Pomoc

[amiliana]

Eh ovako

Imam 17 godina i idem vandreno u skolu,razlog zasto idem vandredno je taj sto sam prije godinu dana imala nesrecu na motoru i odlezala sest mjeseci u komi.Majka je poslije toga bila u skoli i predlozili su joj da je najbolje tako,iako ja to u pocetku nisam prihvatila i nisam se slozila s tim i danas kada je pitam zasto mi nije dala da idem redovno kao sva ostala djeca njen odgovor je "Nisam ja o tome odlucivala".Problem je u tome sto zelim biti kao ostala djeca,zelim uciti,zelim se druziti a moja majka mene uporno sklanja od druge i djece i pravi od mene ne znam ti ni ja sta.Roditelji su mi razvedeni,otac je davno otisao od nas i ne znam gdje je i sta radi.Imam brata i sestre ali od njih nemam nikakvu podrsku,niti sam imala nakon te nesrece i ja njih ne interesujem i to me boli.Voljela bih da opet imam odnos sa svojim bratom kakav sam prije imala ,ali on mene ignorise.Prijatelja nemam mozda dvije ,tri jaranice s kojima nekad izađem na kafu i to je to ,decka nemam ne sjecam se kad sam ga zadnji put imala mozda jednom svega.Jako sam vezana za majku ,ona mi je jedina i ostala i ako izdam njeno povjerenje ostajem sama da se borim za sebe ali to trenutno nisam u mogucnosti.Majka mi placa skolovanje ali problem je taj sto sam stalno zatvorena u kuci,nista ne radim sad u oktobru treba da mi pođe nastava za vandredne i plasim se jer ne znam kakva je to nastava i sta se tu radi ,jer mi je skola zanat i najbitnija je praksa koju hocu da ucim jer planiram da se zaposlim kad zavrsim skolu,a ujedno cu studirati.Ne znam hocu li moci da se upisem na fakultet jer sam pola skole zavrsila vandredno i hoce li mi to predstavljati problem.Cijelo vrijeme sam zatvorena u kuci ,samo zelim da kao i svi moji vrsnjaci izlazim,druzim se,provodim sve sto imaju moji vrsnjaci meni je uskraceno zbog moje mame koja se i previse brine za mene i ne shvata da meni u ovim godinama nije mjesto u kuci nego sa mojim vrsnjacima.Postaje mi sve teze jer vec primjecujem poteskoce i vise ni sama ne znam kako komuniciram sa ljudima jedini izlazak mi je do trgovine i to je to.Obecala mi je da ce me cetvrti razred ubaciti redovno da idem,kao nece sada jer je ovo prekretnica i boji se da ne posustanem.Shvatam sta mi se sve desavalo ali ja zelim zapoceti novi zivot,zelim imati drustvo,izlaziti,uciti a ne cijeli zivot mama da me zatvara među cetiri zida.

Kako da se izvucem iz svega ovoga,planiram da krenem na praksu cisto da se usavrsavam zbog posla ali kako da suzbijem to u sebi,kako da se otvorim sa ljudima.