Dakle, il' si kriv, il' nisi za djelo koje ti stavljaju na teret.Cak u jednom vido zapisiku imas primjer gdje sudija upravo vjestaka pita jedno pitanje i taco iz pitanja se moze zakljuciti da i sam sudija je u dvoumici jel riejc o prometnoj nesreci ili tu ipak je rijec o ubistvu.
Pa nećeš u presudi navesti da se radi o ubistvu i da je isto počinila neka treća osoba.
