kiligonzales wrote:
Gdje nema fame, nema ni problema. Queer festival se te 2008. godine odrzao u pomenutim okolnostima, odrzan bez ikakve zastite, adekvatne pripreme, a sa velikom medijskom pompom, kasnije s njim nije bilo problema. Naucilo se na prvobitnom iskustvu. U tisini ga organizovali na drugoj lokaciji.
Nije istina da nije bilo obezbjeđenja. Sve je bilo pod nadzorom policiji.
U svoja četiri zida. Upravo je to što ovdašnji fundamentalisti i žele.
Niko ne spomene mini verzije parade po Obali sto su se desavali zadnjih par godina, bez ikakvog incidenta.
Nikako ne mogu sebi doći da u tome svemu ovdašnji dežurni moralisti nisu nalazili predznake Sudnjeg dana?
Čim nisu, to je za društvo nebitno.
Eto prosla i parada bez sranja i sta sada?
Godinama se u Kriterionu skupljala LGBT populacija, kad bi bili veliki dogadjaji, znalo bi se desiti da ispred stoje marice, sigurnosti radi. Sto od svega pravimo kristalnu noc i lov na vjestice, kad znamo da stvari ne stoje tako u gradu.
To vrijeme je bilo samo od sebe naelektrisano mnogo cime negativnim, SDA i SDP su zivjeli od pravljenja tenzija i gdje ih ima i gdje ih nema, mi zaboravili na 60 minuta i satro neutralnog novinara Hadziomerovica, koji je od gotovo svakog momka s bradom i tolama skracenim i zenom za hidzabom pravio teroriste nakon 9 septembra. Stane pred kralj Fahd dzamiju i kaze hladno ovo je leglo terorista, praveci senzaciju sireci generalije o svima. O sukobima sa IZ BIH suvisno je i pricati. Stari neki problemi izmedju mladomuslimana (SDA) i komunista (SDP) je kulminiralo strasnom borbom za vlast koja se prenijela i na ulicu kroz NVO tada, o pokusajima kontrole i kreiranja jednoumlja nepotrebno je pricati. Citava prosla decenija je obiljezena sranjima i onda se desi Queer festival 2008. i desi se sranje na obali.
Ispada da je Queer Fest bio "kolateralna šteta" svih tih odnosa!?
Smiješna ti je teorija u mnogo čemu, jer ni kruti komunistički moral nije uopšte bio milosrdan spram homoseksualaca.
Taj isti kruti moral je danas primjetan i kod ovih "titoističkih" građanskih stranaka, koje u isto vrijeme pozivaju na poštovanje ljudskih prava, ali i slave jedan diktatorski režim u kojem je homoseksualnost bila krimilizovana, homoseksualni odnos se smatrao bludnom radnjom i bila je predviđena zatvorska kazna za njega, milicijske stanice su imale kartoteke sa registovanim homoseksualcima, da bi tek negdje krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih njihov položaj u društvu počeo da se mjenja.
Ono što je fakt u svemu navedenom jeste da ni stranke koje baštine "titoizam" nisu raskrstile sa onim iz prošlosti što nije u skladu sa današnjim civilizacijskim tekovinama.
Ljudi vide tamo nekog Sašu Magazinovića na Prideu i automatski misle kako je SDP
gay friendly. Jest, al' u qrcu.
Sve u svemu, predhodni Pride je veoma bitan za ovo društvo, jer je to, kako već rekoh, "mala matura" za ovdašnji simulakrum od demokracije.
Punu demokraciju ćemo imati kada i jedni i drugi, i "tradicionalisti", i LGBTQ pokreti budu mogli sasvim mirno paradirati sarajevskim ulicama, a da se ne pokazuje mržnja, već ravnodušnost. Oduševljenje je tu, sasvim razumno, isključeno.
Sa druge strane, ako svaki naredni Pride bude ovisan o vladajućoj stranci u kantonu, onda mi ne možemo pričati ni o kakvim "civilizacijskim dometima". Euro-integracije? Buhahahha...