Prvi put se desilo nekad kad sam imao 16, nagnale me misli da stane pred ogledalo i pitam se - ko sam, sta sam, onda sam poceo zamisljati kako izgleda Nista, svemir i ta pitanja koje (nadam se) svi mi nekad prodjemo. Drzalo me jedno mjesec, nije mi se nista jelo i ni nasta nisam mogo mislit, sve bilo bez okusa, mama me poslala na sve moguce pretrage, sve u redu.
A onda je doslo nedavno ponovo, kako sam preselio i zivio sam sa sobom jedno mjesec, pio puno kafe i radio na nekom projektu, i kako sam preselio u ovaj Bec tako lako i bez ikakvih problema na samom pocetku, nikada neprezivjevsi u sebi taj prelazak, uhvati me neki dan osjecaj nerealnog, onda me uhvati panika od tog osjecaja, pa strah od toga da iz cista mira imam paniku...Elem, drzalo me par dana i smirio sam se, al me sad drzi nevjerovatan filing, neko osjecaj da se sve desava nekom drugom, pricam ja, funkcionisem totalno normalno i racionalno al nekako ko da to sve gledam iz trece perspektive. Nije nikakva (ili se barem nadam
ludost, ne zamisljam svemirce koji me otimaju i da su svi ljudi roboti (asocijacija na genijalni film das weisse rauschen - bijeli zvuk).Pitam se jel se nekad nekome desilo nesta slicno?
Obrati paznju na "sense of unreality"
...
