Nije meni trebala nicija paznja, nit je moje pisanje na ovoj temi imalo bilo kakvog znacaja u globalnom smislu.
Ja sam i suvise malen u ovom bljutavom i vatrenom cirkusu sto se zove putovanje kroz zivot, da bi moja slova nesto promijenila. Ja samo niko.
Pisi lokalno, misli globalno.. Tako barem kazu. Generalno, poenta zivota se moze objasniti jednom prosto prosirenom recenicom.
Ostani uvijek isti.
No matter what, budi sto jesi. Svi mi nosimo maske, neke maske su tu jer nas stite , druge maske su tu jer nas oblikuju. Oblikuju nas prikaz, nas nacin na koji se nosimo sa svakodnevnicom, oblikuju nasu pojavu. Nas lik i djelo.
Ali ono sto covjek mora iskreno nositi u sebi, to je ono sto svakom treba, to je cista i mirna unutarnja nit od koje pocinje izgradnja tvog prikaza cime se predstavljas ovom svijetu. Ono sto nosis u sebi, to je ono sto te definise, i sve maske padaju sa lica, kad znas da imas svoje JA. Ne smijes to izgubiti.
Ne treba vise upotrebljavati izraz sta se sve u ovom trulom drustvu ne konta, ali mislim generalno, da je nasa svakodnevnica koja nas okruzuje , jedna velika MASKA. Tu MASKU ne trebas pokusat da skontas, nego jednostavno trebas da je zaboravis.
Uvijek ce stajati po strani jedna malena izreka, koju ces cesto cuti po kuloarima sarajevskih zabacenih ulica.
Srecu cine male stvari.
Sarajevska maska je jako zeznuta stvar. Maska koja ce kreirati covjeka da bude ono sto nije, i koja ce ga natjerati da bude poslusnik i nijemi posmatrac nejednakosti i nepravde koja nas okruzuje. Covjek kad odluci da je vrijeme da njegovu srecu cine male stvari, taj je vec postigao veliku stvar.
Dostigao je mnogo u svom zivotu. Jer zivot nije samo mehanicko uspinjanje Stairway to Heavenom, vec je put do zvijezda poplocan trnjem. Zasto su ti zvijezde potrebne? Trnje nije toliko lose.
Sarajevsko trnje je jako cudno. Opis tog trnja se reflektira na umnu cistocu svakog pojedinca koji se voli zvati Sarajlijom. Dosli divlji, i otjerali pitome.
Zato kazem, moras ostati isti. Ako si Sarajlija, budi Sarajlija. Ako si seljak , budi seljak. Ako si neznalica, budi neznalica.
Ali se trudi da ne izgubis svoje ja , i da ne budes ono sto nisi. Jer covjek koji plese svoj pozorisni ples na zivotnoj pozornici, u ocitom neznanju i glumi, to je mnogo jadan covjek. Gluma je samo profesija, gluma je samo posao. Covjek koji glumi svoj zivot, covjek koji nije pronasao svoju izvornu zivotnu nit, covjek koji glumi i koji nosi masku koja nije originalna i proporcionalna njegovoj zivotnoj iskri, to je mnogo jadan covjek.
Srecu nikad ne cine velike stvari, ni veliki postupci.
Neilov korak na mjesecu je bio sasvim obican korak, korak koji svaki dan napravimo na hiljade puta. Ali taj jedan obicni korak, taj korak je mozda znacajniji od koraka ljudi koji koracaju svojim zivotom, a ne znaju ni sami da su samo zalutali.Neilov korak na mjesecu, je sacinjen sa ciljem. Cilj je bio ostaviti nesto trajno ovome svijetu. Taj Neilov korak je zelja za boljitkom, zelja da se skine maska sa lica ljudi i da se kaze svima:
Nista nije nemoguce. Moguce je i naciniti i jedan korak van ove planete koja te ogranicava ako nisi spoznao svoju nit koja ti kroji dusu. Moras shvatiti da ti ni nebo nije granica, ako znas kako trebas plesati ovaj pozorisni ples sto se zove zivotno putovanje. Jer samo ono je bezgranicno kao i svemir u kojem je Neil bio, sve dok ga znas zivjeti.
Smrt nije kraj, smrt nije odlazak. Zivot nema rok trajanja, zivot se zivi svaki dan , ljudi zive i nakon svoje smrti. Probajte ostaviti ovom svijetu ono nesto lijepo, ono nesto neizbrisivo. Probajte mu ostaviti svoje JA, i nemojte nositi maske.
Covjek koji nosi masku, to je mnogo zalutao covjek.
I sarajevski glumac kad skine masku, opet postane covjek koji je samo obicni putnik skretnicar u ovom svijetu kompleksnih vrijednosti kolektivnog labirinta u kojem zivimo.
Kad skines svoju masku, naci ces i izlaz iz tog labirinta.
Vrijeme je za odlazak u penziju.
Ne kontam.
ne pricat vec nako noHat 
ljubavi, istrgo mi klošar novcanik iz ruke i pobjego 
