Sjecam se jaGorštak wrote:Lijepo i tačno.dr.gog wrote:Wigwam- "šećerna tabla"- proizvod nastao u vrijeme vještački izazvane nestašice 80-ih, kada su fabrike slatkiša ostale bez dovoljno kakaa za proizvodnju po normalnim receptima.
I danas se sjećam i tvrdim, da u svom životu socijalističkog djeteta nisam okusio goru čokoladu
Okus je bio nešto nalik mješavini "zamjene za kavu" tipa Divke i najjeftinijeg kakaa, a "čokolada" je bila zapravo zgusnuta mješavina biljnih masnoća u ogromnoj količini i tog cikorija/kakao miksa. U ustima je bila poput preslabo pečenog kruha ili mekanog plastelina , ali se svaki ozbiljan dječak morao praviti zahvalnim kad dobije taj užas.
Srećom, nije opstala dugo. Jedina prava "šećerna tabla" tj.lažna čokolada , koja je stekla svoje poklonike, bio je i ostao legendarni Euroblok Nakon njega, na drugom mjestu su suvereno vladale grozne smeđe "čokoladice" sa najjačom reklamom Naših Naroda i Narodnosti Koji Vole Slatko: Super super s krispijem, super s karamelom la-la-la-la-la koja nas je ubjedila da je naziv čokoladice gola istina. SFRJ "Mars" živi i danas, i dostupan je u jeftinim granapima za cijelih 0,80 KM. Isti recept je preživio, tako da kad sam ponovo kupio "Super" u nastupu nostalgije, ponovo doživih ono neponovljivo lijepljenje invertnog šećera sa emulgatorom za nepce- koje poništava samo pranje zuba..po mogućnosti vrućom vodom
Uz časnu iznimku KRAŠ-a i LEDO-a , slatkiši samoupravljanja su bili katastrofa, ali mali pioniri su , za razliku od onih u DDR-u, ipak imali poneku deliciju u prodavnici ili od rodbine gastarbeitera
Nego, ne mogu naći sliku, ali u istoj kategoriji je bila i šećerna tabla "Konvoj", bijeli papir, slika nekog jedrenjaka na desnoj polovini. Ako je normalna čokolada koštala, recimo, deset dinara, ova je bila pet, ili manje.
Evo stranice i stranice gledam čekajući da se pojavi - nema!
Sjeća li se još neko?
) Znam da mi je omiljeni bio frizbi
